Quanah imaju na Vrbanima i kod nas u polukvartu
Vidjela sam samo izloge nisam bila unutra
Printable View
Quanah imaju na Vrbanima i kod nas u polukvartu
Vidjela sam samo izloge nisam bila unutra
kod mene nije - does it spark joy - nego sve to kod mene izaziva neku sjetu, sjećanja, prolaznost vremena ...Citiraj:
betty blue prvotno napisa
Ja sam nedavno selila, riješila sam se mnoštva stvari. Najveći dio poklonila, nešto prodala (dječje bicikle i sl.), dio bacila il ostavila kraj kontejnera.
Ja obožavam živjet u prostoru oslobođenom od stvari, viškova,...Volim onaj osjećaj kad odemo u svoj apartman na moru, a tamo nužni minimum :heart:
Vrijeska, jel bi ti pomogla analiza tipa: stvar koju nisam trebala/nosila/koristila u zadnjih godinu dana ide van kuće?
Kad naletim na nešto što nisam ni znala da imam ili nisam koristila neko duže vrijeme, meni je to dovoljan kriterij za sikter van iz mog stana.
Ja to gledam ovako - ono što nisam obukla 2 godine ide u otpis, tj. šaljem dalje.Citiraj:
Vrijeska prvotno napisa
Nemam toliki problem sa svojim stvarima, koliko sa stvarima drugih ukućana. Na primjer, moji sinovi imaju svaki po dvadeset majica kratkih rukava (bez brige, nisam kupila - velik dio toga su reklamne maijce filmskih festivala i radioamaterskih skupova, ali razumijem - to su im uspomene koje ne daju baciti). Muž isto naginje hrčkarenju, a s godinama to poprimi neugodne razmjere...
Ove godine sam imala farbanje stana i drvenarije, pa sam dobar dio presložila i likvidirala, ali još uvijek ima. Svi se moramo prisiliti da to redovno radimo. Evo, mlađi sin je neki dan raskrčio pisaći stol - bacio sve stare bilježnice koje sigurno neće trebati (povijest, biologija i slično) i spremio bilježnice koje će možda zatrebati (tehnika, matematika), jer je morao napraviti mjesta za novo računalo. Tako to ide. Neke vrste nereda rješava samo preseljenje (kao kod Lili) ili preuređenje (kao kod mene). Slažem se - lakše je živjeti s manje stvari, ali nemam ni ja srca baš sve baciti. Odnesem u podrum, pa onda u drugoj iteraciji bacim ili udomim.
A ja se baš obradujem kad naletim na nešto što sam zaboravila da imam. :aparatic:Citiraj:
Kad naletim na nešto što nisam ni znala da imam ili nisam koristila neko duže vrijeme, meni je to dovoljan kriterij za sikter van iz mog stana.
Treba mi selidba, da, da.
.
Ja sam dobre volje jer sam uspjela se riješiti 3 ogromne vrece djecje robe koja je odmah nasla sretnog novog vlasnika/cu.
Iznoseno nenosivo je zavrsilo u reciklaznom dvoristu.
Imam sad još par stvari (ne odjece) koje oglašavam na njuškalu, nitko se ne javlja, moram spustiti cijenu, zao mi pokloniti kad je prakticno novo (nije bakina naslijeđena kristalna vaza koju nitko nece ili sl) :mrgreen: Ako ne prodam probat cu pokloniti, ali isto me muci sto je tesko nac primatelja specifičnih predmeta, odjecu bar vise-manje treba svatko.
A onda slijedi cistka moje i mm-ove odjece (ono što nam se vise ne nosi), pa cu probati odnijeti u humani novu na zagrebačkoj, nadam se da primaju...
da, zato mi i jeste bolja ta "does it spark joy" metodaCitiraj:
Barbi prvotno napisa
mislim da vrijedi zadržati nešto što te obraduje i nakon 15-20 godina
ja sam primjerice zadržala majicu na koju su mi se potpisali bivši razredni kolege, dok sam maturalnu haljinu poklonila
ta majica nema nikakvu uporabnu vrijednost, isključivo sentimentalnu
a vrijeme je dobar pokazatelj što posjeduje sentimentalu vrijednost a što ne
možda za 20 godina i ta majica izgubi tu malu vrijednost koju za mene ima i tada ju bacim, možda postanem senilna pa sve zaboravim i pobacam, ali volim još uvijek ta sjećanja koja navru kada mi dođe pod ruke (max par puta godišnje, kada doprem do tog dijela ormara)
a hrčkarenje ima svoju pozadinu koja nije isključivo vezana za tip osobnosti. Primjetila sam da sam, s rastom osobnih prihoda, sklonija rješavati se stvari. To vjerojatno dolazi iz nesvjesnog razmišljanja kako ću, ako mi nešto slično i zatreba, biti u mogućnosti priuštiti si. U suprotnom, sve se čuva, da se ne kupuje kada zatreba. Barem je u mojoj šparnoj familiji to tako bilo.
