nakon gubitka....kada se odlučiti na novu trudnoću i kako ju psihički preživjeti

Moj najveći strah je od ponovnog gubitka i kako bih ja to podnijela.Nije to čak niti pitanje "Da li to mogu preživjeti...?" kad znam da mogu,preživjela sam toliko toga. To je više strah de će jednom kap preliti čašu i šta će onda biti sa ovo dvoje koje imam ako mama pošandrca i proživi ostatak života buljeći u jednu točku,nemareći.Puno je i drugih strahova...moje trudnoće su teške, posteljica ne radi kako spada,ja sam invalid u zadnjem tromjesečju,ležanje i samo wc,krvarenja od početka,ubitačne mučnine,rađam ranije(36tj jedva doguranih),trudovi kreću od 6mj,zaostajanje u rastu isto...svaki put isto + jedan spontani sa 11tj.S tim da niti trudna ne ostanem baš za čas.
Kod mene je situacija bila ovaka-nakon spontanog i ogromnog osjećaja krivnje,lošeg materinstva i svega što uz to ide vratila sam se na posao kad više nisammogla sjediti doma i o tome misliti.Dr me pitala kud se žurim,rekla sam da moram raditi nešto drugo. Pustila sam da prođe neko vrijeme,odradila još neke stvari i odlučila da je sada vrijeme za pokušati ponovo.Oduvijek sam htjela 2 djece,pa da je trebalo na Mjesec pješice ja bih išla.Odlučila sam u svojoj glavi da sve za njih,za tu želju koju imam,moram i ne mogu drugačije.I tako imam njih dvoje, međutim jednom daaaavno postojala je ideja i o njih troje.Sada više te ideje nema,ja naprosto ne mogu zamisliti ponovno biti trudna,rađati,strahovati...Užasavam se trudnoće,pazim da se slučajno ne bi dogovdilo i strahujem da me život ne kazni jednom onako iznenadnom samo zato što ja sad neću.Rekla sam najboljoj prijateljici da me dobro ispljuska i podsjeti na sve ako mi ikad više padne tako nešto na pamet.Kad sam rodila malog bila sam toliko sretna,beskrajno sretna što ga imam,što ih imam dvoje,što više ne moram nikada prolaziti što sam prošla.
Za mene je, eto, moje reproduktivno razdoblje završilo.

Razumijem te Sandra, i meni je ovo zadnja trudnoca bez obzira na ishod. To je odluka koja je meni nekako dosla sama, nisam ja sjedila danima i razmisljala o tome. Jednostavno bi mi taj treci gubitak bio ona predzadnja kap a bude li sve onako kako zelim tj. dode li mi moja beba ziva i zdrava, to je to, dvoje djece zelim i ja i MM.

mi smo našeg dečka izgubili u 25-om tjednu. proživjela sam pakao: dijagnosticiranje smrti, porod, izgubljenu nadu da će ipak zaplakati, sahranu, sve nažalost i same znate...

trenutno prolazim faze raznih emocija, od užasne i neizdržive žalosti, nervoze, do trenutaka kad se osjećam ok, ali samo zato jer tada ili zaboravim da više nisam trudna ili nekako ni ne mislim da sam bila... neki čudni obrambeni mehanizam.

ali, ono što je konstantno je panični strah od slijedeće trudnoće. kad se i usudim izaći iz stana, ne muče me male bebe - muče me nasmijane i bezbrižne trudnice, kakva sam i ja bila, i osjećam se kao da je iznad mene neonski znak "prokleta zauvijek!" mislim da ću prošlost moći prihvatiti, ali me briga za budućnost paralizira! još krvarim, a već želim ponovo biti trudna. znam, pričekat ću... ali, ova bol se ne zaboravlja. kad ponovo ostanemo trudni, što onda? kako to izdržati? i što ako se ponovi???

Citiraj:

---

velika.jabuka prvotno napisa

kad ponovo ostanemo trudni, što onda? kako to izdržati? i što ako se ponovi???

