Printable View
da, čitala sam članak o tome...naime, pokazalo se da dosta te djece ima problematično, neukrotivo, ponašanje u adolescenciji...ne kažem da je istraživanje točno, ali, eto, samo da imate i tu info...i nije bila riječ batinama, već o "puf po guzi".
a, ja i dalje ne kužim kako ste vi od slijeda agresija, razgovor, mini kazne...puf po guzi....došli do toga da je malena agresivna zbog ovog zadnjeg. :?
XCitiraj:
maria71 prvotno napisa
Moji dečki su samo godinu dana razlike... Mlađi je isto jedno vrijeme pokazivao tendenciju da gnjavi starijega. Ponekad je teško "dijeliti pravdu" jer nismo uvijek prisutni pa ne znamo pozadinu cijele priče (tko je prvi počeo i kako). Nismo se puno miješali (iskreno, ne znam da li bi to bilo dobro i kod veće dobne razlike), a kad je starijem napokon dokuferilo, sam je riješio stvar... Jednostavno je sam postavio granicu dokle je mlađi smio.
Mislim, vrijedi i obrnuto. Imali smo taj period kad su se baš koškali da je bilo grdo gledati i to je baš bilo njihovo utvrđivanje osobnih granica. Zapravo jedva da ima razlike da li mlađe dijete gnjavi starije ili obrnuto - treba djecu naučiti da si sami postave granice. To će im dobro doći i u vrtiću, školi i općenito u komunikaciji s drugim ljudima.
Ja sam s mlađim sinom razgovarala "kao s odraslim", to ga se doimalo (stariji nikada nije pokazivao agresiju, osim u samoobrani, a to je druga priča).
Peterlin potpis.
Nije uvijek dijete agresivno jer ga doma roditelji tuku. Ima nekakv instinkt pogotovo kod male djece i to je urođeno. Nekakav obrambeni mehanizam. Moj jednogodišnjak nije dobio batine pa se svejedno mlati s bratom :lol: Već kao bebe znaju zviznuti nekoga/nešto ako nije po njihovom. Kad vide da to ima efekta (bilo u količini pažnje bilo u tome da dobiju što žele) onda jednostavno nastave tim stilom.
ja se ne volim mješati između djece, neka sami rješavaju manje razmirice i odrede granicu.
manuel je sada u fazi kad po cijele dane hoda po stanu i izaziva Daniela tako što mu uzima stvari i ruši pa kad ga ovaj najuri onda mu viče "Dada konj!" :mrgreen: Vjerujte mi da ga ja to nisam naučila.
i ja ovo potpisujem.Citiraj:
Pliska prvotno napisa
M je prvi put mlatnula mene sa negdje sedam mjeseci. naljutila se na cicu - i bum, po cici.
nismo je tukli, majke mi. :mrgreen:
i moram priznati da je to i meni problem, i da sam i ja ponekad radi toga očajna. a da ne govorim koliko bih ju puta onako baš z guštom mlatnula kad me iz čista mira udari. pa se suzdržim.
triger za lupanje je kad joj nešto nije po volji. a npr. oni su 6 godina razlika, ona bi se non stop igrala s J, a on nema sekundu strpljenja s njom. a ona na to diže ruku. od kad je bila beba. nemam pojma odakle joj to. J nikad nije dizao ruku na nikoga. on nju ne tuče jer je svjestan da je prevelik u odnosu na nju, al joj zato dijeli glupače, viče, nervira se. ne vidim ga kao neku žrtvu, iako njega najviše mlati, jer ni njega ne bi ubilo da se poigra s njom makar malo. a uglavnom ju samo tjera. a, kad mu je dosadno, onda ju i štucigava.
kad je krenula u jaslice, prva dva tjedna je svih tukla. baš sam bila tužna. svaki dan me dočekala teta da se M tukla. a onda je to prestalo. sad isto tuče samo ukućane.
ja mislim da će i to prestati. samo treba strpljenja. mi joj hvatamo ruku i onako strogo kažemo NEMOJ!