I ne mislim da je to tako loše, tj može postat loše ako se pretvori u hoarding, ali to se zapravo vrlo rijetko događa. Ja sam u mladosti nosila dosta odjeće koju je moja majka nosila u svojoj mladosti i sačuvala. A nosila sam jer mi je bila lijepa ta odjeća, jer je bila posebna, drugačija od meni dostupne konfekcije itd. Možda će i moja kćer jednog dana prebirati po mojim stvarima, a možda će joj sve to biti bezveze pa ćemo nekome pokloniti. Do tad, neke fine komade sam zadržala, uz par sentimentalija.
Eto moja sad nosi par mojih majica koje sam ja nosila pred 25-30 godina,u par njih više ne stane pa je pripremila da sestrična pogleda ako hoće kaj
svoje sam pobacala ili je kći preuzela
imam problem s dječjom robom...
ne mogu ja bacati, ipak sam potrošila neki novac na to... u nekom trenutku mi je trebalo, možda će opet ...
Onda nek čeka priliku.Citiraj:
Vrijeska prvotno napisa
Ja imam takav problem s omiljenim dječjim igračkama. Stoji vreća plišanih u podrumu, unutra silicagel i lavanda... Dečkima to ne treba, a ja nemam srca to dati dalje. Većinu sam likvidirala, samo su najmilije ostale. Tja, nek stoje.
Ja imam možda 2-3 t-shirt s putovanja koji su mi uspomena, kasnije sam prešla na magnete za frizider ili nešto slično. Ostalo nemam mislim niti jedan komad odjeće stariji od 10g. Niti sam ikad nosila maminu odjecu, nije bio moj stil, nit čuvam ista svog za kci - ko sto bb kaze, ako zatreba kupit cemo... i tako mi odjeca izaziva nula sentimenta, da idem po onoj o marie kondo ne bi ništa zadrzala vec bi gola ostala :lol:
Ali sam zato teška srca bacila brdo skripti koje sam si pisala na faksu iako mi apsolutno ne trebaju - ali kad god bi ih pogledala bi se sjetila ulozenog truda i osjećaja ponosa kad sam to polozila pa bi samo spremila opet u kutiju u podrum... no ipak sam nedavno bacila kad smo zadnji put selili, do tad su prezivjele par selidbi :mrgreen:
Ja sam do nedavno znala ostaviti dobre stvari na kontejneru, i te bi brzo otišle. Ali otkad susjedi ostavljaju svakakvo smeće, tipa iznošenih kućnih papuča i sl. i ostavljaju oko kontejnera, više ništa ne ostavljam. Stvarno bude groznih stvari, koje naravno nitko ne želi. Dječju robicu imam kome dati, svoje i muževe ako se sjetim nekog dam, ako ne, bacim u kantu. Stvarno mislim da je odjeća toliko jeftina danas, da je zbilja mali broj ljudi koji nema što obući.
Ja ne gomilam stvari, jedino me pokloni s kojima ne znam što bih mogu zatrpati. Evo baš sam dobila neku vazu gdje mi je mrak pao na oči. Mislim da ću ju na posao odnijeti...
Slike su problem.
Šta reć moj veliki je uzeo većinu mojih skripti,ko i knjiga kad je išao u srednju
Naš predstavnik stanara je već molio ljude da ne ostavljaju ništa oko kontejnera. Ja malom isto objašnjavam da netko misli da će patuljci doći, da ne znaju valjda da ne postoje patuljci. Sad sam već prilično iziritirana glupostima oko kontejnera. Mislim da bi si neki komunalni redar, kada bi kazne naplaćivao po 100 kn, mogao saborsku plaću isplatiti.
MM čuva skripte, a ništa više ne razumije. Valjda će si u penziji ponavljati rješavanje parcijalnih diferencijalnih jednadžbi.
To i integrale funkcija kompleksne varijable :lol:Citiraj:
Jelena prvotno napisa
Posve ga razumijem...
Ja ko sillyme što se tiče odjeće, uopće nemam staru odjeću, rješavam se toga, a kamoli da nosim odjeću od mame, bake itd. Nisam taj tip.
No ja se uopće ne vežem uz stvari. Jedino što mi je bitno su obit. fotografije. A one su sve na jednom hard disku :-)
Ne mogu uopće zamislit kakva bi to stvar bila koje se ne mogu nikako riješiti :taps:
Edit: MM je čuvar skripti s faksa :lool: no nisam ih dala u stan ili podrum,odnio ih je u ured.
