Zahtjevna djeca

Meni se baš sviđa ova tema....U potpunosti smo se pronašli u njoj ;-) ... Još u rodilištu su mi rekli da uvijek imaju jednog takvog..i od onda traje. Ne u kolica, ne u sjedalicu, ne rezat noktiće, ne biti niti minute bez mame... i sve već prije napisano i bome znamo imati jako teških dana. A nekad zna biti tako savršeno divan...jučer se doveza na bicikliću do mene s knjigicom rekao mama sjedni i dao mi knjigicu da mu čitam priču...

No sve u svemu, vidim po postovima da nismo jedini i ovako mi je bar malo lakše kad imamo loše dane :roll: ....cure hvala...

Citiraj:

---

Nia_Zg prvotno napisa

Prvo uopće ne volim mobitele i pričanje u parku, ali ok, ignoriram

---

Ne kužim cijeli tvoj post, a pogotovo ovo citirano. Ne voliš, ok, ali što imaš ignorirati? Jel tebe nekako ugrožava to što netko priča na mobitel?
I da, nije činjenica da roditelji kojima djeca ne skaču po glavi ostave djecu da bulje u crtiće i ne znaju za njih duuugo. Pa shodno tome ne žive u manje poticajnom okruženju.
To je kao da ja napišem da je činjenica da su većinom roditelji zahtjevne djece zapravo roditelji koji imaju jedno dijete i kojima je ono onda najzahtjevnije i najinteligentije od sve djece koju imaju :mrgreen:

Citiraj:

---

Nia_Zg prvotno napisa

Kod nas ako je mir i tišina onda znam da nešto ne valja, da malecka ima neku zabavu, npr. izvadi sve maramice za guzu iz kutije, ili se macka kremicom ili odrola cijelu rolu WC papira na pod... :lol:
Kod nas crtići ne pale niti pod razno. Eventualno što nam prolazi su neke emisije na National geographic o životinjama, to joj je zanimljivo kad joj pokazujemo razne životinje. Ali mi i u parku i u šetnjama uvijek iskoristimo priliku da joj pokažemo puža, mrava, kukca, pčelu, ptice (vrabac, kos, golub, vrana), domaće životinje (guska, patka, koka, pijetao, maca, pas) i sve ostalo što se može putem vidjeti da joj malo skrenemo pažnju od trčanja okolo.

---

Ooooo, kako je ovo istina, čim je tišina strah me i pogledat šta je napravio :roll:
Još kad se udruže on i od seke mala ( 14 dana razlike ) to je show. mogu skupa samo ako rade neki rusvaj, inače se klepaju sve u 16 :roll:
Njega isto zanimaju životinje i primjeti i najmanju bubicu i krene se derat BAJA BAJA :mrgreen:
I jako ga zanima sve na točkove, sad smo išli iz trgovine i prošao je bus, bilo je 101 put: mama...bus :lol:

Znači traje do puberteta ili se pojavljuje na faze :)

To do puberteta sam rekla prvenstveno zbog:
brat ima curu koja je kao mala bila sto na sat, nikad mira, uvijek sto koroaka, sto riječi...uglavnom zahtjevno dijete.
I tako je dijete neometano raslo i do puberteta izraslo u curu koja više nije drndalica sto na sat niti u nogama niti u jeziku...ono...
nema više hektike i panike.
Otud moj komentar o pubertetu i nadi :)
Iako da napomenem curica u pubertetu imala veliki poremećaj štitnjače i mora piti tablete, ok, može biti nasljedno po baki...

A ovo da zahtjevnost ide i u fazama, je slažem se i sa tim da ima faza mira i kod njih, a i kod nas..pa moramo se na neki način i mi njima prilagođavati ,a ne samo oni nama. :mrgreen:

Ah neznam, situacija kod mene je ja mislim prvo o strašnom temperamentu, o strašnoj snazi za sve oko sebe, mora biti u centru pažnje, pa samim time pokreće se i neka vrsta manipulacije...uglavnom ona ne staje nikada.
Od rođenja ne spava, nit po danu nit po noći, to je za nju gubljenje vremena, stalno na rukama, nikad u kolicima, štrajk dojenja...ma
kalvarije sve, ali ok mi je išlo dok je bilo jedno dijete, dok je došlo drugo onda sam pukla po šavovima...