---

Nazalost ne postoji univerzalni odgovor na tvoja pitanja, to je nesto s cim se sami nosimo kako najbolje znamo. Mnoge smo ovdje prezivjele vise od jednog gubitka i vecini nas se ipak ostavarila najveca zelja - da rodimo zdravo dijete. Neka te ta spoznaja utjesi. :love2:

Citiraj:

---

koksy prvotno napisa

Nazalost ne postoji univerzalni odgovor na tvoja pitanja, to je nesto s cim se sami nosimo kako najbolje znamo. Mnoge smo ovdje prezivjele vise od jednog gubitka i vecini nas se ipak ostavarila najveca zelja - da rodimo zdravo dijete. Neka te ta spoznaja utjesi. :love2:

---

potpisujem!

Velika jabuka nek te samo nosi misao da te najboljom mamom nazove i jedno maleno čarobno biće :love2:
Potpisujem Koksy, prekrasno je to napisala. Izdržat češ, moraš, sve mi moramo. Iako...uh, i meni pomisao na novu trudnoću stoji kao knedla u grlu.

nisam puno čitala, par postova, nažalost danas je jedan od onih dana kada bi najrađe sjela i plakala, i otišla malo do neba i vratila se natrag...
stali smo na ovom djetetu, stojimo do daljnjega, kako je krenulo tako će i ostati....
i mrzim se svaki dan zbog toga, kukavica sam i to me ubija....
previše me je strah iči na još jednu trudnoću, a svjesna sam koliko bi mom sinu bilo ljepše da dobije nekoga....
umjesto da se opustim, ja se šopam svaki dan antibebi pilulama jer me uhvati panični napad od same pomisli da bi mogla zatrudnjeti, biti trudna 9 mjeseci...i ono najgore iči roditi

Ne mogu to zamisliti!! Našim prijateljima je na porodu s 39 tjedana umrla curica na porodu. Nakon nje imaju 2 predivna dečka. Rekla je da je cijelu drugu trudnoću razmišljala što će biti a tek u trećoj se opustila.
Mene moja Mia svaki dan pita za bracu ili seku, što će oni raditi, kako će me zezati. Bilo bi mi šteta pokušati joj uskratiti tu sreću. Ja sam jedinica i vjerujte mi nije lijepo biti "sam".

na takvim stvarima Vam zavidim, što si sigurna da češ imati još jedno
mene uhvati panični napad kad pomislim na još jednu trudnoću
hm...možda je još prerano da o tome razmišljam

Drage cure!
Prije 5 mjeseci i moje je srce puklo i ja sam postala mama andjela....jedan se rujanski dan vjecno urezao u moje sjecanje i promijenio mi zivot. Beba i ja bili smo zajedno 7 mjeseci, a onda je maleni zauvijek otisao.
Necu vam pricat o porodu, o tuzi, bijesu, nemoci, praznini, tupilu..., sve ste vi to prosle i znate kako je. Zivimo s tim kako svaka od nas moze. Pratim vas od tada stalno, navijam za sve.
Moje javljanje ovdje je vise tehnicke prirode. Ovdje ima dosta cura koje su trudnocu pratile u Petrovoj. Naime, jucer sam prvi put bila kod dr. Djelmisa. Cini mi se veliki strucnjak. U ponedjeljak sam narucena u Petrovu na sve moguce pretrage, iako sam ih dosta vec obavila. Zanima me koliko su neke od vas provele u bolnici na patologiji, kakva je situacija tamo, posjete... Meni je rekao da cu obavezno bit tamo kad objavim + do stabilizacije trudnoce i naravno zadnje mjesece. Je li neka od vas lezala tako na pocetku trudnoce u bolnici? Jos nisam trudna, nekako je strah jos uvijek prevelik....ali, eto, zelim se pripremit na sve moguce opcije....
Hvala vam puno unaprijed!!!

iirraarraa, bila sam slobodna malo pregledati tvoje stare postove da vidim što se dogodilo...
s obzirom da je uzrok vaše prevelike tragedije poznat, i da je drugi put (ako sam dobro shvatila) sve prošlo ok kod Podobnika s carskim, nadam se da ćeš opet skupiti snage i hrabrosti za još jedno herojstvo, za koje ćeš biti nagrađena još jednom malom buhtlicom... iskreno vam to želim. to što vam se prvi put dogodilo se ne mora ponoviti, uz dobru skrb šanse za to su vrlo male.

