Svi smo različiti i zato trebaju postojati razni izbori :)
Al to je stvarno vrlo off topic, pa molim da se vratimo na prvi post ove teme.
Printable View
Svi smo različiti i zato trebaju postojati razni izbori :)
Al to je stvarno vrlo off topic, pa molim da se vratimo na prvi post ove teme.
Totalni off topic: bila sam sigurna da si ti vec rodila, ne znam zasto. Pa me sokirala ova recenica, mislila sam da citam staru temu, provjeravala sam datume i onda se pitala jel sa mnom sve OK.Citiraj:
ana.m prvotno napisa
Sretno na porodu :)
Nadam se da ću ti pomoći svojim iskustvom.
Prije 4 godine sam rodila planiranim carskim, zbog zatka i povremenih paničnih napadaja (u bezazlenim situacijama).
Da se razumimo, bilo je mene strah i carskog ali ipak malo manje od poroda na zadak.
Htjela sam spinalnu, no kad sam u sali ležala uhvatila me "ona moja" panika, srce samo što mi nije iskočilo ih prsa, pa je anesteziologinja predložila da je ipak bolje zbog toga opću anesteziju. Uvođenje (kao i vađenje, kasnije tog dana) katetera je neugodno, ali ništa strašno.
Prvi dan sam dobila tonu inekcija, osjećala se skroz drogirano...povratila od anestezije (eeee to booliii užasno), a rez me je bolio nenormalno.
6 sati nakon carskog me je sestra digla na noge, htjela sam je zadaviti koliko me je boljelo, uopće mi nije bilo jasno zašto me ne želi pustiti da još ležim... kasnije sam joj bila zahvalna, naime, što se prije digne na noge i počne krećati oporavak je kraći.
Najgore mi je bilo što sam taj prvi dan vidjela malu na niti minutu :(
Sljedeće jutro sam već sjedila na "turski" i dojila malenu. Boli te kad se premještaš, iz sjedeći u ležeći ili stajaći položaj, dok hodaš, ali sami sjedeći ne boli (barem mene nije). Ma stalno boli ali svakim danom sve manje i manje.
Iz bolnice sam izašla 4. dan, 7. sam vadila šav (u jednom jedinom potezu mi je doktor izvadio šav, slično kao kad skidaš flaster).
Još dan danas žalim što nisam čula njezin prvi plač i što nije bila samnom taj prvi dan (no to nije bilo moguće jer nisam bila pri sebi).
Nadam se da će se bebica ipak okrenuti pa da ti ovi savjeti neće ni trebati, a ako ipak ostane tvrdoglava, želim ti da ti carski prođe u dobrom sjećanju, i naravno da te ne boli previše... :love2:
Cure, baš ste se lijepo raspisale i zato vam hvala! Svako vaše iskustvo je dragocjeno!
Ali u mojoj glavi je još uvijek košmar. I dalje strah od vaginalnog poroda zatkom. I da je uz mene najstručniji doktor za takve porode na svijetu, mene je i dalje užasno strah.
Još nisam razgovarala s doktorom o tome svemu, još ću malo pričekati, možda se ipak bebač odluči okrenuti (da, da, vaga bude po horoskopu). A negdje oko 37., 38. tjedna planiram na kontrolu u bolnicu pa ćemo vidjeti. Vjerojatno ću se i prije javiti dr. J. u Vž.
A vi samo dalje pišite!
anchie znam da je to off topic. Ne želim da tema krene u krivom smjeru, samo želim ukazati na to (navela sam svoj jedan primjer) da neki ljudi ipak imaju blokadu, strah, kako god. I da se jednostavno boje.. A mislim da nema večeg straha kada je u pitanju vlastito dijete. Mislim da se svi bojimo više za tu bebu nego za sebe...
I mislim da je porebno puno više od nekoliko postova i članaka da se ljudi tog straha riješe.
sad kad čitam svoj post, nekako mi se čini kao da sam više pisala protiv, nego za carski...Citiraj:
Smajlić prvotno napisa
Da razjasnim, meni je drago da sam išla na carski jer vjerujem da bi bilo puno teže (ne želim ni pomisliti što se moglo dogoditi) roditi vaginalno.
