nemojmo onda ići u krajnosti, vidiš da su blesave
držim da bi se i Krist posramio ovih gore spomenutih koji mu ime kao kaugumu razvlače po blatu
tako da ne, nije svaki kristov
Printable View
Ali želi biti. Ne uspijeva uvijek svatko. Ni svećenici, niti mi laici. Sva sreća da smo otkupljeni Njegovom milošću, a ne svojim zaslugama.
Krist se nikog ne srami. On nikog ne odbacuje. Bog ne funkcionira tako. Bog je Bog i grešnima. I oni su ljubljena djeca Božja. Isus je saginjao i liječio gubavce, one koje su svi odbacili (u ono vrijeme guba se smatrala posljedicom grijeha i smatralo se tko je ima da ju je i zaslužio.) On se dao na muke i položio život za nas. Misterij je to koji mi iz zemaljske perspektive teško shvaćamo.
Ali ako stvari promatramo ljudskim očima – onda da, slažem se. Biti Kristov, biti Božji, nosi sobom i neku odgovornost za svoje postupke pred svijetom i za klerike i za laike. Nije lijepo zaodjenuti se časnim imenom i činiti zlodjela. U tom pogledu trebamo svi krenuti od sebe.
u sakristiji, ali nama osobno nije bilo potrebno jer je M. prespavala cijelu misu u marami
no, mame su vodile svoju djecu... što su radile, ne znam, ali ja sam jednom pakriala M. u maramu u sakristiji i dok je sjedila na stolu i zjakala okolo kao da je svaki dan tamo, zabavljao ju je kapelan :yes:
A nebi ju mogla podojiti, npr. na klupi, za vrijeme mise?
JA sam prije 5 godina bila kuma na krstenju i imali smo tu probu dan prije krstenja. Nista posebno, sjedili smo u zupnom uredu i samo ponovili ono sto cemo reci na misi. sve skupa je trajalo 20-tak minuta. To sam tada prvi puta vidjela i cula.
Mi smo neki dan bili kumovi: ista Crkva, isti svećenik, isti roditelji i kumovi, samo drugo dijete. :mrgreen:
Probe nije bilo ni sad, ni prošli put, prije 4 godine.
Obred nije bio isti. Tu mislim na to, tko drži dijete, tko pali svijeću,..., ali svećenik svaki put sve najavi što će se sad događati, tko treba gdje stati taj čas, tko primiti dijete, tko upaliti svijeću i gdje (ovo gdje je jako bitno znalo se dogoditi da se netko hvata upaljača) :roll: i nema nikakve zabune, smetenosti i slično.
pa bi, meni osobno ne bi bilo bed, a vjerujem ni njima... ma, lažem, župnik bi vjerojatno kasnije prigovorio (zar si baš tamo morala...), no kapelanu bi bilo svejedno
no, mom djetetu sve živo odvlači pažnju, posebno u to vrijeme kad je počela kužiti svijet oko sebe pa nije na miru sisala ni kod kuće u praznoj i tihoj sobi tako da mogu misliti na što bi to dojenje u crkvi sličilo...
uglavnom, moja sveki je rekla da se ona nije brinula hoću li gdje moći podojiti M. jer zna da bih to bez problema napravila na sred crkva
znam da se Isus ne bi ljutio, a to mi je jedino važno:-)
ja se ipak nadam d bumo dobili termin izvan termina mise, ili bumo cijelo vrijeme cicali i nacicavali okolo.
to je kod nas koliko mi je pričal svećenik samo ako imaš jako dobre razloge, ići ću idući tjedan da se dogovorim, btw kod na s sakristija na kontra strani od oltara i moraš baš proći cijelu crkvu koja je prepuna s plačućim klincem, javim kaj sam složila
Kod nas je svećenik super što se tiče beba. Krštenja su ili u večernjem terminu na kratkoj Misi, ili nedjeljom u 12.05.
Misa počinje u 11, svećenik sam kaže da je to pjevana Misa s največom gužvom i za krštenje naručuje po završetku Mise, kaže da nema smisla da se svi patimo.
Kod nas je isto po želji. Oni koji obično dolaze redovito na misu krste djecu pod misom, oni koji ne dolaze, krste ih izvan mise. Bivši kapelan nam je ispričao da su jedni roditelji htjeli s njime ugovoriti "krstitke". Mislim da takvima ipak treba par sati upućivanja u značaj sakramenta krštenja...
Imam pitanje,jel se može ugovoriti termin za krštenje tjedan dva prije,ili to mora biti mjesec dana prije.?I dali treba samo rodni list od djeteta?
Tih mjesec dana je stvar praktičnosti - možda možete ugovoriti krštenje i ranije, ali može biti da već imaju nekoga najavljenog za taj datum.
Treba porazgovarati.
