Gle, za dijete do 3g dobije se 100% plaće, ali max mislim 4200. Pa se ako imas manju placu isplati ostati na bolovanju.
Printable View
ne reagiram. uvijek je netko šmrkav.
cijenjena nasljednica rijetko obolijeva, to je odradila u razdoblju od prve do druge godine života kad je krenula u jaslice, sad se razboli svake prijestupne. bez obzira na šmrkavce u okolini :-P
Pa sad... mi smo bili ti od kojih su bježali. I danas smo...
Moj mlađi je alergičar (alergije na prašinu, grinje i dosta vrsta peludi, da ne nabrajam) i vječito ima svakakav nos - ili curi ili začepljen, kašlje, znao se i gušiti dok mu nisu pogodili terapiju itd.
Bježali su od nas, a dijete zapravo nije bilo kužno. I što - ništa! I mi smo se micali kad smo mogli, ali nismo se uzrujavali ako se ne bi mogli maknuti. Sve u rok službe... S vremenom se stvarno izgradi imunitet.
Hm, ovo je nova verzija teme: šmrklji u parku. Nadogradnja, moglo bi se reći, jer ipak se radi o friškom zraku.
Ja moram priznati da u parku baš i ne primijetim ako je netko šmrkav; MM nekad skuži pa mi naknadno kaže.
Nije baš da mi je to drago jer se Lea često razboli, ali nema tu baš pomoći, često se ona razboli i tako da se zarazi od nas.
da, izgleda da su šmrklji uvijek zahvalna tema, nešto kao peglanje. LOL
kao neizbježni dio života
meni jest
jer srećem i šmrkave i kihajuće i poremećene i svakakve druge, na poslu, u dućanu, u parku...
na takvu neizbježnost mislim. onu da postoje razni ljudi oko nas u
vrtlogu života. i da ne trebam i ne moram bježati od njih i zaštićivati se na 100 metara. to primjenjujem i na svoje dijete, ako je baš iznurena od neke svoje nedavne bolesti pripazim da se ne izlaže baš. u protivnom ne.
Ma šmrklji su vječna inspiracija, još da odredimo da li su prozirni, žuti ili zeleni, ludilo. :mrgreen:
Ne spominjite mi šmrklje, mi se već dvije godine zbog glupih šmrklji što od prehlada/upala, što od alergija borimo sa sluhom. :(
Malac ide u jaslice i tamo ima šmrkakvih i svakakvih.
Na to smo se naviknuli kao i na šmrkavu djecu u parkiću.
nikad nisam dizala frku oko toga niti neću.
Uf, valjda ću pratit instikt pa što bude. A ide mi na živce sada i što kad god on nešto pobere hvala Bogu njemu relativno brzo prođe, osim jedne stomačne viroze koju je pobro od jednog dečka i trajala je 5 dana čak smo ga morali i na infuziju vodit, ja se zarazim od njega i mene satere, imunitet mi je od trudnoća i dojenja skroz otiško kvragu, koliko god voća povrča i svega zdravoga jela. On pobere šmrklje, ja dobijem temeraturu, i ležim u out-u danima. Uvijek sam bila super zdrava, a u ovoj trudnoći sam se evo u 24 tjedna razbolila jedno 5-6 puta u to uključujem visoku temperaturu i želučanu virozu koje sam sve dobila od Špira. Sad samo čekam da me satere još nešto. Svaki put kad dođemo u ZG i naravno iskoristimo priliku ić među djecu i igrati se, malac i ja završimo u krevetu.
Potpis ogroman na ovo. Ja svom u mlađoj dobi nisam mogla dati lijek ni izmjeriti temperaturu koliko je dramio. Lakše ih je liječiti kada su veći.Inače meni je ova tema bolna točka. Izbjegavamo bolesne u najvećoj mjeri u kojoj možemo i već smo se nekoliko puta gadno zakačili sa najbližom rodbinom jer većina njih na obiteljska okupljanja uredno dovedu bolesnu djecu od koje mi onda nešto skupimo i ne možemo se izliječiti po mjesec dana. Radije neću doći na okupljanje i isto tako svoje bolesno dijete isto tako ne bi dovela.Čak i susjedima kažem da smo bolesni i da preskačemo druženje dok se ne izliječimo jer ne želim nikoga zaraziti. Inače sam primjetila da rijetko tko provodi ovu praksu. Meni nije normalno da mi je dijete stalno bolesno i šrkavo. Liječim ga dok ga ne izliječim i to je to. A što se tiče bildanja imuniteta u vrtiću i to je tema za raspravu. Malena susjeda ide u vrtić od 9-6 mj i neprestano kašlje i bolesna je da je to već jezivo za slušati,neprekidno a ima 5 godina. Drugo dijete može biti posve zdravo bez obzira na vrtić-svako je dijete različito.A što se tiče liječenja mi smo svi pokupili rotu od M.ja,baka i mm. I gotovo svaku bolest prebolimo i mi uz njega. Baš mi i ne treba to.