Neka kaže tko želi da govorim iz straha ili koječega ali ja znam da je bolje ovako.
Smajlić, vjerujem da ti je košmar u glavi nakon svega što si pročitala za i protiv vaginalnog poroda u slučaju zatka, ali srećom imaš još dosta vremena dopustiti sebi da razmotriš sve opcije i doneseš odluku koja će tebi biti ok. meni se ovako iz brzopoteznog čitanja tvojih postova čini da ti nisi još uvijek ništa odlučila. i mislim da je to dobro jer ti treba vremena da se pripremiš na ovu neočekivanu situaciju. nitko se samo tako ne odlučuje za ozbiljnu operaciju bilo koje vrste. super je da se raspituješ i informiraš jer to ti može biti od velike koristi iako ti možda neće niti trebati.
sigurna sam da si već podosta pročitala na ovu temu ali ti želim skrenuti pažnju na nekoliko stvari (od kojih vjerojatno neke već znaš).
zadak nije indikacija za carski već je to dobar izgovor neiskusnom osoblju. i to nije ništa neobično, jer otkako su se porodi preselili u rodilišta i iz jednog prirodnog procesa pretvorili u medikalizirani i rutinizirani postupak, zadak je postao bauk. razmisli o tome da ostaviš sve opcije otvorene i da odabereš rodilište u kojem je osoblje ok s vag. porodom na zadak (pa makar ti možda završila na CR). mislim da ti ovo može pomoći da se malo opustiš i riješiš neke dileme.
što više razgovaraj s osobama u koje imaš povjerenje o tome kako se osjećaš i kakav bi porod htjela, o svojim strahovima (ako ih imaš), šeći u prirodi, uz vodu, daleko od gradske vreve, razgovaraj s bebom ali je nemoj ninašto nagovarati, pričaj joj o tome kako se osjećaš zbog zatka, zbog porođaja kakvog nisi priželjkivala...ako ti sve ovo zvuči kao bapske priče, nemoj ništa od toga raditi. nađi neke svoje druge načine za opuštanje i otpuštanje napetosti.
mfo je gore spomenula moxa štapiće i homeopatiju. razmisli i o tome. možda ti pomogne, a štetiti ne može. ako se desi da dijete i dalje ostane u položaju zatkom dobro je znati da se može dogoditi da se okrene dan, dva pred porod ili čak u samom porodu. zbog svega ovog, ali i zbog bezbroj drugih razloga predlažem da razmisliš o tome da, ako carski bude tvoja jedina opcija, onda bude carski nakon što porod već krene trudovima ili pucanjem vodenjaka. tako ćeš izbjeći neke od rizika hladnog carskog (nezrela djetetova pluća i s tim povezane respiratorne probleme, veća vjerojatnost za odvajanjem (zbog inkubatora ili posebne njege), poteškoće s uspostavom dojenja...) i povećati šanse da ti carski (ukoliko stvarno bude potreban) ipak ne ostane kao jako ružna uspomena.
smajlić slušaj sebe
svoje osjećaje i instinkt
i razgovaraj s doktorom (i po mogućnosti s babicom) kom vjeruješ
i zajedno donestite odluku koja će biti najbolja za bebu i tebe
rodila hitnim carskim, nakon dugog pokušaja prirodnog poroda (12 sati bezuspješnih trudova)
da nisam bila bi mrtva i ja i dijete
dijete su mi pokazali po operaciji i odnijeli, a ja sam zaspala iscrpljena
ustala sama sutradan
protiv bolova sam dobijala Ketonal, skupa sa infuzijom
dijete završilo na intenzivnoj, zbog povišenih parametara upale i žutice, dojila sam treći dan, kad je premještena nazad u porodilište
dolazila sam svaki dan da je vidim, dojiti nisam mogla jer je bila na kontinuiranoj fototerapiji
izdojiti nisam mogla, hranili su je tamo kako hrane sve bebe, vjerovatno bočicom (nisam vidjela)
ustajala sam i kretala se sama, meni je pasalo da imam visok krevet (ja sam visoka)
dojila sam u položaju ragbi lopte, sjedeći
silk su izvadili sedmi dan po operaciji, pred polazak kući, ranu smo još nekoliko dana špricali Bivacinom jer je tako rečeno
zahvalna sam svojim doktorima za svoj i djetinji život
i osjećala sam se glupavo jer su mi prethodno mnogi doktori govorili da to neće ići prirodno, a ja sam u želji da ipak ide, nepotrebno iscrpila i dovela u rizik i sebe i i dijete
nije bila na zadak, ali je bila prevelika za pokušaj prirodnog poroda
možda bi neka druga uspješno vaginalno rodila dijete te veličine, ali ja nisam mogla
moj organizam jednostavno to nije mogao izvesti
želim samo pitati ove koje su jako za vaginalni porod na zadak, koliko vas se tako porodilo?