Što se ostalih papira tiče, ako roditelji nisu vjenčani u toj crkvi, trebaju donijeti svoj vjenčani list, a kumovi isto potvrdu od vjenčanja ako su u braku. Ako ste svi iz iste župe i oni imaju vaše dokumente u svojim knjigama, onda može biti da ne trebaju baš ništa.
Ako treba skupiti papire iz drugih mjesta, tih mjesec dana je taman primjeren rok da se sve stigne. Pitaj mogu li vam odobriti i ranije, a pitaj i kumove da li imaju papire, da ih ne uvališ u nemoguću situaciju.
sve ovisi o župniku.
kada smo mi pitali za papire, čovjek je rekao: ako ovdje ne možemo ići s povjerenjem, onda sve ovo nema smisla. :heart:
i u pravu je.
pa ne dižem kredit; došla sam krstiti dijete i naravno da ću odabrati nekoga tko ima potrebne sakramente.
inače, zašto sam došla?
možda i sam svećenik predloži termin za 7 dana :-)
pogotovo ako ima običaj krstiti više djece odjednom pa je datum vrlo skoro
Mi smo drugog malca krstili na brzinu jer smo se sjetili da bi mogli rodendan od starijeg i krstenje skupa proslaviti. Tako da sam krstenje ugovarala tjedan dana ranije. Ono sto me iznenadilo je da je kum opet morao nositi potvrdu iako je bio kum prvom sinu u istoj crkvi i isti svecenik ga je krstio. I tu je malo nastao problem jer on radi i bilo mu je tesko izlazit s posla zbog potvrde. Srecom uspio je (al nije bio sretan). Kod nas su krstenja subotom, nema mise ali bude po 5-6 djece pa se odulji.
Zašto te to koksy iznenađuje? Ta potvrda je "dokaz" da nema nikakvih prepreka da ne bi mogao biti kum (rastava u međuvremenu, ili tako nešto). Okolnosti su se mogle promijeniti u roku od par godina između vaša dva krštenja.
Drugi par cipela je što se okolnosti mogu promijeniti od jučer do danas, ali ok, to su izvanredne situacije.
Cek, znaci da se rastao nebi mogao biti kum?
A iz kakve se to potvrde vidi da se kum nije rastao?
http://www.zupa-medulin.com/index.ph...sti&Itemid=617
Ovdje sve piše, osim vidim da je promijenjeno da potvrdu izdaje župa gdje kum živi, ne gdje je kršten. Nekad davno se mogla dobiti i gdje si kršten, ali i dan danas župa gdje si kršten ima sve podatke.
Nisam sigurna da li sam razumjela tvoje pitanje.
Civilna rastava nije zabilježena u Crkvi, ali ako je osoba vjernik, onda zna što rastava nosi i njemu je na duši,a ko to ne spomene, iliti zataji taj podatak. Tu se ipak ide "na povjerenje" između župnika i vjernika.
Crkveni zakoni i pravila su vrlo jasni, nema tu neke specijalne fore za migoljenje.
Župnik te ima pravo pitati u razgovoru s roditeljima i kumovima da li su kumovi "podobni", ne bude on nikog priključio na detektor laži, ali opet je na vjerniku da kaže istinu. Zar ne?
Ja se samo nadovezujem na koksino čuđenje nad tim što je isti kum istom svećeniku dva puta morao nositi potvrdu, koja se koliko znam odnosi na sakramente, a ti si napisala da su se okolnsti oko tog kuma mogle promijeniti - pa ne znam koje bi se okolnosti mogle vidjeti iz potvrde.
Da li si pročitala link?
Tko je nadležan za izdavanje potvrde za kumovanje?
Potvrdu o kumovanju (posvjedočenje) izdaje župnik gdje osoba živi više od 6mjeseci (ima boravište - vlastiti župnik), a ne gdje je krštena. Krsni list nije dokument s kojim se dokazuje da netko može biti kum-a, već samo da je kršten. Dokazivanje boravišta može biti mučno i tu treba paziti da stranku ne šaljemo od jednog do drugog župnika. Treba s jedne strane poštivati ovaj propis, a s druge treba paziti na dobro stranke. U dilemi tko treba dati potvrdu, neka učini onaj tko najbolje poznaje dotičnu osobu.
Obrati pozornost na podebljano.
Na sakramente se odnosi krsni list, a potvrda se odnosi na "ukupnu podobnost kuma".
Laički rečeno potvrdom se potvrđuje da kum ima sakramente i da je "podoban" za kuma.
Krsnim listom se samo potvrđuje sakrament.
Znači, župnik može u međuvremenu (koksyn slučaj) imati saznanja koja govore da navedeni kum više ne može biti kum i ima pravo ne napisati potvrdu.
Aha, OK, nisam pročitala, premda mi je jasno što je ta potvrda. No, mislim da je najčešća situacija takva da župnici ne poznaju većinu svojih župljana.