ja vas sve razumijem, irraaa tebe posebno. Od straha ne možemo pobjeći. Evo upravo sam saznala da nam je od vjenčanog kuma žena rodilapo drugi put i govorim mojoj Klarici a ona ni smješak, kaže da misli da će uvijek ostati sama, naravno ja joj kažem da neće imati će bracu ili seku aonda razmislim da što ako se to ne dogodi, ?!Moje dijete će mi reći za par godina da sam joj lagala!

mi smo dobili preliminarne phd rezultate... upala krvnih žila u posteljici, najvjerojatniji uzrok unutar tijela (tipa, prešlo s mojih crijeva), ne izvana... vrlo mala šansa za ponavljanjem. više za dva tjedna... zna li itko nešto o tome?

i ja sam već pisala dosta o našem iskustvu, ali samo ukratko:
slučajno nam je dijagnosticirana teška deformacija bebe - nije se uopće razvio veliki mozak...i to tek u 24/25. tjednu; onda induciranje, porod, tugovanje, praznina, i ooooogroman strah uz jaku želju za još jednim djetetom...
moj strah me doveo i do jednog prekda namjernog trudnoće oko godinu dana nakon gubitka bebe, toliko sam bila izvan sebe od panike i nisam mogla vidjeti ništa drugo kao rješenje...mm se složio jer je bilo očito da će izgubiti mene... možda vam to zvuči strašno, peuveličano, nerealno, nerazumno... ali to sam ja i to je bila moja zbrčkana psiha...
sada sam u 18/19. tjednu, po redu 4. trudnoće i potpuno mi je drugačija od svih do sada! osjećam se spokojno, drago mi je da vam ne mogu opisati, toliko sam uzbuđena da se i mm smije kada mu opisujem:)
povremeno se javljaju i strahovi, sumnje, sjećanja...ti su mi dani malo teži, ali pogledam duboko u sebe i beba kaže da je sve ok! ne mogu to objasniti, ali uglavnom se ne brinem...

pojačali smo oprez, idemo na sve moguće testove (neinvazivne), ali nisam opterećena rezultatima...čak smo i prošli tjedan bili na hitnoj jer sam mislila da mi curi plodna voda, ali nije bilo panike niti sumnje u ishod pregleda - na kraju se ispostavilo da mi je samo iscjedak zaista pojačan, bistar, proziran, obilan, ali sve je drugo bilo ok....
čak je i dr rekla da misli da nosim curicu, ali ja sam i dalje uvjerena da je nešto previdjela i da ćemo mi ipak dobiti dečka (kako ja osjećam...) - no, to ćemo još vidjeti:)

uglavnom, mislim da zaista sve dolazi u pravo vrijeme... ponekad nam je teško to prepoznati, ali kasnije se pokaže točnim... barem u mom slučaju...
i živim dan po dan... doslovno...

da, drugi put sam rodila, sve je bilo u redu
osim jednog detalja, i Vito je rođen s pupčanom oko vrata, nije zaplakao isti tren kad je izašao van...
tu sam izgubila još par godina života.....
iči na treću trudnoću i razmišljati hoće li se to opet dogoditi, ajme Bože....
što da nisam bila kod Podobnika, da nisam dogovorila carski, ne smijem ni pomisliti

mala laia~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
iirraarraazaista si imala teško iskustvo i traumatično oba puta. Ja ponekad pomislim što ako mi se opet dogodi umrla bih!

