"Nemoj ju učiti na ruke"

Moja su oba bila nosalice od prvog dana, mlađi nešto manje od starijeg.
I bila mi je s oba slična situacija kao što priča mikka, na meni spava naslonjen, a kako ga odložim počinje urlikanje (stariji) i jecanje (mlađi).

Sebi sam olakšala onog trena kad sam prihvatila svoju djecu kakva jesu, naučila pratiti njihove potrebe i počela pravovremeno odgovarati na njihove potrebe (ne dočekavši plač). I nekako se s vremenom sve odlično posložilo :heart:

I da, djeca se definitivno ne rađaju kao tabula rasa, to bi značilo da smo mi ti koji ih oblikujemo. A u stvari oni često oblikuju nas.

Mene mm zna zafrkavati i veli da je mala manipulatorica, jer zna da ja na to poludim.
Kak beba koja se tek rodila zna manipulirati???
inače je to iz rječnika naše okoline, a mm je za nošenje ofskroz. Beba zna samo da joj treba pažnja, a ak ju ti očeš nositi i ak joj je tak najudobnije onda tak i treba napraviti, a ak joj je dovoljno da joj daš pusu ili ju sam o
primiš za ručicu onda je i to ok.

Ja u pocetku nisam mogla verovati da moje prase place da bih ga spustila :lol: podrazumevala sam da bebe zele da su u rukama :lol: i pored toga sto mislim da ga ne nosimo puno (babama i dedama bude krivo kad trazi da se spusti!!), stalno neko kaze da cu ga navici na ruke! Moj jedini odgovor je "Prohodace!", uz razoruzavajuc osmeh koji prekida diskusiju :mrgreen: :lol:

Da razjasnim ovo "tabula rasa"....moja primarna zadaća kao majke jest da ju NAUČIM puuno stvari, od vezanja cipela do "igre života". Pod igrom života mislim na usađivanje nekih vrijednosti koje smatram polaznim, poštenje, odlučnost, samopouzdanje itd...Moram ju naučiti kako da jede sama, kako da drži čašu, kako da si briše guzu i sve ostalo, a potrebno za život.
Ono što joj najviše želim usaditi je da bude sposobna misliti svojom glavom, ne znam za vaše bebe, ali ja svoju smatram "tabulom rasom" u smislu da još ne zna govoriti, hodati, a njeni afiniteti su nešto sasvim drugo. Sada je mala i naravno da ću je nostiti, samo ponekad ne mogu u mjeri u kojoj bi ona htjela, jer recimo, kupam starijeg sina, ili se naginjem preko balkona da pokupim veš obzirom da pljušti. Znam da je okolina lakopotezna na okidaču što se tiče "dobronamjernih savjeta" tipa "nemoj ju učiti na ruke", ali djelomice sam mišljenja (iz iskustva) da je takav scenarij zaista djelomično i moguć. Lucian mi primjerice nije htio nigdje drugdje spavati nego na rukama. Ovdje podrazumijevam čitavo noćno spavanje....Obzirom da sam ga u početnoj fazi tako "naučila", dakle uopće ga nisam spuštala ni u krevet, niti na bilo kakvu površinu osim meni na rukama.....i to po 4 h u komadu. Sada si jednostavno to ne mogu priuštiti....

Meni je predivna bila faza kad je htjeo spavati po danu samo na mojim rukama. Svi su me gledali s podsmijehom ili kao da nisam normalna, a ja sam to obožavala :zaljubljen: Sada naravno spava na krevetu, a po noći u svom kinderbetu.
I uvijek smo ga nosali koliko je tražio i nikad se nije "naučio na ruke"! To mi je definitivno jedan od najglupljih savjeta, ai najčešćih koje sam slušala, uz onaj "mlijeko ti nije dovoljno jako ili ga nemaš dovoljno" pa stalno hoće sisati!

Nosaj svoju bebu!
Vjeruj svojoj intuiciji!

ja mislim da se nemre beba razmaziti nošenjem. ja svog nosim kad god mogu. uzimam ga u ruke i kad ne traži( i malo ga tapšam po peleni jer to mene i njega smiruje).

moja malena ima 6mj i non stop je na rukama,osim kad spava,al ja se nadam da ce kad pocne sjedit malo manje trazit nosenje :/

mala je ful naučila na ruke(beba 4 mj) i imam osjećaj da to traži sve više i više :shock: moram priznat da mi to postaje sve teže,jer sam sama s njom po cijele dane dok muž navečer ne dođe s posla.Em što me kičma ubija,em ništa ne stižem i ne uspijevam napravit :( mislim na ručak i neke sitnije kućanske poslove,tipa pranje suđa.Ćim ju spustim bilo u kimbač bilo u rokericu,cijela zgrada se trese jer bukač ima glaščinu :mrgreen: inače imamo i nosiljku-sling do nedavno,sad smo prešli na meitai,al njih koristim za po vani. Također do prije par dana shema je bila uspavljivanje na rukama,odlaganje u kimbač i prvi (dulji) dio spavanja bi tamo,a nakon prvog noćnog buđenja,ostavila bi ju kraj sebe jer se češće budi tak da ju sam prištekam na ciku.U zadnje vrijeme čim ju stavim u kimbač,buka i halabuka dok ju ne uzmem i onda spava kraj mene cijelo vrijeme. Meni je inače tih par sati ,što bi ona odrapila u kimbaču ,puno značilo jer sam mogla i ja par sati opušteno spavat. mislim spavam ja i kad je ona kraj mene,al to je san bez mrdanja dok se ona ne probudi pa se ja prebacim na drugu stranu ,na drugu ciku i opet kad zaspe nema micanja :( tak da mislim da me je mala potpuno izdresirala jer ak ja ne napravim skok kad ona kaže hop,bude totalna drama...