Potpis!
Moj malac ide od prve godine u vrtić/jaslice. On je jedan od onih koji su većinu godine šmrkavi. U jaslicama je uvijek prvi sve pokupio, svaku virozu (na antibiotiku nikada nije bio iako smo se često borili s temperaturama). A zamislite, dojila sam ga pune dvije godine :mrgreen:. I dok su druga djeca svoje mame zvali MAMA, moj šmrkavac je mene zvao CICI :-)
No, mene to ništa nije ometalo da ga izvodim u javnost. Naravno. Ni cicanje na terasi kafića, ni curenje nosa u parku na igralištu.
Razumijem roditelje kojima to smeta, ali eto, recite vi što mislite, tko od nas bi trebao djecu držati u konstantnoj karanteni da ne dođe u doticaj s ovim drugima?
Kad je stvarno bolestan (temperatura, upala, kozice...) ne izlazimo iz kuće/kreveta i ne primamo goste.
Ja radim u zdravstvu i svakodnevno sam u kontaktu s bolesnima koji kašlju i kišu u mene (nebiste vjerovali koliko odraslih nema naviku stavljanja ruke na usta). Evo me i u 26om tt još uvijek na radnom mjestu :-)
Po toj teoriji moj sin bi sada bio smrtno bolestan.
Evo, navršio je 4 godine i ovo nam je prvo proljeće bez šmrkavog nosa :-D
kuc-kuc:mrgreen:
(al zato imamo kozice)
Tina niti ne pada na pamet mi smatrati da roditelji svoju prehlađenu djecu trebaju držati doma, pa ja mislim da je za prehlađene najbolje da idu vanka a ne borave previše u zatvorenom prostoru (ajd oni sa febrom i nekim žeščim virozama bi valjda ipak trebali biti doma dok im nije bolje). Ja samo želim izgraditi svoj stav naspram toga, dal da se pomaknem il da mi nije frka. Fakat ne mislim da bi dječica trebala bit u karanteni, zato se iskreno i osjećam bezveze kad se pomaknem. Al da mi ode na nerve kad malac nešto skipi (pa onda i ja skupa s njim) ode, draže mi je a ne kupi ništa, i kako kažu cure da to odrađuje kad je stariji. Imali smo jednu gadnu virozu, i fakat se jadničak namučio, jednostavno mi je draže da je zdrav i da ga ništa ne mući. A opet cijela spika sa građenjem imuniteta me zbunila.
Razumijem te. Možda bih i ja slično razmišljala da mi sin neide u vrtić i da imam mogućnost zaštiti ga od zaraze. To je prirodan poriv. Svi mi svoju djecu želimo zaštiti.
I nema mi ničeg goreg od bolesnog djeteta. Tada od straha i brige ni oka ne mogu sklopiti. A gledati ga kako pati u tome.... :cry: Samo molim Boga da uzme bol njemu i stavi ju meni u tim trenucima ( i kad padne s bicikla i oguli koljeno i kad je bolestan).
Ali realnost je da ih ne možemo od svega zaštiti. Moraju sami napraviti i prve korake da bi prohodali i pasti s s bicikla prije nego nauče i penjati se po penjalicama u parku i trčati i skakati.... sve to koristi razvoju i moramo ih pustiti :-)
Što se imuniteta tiće on se razvija "cjepljenjem". Stavila sam navodnike jer svaki puta kad nešto pokupimo i prbolimo postajemo barem djelomično imuni. Ako uspijemo dječicu zaštiti od svih tih virusa u ranoj dobi, pokuit će ih u školskoj dobi. Dakle kad-tad.
Ja sam sad trudna, a moj sin ima vodene kozice. Hvala bogu da sam ih ja preboljela u djetinjstvu, jer bi u suprotnom moja beba sada bila opasno ugrožena.
