Tantrumi s 10mj?

Da, pa prije bih ju ja odmah uzimala u ruke čim bi ona počela plakati i dok je bila jako mala mislim da je to i uredu. Odnedavno dok ja ujutro npr pospremam krevet stavim je u kinderbet s igračkama ( inače spava s nama u krevetu) a ona počne plakati i traži da je uzmem i ja joj onda pričam mama mora napraviti krevet itd, nekada se smiri i zaigra a nekada plače dok je ne uzmem. Bila sam stvarno rastrgana misleći da je moram dići iste sekunde ako plače a ako to ne bih mogla te iste sekunde osjećala bih grižnju savijesti i onda sam se dogovorila sama sa sobom ako znam da joj nije ništa (sita je, nije popišana, pokakana, pospana, ništa ju ne boli) da je ne moram dići iste sekunde ako tog trena moram nešto napraviti.
Ona je inače jako veselo i nasmijano dijete, da ne bi sad ispalo da samo plače, ali ako nešto zamisli a to ne dobije odmah onda urla.

Citiraj:

---

mitovski prvotno napisa

. Mene oko 20 počne hvatati nervoza jer već znam što nam slijedi.

---

znam da je tesko, ali probaj se skulirati. moja odmah nanjusi nervozu i onda je jos 10 puta gore nego inace.

i da, i ja sam svoju prestala dizati na svaki kme. nije vise mala beba koja nista ne razumije....

Evo da prijavim da je zaspala oko 20.45 s vrlo malo plakanja :-D. Sad razmišljam kako je ovih 10-tak dana bilo ružno vrijeme, jako jugo s kišom, pa jaka bura i nismo išli van a inače smo vani po 2-3 sata dnevno i danas je bilo lijepo vrijeme i bile smo puno vani, čak smo doručkovali na terasi i nije bila toliko nervozna tako da je možda i sve to imalo veze s uspavljivanjem.

mitovski, čitam ove tvoje postove i kao da čitam o mojoj K... identično!
Mogu te samo utješiti da se kod nas situacija drastično promijenila kad je prohodala - totalno drugo dijete! Istina, ako ju uspoređujem s drugom djecom još uvijek odudara ali to je mačji kašalj kad se sjetim što sam s njom sve prošla.

dizem. moj mis sad ima 8 mjeseci, po svemu sudeci spada u ovu skupinu. ne voli bas kolica, voli da ga se nosi, jako kratko se moze "zabaviti" sam... dojen na zahtjev, po cijeli dan sam s njim. zadnjih dana ima napadaje urlanja, poceo je sjedit, pa sjedi i URLA. meni je stvarno vise preprenaporno, jucer sam doslovno bila sretna sto imam zakazanog zubara pa da se odem odmoriti od njega. i ja sam dosad dizala na svaki kme, ali vidim da to vise tako ne mora i ne ide. ja ga dignem, uzasno sam nervozna i cisto sumnjam da moze tako osjetit sigurnost i ljubav kad ja fizicki osjecam kako mi se dize ljutnja. kad nesto bas moram obavit (zavrsit kuhanje, wc i sl) ostavim ga u kinderbetu, on urla a ja se mislim jel ga lomim ili odgajam?
kad pocinju uciti da ne mogu uvijek sve dobiti odmah? osjecam se koma.

Evo, draga, ja sam bila ta koja je otvorila temu. Bila nam je na rukama 14mj/24h, osim kad je spavala. Sad ima 18mj i mogu reći da sam se preporodila i to od kada je stabilno prohodala. Što se tiče ovoga kad nauče da ne mogu dobiti sve odmah ne mogu te utješiti jer i dalje urla ako nije odmah i sad, ali kaj da joj radim, nek urla. I dalje je jako zahtjevna, ali je puno lakše, sada se ipak ponekad zabavi i sama. Presvlačenje pelena nam je i dalje noćna mora tj. vodoravan položaj nam je noćna mora.
Razumijem te u potpunosti, bilo je dana kada sam mislila da neću moći više ni sekunde i sad kad pogledam unatrag ne znam kako sam uspjela izdržati, ali jesam.
Drži se, biti će lakše, iako ne i lagano jer mislim da su takva djeca uvijek nešto zahtjevnija.