Svatko je drugačija osoba i svatko zna za sebe...
ja sam nakon prvog spontanog bila nakon par mjeseci spremna za drugu trudnoću a sad nakon drugog spontanog krećem na pretrage i ŽELIM što prije opet ostati trudna:heart:
psihički preživjeti - a gle tko te pita jel možeš ili ne? guraj, hodaj, ne daj se!
bila ja 9 mjeseci na iglama i mislila na mogući spontani ili bila potpuno opuštena i smišljala imena ishod trudnoće ne ovisi o tome, pa ću onda radije uživati:yes:

Kako reci djeci od 8 i 5 godina da mama vise nije trudna? Molim pomoc, jer srecom su za vikend kod bake sto je prije planirano tako da imam vremena dobro se isplakati i pripremiti, ali ne znam na koji nacin njima to reci. Pogotovo mladoj kceri koja jako zeli bebicu i svako vece joj zeli da lijepo spava, a ujutro prvo pita kako je bebica, a bebice vise nema .........

Strah me je da opet ne završi loše. Opet = 3x (zadnje u 28tj.)
Još više me strah me je da do trudnoće uopće neće ni doći. Svaku bebu smo čekali po nekoliko godina.
Strah me je da imam previše godina i ako nije uspjelo do sada, kako će sad kad su šanse manje a rizici ipak veći.

Isto tako sama pomisao da zbog straha odustanem ne dolazi u obzir. Preživjela sam... pa valjda nije zapisano da ću morati ponovno to prolaziti. Ali da je lako - nije. Srce boli... ali i srce želi.
Ne znam je li želja srca bila toliko velika ili su u pitanju hormoni, ali u svakoj sam trudnoći uživala.

I ako budem te sreće da ponovno ostanem trudna, namjeravam uživati u svakoj sekundi. Za okolinu nisam sigurna kako će oni preživjeti. Pod okolina mislim na meni drage ljude koji jednako teško proživljavaju moje teške trenutke. Ne kažu ništa ali vidim u očima.

I ne znam da li se opet opterećivati pretragama i doktorima. Sve sam već to prošla i nikad se ništa nije ustanovilo a samo me podsjeća na prošle neuspjehe.

Citiraj:

---

Martea prvotno napisa

Kako reci djeci od 8 i 5 godina da mama vise nije trudna? Molim pomoc, jer srecom su za vikend kod bake sto je prije planirano tako da imam vremena dobro se isplakati i pripremiti, ali ne znam na koji nacin njima to reci. Pogotovo mladoj kceri koja jako zeli bebicu i svako vece joj zeli da lijepo spava, a ujutro prvo pita kako je bebica, a bebice vise nema .........

---

:cry: Zao mi je...
Meni je bilo malo lakse trogodisnjaku jednostavno reci da bebe vise nema, on je to tako prihvatio i nije vise pitao.
E sad, curica od 5 god ipak malo vise razumije pa vjerujem da ti je tesko. Reci da je beba bila bolesna i da se nije mogla roditi i da je sad vise nema. Ne znam jesi li vjernica ili ne pa da joj kazes da je u raju ili u sto vec vjerujes. Ma ne znam ustvari sta da ti pametnije kazem... :love2:

