Printable View
U bolnici. Kod njega idem na preglede. Kod ove u ambulanti sam samo na papiru.
Iako si baš mislim ima li uopće potrebe to mu govoriti? uvijek mogu pred kraj otići nekom drugom ako se njemu ne bude sviđalo. ne znam
S druge strane, i vođenje trudnoće može biti drukčije i prirodnije. ne znam :/
Imala sam srecu sto sam odlucila putovati iz Zagreba za Rijeku na porodaj. Svi stariji su mi govorili u smislu da sto ja izmisljam itd. Moje prijateljice i prijatelji su bili odusevljeni s mojom namjerom da rodim u kadi i bez ljekova. Nisam shvacala sto me ceka na porodu i nisam si bila u stanju potpuno sama kontrolirati disanje i sl. Kako su u bolnici znali sto zelim, kada sam dosla roditi, bili su veoma ljubazni i rekli mi da ne znaju da li cu moci u kadu jer su mi prestali trudovi cim sam zakoracila u bolnicu. Kako mi je iscurila plodova voda, dali su mi samo hormon za trudove putem infuzije. Nakon nekoliko sati sam bila spremna za radaonicu. Nisam se otvorila pa su me smjestili na loptu (a nisam ni pitala za to). Za sat vremena sam bila potpuno otvorena. Tada su mi rekli da udem u kadu. Medicinska sestra me je hrabrila (jer sam bila kronicno neispavana jos od noci prije one noci kad sam krenula u bolnicu) i brinula se za moje disanje i tiskanje. Sve je bilo predivno, dok beba nije krenula prema van jer je dosao doktor. Osjecala sam kako bebica dolazi do izlaza i ne moze proci, medicinska sestra je pokusavala prevuci kozu preko bebine glavice da izade, ali nije uspijevala i bebica se vracala. Na kraju se doktor uplasio i rekao da je bolje da me rezu, nego da popucam. I napravio je Episiotomiu. Sto vise razmisljam o tome, to sam vise uvjerena da nije to trebao napraviti jer sam jednostavno osjecala da beba jos uvijek ne moze van. Sigurno je trbalo pricekati jos dosta vremena da se i to opusti i prosiri jer doista nisam fizicki mogla tako tiskati da bih si s tim rastrgala svoje vlastito tkivo. Negdje sam procitala da se osjeti pecenje prije pucanja. Ja nisam osjecala ni najmanju bol.
Posljedica Episiotomije je da mi se svako malo vraca sjecanje na rezanje i strah da ce mi se sve samo raspasti :? , kao i dva mjeseca koja se nisam mogla brinuti za bebicu kako sam htjela zbog rane :x
Sam porodaj mi je ostao u lijepom sjecanju jer ipak nisam bila na stolu i jer sam osjetila kako radam bebicu i kako mi dolazi. Bila sam s muzem i to mi je davalo osjecaj da nisam sama, da na mene netko "pazi" kome je iskreno stalo do mene. Imala sam priliku drzati bebicu cim je izasla...onako njeznu i meku...golisavu... Obukli su je i upoznavale smo se oko sat vremena i hranila sam je. Kada su mi je nakon 6 sati od porodaja donjeli, znala sam da je to moja beba jer sam je prepoznala. Srce mi se trgalo kad su mi je svu uplakanu donjeli jer su nas morali razdvojiti na tih 6 sati, a ja sam za to vrijeme lezala u krevetu i citala bolnicke knjizice i svima natipkala sms-ove da se rodila, i dobila sam slom zivaca razmisljajuci o tome kako je moja malena bez mene...
Mislim da treba puuuuuno svima pricati o tome (i muskim i zenskim osobama) jer netko tko ne osjeti kako rada bebicu, i koga izmrcvare na porodaju, sigurno ne moze ni zamisliti kako porodaj treba biti predivan dozivljaj (za oba roditelja). Trebamo se boriti za to...pa to je jedno od osnovnih ljudskih prava i potreba, a ne sramiti se toga sto zelimo zivjeti i prozivjeti SVOJ zivot.
molly :love:
Molly, zašto si bila 6 sati bez bebice? Jesi li probala tražiti da vas ne razdvajaju?