Da, citam vas pa se tjesim da su bar ta nasa zahtjevna djeca usput i zanimljiva i posebna. Ma on je kad mu je covjek 110% posvecen super umiljat, jako se puno smije i komunicira, i s nama i s nepoznatima. Ali ja vise nemam energije za non stop posvecenost. Ja stalno nesto cekam, nadala sam se kad prosjedi da ce bit bolje, ali nije bas, znaci sad cekamo hodanje! Ustvari ono sto me muci je jel mu radim neku jaku traumu ako vise ne reagiram na svako negodovanje, i jeli mu radim veliku zbrku ako nekad reagiram a nekad ne. Tj. nekad ga pustim da urla dok ne zavrsim ono sto radim, pa ga nakraju opet dignem. A mozda svi prekompliciramo. Sad ce uskoro druga beba u blizoj obitelji, i tesko da ce bit zahtjevna ko on, tek onda cekam komentare na moj popustljiv odgoj.

Sjećm*am se da sam i ja tako čekala kad počne sjediti biti će bolje, pa kad počne puzati, pa ništa. Uglavnom kad je počela dobro hodati prestalo je stalno nosanje i stalno urlanje iako i danas 10-tak puta u danu kaže digaaaaa...tj. da je dignem.
Ne radiš mu nikakvu traumu, ako ne možeš, ne možeš...i ja sam se žderala zbog toga i bilo mi je lakše kad sam shvatila da se ne moram potrgati i da je ne mogu u svakom trenutku dići i nositi. Imaš i temu zahtjevna djeca koju sam isto ja otvorila :-), pa pročitaj malo i tamo iskustva.
A to da ljudi komentiraju da smo ih mi tako odgojili...samo staviš prst u uho i nasmiješ se.
E da i puno je lakše kad počnu dobro pričati, barem je tako kod nas, i kad mogu reći što hoće iako ti to kod nas ovako izgleda...npr. žedna je i kaže: Žeda!...onda ako je nisam čula kaže: Žedaaa!...e onda dok ja odem po vodu ona već viče:Žedaaaaaa!, pa dok ja na točim vodu ona već urla: Žedaaaaaa, žedaaaaaa! i počinje plakati. I tako to ide za sve, otprilike.
Jednostavno je nestrpljiva i mora biti odmah i sad.
Opet s druge strane, jako se puno smije, knjige obožava, priča sto na sat, zafrkava nas sve redom i umire od smijeha, već s 18mj zna mali milion stvari i beskrajno je zanimljiva i zabavna...obožavaju je svi susjedi jer im viče Dobaaaar daaaaan!
Ali da sam navečer potpuno iscrpljena, jesam, jer s njom nema stajanja niti minute. Opet kažem, puno je lakše nego što je bilo jer ju ipak mogu s nečim zabaviti, što prije nisam mogla.

Da ne otvaram novu temu..
Moj mališa sad ima godinu dana a taman je negdje sa 10 mjeseci počeo imati male izljeve bijesa, ništa strašno.
Nekako je to od tada kulminiralo u ogromne izljeve bijesa.
Dijete od godinu dana se udara po licu, udara mene ili nekoga tko ga naljuti, izvija se u nazad, upire se, sav se zacrveni i bori s nama..
Primjer: ja mu uzmem nešto iz ruke, on prvo sebe udara po licu, onda udara sve oko sebe i cijelo vrijeme mlati prema meni sve dok me ne uspije udariti :(

Mi smo doma smireni, od nikoga nije vidio tučnjavu, ne pokazujemo nervozu pred njim.. Jednostavno mi nije jasno. Morat ću se malo informirat o tantrumima jer do sada ne znam ništa, ali možda mi netko ovdje može reći što da radim?
Ja ga pustim da se izdivlja, grlim ga ( to je upitno, više ispada da ga držim za ruke da ne mlati), i govorim mu smirujućim tonom...da li je to u redu, mogu li još šta napraviti, na nešto paziti?

Citiraj:

---

Apsu prvotno napisa

Jednostavno mi nije jasno. Morat ću se malo informirat o tantrumima jer do sada ne znam ništa, ali možda mi netko ovdje može reći što da radim?
Ja ga pustim da se izdivlja, grlim ga ( to je upitno, više ispada da ga držim za ruke da ne mlati), i govorim mu smirujućim tonom...da li je to u redu, mogu li još šta napraviti, na nešto paziti?

