Pinky pusica jedna ogromna za tebe.
Printable View
Pinky pusica jedna ogromna za tebe.
pinky predivno si to napisala :klap: baš je tako...
:cry: joj Pinky, bas si maznula u centar, sve potpisujem, bas sve
Debeli potpis na našu Pinky :heart:i sve navedene faze... jer pukla sam, a još nije niti počeo, a niti dogovoren... moj 3 IVF u 3 godine MPO borbe. Dinja je za mene mala maca :mrgreen:
ah bebel sta da ti kazem... danas mi je 26 dc i trebala sam startati sa femarskim za par dana, a razbolila sam se samo tako....
nista od mene ni ovaj misec, a vrime neumoljivo ide dalje.....
I baš zato što ima takvih dana, pitam se, koliko je korektno da pojedine osobe, uz to što već na vlastitim topic-ima pišu o svojoj trudnoći (a kasnije i o djetetu) do u najsitnije detalje, "opterećuju" još i Odbrojavanje s takvim detaljima....Citiraj:
Pinky prvotno napisa
Je, svima nam je drago kad netko uspije u ovoj našoj borbi, zajedno se veselimo svakom željno iščekivanom i teškom mukom stečenom zamotuljku, ali bojim se da je pretjerano "razmahivanje" svojom srećom možda upravo sipanje soli na ranu nekome tko svoju sreću još uvijek čeka i sanja...
Ajmo, cure, iskreno, što mislite o tome?
Superman, ja ću prva, a vjerujem da će se većina složiti...ajme Superman, pa iskreno se radujem(o) svim prekrasnim bebicama, od trudnoće preko poroda i napredovanja...osim uživanja u tuđoj sreći, ostvarenoj u manjoj ili većoj borbi, to je ono što nam daje nadu i podstrek da ćemo i mi ostali uspjeti....ono što je drugi par rukava, bar govorim u svoje ime, ponekad osjetim mali ubod zavisti (a i to sve manje) na "prirodna" začeća u bližoj okolini, bez truda i muke, al to je ono što ja zovem prekrasnim čudima prirode....a malo se ovo sve skupa ne uklapa u ovu temu.
Superman pa složila bih se sa tobom... Meni osobno ne smeta, ali sigurno nekima da, pogotovo u fazama koje citiraš. Ok mi je da se otvaraju vlastiti topici, ako netko želi podijeliti svoja iskustva i ako ima svoju publiku - zašto ne. I ja svraćam na takve topice da vidim što ima novoga i iskreno se veselim tuđoj sreći...
Odbrojavanje bi po meni trebao bi biti podrška curama koje su u postupku odnosno odbrojavaju do bete. Kasnije ako ostanu trudne trebale bi se prebaciti na trudnički i potom na djecu po dobi, a tko želi može njihove priče pratiti i na tim pdf-ovima. Ali kako bi Oliver rekao "tko sam ja da sudim" :-)
mene odusevi kad na odbrojavanju vidim postove cura koje su uspjele, a u avatarima su im mali slatkisi.
svako toliko cirnem i na nasu supermenku na fb da vidim njenog ljepotana. prepredivan je, bas bebica kakvu bi svi pozeljeli. onda se sjetim njenih postova za vrijeme ivf-a i te jedne slabe stanicice koja se pretvorila u prekrasnog momcica. pa dobijem snagu za daljnju borbu. mislim se - pa kad je supermen uspio doci na ovaj svijet i biti onako savrsen, usprkos slabim postotcima koje su mu mami davali, zasto se i meni takvo cudo ne bi dogodilo.
zaboli me ponekad (sto se ivf beba tice, i ja ko i mara nekako imam poseban tretman i posebno mjesto u srcu za sve njih) samo kada citam liste trudnica i ne vidim svoje ime na svibanjskoj/lipanjskoj listi lani, kada bi tamo stajalo da je srece bilo i da beta nije padala...
kao sto me i boli cijela veljaca jer opet, da je srece bilo, ja bih za 10-ak dana ljubila svoju bebicu...
ali to je zivot...