Volim kada ta neka stvarčica nekoga razveseli ili mu bude korisna,a meni oslobadjajući osjećaj da sam se riješila viška.
Budem ti ja objasnila na sljedećoj kavi. Ja bacam uzasno mali, sve mi je predrago. Pigotovo stvari od bake i mameCitiraj:
Lili75 prvotno napisa
A volim i Hrelić i Britanac
Nano, može imamo temu za next coffee :-) :coffee: veselim se!
Uzmite u obzir i da smo mi u ratu sve (doslovce sve) izgubili i svoje, a kamoli da imam nešto od baka. Otada mi materijalne stvari ne predstavljaju ništa, ama baš ništa. Možda sam za :psiholog: al meni je ovako lijepo živjet bez vezivanja za stvari. To su samo stvari, neću ih ponijet sa sobom na onaj svijet :mrgreen:
Potpis na lili. Ja sam sretnija što manje kerefeka imam.
Tu imamo kuke dobrote kod Konzuma tak da ima se gdje ostavit.
Pa šta ja znam, mogu preživjet sigurno bez ijedne stvari, ali ako nisam prisiljena, neke su mi ipak posebne i radije bih ih zadržala. U pravilu lakše se riješim novijih stvari nego starijih.
iako, moji roditelji su zadržali moje i sestrine omiljene igračke iz djetinjstva, dakle kroz 5 selidbi su ih nosili, i izvukli vani kad su došla moja djeca.
Koja, kako moj dida kaže, imaju dovoljno igračaka za cijelu općinu.
I kad izvuku tih nekoliko igračaka kao da očekuju neku emotivnu reakciju s moje strane, a ja bih ih najradije bacila :skartoc:
totalno su mi bezveze, i pritom ogromne. Tako da oni možda misle da ih čuvaju zbog mene i sestre, ali ja mislim da ih čuvaju zbog sebe, jer ih podsjećaju na mene i sestru kad smo bile male.
Ustvari sad tek kužim da smo muž i ja isti, uskliknemo oduševljeno sinu "M. vidi Munjeviti Jurić!!", a on nas gleda s upitnicima, kad on ne pamti, a mi pamtimo koja je to ljubav bila
E da... ja sam zato odlučila da neću biti sentimentalna oko igrački, jer meni znače a njima ne. A njihove su. I posve su im nezanimljive već.Citiraj:
tangerina prvotno napisa
Ja se iz djetinjstva sjećam samo 3-4 igračke koje su mi nešto značile (moja zmija, moja lunja, moj zeko-torba za pidjamu i moj kamiončić na kojem sam se vozila i zabijala u regal u boravku :mrgreen: ). Srećom mama se riješila svega jer ne znam što bi sa olinjalim 40 godina starim plišancima... ali valjda je sin na mene, on od 100 legića, autića, akcijskih figura i sl - obožava samo svoje plišance.
Meni čak i nije toliko žao iz sentimentalnih razloga koliko mi je žao baciti nekaj kaj se još može koristiti.
Zato nam Zemlja i izgleda ovako kako izgleda, s toliko ouno smeća i otpada.
A sve zato da bi se neki bogatili. Gledam ove mlade cure. Kuouju po Zari i sličnim ducanima, nose robu par puta i hite u smeće. Čemu? A dovoljno sam stara da znam da se svakih par godina moda vrati, ak je to uopće bitno. Evo, kći bastavlja tradiciju i nosi moju odjeću iz mladih dana.
A primjer suđa - pa bakin tanki porculan ne bih mijenjala za ove nove tanjure. Ak mi nekaj zatreba kupim na Britancu ili ore aukcija
Pa ne bacamo nego proslijedimo dalje nekome kome treba. Zasto bi 20g čuvala iznošene hlace kad ima tko ko ih želi nositi sad (npr za vrt, za šetnju s psima ili su siromašni pa nemaju 100kn za kupit nove u Lidlu i sl). Kupujem jako malo odjece, pa je onda nosim 1x tjedno, pa pranje, susilica - i nakon 3g vise nije za nositi na posao. Onda proslijedim dalje. Veca je sansa da ce se sad nekom svidjeti nego za 20g nac nekog ko fura vintage stil.
Ostalo ide u reciklazu. Ne želim kucu zatrpati nečim što ne koristim i nemam namjeru vise ikada koristiti.
Sudje i sl - uopce ne želim nešto što bi mi bilo žao da djeca razbiju, a i ne želim nešto što skuplja prašinu u ormaru. Pa zato nemam bakinim ni sl tanjura i ostalog.