Hvala, svaki savjet je dobrodosao

mačkulina, najprije sam dva puta ovu temu pretresla i oplakala čitajući sve vaše sudbine, a onda tek skupila snage da nju i odgovorim:
-imala sam dvije savršene trudnoće i rodila dvije prekrasne djevojčice prije 14 i 11 godina; tada se sve činilo samo po sebi razumljivo, savršeno, a jedini problemi su bili mučnine i malo preranog otvaranja.iz ove perspektive pretplatila bi se na još 10 takvih trudnoća.planirala sam za par godina roditi još jednu bebicu, kad se sve posloži, posao ,kuća, kad cure krenu u školu. pokušala sma zatrudniti prije dvije godine i nakon nekoliko mjeseci smo uspjeli, ali na žalost nakon pregleda u 12.tt i cvs-a ustanovljeno je da beba ima višestruku kromosomsku grešku i da nema šanse za život, pa smo se odlučili za pobačaj.našoj tuzi nije bilo kraja, mojem samooptuživanju također (padalo mi je na pamet 100 razloga zbog kojih sam ja mogla skriviti tu grešku, od štitnjače, konzumiranja kave, zračenja od mikrovalne, računala , mobitela, folne kiseline, vitamina...).jedva sam čekala da prođe preporučenih šest mjeseci čekanja da ponovo krenemo u akciju, napravila sam briseve,izvadila krv i opet ostala trudna.ovaj put nismo govorili nikomu.prvi pregled kod soc. gin. u 7.tt je prošao uredno, nakon toga sam išla kod svog gin. u 9.tt koji je odmah vidio da nema otkucaja i da je razvoj ploda prekinut u 8.t.t. isto popodne sam završila na kiretaži.taj mi je gubitak , iako grozno zvuči,bio neusporedivo lakši od prethodnog.strahovi su se , malo je reći duplicirali, ustostručili, jer sad se već pitam što je slijedeće ? kromosomsku smo odradili, otkucaje također, slijedi li vanmaterična,nešto drugo, treće ? kaže moj ginekolog to ti je loša sreća, jaka si ti, izdržat ćeš.slabo mi je od te izjave.sad se opet trudimo, odlučili smo pokušati posljednji put, pa što Bog da.teško mi je reći da ću uživati u svakom trenu ako ostanem trudna, jer znam da neću, znam da ću biti u panici od trena kad ugledam plus, da ću napraviti sve moguće pretrage i da mi to opet neće biti garancija ni za što, jer kad pročitam da potpuno uredne trudnoće završe tragično na samom porodu, pozlije mi. uzalud to što mi se negdje duboko u zakutku duše čini da je došlo vrijeme da sve bude kako treba, što sam čvrsto odlučila da mora biti u redu.strah me svega i svačega . da tražim previše jer imam dvoje predivne djece, da sam prestara, prenervozna, da ću odustati i poslije čitav život žaliti što se još nisam potrudila,da će se opet nešto zakomplicirati, da neće biti ništa otkriveno, pa će se zakomplicirati na kraju, da ću dovesti svoje zdravlje i život u pitanje, strah me ekonomske egzistencije, budućnosti....kako se sve prije 10-ak godina činilo jednostavno lako i bezbrižno, čak mi se čini da nije bilo ni toliko komplikacija u trudnoći, barem bi se rijetko čulo za to, sada...svaka druga trudnoća sa nekim komplikacijama.da li je to zbog ovog stresnog života i posla ili što?

Draga Mandi,

Citam tvoj posti i kao da sam ga sama pisala. imam dvije djevojcice 9 i 5 godina, i zazeljeli smo trecu bebicu. Trudnoca se dogodila, ali u 12 tjednu odnosno prosli tjedan na UVZ nema vise otkucaja, stao je razvoj ploda negdje u 9 tj. Znam da je to jako svjeze :cry: i da vrijeme lijeci sve, koliko god to bila fraza.
Ali sad se javljaju strahovi sto dalje. Da li mi je to znak da uzivam u zivotu kakav imam i u svoje dvije prekrasne curke. Da li smo prestari za bebu? Da dokica mi je rekla ako je zboj godina supruznika veci od 70, da su pobacaji cesci, a mi smo skoro na zbroju 80.
Svi oko mene tjese me rijecima " ma bit ces ti ponovo trudna", a ja sam u strahu, ogromnom strahu od nove trudnoce, a zelim ju trenutno vise od svega. Teska je to odluka i vidim da su to i tvoje dvojbe.
A s druge strane treba biti pozitivan i nadati se, tko da nam pomalo sa strahom zelim nove + i skolske trudnoce.

mandyja čitam tvoju poruku i razmišljam kako si hrabara jer želiš opet pokušati. Ja imam osijećaj da opet izgubim bebu (bilo kad) da NE BIH MOGLA VIŠE POKUŠATI.sada sam bila tako blizu i strah me da do toga opet ne dođe.
ali tebi se divim!
marteaa zbroj, ajoj, moj i mužev za sada 63, ali brzo će proć vrijeme pa će doć do 70.ajme!