uvažavam da znate knjiške komplikacije i poroda na zadak i poroda carskim rezom, ali da li znate da je jedan od najčešćih razloga zbog kojih se beba ne okrene prekratak pupčanik?
a prekratak pupčanik je fatalan pri vaginalnom porodu i za majku i za dijete, i ne može se uvijek vidjeti ultrazvukom
Smajlić tebi želim sreću i brz oporavak
ja jesam. i malo bih ispravila pinocchio - još prije 30-40 godina, kad su naše mame rađale, zadak nije bio nikakav bauk niti se odmah govorilo o carskom. tri žene u mojoj obitelji rodile su zatkom ukupno četvero djece (petero? zaboravih) - očito postoji neka anatomska ili druga specifičnost koja se nasljeđuje - i svi su porodi bili lagani a djeca zdrava.
kladim se da bi u razgovoru s porodničarima starije generacije dobili poprilično drugačiji dojam o zatku od ovoga koji imamo danas.
nitko od nas ne može reći smajlić kako da rodi svoje dijete, niti će ona to odlučiti temeljem naših postova. ja samo, zbog svih koji ovo čitaju, želim skrenuti pažnju na to da su neki strahovi možda neopravdani.
cure, gdje nabavim te moxa štapiće?
ms. ivy, kolika je bila tvoja beba?
mislim da nije isto roditi bebu od 2.5 kg ili bebu od 4 kg na zadak
sad će se potegnuti pitanje netočnih ultrazvučnih procjena, ali nisam nikad čula da je netko falio 1,5kg
Zašto onda pri porodu bebe na zadak, ima hrpa doktora, sestara oko tebe za razliku od vaginalnog...Citiraj:
ms. ivy prvotno napisa
Mislim da je glupo reći rodi na ovaj ili onaj način, naravno da će smajlić to odlučiti sama (iako neznam dali uopće ima pravo izbora, u mnogim bolnicama nema).
Mjesec dana prije mene se trebala poroditi žena čija je svekrva babica, znači žena se nagledala u svom radnom vjeku svega i svačega. Bebica je bila okrenuta na zadak i žena je jasno i glasno rekla da nema teorije da njena nevjesta rodi na taj način i povukla sve moguće veze za dogovoreni carski. Neznam, možda je bila u krivu, možda bi porod prošao ok i vaginalno, ali ženi je to struka pa nije valjda to napravila bez razloga :roll:
Laik sam.. i mojom logikom rekla bih da težina bebe ne igra ulogu koliko recimo eventualno veličina (opseg) glave. Što ima veze ak beba nije žgorljava nego je pofutrana?Citiraj:
betty blue prvotno napisa
pa kod poroda na zadak ide prvo, kao što ime kaže, zadak
a za pretpostaviti je da beba od 4 kg ima veći zadak odnosno guzu nego ona od 2.5 kg
molim te primijeti da nisam izjednačila porod glavicom i zatkom. ako i postoji veća mogućnost komplikacija, pa je prisutna poveća ekipa (uključujući pedijatra i pedijatrijske sestre) ne znači da se u konkretnom slučaju očekuju komplikacije i da je carski bolje rješenje. evo, vještičica je napisala da ona nije mogla roditi veću bebu vaginalno, znači li to da se svaka veća beba mora roditi carskim ili da je u njezinom slučaju to bilo potrebno?
betty, moj sin je bio težak 2900g. kod zatka je težina bitan faktor (zapravo opseg glavice), kao i još dosta toga. upravo zato mislim da je pogrešno generalizirati.