ako stignemo, naravno :mrgreen:
ne znam, nema ona u stvari agresiju neku u sebi, čini mi se da je to neki način, kojeg se definitivno sama dosjetila, da se izbori za nešto. i sad valjda treba proći neko vrijeme da shvati da to ne pali. :/
Nikad neću zašutjeti kada je u pitanju nasilje nad djecom. Nikad. Po guzi je meni neprihvatljivo nasilje velikog čovjeka nad malim, nemoćnim bićem.Citiraj:
Pliska prvotno napisa
A ti slobodno traži opravdanje za nasilje, vjerojatno i zato jer se i sama prepoznaješ u mojim riječima.
deaedi, jesi li ti u stanju priznati da možda nisi uvijek u pravu? kakvo sad nasilje zazivaš?
i sorry, ali ti zaista ne znaš kako je roditeljima sa više djece, ne u smislu teško im je nego da je zaista drugačije.
deaedi, slažem se s tobom kad kažeš da je po guzi neprihvatljivo. to je jedna stvar.Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
druga stvar je da si ti iz prvog posta zaključila da je upravo po guzi dovelo do takvog ponašanja djeteta.
što je skroz pogrešan zaključak, kojeg si ti tako samouvjereno izrekla.
ali, priznajem, dok sam imala samo jedno dijete možda bi tako nešto i sama pomislila. s naglaskom na pomislila, nikako ne i napisala. jer takve ocjene ne možeš davati nakon pročitane jedne rečenice, tek jedne crtice iz života jedne obitelji.
Smatram da je "po guzi" nasilje nad djetetom.
To je moje uvjerenje. Zašto je taj moj stav neprihvatljiv?
Cvijeto, nasilje rađa naslije. Otuda moj zaključak.
cvijeta x
imam i ja jednu mlađu mlatilicu, grebalicu, čupačicu, uništavačicu opće prakse :/ i uopće mi nije jasno otkud joj to, tumačim to pokušajem da stane "uz bok" starijoj (koja je totalna suprotnost od svega gore nabrojanog).
evo, mogu i ja..po guzi je loše za dijete i nije dobra odgojna metoda
i..?
jel sam sad i ja super?
Ja ne tražim opravdanje za nasilje odraslog prema djetetu iako su meni riječi poput "nasilje" i "zlostavljanje" preteške za ovakve slučajeve. Objasnila sam da koji puta djeca iako nisu nikada bile žrtve nasilja (da koristim tvoj riječnik), samoinicijativno počnu mlatiti sve oko sebe.Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
Spusti se sa pjedistala i već kad se hoćeš boriti za dječja prava, imaš ozbiljnijih slučajeva oko sebe, gdje im stvarno treba netko da se zauzme za njihova prava.
Evo ja znam kako je roditeljima s više djece. Imam ih troje, dječake od 3, skoro 6 i 9 godina. Ponekad su agresivni jedan prema drugome, ponekad se krvnički potuku, ponekad su si najveći neprijatelji na svijetu, no najčešće nisu. Ne smatram takvo njihovo ponašanje problematičnim, nego normalnim i u skladu s njihovim razvojnim potrebama ZATO jer nasilje nije način njihovog uobičajenog ponašanja i nije pretjerano. Ostatak vremena, igraju nogomet u hodniku, zajedno crtaju ili bojaju, igraju igrice na kompu, najstariji im čita stripove ili se svaki zabavlja sam ili nešto treće.Citiraj:
Joe prvotno napisa
Koliko sam primjetila kod Lydije, ona je očajna jer je mlađa kćer nasilna prema starijoj u mjeri koja nju kao mamu čini nesigurnom i ne zna na koji način ju naučiti da se ne ponaša na takav način. Savjet koju je dobila od Daedi je da ni ona sama djevojčicu ne tuče po guzi jer joj tako ne daje do znanja da udarac nije prihvatljiv, nego suprotno.
Oprosti ali ona od Deaedi i mime nije dobila savjet nego osudu... :/Citiraj:
Loli prvotno napisa
debeli iks. osudu i to iz nebeskih visina.Citiraj:
yaya prvotno napisa
Apsolutno, ja osuđujem udaranje djeteta po guzi i slanje u kut.
Osuđujem i etiketiranje djeteta kao agresivnog i nemogućeg, a situaciju
opisanu u uvodnom postu jako dobro prepoznajem, pa zato autorici dajem savjet da iskreno preispita svoj odnos prema svojim kćerima i da razmisli o tome kako se ponaša prema mlađoj kćeri i kakav je položaj i status tog djeteta u njihovoj obitelji.