Meni je to najveći strah, da ćemo biti razdvojeni. I 15 minuta mi zvuči strašno, a kamoli nekoliko sati. :cry:
Mislila sam da je u Rijeci ok po tom pitanju...Naime, još uvijek nisam definitivno odlučila hoću li Rijeku ili SD, a budući da mi je nerazdvajanje glavni preduvjet, ovo me jako zanima...
nemoj da ti to bude najveci strah ali ako stvarno jest onda se dogovori s nekim doktorom oko toga. ja sam naime rodila u jedinoj bolnici u zagrebu koja ima rooming-in (ili je tada bila jedina) iz istog razloga, a nakon sto sam rodila nisam vidjela bebicu preko 12 sati!!! i to bez ikakvog valjanog razloga. jednostavno taj cas nije bilo mjesta na rodiljama pa su me smjestili na ginekologiju, a na taj odjel ne mogu donositi bebice...Citiraj:
Luna Rocco prvotno napisa
I Luna, mislim da ti ne bi bilo loše provjeriti postotak carskih kad uspoređuješ rodilišta.
Zašto carskih, pa carski mi nije opcija...? Ako sam dobro informirana, mogu odbiti carski ako ga žele napraviti zbog npr. položaja na zadak ili jer mi je prošao termin, a kad bi doista došlo do nekog stanja gdje je djetetov ili moj život u opasnosti, onda bi ga ionako morali raditi u kojoj god bolnici bila, zar ne?
Ne znam, nekako uopće ne razmišljam da bi me mogao zadesiti carski, čak sam i u planu poroda preskočila onaj dio o željama u slučaju carskog...
Ne mislim zato, nego zbog toga što kad se uspoređuje rodilišta mislim da ima smisla uspoređivati po postocima - postocima vaginalnih i carskih, vakuuma, epiduralnih, epiziotomija, dojene djece i sl., a mislim da je najlakše dostupan podatak onaj o carskima.
Aha, aha, nisam te bila skužila - ma meni je najbitnije to za bebu, za sebe i sam porod se ne bojim toliko, voljela bih vidjeti da me izrežu ako im izričito kažem da ne želim ili da probaju napraviti neku intervenciju koju nisam odobrila. MD je obučen kao komandos kako reagirati u kojoj fazi poroda ako probaju uletjeti s nekakvim intervencijama. :lol:
:mrgreen:
Ja bih još svakako preporučila da se ne odlazi prerano u rodilište.Citiraj:
zrinka prvotno napisa
što si ranije tamo-veća je mogućnost da će se nečim intervenirati.
Moj drugi porod je bio sasvim prirodan, bez ikakvih lijekova i intervencija.
Odbila sam prokidanje vodenjaka, tražila da se izbjegne rezanje i zamolila da se skine ctg (imala sam ga nekih 5-10 min) jer mi je smetao i stezao trbuh.
Klistiranje nisu ni spominjali, vjerojatno zato jer sam došla u rodilište u sami finish, ali za malo brijanja se našlo vremena :/ .
Jedino što nisam izbjegla je presijecanje bebine pupkovine prije prestanka pulsiranja, no ipak nije bilo odmah, nego nakon nekih 5 min .
Evo i moje priče http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewtopic.php?t=2575
Mogu reći da sam bila i vrlo educirana i hrabra da tražim sve što sam mislila da je važno, imala podršku MM i izabrala rodilište za koje sam čula da ima najviše sluha za prir. porod od rodilišta u ZG, tj. SD. Na kraju mogu samo reći da sam stekla povjerenje u svoje tijelo i potvrdila svoje nepovjerenje u liječnike. Nimalo im nisam bila simpatična sa svojim planom poroda, iako sam se (unatoč trudovima i činjenici da mi snaga traba za porod :evil: ) trudila biti što ljubaznija i "zahvalnija"... Čak me i čistačica koja se okolo motala vrlo poprijeko gledala, a ne moram ni pričati koliko je to atmosfera za dobar porod :evil:Citiraj:
zrinka prvotno napisa
No, dobro, bila sam prilično čvrsta i nepokolebljiva, iako me mlada specijalizantica neljubazno i hladno pitala jesam li ja svjesna što tražim u tom planu??? Da, imate moj potpis! Izborila sam se samo djelomično za ono što sam tražila, no ipak mi je drago jer vidim da mi je porod bio bolji od mnogih za koje čujem. Probušili mi vodenjak protiv moje volje jer je po njima CTG nalaz bio upitan. Naime, bebica je spavala i to se događalo i prije kad sam bila na CTG pregledima, pa nitko nije dizao uzbunu... Odgovorio mi dr, ali vi ste prešli termin, zar ne? Bila sam 7+ i nakon što sam mu rekla da je sve 2 tjedna prije i poslije izračunatog datuma u terminu, digla mu se kosa na glavi. Moje iskustvo je da NE VOLE educirane žene!!! No, nakon bespotrebnog bušenja vodenjaka (plodna voda, naravno, bila bistra) i zabrane kretanja, iako sam donijela loptu :evil: su otišli i na moju sreću nisu se vraćali. Došao je MM i barem mi nisu nakon svega uvalili drip. Otvarala sam se gotovo školski, neću ni razmišljati šta bi bilo da sam imala drip jer beba je bila velika (4050), a ja sam vrlo krhke građe. Na kraju sam prošla bez epiziotomije i 1. dan sam mogla već sjediti kako sam htjela. Odlično sam se osjećala! :D
Uglavnom, u Zg više rađala ne bih i velika sam pobornica prirodnog poroda!