/btw uzv procjena može biti pogrešna za čitav kilogram pa to bude indikacija za carski... što reći. ali to sad nije tema./
/... a kad se sjetim brojne ekipe na mojem drugom porodu, kamo sreće da sam naplaćivala ulaznice! LOL a porod nije bio nimalo rizičan./
Pa pogresna procjena moze ici u oba smjera, zar ne.Citiraj:
ms. ivy prvotno napisa
Evo nesto zanimljivo sa zatkom i strahom
Smajlic ako je to tvoj slucaj, razgovaraj sa lijecnikom u kojeg imas povjerenja oko svih opcija i pokusaj rijesiti svoj strah ... mozda se beba okrene u zadnjem trenutku.Citiraj:
U nekim slučajevima smatra se da je beba postavljena na zadak zbog napetosti koju majka ima u donjem području tijela. Uočeno je da je položaj na zadak češći u tjeskobnih i ustrašenih žena, što se objašnjava činjenicom da strah, tjeskoba i stres mogu aktivirati simpatičke mehanizme koji sužavaju donji dio maternice.
Ovdje imas o stapicima http://www.roda.hr/tekstovi.php?Teks...=147&Show=2400Citiraj:
Kako mogu pomoći bebi da se okrene glavicom dolje?
Postoje neki načini koji mogu pomoći, odnosno potaknuti, okretanje djeteta glavicom prema dolje.
Da bi se beba spontano okrenula majka treba opustiti napetost u donjem dijelu maternice. Postoji niz načina kako to učiniti. Kod nekih žena dobro djeluje akupresura, a kod nekih će pomoći jednostavne tehnike opuštanja i vizualizacija.
Preporuča se i svakodnevna šetnja, 20-ak minuta dnevno, gdje pokreti tijela i gravitacija mogu učiniti da se beba okrene težim dijelom tijela prema dolje. Preporuka je, što je moguće više, ležati na lijevom boku te sjedit uspravno ravnih leđa ili s trbuhom lagano nagnutim prema naprijed. Polu sjedeći položaju, kada ste naslonjeni na leđima u nagibu prema nazad, pogoduje djetetu okrenutom na zadak da se osjeća ugodno i ne motivira ga na okretanje, pa izbjegavajte odmaranje u takvom položaju. Također postoje i vježbe, odnosno položaji, koje mogu potaknuti okretanje. Jedan od takvih je položaj "koljena-grudi". Kleknite na pod ili krevet, spustite se na sve četiri (koljena i dlanove), podignite stražnjicu, a glavu spustite na ruke. Neka vam grudi budu u ravnini s koljenima. Da bi vam bilo udobnije možete pod glavu staviti jastuk. U tom položaju provedite dnevno 10 do 15 minuta.
Svaka aktivnost koja obuhvaća položaj na dlanovima i koljenima može pomoći djetetu da se okrene iz položaja na zadak.
Ovdje ih mozes naruciti:
http://www.birthinternational.com/pr.../moxa-sticks-2
http://www.birthinternational.com/pr...icks-box-of-10
http://www.herbies-herbs.com/pages/moxa_roll.html
Smajlić,
Jako mi žao što u trudnoći umjesto da se možeš opustiti i uživati, moraš razmišljati o ovakvim stvarima koje te straše, zbunjuju i remete tvoj mir.
Zato ti kao prvo savjetujem da se opustiš i pokušaš razmišljati na način da "prihvaćaš stvari kako će doći". Kao što su cure već rekle, moguće je da se beba u zadnji tren okrene u stav glavom, pa je u svakom slučaju dobro pričekati spontani početak trudova.
Osim toga spontani početak poroda znači da je dijete zrelo i da je tvoj i bebin organizam spreman na razdvajanje. Prirodni hormoni koje ti i beba izlučujete u porodu svakako nisu za odbaciti, zato je u slučaju da carski rez bude zaista potreban, najbolje da to bude "in labour" nehitni carski rez.