Moji su dosta otporni i ne bježimo od šmrkavih (jesmo u razdoblju dok je Ela bila jako mala bebica).
Ali sam neki dan pobjegla, t.j Ivu povukla od curice (prijateljice iz vrtića) u parku kad je njena mama rekla da mala ne ide u vrtić jer ima uši i laganu temperaturu!! :-o:evil:
Pa, nije to baš generalno pravilo.
Nekoliko pedijatara mi je reklo da je, recimo, vodene kozice bolje dobiti u što mlađoj dobi. Nas tri smo ih imale istovremeno - ja sam, u odrasloj dobi, prošla najgore. Fiona je prošla tak-tak, a Flora, koja je tada bila beba i još uvijek dojena, dobila je par kozica, relativno nisku temperaturu i za par dana je već bila ok.
Baš htjedoh reći. :-)
:lol:
Pa, najbolje je da napraviš ono s čim možeš najlakše živjeti - dakle, ono što te kasnije neće mučiti (ili će te mučiti najmanje).
Ako je to micanje od šmrkavih, makni se.
Ja, recimo, bez pardona mičem svoju djecu od agresivnih i ulijećem ako ih netko fizički napadne i uopće me nije briga za nježne osjećajčiće malih terminatora, štogod tko mislio o tome.
Mi smo trenutno bolesni, odnosno imamo bakteriju u crijevima (salmonela).Simptoma nemamo već više od 5 tjedana, ali smo još kliconoše i ne idemo u vrtić.
Svi u ulici znaju i pridržavamo se mjera opreza. Iako se može prenjeti samo putem stolice i djeca idu na WC samo u svojoj kuće, mnogi nas u ulici izbjegavaju.
Razumijem ih, ali nije ugodan osjećaj. Kako su moja djeca uglavnom zdrava i spadaju u ovu treću Cubaninu grupu (90% i više vremena zdravi), mi uglavnom ne izbjegavamo bolesnu djecu.
Oni su već dovoljno veliki da znaju da se ne pije iza nekog iz njegove boce, čaše, da se ne jede tuđom vilicom i sl.
Lakše bolesti nam nisu problem.
A ako je netko jako bolestan, pa taj valjda neće voditi djete sa temperaturom 39 u park ili vrtić.
Znam da nije tema, pa ću biti kratka - moja djeca znaju kako bi se trebale postaviti kad ih netko fizički ugrozi i najčešće same uspješno riješe takvu vrstu konflikta. Međutim, tu i tamo (na sreću, rijetko) sretnemo djecu s kojom ne pomaže ništa osim maknuti se (što izbjegavam, jer dajem poruku da se agresija isplati) ili objasniti tom djetetu da mu ponašanje nije u redu (što također izbjegavam, jer odgoj tuđe djece nije moja odgovornost).
No, da. Iako je za djecu bez imalo sumnje najbolje da nauče sama riješiti problematične situacije, ipak mi se u ponekim slučajevima čini boljim da se umiješam, nego da mi dijete završi na traumatologiji.
mi smo sa laganim prekidima šmrkavi od devetog mjeseca prošle godine, a otprilike isto tako i kašljemo, sad je sve skupa već puno bolje, i vani smo stalno osim ako ima temperaturu, onda je doma tih par dana, iskreno ja sam sretna kad mi sin šmrče, jer znam da mu taj sekret iznutra izlazi van, a ne gomila se u grlu, uhu...osim par želučanih viroza na koje sam isto postala imuna, samo smo jednom imali bakterijsku upalu grla i dva dana pili antibiotik i to je to. moje mišljenje je da je stalno doma u zatvorenom i da ne izlazi van bio bi puno boležljiviji.
Moj sin ima ogromne krajnike, a još je mali za operacije. Konstantno je šmrkljav sa urednim brisom. Ide normalno u vrtić, niko ne bježi od njega, niti se djeca od njega razboljevaju. Ja sam od onih koji vjeruju u tihu imunizaciju. Ne mislim na česte bakterijske upale uz antibiotsku terapiju već na prolazna šmrco-kihajuća kašljucanja koja se pretrče na veselim radoznalim nogicama.
I moja Jana ima oogromne krajnike. A nikada upalu uha, nikada bakterijsku upalu ždrijela. Nikada.