Martea, nama je zbroj bio točno 80 i evo naše cure nakon trudnoće bez problema, poroda za ne vjerovati od lakoće, dojenja preko godinu dana i ja preporučujem: Samo hrabro. U mojoj anamnezi su ne samo dva spontana nego i gubitak bebe na porodu i opet smo sve prevladali

Martea :kiss: samo vrijeme liječi. ako zaista želiš još 1 ili dvoje djece samo ustraj u tome, nema drugog načina osim pokušati ( mi smo 84 i baš me briga, ne mogu se još i s tim opterećivati)
Beti3 hvala ti :kiss: , takvi završeci nam daju vjetar u leđa....
što se tiče hrabrosti, ne znam što da vam kažem...pokušala sam odustati od te želje, upisala se u 3-godišnju dodatnu školu, pročitala brdo knjiga, krenula na fitnes, jednom rječju pokušala sam maksimalno skrenuti svoj život, ali jednostavno mi je to zapisano u srcu i nikako se ne mogu zamisliti bez još jednog djeteta (bilo je planova i za četvero,ali MM je odlučio stati na 2 tako da smo jedva došli i još se natežemo i oko ovog kompromisa), srce mi se cijepa na tu pomisao...kad bi mi to pričao netko drugi rekla bih mu : ma daj, ohladi, imaš dvoje velike djece, dobar posao, stan, nakon dvije izgubljene trudnoće zašto bi se više mučila? ali teško je iz ove kože....možda zato što sam jedinica pa sam oduvijek željela veliku obitelj, možda jer inače volim djecu, možda jer što su moje cure veće i moja ljubav i ponos isto rastu, kao i spoznaja da je sve osim njih u životu manje važno i da bi bilo neprocjenjivo imati još jednu takvu ljubav :zaljubljen::zaljubljen::zaljubljen:

beti3lijepo je pročitati tvoj post, tako optimističan i pozitivan.
mandy

Citiraj:

---

ali teško je iz ove kože....

---

točno tako, ja imam samo seku , mm ostao sam bez brata, uvijek htjeli minimalno 3djece, a pogodi nas ovako.Sad više ne znam ništa. a oko mene rodile cure nedavno koje nisu planirale drugo dijete ili barem ne još.
ali takvi su Božji planovi!:love2::love2:

Beti3, divim ti se. Svaka cast na hrabrosti i optimizmu, pomoaze i nama koji smo u strahu.:klap:

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

Martea, nama je zbroj bio točno 80 i evo naše cure nakon trudnoće bez problema, poroda za ne vjerovati od lakoće, dojenja preko godinu dana i ja preporučujem: Samo hrabro. U mojoj anamnezi su ne samo dva spontana nego i gubitak bebe na porodu i opet smo sve prevladali

---

Martea, nama je zbroj iznosio 78 kad sam rodila, trudnoća i porod bez problema, beba super. A prije toga - beba umrla odmah nakon poroda (u 37 t.t.) i spontani u 13 t.t. Ali nije mi dolazilo u obzir da prvo dijete ostane jedinac i ni u jednom trenutku nisam pomislila odustati (unatoč drugačijem mišljenju svih bližnjih). Doduše, cijelu tu trudnoću bila sam na bolovanju, ne zato što bi ta trudnoća to zahtijevala, nego je doktorica puhala i na hladno (pogotovo uzimajući u obzir moje radno mjesto - s kemikalijama). Osjećala sam se odlično, sama se odvezla u bolnicu na porod (mm je morao doći tramvajem da vrati auto doma). Sada sam najstarija mama u razredu (mm nije najstariji tata, ima jedan stariji!)
Željela bih te ohrabriti, godine nisu prepreka!:-)

mislim da dr ne bi ni trebali govoriti takve podatke. !

cure, samo da se ubacim po pitanju famoznog zbroja.. u obitelji imamo jedan zbroj od 105, a upravo nunaju svog malog dečka!