Probaj se tako i dogovoriti u bolnici. Znači, da se dogovoriš za CR zbog zadka, ali želiš pričekati spontani početak trudova.
I onda kad trudovi počnu i dođeš u bolnicu, onda prvo provjerite da li je beba još na zadak. Ako je, i tvoj strah je prevelik, ideš na CR, a ako se beba okrenula, ideš vaginalno.
"Vuk sit i ovca cijela" :)
Prije toga možeš pokušati razne metode okretanja koje su cure spomenule (vidjela sam na zidu kod dr. Rajković diplomu akupunkture i moxipatije)
Ako želiš razgovarati, javi se pa ću ti dati svoj broj.
Poslid, hvala na lijepim i umirujućim riječima!
Jučer sam stupila u kontakt sa dr. Jukićem (za sada mailom), osobno ćemo se vidjeti negdje u 37. tjednu trudnoće.
Preporučio mi je vježbicu koja bi pomogla bebi da se okrene - leći na krevet, dignuti zdjelicu (ispod se stave tvrđi jastuci), noge staviti mm-u na ramena i biti u tom položaju 10 minuta. Naravno, ne to raditi punog želuca!
Uglavnom me je jako umirio njegov mail i nekako dao još veću vjeru da će se bebač okrenuti... a ako ne, znam da sam kod njega u najboljim rukama jer on je doktor kojem je iskreno stalo do pacijentica i bebica i njemu apsolutno vjerujem.
Ja sam prošli tjedan razgovarala s ginekologom koji radi u čakovečkom rodilištu, i veli da bi vaginalni porod (s obzirom na prva dva lagana poroda) mogao lijepo "proteći"...
Sljedeći tjedan idem na razgovor kod babice koja također radi u našem rodilištu pa budem i s njom o tome popričala....
Nekako mi se neda sad na carski (da me se ne shvati krivo, ako se mora CR mora se..) al voljela bih ipak vaginalno (pod to ne mislim na prirodni porod - bez lijekova i sl. uzet ću sve kaj nude protiv bolova...)....
Vježbe za okretanje nesmijem raditi jer sam na strogom mirovanju, a beba ukopana u zdjelici (skroz nisko....) tak da mi je rekao da iskreno sumnja da će se okrenuti....
Pošto beba sigurno nebu preko 3000g nadam se da bude sve ok prošlo.....
Smajlić, od srca ti želim da ti porod bude lijep, bez obzira na koji način išao! :love:
ja sam sada 34+3, i moja malena se okrenula prije 10 dana! svoju prvu bebicu sam rodila na carski iz razloga što je bebica bila jako loše (na kraju smo je izgubili), ali do kraja je bila okrenuta na zadak!
prošla sam carski, i znam što on nosi! porod brzo prođe, ali to je ipak operacija, i premda sam se ja stvarno brzo oporavila, ipak je naporno!
meni je velika želja VBAC, i stvarno ću se truditi da tu svoju želju ostvarim (pogotovo jer mi je od carskog prošlo 3 i pol godine)! naravno da ako mi porod završi carskim ne znači da ću biti razočarana!
najbitnije je po meni da ti budeš opuštena i pozitivna, a još je ostalo dosta vremena da se bebica okrene! mazi bušicu, pričaj s bebicom i sve će završiti na najljepši mogući način! :heart:
Ako je guza i veća ona će više proširiti put za izlazak glave. Po toj logici je bolje da je beba malo podfutrana nego mršavica pa da joj glava bude veća od guze.Citiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
Jel mi dobra logika?
bzara, hvala na lijepim riječima!
I baš mi je drago da se tvoj bebač okrenuo, i ne gubim nadu da će se i moj predomisliti.