Ma kakvu osudu, daj ne dramatiziraj. Dobila je moje mišljenje da ako i ona sama udara dijete po guzi, onda je dijete takvo ponašanje od nje naučilo. Djetetu su roditelji uzor i ono kopira njihovo ponašanje. Ako roditelj na njemu neko neprihvatljivo ponašanje reagira udarcem, onda i dijete uči da se ponašanje koje mu ne odgovara reagira udarcem, jer tako radi i mama/tata.Citiraj:
Joe prvotno napisa
I nikada neću sažaljevati roditelja koji je izgubio živce i lupio po guzi, tješiti ga i biti puna razumijevanja. Jer onda bi isto tako mogla stati na stranu npr. muža koji je lupio ženu jer mu je juha bila preslana, a on joj je već 100x puta objašnjavao da on ne voli slanu juhu. Samo je ovdje situacija još gora, jer je dijete bespomoćno.
To što ja imam samo 1 dijete i da onda nisam mjerodavna za komentirati ovakve situacije, mi je smiješan argument. Evo, moji roditelji su imali mene i brata i nikad nas nisu udarili po guzi. Niti smo se mi tukli međusobno. Jer nam je takvo ponašanje bilo nepojmljivo.
Znači sada se ni u kut nesmije stavljati djecu? I to je zlostavljanje?Citiraj:
Mima prvotno napisa
Ja ih imam dvoje i to ovaj stariji je jako teško odgojivo dijete i s njim uvijek nekih problema. Ovaj mlađi, iako živahan i pomalo tvrdoglav, je puno mirniji i lakše je s njim doći na kraj. Nije da ih etiketiram ali oni su različiti, jedan je življi. jedan je mirniji, jedan je spavalica, jedan je problematičan za spavanje.
To ne znači da su zločesti ali nisu jednaki.
Ne, ako ne pospeš kukuruz po podu pa da dijete na tome mora klečati, onda je OK. :roll:
Citiraj:
Evo, moji roditelji su imali mene i brata i nikad nas nisu udarili po guzi. Niti smo se mi tukli međusobno. Jer nam je takvo ponašanje bilo nepojmljivo.
Ja imam brata starijeg godinu i pol. Nikada, nikada nas nisu tukli, niti se agresivno ponasali prema nama. Pa smo se znali krvnicki potuci, on i ja. Ne stalno, ne uvijek, ali bome cesto.
Pitam se, pitam... koja je onda nasa dijagnoza?
Tako nepojmljivo zakljucujes o necijoj situaciji iz nekoliko rijeci...
eto, ima nas raznih.
nasilje rađa nasilje ali mu nije jedini i isključivi uzrok.
u genima nam je da se borimo za preživljavanje... zapravo, teže je biti neagresivan, kada bolje razmislim.
agresija se javlja kao naš instinkt i sviješću se protiv nje trebamo boriti.
evo, npr. ja vjerujem juroslavu koji je na nekom topiku napisao da to znači, ako se svađaju, da djeca rastu u funkcionalnoj obitelji. :mrgreen:Citiraj:
klu. prvotno napisa
meni ta dijagnoza paše. pa ne tražim dalje. :mrgreen:
viš, viš, pametna fegusti. :love: znaš da ti je ovo u stvari zanimljiva teorija.Citiraj:
zapravo, teže je biti neagresivan, kada bolje razmislim.
[quote="klu."]možda su vaši roditelji pomislili da bi vas baš sad po guzi :cry:Citiraj:
Pitam se, pitam... koja je onda nasa dijagnoza?
ili još gore, morali ste u kut :cry: :cry:
pa ste razvili pasivno-agresivni model ponašanja :mrgreen:
baš se pitam kako je u kućama ovih savršenih majki debelih živaca
Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
ja razumijem tvoj stav.
samo mi nije jasno otkud ste zaključili da je mama prvo udarila dijete pa je onda malena postala agresivna, a ne obrnuto. znam, ponavljam se, ali želim znati!!!
Ja ne poznam nikog savršenog :? . Kaj je to? I svi se prije ili kasnije uhvate u zamci s izjavom: ja ne bi nikad...Citiraj:
anima prvotno napisa
Svako dijete je različito i za svakog treba pronaći način... E sad, lako je reći...