Npr oblači se za van i usput drnda od poda do plafona, skače na jednoj nozi, radi face, grimase, zanovijeta, ne sluša......
Uopće ne staje pričati, staalno nešto priča, kad i nema teme ona ju osmisli samo da nešto pita, ali stvarno, ona namjerno smisli pitanje, baš ju prokužim.
Pa pitanja tipa:
- kako dijeca u Africi peku kruh (od brašna u pijesku), ali nemjau brašno od kud im brašno....i tako u nedogled..., - kako je zemlja okrugla i sto pitanja oko toga.....
zašto su anđeli umrli, a kako onda imaju krila i lete oko nas......
- onda joj kažem da vjerujemo u Boga jer se molimo...i ona meni, ali ja ne vjerujem.....

Ali ona uvijek ima pitanje i podpitanje i još sto pitanja i ne prestaje..........
I još sto stvari mogu nabrojati, ali znate i sami kako je...:roll:

A najviše voli slobodu i biti vani, onda se pretvara u dobru, pametnu pa čak i poslušnu curicu :-o, ono divota!

Ok, kako rastu tako se i zahtjevnost mijenja pa će ipak biti valjda malo lakše dok odrastu? Nadam se...

A najviše voli kad s netko s njom bavi...
Obožava rješavati zadatke svih vrsta....grafomotorika, motorika, strpljenje.....obožava vježbati to...
Sd sam joj kupila nešto manje zahtjevno tako da sve sama rješava i ponosna je na to.
Plastelin, rezanje, crtanje, bojanje to su sve stvari na koje se skoncentrira i radi ih sa srcem, ali
prekratko sama, a jaako dugo s nekim sastrane koji potiče i hvali njezin rad.

Uglavnom pokušavam joj dati što više da utaži tu glad za znanjem i otkrivanjem novih stvari.
Jer tako jedino obje imamo neki mir.

Citiraj:

---

Cubana prvotno napisa

Ne kužim cijeli tvoj post, a pogotovo ovo citirano. Ne voliš, ok, ali što imaš ignorirati? Jel tebe nekako ugrožava to što netko priča na mobitel?

---

Cubana, no hard feelings, svi smo različiti i ne mislimo jednako :) Mene osobno smeta kad netko brblja na mobitel, a svoje dijete pritom potpuno ignorira, to je glavna misao. U ovom slučaju je žena došla sjesti telefonirajući na klupu na kojoj smo mi već sjedili, zbog toga je išlo ignoriranje. I da, ako ja pričam na mobitel u parku, nekako mi je stvar opće kulture da odem malo na stranu i obavim svoj razgovor, samo o tome se radi :)

Citiraj:

---

Nena-Jabuka prvotno napisa

Prvo ću potpisati ovaj drugi pasus, naime, očekivala sam da ću roditi onak' -vrlo pristojno, pasivno dijete:mrgreen:,
pa treće mi je, zaslužila sam odmor, nemam više vremena za neke kerefeke8-),
a kad tamo:-o, od rodilišta, doslovce -gnjavež, davež, nespavalo, vječno u nosiljci, kilometre i kilometre sam prešla s njom, prvih godinu dana po danu je spavala isključivo dok je nosim u nosiljci ili kod podoja, i to je to.

---

:-o Ovako o mojoj budućoj snahi! Bilo bi pošteno da si jednu sličicu dodala kad ju već tračaš, tako bi svi znali da to ne može biti točno!

Citiraj:

---

crnka84 prvotno napisa

I jako ga zanima sve na točkove, sad smo išli iz trgovine i prošao je bus, bilo je 101 put: mama...bus :lol:

---

Joj ovo sam skoro zaboravila, indentično i kod nas, buseve, tramvaje, vlakove, bagere...sve to obožava, a busevi su u ZG plavi, a ona obožava plavu boju i govori "Bus, plavi bus, bus je prošao, vozi ljude, tamo je bus" A kamion s smećem joj je najdraži, svaki uto-čet i sub ujutro ga gleda s prozora kako skuplja kontejnere pred zgradom :lol:i mala viče "došao je kamion" "kamion skuplja smeće" "kamion s lampicom" "kamion skuplja kante".

Citiraj:

---

Nia_Zg prvotno napisa

U ovom slučaju je žena došla sjesti telefonirajući na klupu na kojoj smo mi već sjedili, zbog toga je išlo ignoriranje.

---

Sad mi je jasnije, nisi tako napisala. Ovo bi i meni smetalo.

