Re: Pustite nas da budemo roditelji
Mene više ne uzbuđuju tuđi savjeti jer znam da oni koji mi ih daju rade to iz najbolje namjere i najbolje što oni znaju (puno pozdrava mami, sveki i šogorici bez djece :lol: ). Puno savjeta i tuđih iskustava mi uđe, nešto ostane, a velika većina odlazi iz glave. Volim čuti tuđa iskustva jer možda se netko već domislio i našao se u toj životnoj situaciji i ima meni prihvatljivo rješenje za moj "problem". Općenito mislim savjeta nikad dosta, samo trebamo biti sposobni razlučiti bitno od nebitnog, važan savjet od onog malo manje važnog.
Bila sam opterecenija prvi puta na putu roditeljstva jer nisam znala sto me ceka, sada je vise manje sve vec vidjeno i prozivljeno i opustenije je. I mozda bas zato je sa svakim iducim djetetom, ne bih rekla lakse, vec drugacije jer smo vec jednom prosli taj put i nije nam nepoznat. Mozda iz tog razloga mame vise djece kazu vidjet ces kad.... Osobno, meni taj tip recenice nikad nije sjeo jer je patronizirajuci i ne upotrebljavam ga.
Re: Pustite nas da budemo roditelji
Citiraj:
Anemona prvotno napisa
Naslov je malo bezveze, ali da pojasnim. Več sam se dotakla te teme na 0-1, - puzanje po podovima. Tamo sam napisala:
Citiraj:
Moj zaključak je da se ne treba čuditi roditeljima koji pomahnitalo čiste ispred svoje djece, jer mislim da je to jedna razvojna faza nas roditelja koju moramo proči da bi znali "bolje". S vremenom se i najtvrđi opuste i vide što je stvarno potrebno/izvedivo, a što ne. Takva sam uostalom bila i ja, pa znam iz prve ruke.
Puno puta kad su me uvjeravali u suprotno, mislila sam: Bože dragi, pa pustite me da budem sama roditelj svojem djetetu, da učim na svojim sitnim greškama,...
Najviše me je smetalo i još dan danas me smeta kad netko kaže: joj kad ćeš imati drugo dijete totalno ćeš biti opuštena, opusti se, ja sam isto tako s prvim,... Uvijek sam razmišljala, pa pustite i mene onda na miru da odradim svoju dozu zabrinutosti s prvim, očito je potrebna iz nekog razloga. Zašto bih se morala odmah ponašati kao da ih imam dvoje, troje,..., pa imam prvo i želim uživati u tome kako najbolje znam.
Zašto imamo potrebu uvijek drugim roditeljima davati savjete tog tipa?
Ili kad čujem npr. ja se uopće ne uzrujavam koliko dijete pojede, tako sam i s prvim, od kad imam drugo, uopće se ne zamaram,.. ili nemoj ga toliko nositi, što ćeš kad budeš imala drugo,... mogla bih do sutra nabrajati, ali mene smeta zašto smatramo da možemo time drugome olakšati? Zašto jednostavno ne pustimo roditelje da "budu roditelji"? Zašto bi se netko morao ponašati kao da je roditelj drugi puta, ako je roditelj prvi puta,...?
Nadam se da me je netko razumio, poanta bi bila, da smatram da je bolje da sami prođemo te neke faze zabrinutosti i slično jer na taj način odrastamo kao roditelji.
Potpuno si u pravu, i potpuno te razumijem!
I nalazim se "pogođena" kritikom i u potpunosti je prihvaćam, i svečano obečavam da ću se truditi da izbjegavam komentare tog tipa u komunikaciji sa prvoroditeljima. Jer sam i sama svjesna da dok ne prođeš neke stvari, dok ne dođeš u situaciju, bez obzira šta ti drugi govorili, ne možeš doći u stanje svijesti o kojem ti pričaju.
Re: Pustite nas da budemo roditelji
Citiraj:
Strobery Shortcake prvotno napisa
Potpuno si u pravu, i potpuno te razumijem!
I nalazim se "pogođena" kritikom i u potpunosti je prihvaćam, i svečano obečavam da ću se truditi da izbjegavam komentare tog tipa u komunikaciji sa prvoroditeljima. Jer sam i sama svjesna da dok ne prođeš neke stvari, dok ne dođeš u situaciju, bez obzira šta ti drugi govorili, ne možeš doći u stanje svijesti o kojem ti pričaju.
Baš si to lijepo rekla, o tome pričam.
Svakome je potrebno da proživi to iskusvo, baš da bi došao na tu "drugu" razinu roditeljstva.