---

Došla sam te samo pomaziti :love2:.
Moji su oboje takvi, mislim da se curka već negdje sa 7-8 mj. htjela baciti skupa s hranilicom na leđa jer sam joj rekla "no, no, ne bacati hranu na pod". Ako joj ne dam da "briše pod" s četkom za wc lupa glavom u kadu ili se baci na pod u kupaoni, i sl.

Moram spavati, pa sad samo kratko. S obzirom da su moji oboje na svako "ne" tako reagirali, nakon nekog vremena naučim zakamuflirati "ne" u nešto drugo, i što manje govoriti "ne". Ako je baš opasno (tipa kupaonica) maknem ih. Ako su u sobi na tepihu, pustim ih da se bacakaju 8-).
Kad je najgori dio, ne pomaže grljenje jer tuče tebe, tad ih je najbolje koju minutu ostaviti, ako nisu u situaciji da ih baš moraš gledati (tipa na krevetu su, pa će se baciti dolje, uz stepenice, beton i sl.). Stavi na najsigurnije mjesto taj tren i pusti.

Ne smijem dalje ;). Proguglaj malo tantrume.

I ne mogu si pomoći, a da ti ne kažem: nemaš pojma što te čeka, dobro došla u klub :ghug:.

Joj, joj.. Tako bistro, mirno i slatko dijete. A onda odjednom - bum... I ništa to nije loše, samo mi ga je žao.. I ja se osjećam krivom kad ga naljutim.. Moram na sebi poraditi malo.

Citiraj:

---

Apsu prvotno napisa

I ja se osjećam krivom kad ga naljutim.. Moram na sebi poraditi malo.

---

Da, nemoj se osjećati krivom, nisi ništa loše napravila, to su jednostavno takva djeca.
Samo malo potraži o ovoj temi, i budeš našla neki vaš način za riješiti takve situacije :love2:.

Mi isto imamo 10 mj, i ako joj ne dopustim nešto onda se napne, izvija, grčevito se bori i plače.
Mislila sam da to dolazi s godinu i pol barem.

Pa naravno da će se buniti. Zar ti prihvaćaš kada ti netko naredi da učiniš nešto, bez da te pita ili ti ponudi alternativu? I ne buniš se? A što će drugo beba nego se izvijati, boriti i plakati, ne zna te još poslati u pm, ili tako nešto, što bi odrasli učinio :)

Djeca su ljudi i treba s njima postupati onako kako volimo da se postupa s nama. Naravno da mora biti npr. vezana u AS, ali ako ju se bez riječi spusti u stolicu, pritisne i krene zakopčavati (pogotovo ako se preko njene glave razgovara s nekim drugim), pobunit će se, ako je zdravo i pametno dijete. Logično.

Ili, želi uzeti mobitel, mama ga ima, tata ga ima, pa bi i ona, sasvim razumljivo s njenog stajališta. Ako mama zaurla: pusti!, izazvat će samo tantrum. Ovdje pomaže da se ni ne dogodi da beba može uzeti mobitel, jednostavno treba biti izvan dohvata. Doduše za 2-3 mjeseca počet će se sasvim uspješno penjati, tako da će se visina na koju se spremaju stvari koje nisu za diranje, dobrano povećati.

Uvijek sam na strani djece i mislim da su uglavnom roditelji krivi za tantrume. Ovisi i o temperamentu djeteta, ali, bar kod ovih malih, može se spriječiti gotovo svi, ili skretanjem pažnje, ili unaprijed onemogućavajući okidače za tantrum. A roditelj je taj koji to treba znati prepoznati, najbolje zna svoje dijete.

Ne urlam. Mene to ponašanje nasmijava. Ono, kada su sitnice u pitanju. Recimo, pojede punu zdjelu kaše, ja odmaknem, a ona se krene grčiti i izvijati, uz kmečanje.
Kada je u pitanju vježba onda ignoriram to bacanje, istezanje, i pokušavam skrenuti pažnju.
Što se tiče stvari, uvijek se nađe tu nešto neobičnije od mobitela. Bilo bi jednostavnije da tati mobitel nije omiljena metoda odvraćanja pažnje od nečeg trećeg.

Samo, ja sam mislila da sve to dolazi kasnije. Nisam znala da su tako pametni već sa deset mjeseci. Čovječe, što će onda biti za godinu dana.

O, pametni su oni, jako rano. Čim počnu bacati smješkiće naokolo, kupe ti pažnju samo tako. Što više gledaš, više primijećuješ koliko toga svaki dan nauče.