Ja moram komentirati ovo sa "100 pitanja zahtjevne djece". Meni je to super. Iako se moj isto nikada ne isključuje već sama ta mogućnost da možemo raspravljati o svemu i svačemu omogućuje to da se on smiri i sluša/postavlja pitanja-bilo u šetnji,autu,kod kuće. Meni je ta komunikacija sa djetetom strašno važna i jedva sam dočekala kada će baš onako pravo probrbljati i postavljati pitanja,pogotovo famozno "zašto" i za svaku sitnicu. Ja se nikada ne mogu zasititi da mu apsolutno sve objašnjavam i uživam slušati i gledati kako mu se okreću kotačići u glavi,kako logički sve povezuje i kakve jezične izvedenice smišlja. Ma neopisivo u tome uživam. Iako je on stvarno jako rano progovorio i već sa 16 mj govorio u jednostavnim rečenicama i već dugo jako dobro govori-sada je to ona prava komunikacija koju sam čekala i priželjkivala i koja mi je nedostajala dok je bio sasvim mali pa je uz zahtjevnost bilo i 100 nesporazuma jer ne znaju reću što bi. Ma s govorom se rješi hrpa problematičnih situacija iz one rane dobi pa je zahtjevnost puuuuno lakša.Barem ja to tako nekako doživljavam.

zar uopće postoji nezahtjevno dijete???

Mi smo jučer bili na krštenju, Jana još uvijek kašlje i šmrče i nije potpuno zdrava i to je bio show. Crkvica u našem selu je jako mala možda 5*10m2 i bilo ju je svugdje, na klupi, ispod klupe, gore, dole i tako 100 puta, puzala je po cijeloj crkvi, vozila svoj autić igračku, bacala lopticu tenisku, vikala bebaaaa, bebaaaa i mamaaaaa, mamaaaa, pa sam je par puta izvela van da gledamo mrave, pa opet unutra i preživjeli smo ( ja sam bila potpuno mokra a MM kad je uzme viče mamaaaa). Poslije krštenja smo išli za zagreb i putovali 3 sata i sve to nije bilo dovoljno da se izmori nego je zaspala tek u 23,30.
Ne opterećujem se puno time ali me nekada zasmeta što dosta ljudi smatra kako imam 'zločesto' dijete i da joj previše dopuštam, a meni je normalno ako hoće puzati po cesti da je ja pustim da puže tj. trudim se da je što manje ograničavam.
Inače u toj crkvi je jedna 'zločesta' časna koja uvijek tjera djecu van ako su imalo nemirni ili slučajno nešto progovore tako da mislim da su joj jučer narasli rogovi od moje Jane i uvijek sam prije govorila da ja neću sa svojim djetetom izlaziti iz crkve ako bude malo nemirno jer onda u crkvu neću sljedećih 10g.

Citiraj:

---

spring prvotno napisa

Ja moram komentirati ovo sa "100 pitanja zahtjevne djece". Meni je to super. Iako se moj isto nikada ne isključuje već sama ta mogućnost da možemo raspravljati o svemu i svačemu omogućuje to da se on smiri i sluša/postavlja pitanja-bilo u šetnji,autu,kod kuće. Meni je ta komunikacija sa djetetom strašno važna i jedva sam dočekala kada će baš onako pravo probrbljati i postavljati pitanja,pogotovo famozno "zašto" i za svaku sitnicu. Ja se nikada ne mogu zasititi da mu apsolutno sve objašnjavam i uživam slušati i gledati kako mu se okreću kotačići u glavi,kako logički sve povezuje i kakve jezične izvedenice smišlja. Ma neopisivo u tome uživam. Iako je on stvarno jako rano progovorio i već sa 16 mj govorio u jednostavnim rečenicama i već dugo jako dobro govori-sada je to ona prava komunikacija koju sam čekala i priželjkivala i koja mi je nedostajala dok je bio sasvim mali pa je uz zahtjevnost bilo i 100 nesporazuma jer ne znaju reću što bi. Ma s govorom se rješi hrpa problematičnih situacija iz one rane dobi pa je zahtjevnost puuuuno lakša.Barem ja to tako nekako doživljavam.

---

I meni je tako bilo (uvjek sam u tome uživala, od dijela dok je bila vježbač, poticala, razvijala, radile..sto knjiga obradile) mislim, još uvijek jest,
ali dolaskom drugog djeteta ne stignem i nemam snage toliko se fokusirati na nju koliko bi ona trebala i htjela.
A mislim da je i kod većine tako.
MM radi po cijele dane, a i njegov način igre i zabave razlikuje se od njezinih želja pa svo jezično odrađivanje ovisi i ostaje na meni.
A treba me i drugo dijete i za njega trebam snage...tako da mi njena zahtjevnost nije lak zadatak, odrađujem ga, ali ne više sa toliko volje i želje kao nekada.
Trebam neki punjač za baterije, evo danas se na neki način punim za cijeli tjedan, uskočila baka da si neke stvari odradim...tako da...trudimo se :)


A za pitanje da li ima nezahtjevne dijece, o da ima ih, moje drugo dijete je mali šećer s kojim se sve možeš dogovoriti, koji se zaigra i uživa
irajući se sam, spava ko 'beba' :), u svakom slučaju opuštajuće u usporedbi sa mojim šećernim tornadom :).