velika jabukaVAU! super, ma nikad se ne zna, ja inače ne obraćam pažnju na nikakve statistike u niti jednom području života. Kako mrzim matematiku, ekonomiju i brojeve tako me to sve zamara!hehe:mrgreen:

cure, nemojte se nikad predat. Ukratko, prije skoro 4 godine rodlia sam dečkića koji je super, živ i zdrav zhvala Bogu. Kada je imao 10mj ostala sam trudna. Trudnoća uredna, sve kontrole ok, 3D super, rodila sam, apgar 9/9 sve super i 3 dana kasnije moja cura postala je anđelić. Malformacija krvnih žila i hipoplastično srce. Sve se to moglo vidit već u 13 tjednu trudnoće, ali nitko nije. Rodila sam je na carski jer mi je ispred glavice ispala pupkovina. Bila sam koma, kao i sve koje ste to doživile, željela sam odmah ostat trudna, ali na sreću muž je bio glas razuma. Željela sam ostat trudna tako da se trudnoća nastavi "kao da se to nije desilo" (nadam se da razumjete ča želin reć). To se zove : željeti pravu stvar iz krivih razloga.
Tek kada san iskreno prihvatila krenuli smo na novu bebicu. 8 mj od carskog ponovno sam ostala trudna. Sa svim nalazima sam u 13 tjednu bila kod Podobnika. On mi je dao puno nade i utjehe da je ova cura savršena. I prije 8 mj rodila sam stvarno savršenu curu.
Zato ne gubite vjeru ni nadu, jer sve nas čeka Happy end.... Tako i vama želim jedan...

tamagočija znam što želiš reći, misli da tuzi i polakivanju treba dati neki period. Najgore je srljati. Znam isto tako da je različito je li imaš nego dijete kraj sebe već ili nemaš . Ti si jedna jaka osoba puna optimizma i mala anđelica sada čuva tvoju dječicu!
Hvala na lijepim savjetima i podršci!:-)

drage moje redovno vas citam al pisem jako rijetko...Cudno je to kako evo sve mi iako nas je nenormalno strah nove trudnoce jedva je cekamo. Ja sam spremna opet cijelu trudnocu prelezati samo se nadam da ovaj put nece biti uzalud i da cu napokon dobiti i ja svoju malu zivu bebicu:-)
od ovog mjeseca i mi krecemo u akciju, samo se nadam da se necu duugooo nacekati i da ce me ubrzo razveseti trudnoca..stvarno imam osjecaj da ce biti lakse zivjeti ako dobijem zivu i zdravu bebu...nekako sad imam jos vecu zelju. svoje andjele nikada necu zaboraviti i ta rana nikada nece zacijeliti ali mislim da ce biti lakse...
puse svim hrabrim mamama andjela

e da i citam ove vase neke zbrojeve pa mi uopce nije jasno sta to znaci???

evo i mene, danas u jako lošem stanju. :(
nema goreg nego kad mama izgubi dijete. to se nikad ne preboli.. što se tiče straha od budućeg gubitka, mislim da nije važno je li prošlo tri mjeseca ili tri godine, da se strah pojavi čim ugledaš plusić, iako ti se činilo da je nestao..
kad me uhvati ovakvo razmišljanje, jedino što mi daje nadu su priče poput tvoje, tamagoči. zato, hvala..

Citiraj:

---

latika prvotno napisa

e da i citam ove vase neke zbrojeve pa mi uopce nije jasno sta to znaci???

---

Zbroj godina života mame i tate buduće bebe.;-)

latika saljem ti jedan :love2:, i zelim ti da nam brzo prijavis svoj+ pa da sve zajedno s tobom krenemo u odbrojavanje do najlipseg susreta!
v.j. nema nista gore na ovome svitu nego kad majka izgubi svoje djete. i mislim da nema vece boli,....i mislim (znam) da je to bol koja ne prolazi tako lako, samo s vrimenom se naviknes zivit s tom boli... i ja sam mislila da nikad nece doc dan kad cu uzeti svoju bebu u ruke, ali docekala sam ga. zato odtuguj koliko je potrebno... a mi smo tu da te hrabrimo, tjesimo.... i naravno bit cemo tu da se zajedno s tobom radujemo rodenju tvoje bebe. :*
kad smo kod zbrojeva kod nas je 61 (tek ! ) ;-)

Beti hvala sto si objasnila:kiss:
Bas mi nije bilo jasno, jos sam mislila pitati imam li i ja neki zbroj:oops:
Nas zbroj je 55