Žao mi je zbog tvog prvog poroda i od srca ti želim da će ovaj put porod biti divan:love2:, a najvažnije od svega da bebač bude dobro!
a valja ti logikaCitiraj:
Cubana prvotno napisa
ali zadak ne otvara kao glavica
no nije važno što mi tu lamentiramo na suho
glavno da je smajlić uspostavila kontakt s ginekologom
i da mu vjeruje
dalje će sve biti kako treba biti
smajlić:love2:
potpis!Citiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
Ako se radi o Jukicu iz Vz .. dupli potpis. :)
Moj Kai je isto bio okrenut zatkom od UZV u 22. tjednu pa sve do sredine 37. tjedna trudnoce.
Kad sam cula kakva je praksa u Puli i Rijeci (kao najblizim rodilistima) u slucaju vaginalnog poroda zatkom, odlucila sam da mi je jedina opcija, ako tako ostane beba, Varazdin, jer su uobicajene procedure u ova prva dva rodilista po svoj literaturi koju sam citala, izuzetno rizicne za dijete. Ili carski u Puli, ako ne stignemo otputovati.
Medjutim, u Pu i Ri nisam ni dolazila u obzir jer je dijete procijenjeno kao veliko (a uopce nije bio jako velik, tek 100njak grama veci od prve cure, samo puno duzi).
Ja sam radila i ovu vjezbu koju ti je dr. preporucio, ali ne s nogama u zraku, nego samo sa zdjelicom u zraku i s osloncem na nogama.. moja starija cura je znala nekad iz zabave pjevati bebi kod mojih koljena ili joj kao fol svijetliti lampom da zna gdje se treba okrenuti ;-) i nosila sam zalijepljen grah ili slanutak (kako sam kad imala) na akupresurnoj tocki za okret bebe na malom prstu na nozi (na vanjskoj strani malog prsta desne noge, odmah desno od nokta).
Isprintala sam si sliku bebe okrenute glavicom dolje i uz nju meditirala bar par minuta svaki dan (jel se vidi koliko mi je bilo vazno ostvariti prirodan porod?) ...
Ne znam da li se beba okrenula kad sam se pomirila sa situacijom i opcijom CR (i prihvatila da je ocito i njemu i meni potrebno proci kroz ovo iskustvo pa sam se prepustila iskustvu) ili zato jer sam par dana prije poroda isla roniti (isto nasla na netu kao "recept".. zaranjanje okomito u vodu okrece bebu), ali na kraju se okrenuo.
Nadam se da ce ti i ovo iskustvo bar malo pomoci.
Iskreno mislim da si u odlicnim rukama, ali navijam da se bebac okrene pa da i ti budes mirnija.
Smajlić iznimno mi je drago da si se čula s dr Jukićem, bit će dobro kako god bude :love:
iskustvo s carskog:
narucena u 7 ujutro, nakon klizme i brijanja te uvodjenja venskog puta (to mi je osobno najbolnije iskustvo s carskog) u mojem je slucaju slijedila spinalna anestezija, bol je minimalna a pocinje djelovati vrlo brzo te sam u prvom mahu osjetila toplinu u nogama a zatim su obamrle. U sali mi stavljaju kateter i postavljaju paravan u visini prsa, nisam se ni snasla a mala je vec bila vani, prema mojoj procjeni nakon maksimalno 10 minuta. Slijedi sivanje u trajanju odprilike pola sata nakon cega sam provela jos 2 sata na intenzivnoji kada mi se i vratio osjet u donjem dijelu tijela te sam prevezena u svoju sobu. Taj nulti dan sam mirovala i primala intravenozono analgetik, naravno i postila. Slijedeci dan kateter su izvadili a analgetike sam pocela uzimato oralno, prvo ustajanje na noge poprilicno je bolno kao i smijanje, kasljanje ili nedajboze kihanje , ali kako vrijeme prolazi bol je sve slabija. Peti dan izlazim iz bolnice, malu iznosim na svojim rukama a vec nakon tjedan dana sama sam se dovezla na vadjenje savova. Mjesec dana nakon carskog ne osjecam nikakve posljedice osim utrnutosti u predjelu reza. Voljela bi dodati da su za brz oporavak vazne i cinjenice da sam bila u dobroj fizickoj kondiciji uz dobivenih 14 kila te mislila pozitivno.
hvala cure!
I baš me i dalje zanimaju iskustva za vrijeme i nakon carskog reza.