Da su mi djeca kao moje drugo dijete, sigurna sam da ne bih razumjela o čemu pričaju ovi ljudi o kakvoj zahtjevnoj dijeci?

Citiraj:

---

oka prvotno napisa

Ali je divna, krasna, pametna, posebna i hvala bogu moja! :)

---

toliko istinito! koliko god naporni i zahtjevni bili, ta činjenica - moje dijete, moje posebno!!, me svaki put čini uuužaaasno sreeetnom

i da se nadovežem..nedavno se dragi vratio s puta - igrom slučaja vozio se u autu sa frendom, njegovom ženom i njihovom 2.mj. bebom...kad se vratio, samo mi je reko: pa to dijete ni ne plače...i onda smo se prisjetili zajedno naše vragolanke na putu..ufff

Možda se tema trebala zvati izrazito zahtjevna djeca. Da nemam tako zahtjevno dijete vjerojatno bih se i ja pitala o čemu ove pričaju pa svako je dijete zahtjevno ali kad se nađem s prijateljicama i vidim njihovu djecu tek onda shvatim koliko je moja zahtjevna. Doduše i te moje prijateljice smatraju da imaju zahtjevnu djecu dok se ne nađu u društvu s nama, onda im bude lakše :lol:.

Citiraj:

---

lola3 prvotno napisa

zar uopće postoji nezahtjevno dijete???

---

Apsolutno da. Imam nećakinju nekoliko mjeseci mlađu od moga sina. To je dijete potpuno nezahtjevno;mirno,pametno,suradljivo. Mislim da bi mi bilo lakše imati blizance takvog karaktera nego jedno ovako izrazito zahtjevno kao što kaže pokretačica topica.
Inače i Searsi pišu ponešto o ovoj temi(njihovo treće dijete je imalo ovaj sindrom) kao i dr. Karp koji kaže da se roditelji ovakve djece troše 2-3 puta više nego u uobičajenim okolnostima i još neke komentare koje mi je prije jedno 1,5 g bilo jako utješno za pročitati.

Citiraj:

---

spring prvotno napisa

Apsolutno da. Imam nećakinju nekoliko mjeseci mlađu od moga sina. To je dijete potpuno nezahtjevno;mirno,pametno,suradljivo. Mislim da bi mi bilo lakše imati blizance takvog karaktera nego jedno ovako izrazito zahtjevno kao što kaže pokretačica topica.
Inače i Searsi pišu ponešto o ovoj temi(njihovo treće dijete je imalo ovaj sindrom) kao i dr. Karp koji kaže da se roditelji ovakve djece troše 2-3 puta više nego u uobičajenim okolnostima i još neke komentare koje mi je prije jedno 1,5 g bilo jako utješno za pročitati.

---

Joj da, knjige od Searsa su mi nadahnuće :)
Nego, moram priznati da i ja imam dojam da ide lakše otkad malecka može pričati. Jer kad ima bilo kakvu frustraciju ili bilo što drugo, jednostavno čučnem i pitam ju što ne valja, da ćemo to zajedno riješiti. I onda mi kaže da npr. ne može navući čarapice i to zajedno napravimo, ili joj pokažem kako da nešto napravi i onda veselo kaže "sad ide" :)
Nego, jel se i vaši sami obuvaju i oblače i prije 2.godine?

Citiraj:

---

Nia_Zg prvotno napisa

Joj da, knjige od Searsa su mi nadahnuće :)
Nego, moram priznati da i ja imam dojam da ide lakše otkad malecka može pričati. Jer kad ima bilo kakvu frustraciju ili bilo što drugo, jednostavno čučnem i pitam ju što ne valja, da ćemo to zajedno riješiti. I onda mi kaže da npr. ne može navući čarapice i to zajedno napravimo, ili joj pokažem kako da nešto napravi i onda veselo kaže "sad ide" :)
Nego, jel se i vaši sami obuvaju i oblače i prije 2.godine?