Ja se radujem svakoj novoj trudnoći i svim komentarima naših trudnica i mama, gdje god da su napisani.Citiraj:
Superman prvotno napisa
Nemoguće je poreći da uživamo u svijetu gdje nam je bar za sad uskraćeno majčinstvo i da smo cool, ali isto tako to nije razlog da nismo sretni zbog njih iako nas zaboli činjenica da mi nemamo svoje mrvice. To je prirodno.
Sjećam se trenutka kad sam u bolnici čekala svoju kiretažu, a pored mene su prolazile trudnice koje su išle na pregled. Neminovno sam se pitala: zašto ih moram gledati? I naravno da sam pucala u sebi u svojoj nutrini.
Međutim, isto tako kad vidim preslatke stvarne avatare na ovom Forumu, jednostavno uživam i jedva čekam da nove mame stave slikice svojih smotuljaka.
:zaljubljen:
Nadam se da mi necete zamjeriti sto se ovdje javljam... Citam vase postove i suze mi naviru (i zbog vase tuge, a i kad se sjetim kolika je bila nasa zelja...). Dvanaest godina smo cekali nasu srecicu i Bog nas je napokon cuo. Kad smo mi docekali, vjerujem da hocete i vi, doci ce vasi :angel: kad bude pravi trenutak za njih! :heart:
Ljubim vas sve i cekam sretne vijesti od vas!
ma naravno da se svi veselimo novim mpo bebicama i slikama bebica u avatarima, i naravno da volimo čuti da su ok i lijepo napreduju na kojem god pdf-u to objavili. To su bebice mama i tata boraca koji su svašta morali proći da bi došli do te svoje mrvice :heart:. Sorry ako me je netko krivo shvatio. I sama sam u mpo priči 10 godina i prošla sam sito i rešeto, suze, očaj, najveću radost, porod i kiretažu, a potom najveću bol i razumijem kolika je to radost i sreća ostati trudna i dobiti bebu ovim putem. Iskreno i od srca radujem se svakom uspjehu, ali i tužna sam kada se dogodi neuspjeh... Međutim čini mi se da je odbrojavanje vrlo osjetljiva tema gdje cure kreću sa velikim optimizmom da će se mrvice primiti, a onima kojima to ne uspije sigurno je priča neke sretne mamice o svojoj super dobroj i slatkoj bebici u tom trenutku sol na ranu.
U svakom slučaju neka piše tko god što hoće i gdje hoće, ako nam smeta u određenom trenutku nećemo paliti forum i bok.
Ajmo se mi vratiti na pucanje. Ja već lagano pucam što sam u srijedu za 2 tjedna naručena na VV i što znam da ću tamo provesti cijeli dan, a još ako me krene razvlačiti sa kretanjem u novi postupak popucat ću po svim šavovima :-x
I ja sam totalno pukla iako mi se čini užasno sebičnim uopće kukati kada pročitam priče pojedinih članica...
Imam 28 god. MM 32 i borimo se za naše sunašce pune tri godine. Iza nas je dosta naporna godina jer je mm imao Oligoasthenozoospermiu + Leukospermiu, upalu prostate, sve moguće i nemoguće bakterije. Ja sve ok, uredan HSG (čak nisu htjeli ni da me šalju na laparo) i mogu reći da sam imala kakav takav cilj a to je 4 inseminacije pa IVF... Iza sebe imam 3 beskorisna ciljana na Klomifenu i 3. bezuspješna IUI. Na tom trećem IUI sam obavještena da se dijagnoza popravila i da sada imamo Normospermiu i tu mojoj sreći nije bilo kraja. Znate kada vas uhvati euforija i kada pomislite da je to konačno TO. Prije samo četiri dana sam doživjela hladan tuš kada sam vidjela tu posljednju negativnu betu i od tada ne mogu da dodjem sebi. Ljekar sumnja iako to ne može sa sigurnošću utvrditi bez IVF da se naše stanice ne mogu prirodno spojiti zbog ne odličnih već famoznih uslova koje smo imali na te tri inseminacije (imala sam 24 folikule) i naprosto mu je nevjerovatno da uprkos korištenju Utrogestana menga nije zakasnila ni sata. Od svih silnih hormona koje sam dobila sva sam pobrkana i ovaj ciklus mirujem. Ne znam više što da mislim, užasno sam umorna od svega i što je najgore ne znam što dalje. Ako imate kakav savjet molim vas da se ne ustrucavata jer mi treba nečiji objektivniji stav.