Kako ste se psihički osjećale (bez obzira jel bio hitan - neplanirani carski, ili planirani..) za vrijeme i nakon operacije?
Kako ste si prinosile bebu (u bolnici) ako rez toliko jako boli?
Kako dugo ste krvarile nakon carskog reza?
Da li se maternica sporije skuplja nakon carskog reza nego kod vaginalnog poroda?
Da li ste nečime špricale rez?
Citiraj:
Smajlić prvotno napisa
1.psihički sam se osjećala sasvim normalno, nikakve probleme nisam imala, ništa me nije mučilo, bila sam sretna da je moja beba živa i zdrava i da je sve prošlo super.
2.ja sam s bebom baratala sasvim ok, dojila sjedečki, zapravo mi je u prve dane bio jedini problem ustajanje, ali i to brzo prođe, brzo sam se vratila kućanskim poslovima, u prvu šetnju smo išli već 8.dan
3.nisam krvarila dugo, zapravo ppuno kraće nego nakon vaginalnog, već 4. tjedan smo se poseksali.
4.je, maternica se sporije skuplja nakon carskog, ipak su mišići prerezani i sve skupa je malo sporije, a ni steznik ne možeš baš stegnuti u prve dane zbog reza. Ali povuklo se, i ionako je to kod svakoga individualno.
5. rez možeš špricati octeniseptom...
Što se tiče oporavka, ja sam dobila 27 kila pa sam se svejedno opravila brzo i bila sam zadovoljna i sretna. Ali moj vaginalni je bio koma, pa nije baš za uspoređivati ih.
Nije carski bauk. Nije to neka sreća, naravno, ali kad se mora - mora se. Kod mene se moralo i to dva puta.
Znači obriju te, dobiješ klistir, izmjere ti što treba, namažu trbuh jodom, popikaju ti razne injekcije, putem pričaš s njima, zezaš se, meni je to bilo sve jako ljudski; daju spinalnu u leđa, i onda kreće operacija.
Nije ugodno u smislu da je to ipak tri četvrt sata na stolu, i da znaš da kopaju po tebi (ne boli, naravno), ali kad znaš da čekaš svoju bebu izdrži se.
Onda izvade bebu, omirišeš je i poljubiš, oni je odnesu, a tebe zakrpaju.
U VŽ kroz pola sata dovedu bebu i više se ne razdvajate.
Ja sam prvi dan imala pomoć sestara oko dojenja, a kasnije sam već mogla i sama, jako su mi dobro napravili taj carski. Drugi dan sam si sama oprala kosu.
Kroz mjesec dana kao nova.
Puno sam sjedila, mogla sam sjedit čim sam doma došla.
Muž je vrlo brzo morao na put, pa sam s dvoje djece ostala sama, i preživjeli
Neka dva tjedna je teško hodat na dulje, ali ne boli skoro uopće.
Zapravo, prvi carski me bolio, drugi skoro nije. Dobila sam valjda jednu injekciju protiv bolova.
z
Bolje je naravno prirodno. Ali današnji carski su poprilično sigurni, oporavak je relativno brz i lagan - četrdeset dana, ali toliko je i nakon vaginalnog poroda, dojenje sam uspostavila bez pol problema.
Najveća komplikacija na duge staze je što je taj dio mog tijela gdje je rez tup, i zateže i ponekad boli i svašta. To kvari intimne trenutke. Ja ne mogu kao prije neke stvari. Ali okej. To je moja rana iz bitke za moju djecu i obitelj, kao što se neki muž iz rata vrati bez noge; nema, pa nema. I dobro. Glava je na ramenima, to je važno :)
Ako ti stručan doktor kaže carski - idi na carski. Sve će biti u redu. I sretno ti bilo!
Eh da, ja sam bila toliko umorna od pokušaja vginalvnog poroda da sam kad su odnjeli Ivu, a mene krenuli šivati, jednostavno zaspala. Ko klada.