---

Moj pokušava stavljati kapu, obući duks, obući patike, uspije samo nabiti patiku na vrh prstiju i onda sam sebi plješće i zove nas da mu i mi vičemo bravo :)
od početka kad ga oblačim, govorim tj. objašnjavam šta radim. Tako da kad mu oblačim npr. majicu on sam već govori RUKA, pa DRUGA, pa redom, čarape, patike, kapa itd....
Ne zna se obući, al se zna skinuti, pogootovo ako su u pitanju patike, čarape, kapa ili duks :mrgreen:

Meni je sad najveca briga kako ce mi on u jaslice... :(
Kako ce tete s njim na kraj? Vjerujem da su one navikle na sve i svasta, pa tako i na nespavace... A tko zna, mozda bas tamo bude spavao kad vec kuci nece.
Nama je presvlacenje pelena horor, cim ga polegnem na ledja iskoprca se za pola sekunde... A ako ga sprijecim u tome i zadrzim ga na mjestu onda je to skrika. Ponekad pomislim da nema mozda kakvu ozljedu kraljeznice pa tako place kad ga legnem :) Nemam vise novih predmeta u stanu koji bi mu ponudila u ruke da se zabavi dok mu promjenim pelene :) ja ne znam kako ce ga teta presvlacit, neka joj bog pomogne.. A jos k tome kad joj dam platnene pelene...

I naravno, decko nece da doji normalno, ni lezecki ni u krilu... On hoce "s nogu".

Citiraj:

---

S2000 prvotno napisa

Meni je sad najveca briga kako ce mi on u jaslice... :(
Kako ce tete s njim na kraj? Vjerujem da su one navikle na sve i svasta, pa tako i na nespavace... A tko zna, mozda bas tamo bude spavao kad vec kuci nece.
Nama je presvlacenje pelena horor, cim ga polegnem na ledja iskoprca se za pola sekunde... A ako ga sprijecim u tome i zadrzim ga na mjestu onda je to skrika. Ponekad pomislim da nema mozda kakvu ozljedu kraljeznice pa tako place kad ga legnem :) Nemam vise novih predmeta u stanu koji bi mu ponudila u ruke da se zabavi dok mu promjenim pelene :) ja ne znam kako ce ga teta presvlacit, neka joj bog pomogne.. A jos k tome kad joj dam platnene pelene...

I naravno, decko nece da doji normalno, ni lezecki ni u krilu... On hoce "s nogu".

---

Ovo kao da sam ja pisala. dođe mi muka kad trebamo presvući pelene, čim je počnem spuštati u vodoravan položaj-histerija.

Citiraj:

---

mitovski prvotno napisa

Ovo kao da sam ja pisala. dođe mi muka kad trebamo presvući pelene, čim je počnem spuštati u vodoravan položaj-histerija.

---

još jedna zajednička muka, nevjerovatnom brzinom se okrene i počne bježat, to je takvo izvijanje i otimanje, strašno!

Ja sam prematala dok je stajala, drugačije nije dolazilo u obzir

Citiraj:

---

oka prvotno napisa

Ja sam prematala dok je stajala, drugačije nije dolazilo u obzir

---

Isto ovako.

Ovo je savršena tema...sad mi je uhuhu lakše da nisam jedina s ovakvim djetetom :-) Jer moj drugi sinčić bio je beba i dijete za poželjeti, kad je imao godinu dana -susjedi su nas pitali da li on uopće zna plakati?? Kud sam ga stavila tu je bio, uvijek je sam sebe zabavljao, jednom igračkom bi se satima igrao - i danas je po tom pitanju dobar.
Što se tiče čuvanja - kod bake je bila dobra, sad je u jaslicama i tete su oduševljene, ali doma si zato da oduška i mali je vražičak, nije mirna doslovno ni sekunde.
Što se tiče oblačenja, lani se s 18 mjeseci skidala do gola cijelo ljeto...nismo ju mogli prisiliti da bude obučena bez velike svađe. Ubrzo se počela sama oblačit...Potpisujem Niu_Zg što se tiče oblačenja, jako se ljuti kad nešto ne ide pa joj ja svaki put ponovim da me mora zvati da joj pomognem i onda sva vesela juri dalje. Uglavnom sad se zna obući potpuno sama od glave do pete, gaće, potkošulju, majicu, čarape ili štrampe, hlače si sama zakopča, jaknu si sama zakopča - dok ovom 7.-godišnjaku još ja moram zakopčati jaknu jer je to jako teško...

