Printable View
Baš sam krenula otvoriti tu temu i tražiti za savjet i onda vidim da nisamo jedini. Što me malo utješilo ali opet ne vidim rješenje. Dječak je, ima 5,5g i već mjesecima nismo oderzali noktiće jer ih uopće nema koliko ih trga.
Trudim se odrezati mu koliko mogu ali to je najčešće nemoguće. Prošli smo i fazu ljutnje (moje), kazni, svega... niš ne pomaže. On na moje pitanje "Zašto?" odgovara, zato jer neću da mi ih ti režeš?!
i dalje kida da ne mislite kako smo problem riješili :-( čim se unervozi,uplaši ili sl kida nokte.počela i na nogama
znam da nije neka utjeha al ja sam jedna od kidačica zanoktica i noktiju( i na rukama i nogama), počela sam kad je počeo rat (stres u dječjoj dobi vjerojatno) i do prije mjesec dana se nisam mogla rijeršiti te strašne navike.Umjetni nokti, lakovi, gorki..svakakvi ma ništa...(a imam 32. god)prije mjesec dana sam si napravila klik u glavi općenito za nastavak života i prestala gristi nokte i kidati okolno meso, prvi put u životu imam nokte od par cm i okolno meso normalne bolje a ne u ranama...Da se razumijemo nebrojeno puta sam se motivirala svim i svačim i odlučivala da neću gristi, pa nisam bila doslijedna..no ovaj put sam valjda u glavi neke stvari složila i uspjela nadam se trajno. Jako ružna navika, jača od volje za prestankom, jako bolna, kidaš, napraviš si rane, pa mažeš kremama da to zacijeli i onda opet kidaš(nanosiš si bol, samoozljeđuješ se) unatoč tomu što znaš što te čeka... želim Vam samo reći da se jako teško odviknuti od toga i da imate strpljenje s mališanima, jednostavno se treba nešto desiti da prestanu to raditi...
Dakle, samo strpljenje... Uh. A teško je.
Nama se na moru pojavila konačno jedna ivica od nokta (jupiiiiii!), pa smo ga nagradili, kao, vožnjom na ringišpilu.
Oživljavam temu.
Djevojčica ima skoro 3. čupka noktiće na nogama i rukama, nisam imala što odrezati valjda već 2 mjeseca. ne primjećujem da to radi u specifičnoj situaciji, nema pravila, čak i kad je vesela, zaigrana, čini to jednakim "guštom" kao i kad je u "stresnoj" situaciji". ne mogu prepoznati da je stvar potakao neki događaj/promjena.... . za sada samo razgovaramo, upozorimo je, i kuži ona...ali ....ne može kontrolirati.....da li je netko potražio stručnu pomoć, ili još bolje uspješno riješio problem. uz to cucla palac od rođenja (kad se uspavljuje)
Moj ima 15. god. a nokte mu nismo rezali valjda 10 god... On to sve potrga... Radi to svakodnevno, bez obzira tužan/veseo/zabrinut, obično naveče dok gleda tv i dok ode spavati, nisam stalno s njim da ga upozoravam, ali kako tolike godine nisam ništa postigla, pustila sam si mira od toga. No, odnedavno čupka i usnicu, za to ga opominjem kad god vidim, već i sama sebi idem na živce!
jeste išli psihologu?
Nismo išli psihologu...
Probajte... Moj E. nije trgao nokte nego se grizao po ručnim zglobovima do krvi... Vodila sam ga na psihoterapiju prof. Ani Čović u Suvag (na uputnicu) jednu sezonu i stvar se riješila.Citiraj:
Rebbeca prvotno napisa
Kod takvih stvari treba otkriti poticaj (element frustracije). Kad se to otkrije i ukloni ili ublaži, stvar se popravi. Možda je samo loša navika, ali psiholog ti pomogne - dijete dobije upute kako se prekida taj ciklus i kako postigneš nadzor sam nad sobom da to ne radiš. Ako se zanemari, imaš kandidata za opsesivno kompulzivni poremećaj, ali nije ni to strašno. Sin moje kolegice s posla isto je imao problema - išao je na terapiju i isto se riješilo. Mislim da je on išao u Klaićevu. Sve to se obavlja na uputnicu.
Moja pred spavanje mora očistiti nos, porezati noktiće, ne do bog da nađe mrvicu među prstićima na nogicama... sve to radi u mraku, nakon što obavimo čitanje, pričanje, tik prije nego utone u san.
Šišam joj samo palčeve, oni su joj valjda pretvrdi za otrgnuti... Za sad se ne brinem... ili bi trebala...?
Ma ne bi... Pogledaj u vrtićkoj grupi - 70% klinaca sigurno je iz te vreće. Ja mislim (zdravoseljački) da je to danak našem načinu života u kojem ima relativno malo slobode, a previše toga što se mora, pogotovo u ranoj dobi. ALi nemamo kamo iz te kože.Citiraj:
Mojca prvotno napisa