Same viroze. Tako da vjerujem da njene ogromne mandule odrađuju odličan posao.
Ja na svu sreću imam mogućnost ostaviti dijete kad je šmrkavo doma s tatom, jer tata ima fleksibilno radno vrijeme, ali nije mi drago da je netko jako šmrkav u njegovoj blizini, tim više jer smo počeli borbu i sa febrilnim konvulzijama. Mičem ga u parkiću ako je netko vidljivo šmrkav.
Ne znam koji dio nisi shvatila u ovoj rečenici?
Imunitet se ne izgrađuje konstantnim prehladama, nego ruši.
Ne radi se da bi netko bio smrtno bolestan, nego jednostavno viroza na virozu ruši imunitet, a ne diže ga, kao što je netko tu napisao, da je bolje odraditi viroze, da se pojača imunitet. E pa nije.
A bolest tipa vodenih kozica isto tako ne diže imunitet, nego ga ruši, ali stvara imunost na nju, to je stoti par cipela.
Slažem se da dječje bolesti treba odraditi u dječjoj dobi, ali isto tako smatram da je dob od 6-8 godina itekako dječja dob.
Ne vidim dal su klinci u parku prehladeni jer mi je predaleko za vidjet s klupe na kojoj sjedim dok je Sven na toboganu :mrgreen:
Ne zamjerite, 36.tj. ne mogu vise trcat za loptom ni za svoje dijete...
Ustvari je samo jednom jedna baka dovela klinca koji je u Svenovoj grupi ali tih dana nije bio u vrticu i onako usput spomenula da mali ima streptokok a ja sam se iznenadno sjetila da moramo ici negdje...:-)
Da pokucam o drvo, moje dijete se "ocelicalo" i nije bio bolestan vec jaaaako dugo, cak ni od mene nije pokupio silne prehlade i viroze koje su me napale u ovoj T. Ustvari vise ja zbog trudnoce izbjegavam bolesne klince nego sto micem Svena.
Vjerojatno su i liječnička mišljenja podijeljena, ali evo, naša pedijatrica misli upravo suprotno. Stariji su mi bili jasličari, bilo je nešto početničkih bolesti (srećom, samo u samom početku) i njen komentar je bio da se eto možemo tješiti da im je to zalog za budućnost. Imaju supertanke liječničke kartone (na što je sigurno utjecalo puno toga, a ne samo bolesti iz jaslica).
vecina holistickih ljecnika, odnosno svi koje sam ja citala, ili s njima razgovarala, su misljenja, da se imunitet jaca virozama, prehladama i slicnim. naravno ne po principu nek se celici, nego po principu da je doticaj sa okolinom, virusima, bakterijama i slicno poticajan. takoder tvrde da tipicne takozvane djecje bolesti su potrebne, poticajne i od prirode tako poslozene da sluze razvoju imunog sustava.
Osobno nisam za izolaciju tzv. stakleno zvono, ali jesam za izbječi ono što se može.
Iz istog razloga sam "protiv" jaslica (svakako do 3. godine), ako postoji drugačija adekvatna mogućnost čuvanja.
Ne znam da li se imunitet jača virozama, osim u smislu da se organizam 'prokuži' nekim virusom, ali znam da su komplikacije bolesti sasvim sigurno češće i burnije kod manje djece. Kao što će malo dijete prije završiti na infuziji ako ima proljev, tako će prije dobiti bronhitise/laringitise i slično baš radi nezrelih dišnih puteva - ove komplikacije često i prolaze nakon neke dobi i kod djece koja su im sklona. (npr. moje dijete i sad dobije laringitični kašalj ali ga riješimo sjedenjem na balkonu a prije je trebalo ići na Hitnu po injekciju)
Vjerujem da jest tako. Zato jačanje imuniteta i jest utjeha, kad je već takva situacija da dijete pobolijeva.
S tim da ja ostajem kod toga da ne izbjegavam lagano bolesne, dok to nema neke značajne posljedice po moje. Da se pokazalo da netko od njih jako ili često oboli, pa da još ima i komplikacije, sigurno bih postala opreznija.
ma jasno mi je mima, da covjek pazi, ako je dijete prilicno osjetljivo i pokupi svaki virus, te onda jos i burno reagira.
ako nije, ja sam onda prilicno lezerna, prema smrkljama i slicno druge djece.