A da, super mi je ta želja za samostalnošću - da sama sve napravi. Primjerice otkad je prohodala sama ide uz/niz stepenice u zgradi u kojoj gdje živimo na 3.katu, ne da nam da ju nosimo, neće čak dati ruku, nego se drži uz ogradu stepeništa. Uglavnom, uvijek sve sama želi napraviti i kaže "Nana sama", tu riječ "sama" je naučila valjda kao jednu od niza prvih riječi sa godinu i pol. Ali najfascinantnije mi je da dijete od 2 godine može baratati s pojmovima - suprotnostima koje joj zapravo nismo nikad objašnjavali, a koje savršeno razumije: toplo-zima, gore-dolje, tu-tamo, malo-puno, dan-noć, unutra-vani.
Što se tiče presvlačenja, indentično je bilo i nama, dok nisam skužila da mora imati neku zanimaciju u rukama i da onda presvlačenje prođe jako brzo :-)

Potpis na sve vas :) Ni moja nije ništa slično bila. Kad se tek rodila spavala je manje od 6 sati sveukupno u 24 sata i to na rate, dan je zamijenila za noć, vrištanja su bila stalno i svakakva. Što god joj nije bilo po volji (slabo mlijeko ide iz cica, ne bi spavala u kinderbetu već u kolicima i sl.) Nakon što su stali grčevi i nakon što sam se priviknula na malu mudricu (trebalo mi je 5 mjeseci njezinog života) sada nam je savršeno. Sada sam opuštena ko da mi je 5 djete a ne prvo. Jednostavno sam shvatila da moram biti ispred nje barem 20 koraka u naprijed. Ne razmišljat o njoj kao o djetetu s godinu i 4 mjeseca već puno puno starije. I super nam je. Ima još dana kada se lupam po glavi jer nisam dovoljno koraka u naprijed preračunala al' naspram prije sad je milost božja. Kad bi krenula sve bisere njene pisat potrajalo bi za barem jednu stranicu ove teme :D

vidim mnogima se ponavlja isti fenomen...već u rodilištu su bili posebni :) ja sam jedina nosala svog zvrka po rodilištu iako sestre drugim mamama nisu to dopuštale. moj se nikako nije uspjevao smiriti osim da ga nosim...prvi je dolazio na sisanje jer je bio naglasniji pa sestre nisu mogle izdržati :D

Citiraj:

---

lola3 prvotno napisa

zar uopće postoji nezahtjevno dijete???

---

Ovo se i ja pitam svaki put kad vidim sličnu temu, a često se otvaraju. Ali, percepcija zahtjevnosti je samo do roditelja.

Citiraj:

---

anamix prvotno napisa

prvi je dolazio na sisanje jer je bio naglasniji pa sestre nisu mogle izdržati :D

---

tako je i moj isto uvijek prvi dolazio, isto tete nisu mogle vladat s njime...
ja ne mogu reći da je moj zahtjevna beba, jer u koji god položaj da ga postavim voli.. voli spavat svagdje, a preko noći spava 6-7 sati..

jedino smo imali 7 dana pakla prošli tjedan kada je bio nervozan svake večeri i nikako ga nisi mogao smiriti... ipak ima 50 dana pa ne može biti još "zahtjevan"... al ako je na mamu, onda će mi biti veselo... :)

Citiraj:

---

anamix prvotno napisa

vidim mnogima se ponavlja isti fenomen...već u rodilištu su bili posebni :) ja sam jedina nosala svog zvrka po rodilištu iako sestre drugim mamama nisu to dopuštale. moj se nikako nije uspjevao smiriti osim da ga nosim...prvi je dolazio na sisanje jer je bio naglasniji pa sestre nisu mogle izdržati :D

---

Ogroman potpis potpuno isto kao i kod mene. Meni je fascinantno bilo da me već 2. dan nakon poroda gledala širom otvorenih očiju cijeli dan i nije prestala.

