Moja starija je dojila za zahtjev do dvije godine. Usput, jela obroke sasvim ok, voća i povrća odlično, a dojenje tražila (i dobila) onda kada je ona imala potrebu. Znala sam biti i odmorna i umorna, ovisno o njenoj fazi odrastanja - kao što je uostalom i danas, kada ne doji.
Mlađa je preko dvije i tek sada polako smanjujemo, da ne bude na zahtjev, jer tek sada imam osjećaj da je to ponekad (sa naglaskom na ponekad) iz dosade, a ne iz potrebe.
Nemam dojam da moje cure ne znaju red, iako jedu i između i ispred "glavnih" obroka.
Svatko prema svom senzibilitetu i sa željom da svom djetetu pruži najbolje.