trudnice05 :love:
prvi put: klistir, prokidanje vodenjaka i epi
drugi put: klistir
treci put: nista
ja osobno smatram svoj drugi i treci porod vrlo prirodnim. moja je sreca sto moji porodi dovoljno kratko traju da ne stignu nista zahebat. svojom nesrecom smatram svoju nedovoljnu edukaciju pri prvom porodu, nepristojnost lijecnika koji nije ni pitao smije li (nit je rekao sto radi!) prokinuti vodenjak i fuc..ing rutinsku epi kod prvorotki. duboko sam uvjerena da ne bi najvjerojatnije cak nista puknula, nek je ida imala cetiri kile.
Zrinka, potpuno prirodan, predivan porod ti želim ili kako bi babice rekle "neka se sretno razdvoje" :*Citiraj:
zrinka prvotno napisa
:)
:)Citiraj:
"neka se sretno razdvoje"
a ovako se obrazuju one koje asistiraju prirodnom porodjaju :angel:
http://www.midwiferytoday.com/confer...06/program.asp
Moja frendica je rodila prirodno, 1. porod (i jedini za sad). Nije se pripremala, rekla je da čeka kad će to doć i onda će ona znat kaj da radi. Bila je doma cijelu noć i pred jutro kad ju je počelo tiskat, otišla u bolnicu. Tam je rodila nakon sat vremena, bez rezanja. Onda je skakutala po rodilištu 3 dana i svima i sad priča kak joj je to najljepše u životu. Lako njoj skakutat, ni jedan lijek nije dobila. I doji "ko ciganka". To ti je žena :D
Upravo čitam "Ljubav očima znanosti" M. Odenta i, zapravo sam tek na početku, ali već sam se šokirala nekim spoznajama kako gotovo bilo koja intervencija (govorim o onim rutinskim, nepotrebnim, nasilnim) pri porodu može kasnije uzrokovati razne poremećaje - od autizma, samoubojstava, nemogućnosti uspostavljanja kontakta oči-u-oči....
kako sve ono iz plana poroda dobiva svoj pravi smisao i značenje :).
I opravdanje.
Najradije bih si zapisivala sve iz ove i sličnih knjiga i pored svake stavke u planu poroda stavila neku referencu ;) (kao opravdanje)
od nasih cura koje su uspjele imati prirodan porod, s veseljem dodajem niku :)
Ne samo prirodan porod, već još nešto bitnije, što mi se čini da nikom prije na ovim prostorima nije uspjelo - neodvajanje od bebice nakon poroda, ni na minutu. :D :D
Moram se osvrnuti. Kod nas je većina poroda sa nekom intervencijom. Ne mislim da je to uvijek potrebno. Ali ne mislim ni da uzrokuje autizam i slično, jer prema tome naša generacija beba skriva silne devijacije u budućnosti. Ne želim se složiti s time. Papir trpi svašta, malo se pretjeruje (po mom) sa tim new age bullshitom.
Da se razumijemo, apsolutno sam za prirodni porod. ali mislim da nije tragedija ako se ne uspije u tome, ipak je važniji rezultat- zdrava beba!!