i meni su to govorile bake, tete, prabake i susjede, ali kad je plakala i dizala ručice, nosila sam ju. kad je bila beba, znala sam ju nositi satima, gdje idem ja tud i ona, sad rjeđe i kraće, ali kad želi nosim.
pa to mi je dužnost :)

Upravo sam pričala sa sestrom kako sam već umorna od nošenja sina.Ima 7kg,pa nemožeš toliko ga nositi. Bili su ona i njezin muž kod nas i komentar je bio da smo ga naviknuli na ruke. Sling pola sata da mira,a onda opet ruke. PItam ja vas,pa kako onda ručak napraviti,a da ne opečeš dijete? Kako jesti? Kako išta pospremiti,makar može i bez toga par dana,a već peti dan više nemožeš gledati svinjac??
I dalje sam za nošenje,ali nekada je neizdrživo. :cry: A moj čak i plače na rukama,šta onda? :?

I mi se nosimo vec 6 i po mj, kad god moja N to zeli. Nije mi tesko, iako ona ima vec preko 8 kg, uzivam u tome a kucne poslove ostavljam za navece kad ona zaspi...i svi se cude kako imamo mirnu bebu, koja nikad ne place 8)

Citiraj:

---

TIGRICA prvotno napisa

Upravo sam pričala sa sestrom kako sam već umorna od nošenja sina.Ima 7kg,pa nemožeš toliko ga nositi. Bili su ona i njezin muž kod nas i komentar je bio da smo ga naviknuli na ruke. Sling pola sata da mira,a onda opet ruke. PItam ja vas,pa kako onda ručak napraviti,a da ne opečeš dijete? Kako jesti? Kako išta pospremiti,makar može i bez toga par dana,a već peti dan više nemožeš gledati svinjac??
I dalje sam za nošenje,ali nekada je neizdrživo. :cry: A moj čak i plače na rukama,šta onda? :?

---

upravo to! šta kad plače i na rukama?znam da nije gladna,žedna,presvučena je nego čista obijest bude u pitanju.Baš napravi ljutu njuškicu i zahtijeva nosanje.Stvarno obožavam svoje dijete i nosam ju i vani i po doma ,al ponekad mama mora kuhat,jest,a čovjek ne bi povjerovao, mora i na wc! :mrgreen: :lol:

I mi se puno nosimo , pogotovo pred spavanje jer drugačije ne želi zaspati.Također je mali bucko od preko 7kg , a ja metar i čevap :mrgreen: Kad počne cendrati i na rukama , a znam da je sit , to je znak da mu se spava.Slučajno sam to skužila jer mi nije bilo logično da je pospan vrlo brzo nakon buđenja.Uvod u to uspavljivanje je vrlo glasan,protestira , ali ne zadugo :)
Ja na svu sreću stigne sve obaviti jer ga smjestim na krevet gdje ga oboružam sa svih strana igračkama pa si on priča sa njima :mrgreen:

ja sam stalno nosala i uspavljivala na rukama dok sa njenih 8mj nisam uklještila vratnu kralježnicu i nisam mogla pomaknut glavu tjedan dana.tada je to završilo,naučila sam ju samu da zaspe(knjiga "kako uspavati bebu bez plakanja") i šetali smo u kolicima,po kući maksimalno smanjili. sad čekam drugo,kam da metnem ovo prvo ako će drugo stalno htjet bit na meni,pa ne budem se starije odrekla zato?uglavnom,najbolja odluka leži najčešće u sredini,dakle svega pomalo,malo nosanja,malo samostalnosti.
slažem se da neka djeca traže više ruku,a neka manje,ali dosta toga ovisi i o nama,o tome na što ćemo ih naviknuti.nekima samima bude dosta ali neki ne odustaju...

Mi smo isto naučeni na ruke, i ne zna se tko više uživa, ja ili on!
Iako ima 8,5 kg i voli gledati prema van (što je meni teži položaj) i ne miruje dok ga se nosi nego svoje oduševljenje izražava mlataranjem nogicama. Jedino je miran u slingu, u njemu blažen zaspe.
Ali uživamo!
Vidjet ćemo kako ćemo s drugom bebom, al nadam se da on/ona neće doći dok G. ne bude dosta samostalan pa i njoj/njemu možemo pružiti istu uživanciju!