Meni nije žao ak se nekaj od starog suđa razbije. Al 100 puta mi je draže piti iz tanke čaše ili šalice neg ovih "debelih" kaj se sad proizvode.
I ti možda ne bacaš, neg recikliraš al na 1000 ljudi to ne radi kaj se vidi ak baciš oko na kontejnere i ono oko njih
evo primjer predmeta kojeg sam jutros bacila u smeće, nakon desetak godina što ga prebacujem s mjesta na mjesto, a takvih ima još, nikome nije trebao, novo, samo ambalaža otvorena: zaštita za hladnjak/da djeca ne otvaraju vrata... to je koštalo oko 50kn...
već sam na pola puta da ga izvadim iz smeća jer možda ipak nekome jednog dana zatreba ...
imam 4-5 aparatića za komarce...
I ja. I žao mi baciti. Ja sam hrcak.Citiraj:
Vrijeska prvotno napisa
Tebi je to trebalo za djecu?Citiraj:
Vrijeska prvotno napisa
Mislim da to ipak treba ta starce
nije za djecu, ostalo je neupotrebljenoCitiraj:
jelena.O prvotno napisa
ali imaš pravo - meni bi trebalo :lol:
idem izvaditi iz smeća
Ja sam ko Nano. Robu imam i dvadeset godina staru. Ne da se moda vraća, meni se kolo i više puta zavrtilo. :lool: Ja kupujem robu koja mi se sviđa i želim je dugo nositi. Kad kupim nešto slabije kvalitete i raspadne se za tri nošenja a sviđalo mi se, baš budem nesretna. Moje razgledanje u trgovini odjeće kad stigne nova kolekcija izgleda tako da samo u sebi nabrajam "imam ovakve hlače, i ovakve, i ovakve :-P i ovakvu košulju... gle i ovo se vratilo u modu :lool:"
Čuvam svoju prvu zvečkicu, imam i legiće iz svog djetinjstva, pomiješane sa legićima moje djece, u kutiji na tavanu čekaju unuke. 8-)
ok, nisam jedina :mrgreen:Citiraj:
Barbi prvotno napisa
samo uz unuke ide i kakva mila nevjesta ili mio zet koji će primiti moju kramu
ili ću to samo čuvati kod sebe pa kad dođu u posjet, onda će se unuci smjeti igrati s tim igračkama
Ja se uvijek sjetim kako je moja teta rekla mami da sam ja završila srednju školu i faks u maminom starom kožnom kaputu (što je istina). Nisam to osvijestila sve dok netko sa strane nije primijetio...Citiraj:
Vrijeska prvotno napisa
Btw. Česte selidbe primorale su me da usvojim manje sentimentalan način probiranja stvari, pa ta jakna nije kasnije sačuvana. Dala sam je u dobre ruke.
Ja isto tako u 95% slučajeva prosljeđujem nekome kome treba i kome će taj komad odječe/obuće/namještaja koristiti. Neupotrebljivu robu ostavljam u Humani.
Kupujem kvalitetniju robu, volim imat radije manje robe al kvalitetniju. Ne kupujem i mijenjam garderobu često.
Što se tiče gabarita ne poklapam se ni s bakom i s mamom :lool: al će se uskoro na kratko vrijeme kćerka "poklopiti" sa mnom dok me ne preraste, a onda otpada i to. Nogom me već prerasla s 11 godina.
Biram i želim živjeti u prozračnom prostoru koji nije zatrpan stvarima. Taj osjećaj slobode mi je neprocjenjiv :zaljubljen:
A staro posuđe od druge bake, e to mi je probala mama "uvalit", neke porculanske tanjuriće i kristalne čaše, no to nije uopće moj stil, pa sam joj galantno prepustila da ih ona zadrži :mrgreen:
Vrijeska, fala ti Bože da si se riješila te stvarčice :mrgreen:, mogla si je i nekome dati umjesto baciti, no dobro.
Mislim da za tebe ima nade, pokušavaš se ti uporno s vremena na vrijeme riješit tih viškova. Borba je to iznutra.
Samo daj tu stavi što ti predstavlja problem (koja stvar), možda pomognemo s kakvom idejom u rješavanju istoga :-)
Mene moja selidba izgleda spasila :-)Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Eh da darovala sam namještaj na stranici Sharing is caring.
Odjeću i obuću imam kome dati, mijenjam se s frendicama.
Točno tako i ja razmišljam.Citiraj:
NanoiBeba prvotno napisa
jesi uspjela udomiti namještaj?Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
ja sam nudila krevet na kat po kvartu, nitko nije htio
a uščuvan, kao nov ... sad je završio na njuškalu
ja očito ne znam ni pokloniti stvari ... baš me nešto neće ...