Ako se ne varam, Mommy_plesacica je to postigla isto u Rijeckom rodilistu :)Citiraj:
Luna Rocco prvotno napisa
Sjajno za Niku :D
joe, naravno da je vazan rezultat - zdrava beba (i mama).
ali nije u tome stvar. na isti nacin mozes reci da sta mi tu sad pretjerujemo s dojenjem, cijela nasa generacija je odrasla na umjetnom ili jos gore kravljem mlijeku i sta nam fali??? i jos hrpa drugih stvari.
mozda to tebi nije vazno - nitko tebe ne tjera na prirodan porod. ali dozvoli da je nekim ljudima to itekako vazno.
Ne varaš se :) Nakon poroda je bio 2 sata s nama, a zatim su ga po pravilima trebali odnijeti u dječju sobu na sat-dva. Nakon što je MM digao strašnu frku, to se smanjilo na "samo" 15-ak minuta. Nadam se da će Tim i Nika izbjeći i tih 15...Citiraj:
anchie76 prvotno napisa
prirodni porod nemam nikakve veze s new ageom :roll:
srecom, prirodni porod postoji otkad postoji covjeka a nadam se da ce ga biti dokad je ljudi :)
samo da dovrsim :)Citiraj:
zrinka prvotno napisa
i nadam se da ce jednom i u hrvatskoj biti legitimna mogucnost roditi u ssvakom rodilistu prirodno, bez nepotrebnih medicinskih intervencija
Sorry, MP :oops:Citiraj:
mommy_plesačica prvotno napisa
A i Nika mi je popodne rekla da su joj ga bili uzeli neka 4 sata nakon poroda :( i to neka zla doktorica s neonatalogije, jer je kao bio pothlađen. Ali je njena zlatna babica digla frku, pa su joj ga vratili.
Što samo dokazuje da je od svog medicinskog osoblja na porodu, osim mame koja je glavni i najvažniji protagonist, bitna jedino dobra babica kojoj vjeruješ. :heart:
e to su i meni rekli, da ce se pothladit pa da mora ici... :evil:
Evo i ja se javljam u Druzbu prirodnih rodilja.. :D
Prije 7 godina mi apsolutno fascinirani Fredericom Leboyerom, trazili doktora koji ce na takav porod pristati i znati ga izvesti. I tako zavrsili u Puli kod Dr. Davora Zoricica. Drugi izbor je bio doktor Kos koji je tad radio na Sv. Duhu ail tada bi taj prirodni porod trebao biti induciran :/ pa smo se ipak odlucili za njegovog frenda u Puli. :)
Tada nisam znala da postoji stepenica vise... Michael Odent koji je LeBoyerov pristup odveo dalje gdje se misli ponesto i na majku... no dobro, valjda je tako moralo biti.
Neprirodni dijelovi mog poroda su bili ctg i epiziotomija (koju je pokusao izbjeci, ali kao nije islo..), a ustvari i polozaj i sve to. Manje vise, nije se taj porod puno razlikovao od bilo cijeg drugog neprirodnog sto se mog aspekta tice, ali sto se bebinog tice, itekako!
Znaci, izborili smo se za:
1) Porod u lagano osvjetljenoj prostoriji sa sto manje ljudi i bez buke (doktor je cak znao ici preko i stisavati sestre koje su glasno pricale, a u sobu nije pustao nikoga osim jos jednog doca sa kojim je saptao!)
2) Rezanje pupkovine nakon sto je prestala pulsirati. Za cca 4, 5 minuta.
Beba odmah na meni, na mom tijelu.
3) Ne stavljanje srebrnog nitrata u bebine oci
4) Kupanje u kadici s toplom vodom u samoj radaoni dok su mene sivali
5) Bebica odmah na podoj
6) Rooming-in tijekom boravka u bolnici
Aha, znaci i bez dripova i kemije protiv bolova (iako je doc smatrao blesavim da ne uzmem s obzirom da sam imala izuzetno jake trudove... ta kemija moze utjecati na djetetovo disanje i iako sam tijekom 2 truda imala po sekudnu pomisli da mozda ipak uzmem, nisam)... i sveg tog. Uopce nisam sigurna je li mi prokinuo vodenjak ili ne... Ne sjecam se... Znam da je puko neko kratko vrijeme prije poroda, pa ne znam je li to bilo prokidanje spontano ili intervenirano.
Da, muz je bio sa mnom na porodu.