Sorry što sam se ovako raspisala, morala sam to izbaciti iz sebe.
ja bih prvo mijenjala MPO liječnika jer mislim da je neodgovorno raditi inseminaciju na 24 folikula, bilo u jednom postupku bilo sveukupno u sva tri postupka.
Nemoj se ljutiti, ali je to moj savjet u ovom trenutku.
Ne znam gdje se liječiš, ali bih išla po drugo mišljenje i išla bih na laparoskopiju jer samo ona daje pravi uvid u stanje tvojih jajovoda, usput mogu pogledati i ostalo.
Zatim nažalost put IVF-a jer je predugo vremena 3 g. a da se prirodno ništa nije dogodilo i to s takvim nalazom muža koji je sad već čak normo! Hitno na dodatne dijagnostičke pretrage!
Nema ljutnje Kadauna problem je što sam ja pomalo u pat poziciji. Tipkam iz Sarajeva gdje se i liječim. U Sa postoje samo dva (dobro ste procitale) MPO liječnika i ovaj moj ima mnogo bolje uvjete nego taj drugi koji radi u državnoj klinici. I onako bih sve moguće postupke i u državnoj klinici platila, ovako pokušavam zadrzati onu mrvicu dostojanstva i ne dozvoliti da neko viče na mene. Sada bih se najradije rasplakala i otišla da živim na neku drugu planetu..
Koje dodatne pretrage preporučuješ? Radila sam hormonalni status, vaginalne i cervikalne briseve i na kraju HSG ali to je već klasika.
leva, ako vec ides privatno, moram ti predloziti polikliniku cito u splitu. uvjeti su odlicni, doktori vrhunski
www.cito.hr
pa ako ti nije problem putovanje, od srca preporucam
Draga Leva u potpunosti razumijem kako se osjećaš.Meni je godina dana prošla od liječenja poslijedica koje su me snašle zbog "stručnosti" mog MPO liječnika.
Samo da napomenem da se do IVF postupka nisam stigla ni približiti,a naoko je sve bilo OK.Sada nam se i spermiogram pogoršao.
I sad ponovo naručivanje,čekanje u čekaoni,puno razumijevanja prema trudnicama jer one imaju prednost,bez obzira što sam kod privatnika,bez obzira što
sve plačam i što slučajno baš i danas moram na posao.
Kao sto sam vam napisala izgleda da su mi se malo hormoni pobrkali poslije zadnje inseminacije i jos uvijek pomalo cudno krvarim. Moj ljekar je rekao da ovako vise nece ici i da ce morati nesto pod hitno mijenjati. Sto ce mijenjati nisam ga pitala jer sam bila suvise umorna, sve me je boljelo i jedva sam cekala da dodjem kuci. Kontrola mi je zakazana za 16.02. kako bi vidio hoce li doci do spontane ovulacije a ja vec polagano pripremam spisak svih pitanja koja bih ga mogla pitati da ne bih nesto zaboravila. Mozda ce me poslati na dodatne pretrage, IVF/ ICSI stvarno nisam sigurna. Samo je zalosno kako se covjek nadje u beznadeznoj situaciji iako sam mislila da smo pobijedili sve "neprijatelje" kada smo sa nekih 10 mil. dosli na preko 20 mil, popravili pokretljivost, izliječili upalu prostate, rijesili se E coli, Streptococe faecalis, nekog speciesa (zaboravila sam mu ime). Na sve to smo i mm i ja izgubili nekih desetak mjeseci nasih zivota...Ali opet kada pogledam kakve sve probleme imaju zene sama sebi zvucim smijesno i nezahvalno.
P.s. Spisak pitanja je otvoren i uvazavam sve prijedloge, hvala vam na pomoci mnogo mi znaci.