E vidiš Ifi ja taj rez i tu ranu uopće nisam tako strašno doživjela...Naime, deset puta teže sam se mirila i mirim (ajde sada je već 6 godina skoro prošlo) sa ranom od epi. Ova od carskog mi svarno niti smeta, niti ju doživljavam, niti ju skoro i vidim. A ovu od epi nisam mogla doaknuti valjda dvije godine jer bi mi svaki put izazvala neku psihičku bol...
Meni carski nije bio lijepo iskustvo. Od bolnih višekratnih pokušaja postavljanja katetera (otkad vučem sitne i manje sitne cistitise), čekanja u hodniku i predsali i grozne tresavice (što od stvarne hladnoće jer sam bila gola u zimsko doba, što od straha), do jako teškog oporavka. Ustala sam treći dan i srušila se odmah, samostalno sam mogla ustati tek 4. dan uz velike bolove, malenu su mi dovodili prva dva dana samo na gledanje, doslovno na 1 minutu "jer nemam mlijeka" - provjereno bolnim štipanjem bradavica, kasnije nije htjela sisati (dolazila sita). Dječje sestre su me ubijale u pojam komentarima pri dovođenju i odvođenju beba, to mi je bio apsolutno najočajniji dio boravka. Trebalo mi je dobrih 15 dana da se uspijem relativno lagano ustati iz kreveta, rana se bila otvorila na jednom kraju (malo sam naopako zaklamana pa mi na lijevom kraju koža trbuha prelazi preko reza), išla je nekakva sukrvica desetak dana. Danas osim tih cistitisa nemam neke posljedice CR koje bih osjećala.
1. Oba puta sasvim normalno. Malo me je bilo strah, ali ništa uznemirujuće. Prvi put je sve išlo tako brzo do anestezije da nisam stigla razmišljati. Drugi put sam znala šta me čeka, a bila sam mirna sa svojom odlukom tako da sam se osjećala sasvim dobro.Citiraj:
Smajlić prvotno napisa
2. Bez većih problema, rez me nije tako jako bolio, a pridržavala sam ga rukom kod promjena položaja. Drugi put sam bebu većinom imala sa sobom u krevetu pa mi je bilo lakše. Bila sam u poluležećem položaju i imala babana-jastuk za dojenje pri ruci, ma bila sam super samodostatna.
3. Oba puta gotovo jednako dugo, oko 2 sedmice baš krvarenja, a onda neko vrijeme smeđkasto.
4. Nemam iskustvo vaginalnog poroda, stomak je bio uvećan sigurno još mjesec dana nakon poroda, ali sa očitim povlačenjem (nosila sam trudničku odjeću). Drugi put je to bilo izraženije, vjerovatno zbog opuštenijih mišića i kože. Nosila sam steznik mislim već nakon par sedmica, prvo mekši, a kasnije čvršći. Pomagao mi je jer sam bila pokretljivija.
5. Nisam ničim tretirala rez, samo previjala sterilnom gazom.
Citiraj:
betty blue prvotno napisa
jesu meni, 10 dana prije poroda procjenjen je na 2600, a rodio se sa 4050
I kod mene su fulali za skoro kilu, ali u suprotnom smjeru. Bio je manji.
Moje iskustvo:
Beba na zadak,u bolnici procjena min. 4kg (gin. fulala za cijelu kilu), termin 12.11.2010., a voda pukla dan kasnije. Nakon 15 min došli trudovi! Klistir u ležećem položaju (mislim na čišćenje) i praćenje trudova na ctg-u..... i tako 3 sata!! Nakon toga dolazi doktor, pregleda i šalje me na sekciju! Primam spinalnu anesteziju i nakon 7 minuta čujem i vidim svog sina (58cm, 3960g)! Ostalo je povijest :)))))))
Rezultat: PREZADOVLJNA
Oporavak: BRZ I LAGAN (bar meni bio)
Imam par pitanja sa sveznalice. Koliko dugo otprilike vam je trajao oporavak nakon carskog? O čemu ovisi što brži oporavak?
Meni je oporavak bio vrlo brz, četvrti dan sam išla doma, normalno dojila, obavljala sve poslove oko bebe, oporavak po meni itekako ovisi i o psihičkoj pripremi prije carskog, mislim prvenstveno na bol, prvo ustajanje i sl.