Apgar 10/10
:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
Rezultat svega:
1) Mama s prilicnom traumom nakon poroda. Nisam imala priliku biti u polozaju u kojem zelim, a morala sam trpiti bolove i ne uzimati kemiju jer sam tako odlucila. Valjda najgora kombinacija. RAdi epi.. stvarno nesposobna 2 tjedna ili vise, ne sjecam se vise. A sve ovo mi se vrtilo po glavi, snovi, more... bolovi.. nije bilo lako.
Onaj vazniji "rezultat"...
2) Beba koja se smije od prvog dana svog rodenja!! I doktor se cudio iznenadeno kad nas je dosao posjetiti (svaki dan je dolazio i bio je divan i tjesio me kad sam plakala kad beba nije bila tu radi zutice 3.dana) i onda onako blago rekao: "Takve su Leboyer-ove bebe."
Ipak se isplatilo.
anita, skoro pa si imala prirodni ;)
zao mi je sto nisi mogla birati polozaj koji tebi odgovara, a to bi vjerojatno dovelo do toga da izbjegnes epiziotomiju
vidis kako jedno vuce drugo
Ja sam upravo na ovaj nacin i trazila sve! Sto ne zelim i zelim i zasto! I doktori to tada uvaze, ako uopce zele slusati.Citiraj:
branka1 prvotno napisa
Iskreno? EVo, sto ti informiranost znaci! Ja nisam tada ni znala za bolje! Prije 7 godina! Nisam znala za porod u drugim polozajima! Ja sam samo razmisljala o tome sto je najbolje za bebu, ne sto je najbolje za mene jer nisam imala ideju da moze biti i nesto lakse i bolje i za mene.Citiraj:
zrinka prvotno napisa
Evo, pa vi recite da ovakvi forumovi nisu blagoslov! Da je svega ovoga bilo tada... i moj bi bio prirodan.. :) Ali evo, u ono vrijeme (a vidim da se sad vec malo popravilo i "obicnim" bolnicama od tada) nije bilo ni kade u Rijeci ni nista slicno, a ljudi su me jos cudnije gledali kad bi spominjali odlazak u Pulu nego sad. :)
ti si roda prije rode :)
Anita, mene fascinira što si to sve uspjela izboriti prije 7 god. lagano osvijetljena soba i sl....... :shock:
Pa sad kad vidim i mene fascinira! U svemu tome je vise igrala ulogu sreca od icega. Npr... kadica.. pa tko bi vjerovao da u bolnici nemaju najobicniju djecju kadicu?! Ali slucajno su ljudi kod kojih smo odsjeli pronasli kadicu koju je nj. sin donio prije koji dan u podrum jer mu vise ne treba!!! :lol:Citiraj:
branka1 prvotno napisa
Pa onda slucajnost da su zene radale i zavrsile tocno prije pa poslije mene tako da ne dopire svjetlost i buka iz susjedne radaone (razdvojene staklima). Pa sreca da zavrsim u sobi sa samo jednom zenom, a ne u onim sobama gdje ih je po 6.
To je sve, kako ja kazem, podrska prirode. :)
I sreca je sto su bile divne sestre na porodu. Kad sam dosla, bile su totalne rospije, ali taman je bila smjena i onda je dosla ta andeoska. :) Tako se predivno nasmijesila kad sam odbila injekciju protiv bolova. Kao da je ponosna na mene. Zao mi je sto cak ne znam ni njeno ime!
Sad sam se sjetila kako smo negdje smjesno izgledali. Dosli ispred rodilista sa velikom torbom i kadicom. Ovi na porti su nas zbunjeno gledali kao i svi u bolnici kad smo setali.
Koliko sam skuzila, doktor NIKOME nije govorio detalje oko mog poroda, sve je rjesavao usput. Npr. srebrni nitrat, sestra je vec izmijesala to, on je rekao da necemo staviti bebi nitrat, ona je na tren zbunjeno pogledala, a on je samo odmahnuo rukom i rekao "necemo". Ona je to prihvatila i otisla baciti tu kutijicu gdje ga je izmijesala.
Pa pelena na hladnu vagu... to je mm pazio... i tak. Sve u svemu nije bilo lose, za bebu.
Ali za mene :( katastrofa. Onaj dio koji ga je ucinio takvim je onaj rez skarama koji me i fizici i psihicki povrijedio.... i onda sivanje koje kao da je na zivo bilo...