Beti3 ok slažem se da roditelji različito gledaju na to, nekome je zahtjevno nešto što nekome nije međutim opet ima djece koja se jednostavno izdvajaju daleko iznad toga.
Meni je prijateljica koja je rodila 6mj prije mene rekla da bi ona dobila slom živaca da je njeno dijete bilo takvo, Jana je tada imala od 4-6mj i prijateljica je bila 2mj na moru gdje mi živimo i viđale smo se svakodnevno.
Ja tek sada polako hvatam zrak u smislu da mogu (tj još nisam) otići s prijateljicama na kavu bez Jane, a Jana ima 1g i 20 dana što znači da nismo bile odvojene pola sata.
Nekako se dogodilo da je mnogo mojih prijateljica, poznanica rodilo u razmaku od par mjesec, pravi baby boom je nastao i sve su išle na kavu već nakon 2mj jer bi djeca kući zadovoljno spavala. Ja to nisam mogla.
Uopće ne znam kako sam preživjela prvih 6mj, Jana nije spavala po danu niti malo, jako je puno plakala tako da mi je 24 sata bila na rukama, a po noći se i danas budi 6 puta a prije je to bilo i više, kolica smo mogli zaboraviti, a marama je djelovala na pola sata.
Pored svega toga ja sam bila anemična, na granici za transfuziju krvi. Jedna prijateljica mi je nedavno rekla da kad me tih dana vidjela da se pobojala za moje zdravlje jer sam izgledala kao smrt na dopustu. U prvih 7 dana nakon poroda izgubila sam još 5kg a spavala 2-3 sata dnevno. Tako je ostalo i dan danas, osim što mi je krvna slika bolja :lol:.
Baš sam vam se ovih dana htjela požaliti kako mi kičma otpada jer imamo show kod svakog presvlačenja. Kod moje mame smo u posjeti a ovdje ju presvlačim na krevetu i toliko plače, baca se, trga, bježi i urla da je mene strah svakog presvlačenja i stvarno mi kičma otpada. I opet se hoće jako puno nositi na rukama, to je zadnjih 10-tak dana baš jako izraženo.

I opet se hoće jako puno nositi na rukama, to je zadnjih 10-tak dana baš jako izraženo.


A muža ne doživljava? Ipak nije više tako malecna da je mama jaaaaaaaako nužna u svakom trenutku. Ili ?

Citiraj:

---

Smajlich prvotno napisa

I opet se hoće jako puno nositi na rukama, to je zadnjih 10-tak dana baš jako izraženo.


A muža ne doživljava? Ipak nije više tako malecna da je mama jaaaaaaaako nužna u svakom trenutku. Ili ?

---

Trenutno smo u posjetu baki 300km daleko od MM-a a baka nam nije baš najboljeg zdravstvenog stanja da ju nosa, ali pomogne koliko god može. Inače da ne bih bila krivo shvaćena ili da se nešto krivo ne protumaći MM je tata da bolji ne može biti i apsolutno ravnopravno sudjeluje u svemu kad dođe s posla i zato sam gore rekla da ne znam kako bih da sam sama ali opet što je i razumljivo u ovoj dobi više traži mene. Ona uspije nas oboje iscrpiti u 24 sata a na žalost nemamo pomoć baka iz raznih razloga.

Citiraj:

---

Beti3 prvotno napisa

Ovo se i ja pitam svaki put kad vidim sličnu temu, a često se otvaraju. Ali, percepcija zahtjevnosti je samo do roditelja.

---

Definitivno nisu sva djeca ista. I ponekad jedan isti roditelj za jedno svoje dijete kaze da nije zahtjevno, a da je drugo prezahtjevno. Percepcija je ista, a djecji zahtjevi razliciti :) tako da naravno da postoje zahtjevnija djeca. To je druga stvar kako se roditelji s tim nose. Mozda bi se meni moj sin cinio manje zahtjevan da imam pomoc sa strane od bake/tetke/i sl (bar ponekad), ili da sa skoro godinu dana se ne budi svako dva sata po noci, ili da odspava dnevno barem sat vremena. No, to se ne dogadja pa smatram da je moje dijete zahtjevnije od recimo prijateljicinog sina koji spava cijelu noc, i igra se sam po dva sata na istom mjestu gdje ga ostavi. Mislim da se na oko vidi da to nije stvar percepcije :) jednostavno su rodeni s malo jacim baterijama :)

L ima 21 mjesec i dnevno 1000 puta kaze Ovo je (pokaze na nesto) sta je ovo.
Ustane iz zavezane hranilice i kaze :"Ja sam tu"(kako se izvuče nemam pojima jer je bas svezem)...ostalo i nemogu pisati UMORNAAA SAM :heart::heart:

Evo da i ja potvrdim da ima nezahtjevne djece i jako zahtjevne. Od nas tri prijateljice jedna ima jako nezahtjevnu curicu koja će vjerojatno takva i dalje biti, jer mi frendica kaže da su i ona sama i njena sestra bile takve kao male. Moj mali je negdje na sredini, dogodi mu se loš dan, ali inače je OK. Od treće prijateljice mala je stvarno toliko zahtjevna da ona već misli kako su loši roditelji. Ja mislim da nisu i da se trude najbolje što znaju. Mala je jednostavno takva karakterom (i majka joj je zapravo takva, ali ne želi to priznati :-) i to je to.