Kod M. pali da joj sve objasnim i da se nikud ne žurim pa da ju shodno tome i ne forsam na ništa. Jedno je vrijeme imala fazu neću na sve. Nećeš-nemoraš (nije jela, prala zube, nije se češljala, nije htjela obuć šta bi ja nego šta bi ona, zimi bez kape... užas, ali prošlo je).
Jednom nam je jutarnji odlazak iz kuće završio tako da sam joj rekla da će ostat sama doma ako se uskoro ne obuče, jer ja ne mogu zakasniti na posao. nije mi baš povjerovala, ali kad je vidjela da se oblačim i idem iz stana bilo je "čekaaajjj meee". Od tad kad kažem da požuri, zna da mislim za ozbiljno (ovo se odnosi samo na idenje na posao).
ja na to gledam ovako... agresivno ponašanje je vezano uz opstanak.
ne mislim samo na preživljavanje već na opstanak u društvu i to na onom položaju u društvu/obitelji/zajednici za koji mislimo da nam pripada.
e sad, ovisno o tome kakav nam je temperament - pomirit ćemo se s položajem koji su nam namijenili ili ćemo se svim silama pokušati izboriti za ono mjesto koje smatramo da zaslužujemo.
Istina je to... Moji su dobili od mene (na prste prebrojivo, i mislim da je sve bilo baš u toj dobi od 3-4 godine kad su ispitivali moje granice, ali izludili bi me kad bi sebe doveli u opasnost tipa otimanje iz ruke i pretrčavanje preko ceste ILI lupanje bratovom glavom o zid). Pa je bilo puf po guzi... Sve skupa na prste prebrojivo puta. Dugo sam si predbacivala, ali s vremenom i oprostila (jer sam isto imala prilike vidjeti kako funkcioniraju djeca BEZ granica). Da se razumijemo, ne mislim da treba puf po guzi, ali neće se nebo srušiti na zemlju ako sami sebi kojiput izmaknemo kontroli.
MM nije nikada dignuo ruku na starijega. A mlađi ga je jednom (ne tako davno, ovog ljeta) tako izludio da je dobio 5-6 po turu... Ja sam samo gledala kad će izgubiti živce jer je ovaj mali sustavno baš tražio gdje je tati granica, pa ju je i našao. Nije to način odgoja, ali bratemili stvarno iskreno vjerujem da su rijetki ljudi koji baš nikad ne dignu ruku na dijete ili ni ne pomisle na to. Ufff. .... koliko puta sam ja jurila u prizemlje provjeriti poštu da netko ne dobije propisnih batina...
Djeca su ko i mi. AKo im ne pokažemo da nas nešto smeta, oni šire svoje granice do beskraja i ne poštuju naše. A metode uvjeravanja se jako razlikuju od djeteta do djeteta, od roditelja do roditelja, pa čak i od jučer do danas. I nema nam druge nego stalno biti budni i to preispitivati.
Ja sam shvatila da smo napravili višemanje dobar posao kad nam je susjeda ispričala događaj kako je naš mali sin uvjeravao njenog sina "Nemoj se ljutiti... kad se tako osjećaš, jednostavno sam sebi reci LJUTIT ĆU SE SUTRA i poslušaj sam sebe..." Žena mi je očitala hvalospjev, a zapravo, dijete je citiralo baku (moju svekrvu :naklon: ) koja je to puno puta rekla našem sinu. Eto, dobro je kad više ljudi sudjeluje u odgoju djeteta... Mašalah! A bilo je trenutaka (i još ih ima i bit će) kad bih najradije dohvatila klofer i isprašila mu tur... pa se sjetim svekrve i prasnem u smijeh.
Draga,
uopće se ne obaziri na hrpu negativizma koje su iznesene na ovom pdf-u i još veću hrpu prepucavanja a nije bit ove priče...
M isto muči svog gdinu dana satrijeg brata... samo što ga ne tuće nego mu otima igračke i juri s njima po kući :mrgreen: ... znam da je moj problem daleko manji od tvog al ja sam to počela rješavati ljubavlju...
Nisam sigurna kako ide ona stara al probat ću...