naravno da je dosta stvar percepcije roditelja, ali ipak ima i objektivnih 'pokazatelja'. moja prijateljica koja ima dijete staro kao i moj mali je rekla da bi ona svoje dijete, da se ponaša kao moje, stalno vodila na hitnu jer bi mislila da je bolestan. to je bilo u dobi do nekih 8 mjeseci kad je stvarno bio...uf. sad kad ide u vrtić opet vidim da je poseban, a i tete mi to potvrđuju. priča neki dan teta na roditeljskom kako eto kod njih vlada super red, kako svi idu spavati bez pogovora, sami hodaju do svog krevetića...i sad ja skroz zbunjena. mislim znam ja da se djeca prilagođavaju grupi, ali Kosta je ipak specijalac. ugl, pitam ja nju: I Kosta? Tu se ona nasmije i kaže: ne, kosta ne. on po svom. ili se pravi da me ne čuje ili se odjednom silno mora igrati s autićima. malo kasnije priča kako svi peru ruke i umivaju se bez problema. ja opet u upitnicima, a ona kroz smijeh objašnjava - sve što pričam ne odnosi se na Kostu. On je uvijek poseban :-) mislim nije on više ni posebno nervozan, niti zločest. on je jednostavno poseban. uvijek i baš u svemu :zaljubljen:

anamix ovo za hitnu...tako je meni prijateljica rekla ako ti i sa 6-7 mj bude takva vodi je doktoru

Taman kad sam se gore pohvalila kako sam se naučila sa svojom malenom i kako nam je sada super, ja sam luda :(
Od kad smo otišli 3 dana na more vratila se nemoguća. Ujutro više ne želi čekati dok joj napravim bocu već čim vidi da ja odem u kuhinju vrišti. Preko dana ako nešto nije po njezinome vrišti i baca se. Najgore što se baca na sve moguće kutove, a ako je držim dok ne prestane vrištat tad je još gore. Danas je zaradila ogromnu čvrgu na glavi prilikom takvog ispada jer je pogodila čošak štoka. Sva je nekako svojeglava i tvrdoglava. Ništa joj se nemože dokazat i objasnit. Povrće uopće ne želi jesti, samo meso. Neznam da li sam se na pravu temu obratila ali ako ikako možete pomoć molim vas. Neznam šta da radim i kako da se više postavim. Ko da to više nije isto dijete :(

Nikolina S ako kažeš da je ovo unazad par dana tj kako ste se vratili s mora vjerujem da je neka faza koja će proći samo je pitanje koliko će trajati i kad će završiti. Ovo što si opisala je moja svakodnevica tako da te u potpunosti razumijem. Oni ovakvim ponašanjem istražuju sebe i ispituju i svoje i naše granice. Nemam neki pametan savjet, a i mislim da je teško sad ovako maloj djeci kao što su naša nešto puno objašnjavati ili provoditi neka pravila. Ja njezine ispade za sada ignoriram i pravim se kao da se nije ništa dogodilo tj ja je npr presvlačim ona urla i baca se, ja je pokušavam nasmijavati ili usmjeriti pažnju na nešto drugo. Nekada uspije, uglavnom ne ali bolje od toga trenutno ne znam i biram svoje bitke tj branim baš ono s čime bi se stvarno mogla ozlijediti i što je opasno, jer nju zanima sve, apsolutno sve od šarafića na ladici do veš mašine, radijatora i rupice na parketu i sve mora detaljno proučiti i ne dopuštam jedino opasne stvari. Neki dan je s bakom vadila veš iz mašine i slagala ga na hrpicu, zatim je samnom usisavala ali je prvo 10 minuta proučavala usisavač a navečer je sjedila u sudoperu i prebacivala suđe jer je 10 minuta pokazivala na suđe koje se suši i plakala i onda sam rekla ma znaš šta eto sjedni u sudoper i proučavaj. Kad postane stvarno jaaaako nervozna i nemoguća i kad je s ničim ne mogu zabaviti spremim je i van u šetnju pa makar nam to bio već peti put.
Uglavnom moj savjet je dan po dan.

Hvala ti ali ono šta mene užasno brine je njezino samoozljeđivanje. Pokušala sam na taktiku ignoriranja pa eto završilo s čvrgom na glavi. Sveki mi isto rekla da je ignoriram i prestat će no kako reagirat kad se previše bojim. Ona toliko grozno se baca i vrišti i bira glavom da se udari baš gdje je najopasnije, kvaka na ladici, rub stolića, štok od vrata i sl. Kod slabije varijante se samo rukama lupa po glavi i čupa kosu :( Neznam kako se postavit i kako da prođemo tu fazu. Ne želim da joj se išta desi i svako pokušavanje da prođe dan bez ozljeda je na granici nemogućnosti :(