četiri zagrljaja za preživljavanje
osam zagrljaja za održavanje
dvanaest zagrljaja za sreću i veselje....
pa eto, probaj tako.... ljubav i zajednička igra....
sad tek vidim da sam se krivo izrazila :lol: još će me sad optužiti da ne volim svoju djecu :lol:
ono što sam htijela reći da ih voliš, maziš, paziš, podržavaš, igraš se s njima, konkretno da budeš stalno s njima da možeš spriječiti sukobe....
a ostale "kokoši", otvorite si svoj pdf pa se tamo raspravljajte o tome što jest a što nije nasilje.... makar to u ovoj priči nije ni bitno jer bi napale zbog bilo čega.... svoje frustracije usmjerite na rješavanje svojih problema i bit će vam bolje u zivotu :mrgreen: no hard filings
meni je već presmješno u što se ovaj forum pretvorio... skoro svaki pdf u kojem netko vapi za pomoć sadrži prepucavanja... ovo nije što je prije bilo... mjesto na koji si došao po savjet nego mjesto na koje dođeš po osudu... pa eto... čekam ja sad svoju :mrgreen:
tri dva jedan.... KRENI.........
situacija kojoj sam nazočila, mali mlađeg nikako ne može provariti, cijelo vrijeme ga mrzi, ignorira i govori kako ga on nikad nije ni htio
onda ga je jednom gurnuo na cestu, valjda da malog zgazi auto pa da ga se riješi jednom za svagda
mami je pala roleta pa je bilo puf-puf po guzi..na licu mjesta
a viš, sve što je trebalo je zapravo četiri zagrljaja za preživljavanje..doslovce.. :mrgreen:
SOFKA :lol: dobra....
aj nećemo tako... shvatili ste me što sam htijela reći.....
:love:
zekam te, znaš..
Nisam savršena, ali imam debele živce.Citiraj:
anima prvotno napisa
Moje dijete nikad nije dobilo po guzi. I niti neće.
sofke :lol:
Deaedi dam ti mog D. na par dana pa da vidiš kako se gube živci :mrgreen: Ali neka bude kakav je kod nas doma jer kod drugih je uvijek uzorno dijete. na sve strane pohvale kako je super odgojen, a doma se frajer iživljava.
Ovako i ja, osim što mi živci nisu uvijek debeli. Ipak, snalazim se nekako bez da udarim dijete pored sebe.Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
Ja uopće nemam debele živce, često vičem, i udarila sam dijete po guzi u stresnoj situaciji. To ne znači da mislim da moj postupak nije za osudu, mislim da sam pogriješila, i ne treba mi razumijevanje za taj postupak.
Dijete se ponašalo 'nemoguće', tako da me bilo strah da će se ozlijediti, ali sam razmislila o tome što je dovelo do takvog ponašanja.
Mislim da to sve skupa uopće nije tema, a svakako nije ono što mene bode u oči u uvodnom postu na ovoj temi - mene u oči bode odnos prema dvoje djece u jednoj obitelji, i na to sam htjela ukazati autorici.
Dakle, LL, razmisli ima li tvoja mlađa kćer razloga biti agresivna prema starijoj, a pritom ne mislim da ju starija krišom izaziva, nego na to dajete li joj vi roditelji razloga za agresiju.
ja isto..odgurujem ih nogom :mrgreen:Citiraj:
Loli prvotno napisa
kako ti drviš po svom. i hvataš se toga da je žena napisala da je udarila dijete po dupetu, a val ti lijepo kaže da je prvo mala postala agresivna, i tek onda dobila po dupetu. osim ako majka laže. a nema nam druge nego vjerovati otvaračici topica.Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
a ja ti kažem da ne znaš kako je imati više djece ne zato da opravdam udaranje, jer mi to ne pada na pamet, nego da ti objasnim da se nije tako lako sve dogovoriti kad imaš više malih zahtijevnih i donekle iracionalnih aktera, a ne samo jednog.
ali to ne znači da si savršena majka, i da je tvoje dijete sretno i zadovoljno, i da možda neće imati traume zbog nečeg drugog i bla bla bla bla..tako bi mogli ukrug do preksutra...Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
ok, zanemari dio rečenice do zareza, i pljes za tebe, stvarno si pomogla na ovom topicu