a ti si tu, kao , neki glasnogovornik koji govori u ime svih...?
Printable View
a ti si tu, kao , neki glasnogovornik koji govori u ime svih...?
a šta se ti ninni svađaš? :?:
moover, jel to neka ironija, tiskarska greška il nisi čitao lektiru kad je trebalo? :-P
slažem se s Mooverom.
bolje je pisati što manje informacija na osjetljivim temama kao što je ova.
i sviđa mi se kako je bravehart opisala svoju situaciju - taman koliko treba.
normalno je da ćeš se zapitati, ali ja ne bih navlačila ljude da preko foruma odaju takve detalje.
Braveheart, sretno od srca! Imaš tešku životnu situaciju koja nije jako česta i sigurno bi ti bilo lakše popričati s nekim tko je prošao nešto slično.
Lako svima nama nagađati i nabadati što bi i kako bi trebalo :(
U svakom slučaju, uz ovako brižnu majku koja se trudi na svaki način napraviti ono što je najbolje za svoje dijete... mislim da će sve nekako doći na svoje mjesto. I to ne samo od sebe. Onim ritmom kojim majka odredi (uz pomoć svih mogućih savjeta i ideja koje prikupi - i onda odluči što je najbolje)... ~~~~~
pomikaki, potpisujem sve.
samo sam htjela reć da se ne treba čuditi takvim pitanjima.
i isprike na upadicama na ozbiljnoj temi.
Hrabro srce, kako i kaže tvoj nadimak na forumu, stvarno to jesi i podržavam tvoju odluku da budeš podrška svom suprugu u dobru i u zlu.
Ne obaziri se što kažu drugi, važna je obitelj, o čemu se svi ovdje, koji pišemo, slažemo.
Naravno, nije lako izdržati pritisak okoline, utjecaje, ogovaranja, odbacivanje dojučerašnjih prijatelja (koji sudeći po tome, to nikada nisu ni bili).
Dijete sve osjeća, ono ne može u potpunosti (verbalno) izraziti svoje osjećaje, ali ono u svojoj maloj duši zna da se događa nešto u svijetu odraslih, a dotiče se i nje, koja je još malena i nevina u cijeloj priči.
Istina oslobađa, ona je jedina važna, a vjerujem da ćeš ju ti, kao mama, najbolje znati izreći svojoj kćeri u trenutku kad budeš osjetila da je to u redu i da si spremna.
Svi ljudi zaslužuju ljubav, posebno oni koji uviđaju svoje greške i propuste i pokažu kajanje za počinjeno.
I tvoj suprug je čovjek, zar ne?:-)
Aha. :) Briješ li dlačice na intimnim dijelovima tijela?Citiraj:
ninni prvotno napisa
Sve navedeno... :)Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
meni npr. je odmah palo na pamet o kojem se kaznenom djelu radi ako je kazna bezuvjetnih 7, no ne bi to postavila autorici teme.
ne smatram se kako je netko rekao "nenormalno" jer se u moj glavi postavilo to pitanje,naime postavilo se jer znam (pravnik) o kojim djelima se može raditi ako
je čovjek dobio 7 g i da počnem nabrajati koja mogu biti,garantiram da bi 90 % svih se isto zamislilo i o tome razmišljalo. jer to nisu uopće male stvari u pitanju.
no da ne bi na sebe navukla bijes, poanta mi je bila slijedeća: draga autorice upravo iz ovog što sam gore napisala, vjerujem da se ne nosiš sa malim problemom u svome životu i da će malena ipak morati jednom se suočiti sa tim što je tata napravio ( bolje od tebe nego od drugih "dobronamjernih")i zašto ga neće biti s vama toliko a to ti nitko ne može pomoći koliko stručna osoba. vjerujem da ti nije lako no lijepo je da si majka koja je toliko savjesna prema svome djetetu. sretno...
Ja se nisam iscudjavala nego sam postavila pitanje na koje ti na kraju nisi ni odgovorila nego si sasula drvlje i kamenje :)Citiraj:
ninni prvotno napisa
Zivot me naucio da kada mi osoba na pitanje umjesto odgovora reagira tako burno znaci samo da nema argumenata s kojim bi kvalitetno odgovorila na pitanje.
Autorica teme je postavila konkretno pitanje a to je, da ju citiram:
Sada ti meni reci kako bi tebi saznanje zasto je on u kaznionici pomoglo da das odgovor autorici topica koji bi njoj pomogao da sagleda situaciju iz drugog kuta i odluci sto i kako dalje?Citiraj:
Moje pitanje je u biti kako maloj objasniti zašto tatu ne puste doma?
Jel ti treba ta informacija da bi formirala svoje misljenje jer ga na osnovu iznesenog ne mozes jos formirati ili si samo znatizeljna?
Stvarno ne razumijem, a mozda sam samo ja cudna, tko ce ga znati :mrgreen:
Ja sam kao dete imala situaciju da mi je otac bio u zatvoru, ne tako dugo kakav je slučaj kod vas, braveheart, ali dovoljno dugo da dobro osetim da mi nedostaje. Svi su pričali priču da je na privremenom radu, negde, a da stvar bude gora, godinama se od sestre i mene vešto tajila činjenica o stvarnom razlogu njegovog odsustva. Nikada ga za to vreme nismo posećivale. Tek nakon mnogo godina, negde na polovini osnovne škole, jedna mi je starija cura na sred probe hora, zbog neke nesuglasice, rekla-ti, robijaško dete...nije me to toliko zabolelo, ni ponašanje dece neko vreme nakon te scene, koliko laži kojima su nas "čuvali", stvaranje iluzije o tom čoveku...bolje da sam znala istinu, možda bih ga više u životu poštovala.
nek si ti rekla da znaš...mora da će joj to najviše pomoći...Citiraj:
zarrin prvotno napisa
ajmo, molim vas, prestati raspravljati o uzrocima zbog kojih je braveheartin suprug u zatvoru, to stvarno nije tema topika, ta rasprava ne pomaže nikome a biti će uzrok eventualnog gašenja topika. Bilo bi to šteta, problemi s kojima se ona i njezina obitelj nosi su vrlo realni, u RH danas ima 5000 ljudi u zatvoru, po različitim osnovama, dakle, najmanje toliko obitelji se suočava s ovakvim pitanjima.
Situacija koju si ti MarikaPika proživjela je vrlo česta, obitelji vrlo često odaberu upravo taj način približavanja cijele situacije djeci, to im se čini najbezbolnije za dijete (ja bih rekla zapravo za njih) ali dugoročno mislim da je taj put najopasniji.
ajde da i ja tebe jednom potpisem :-)Citiraj:
Cubana prvotno napisa
Čitam pitanje koje je Marsupilami ponovno istaknula...
Mislim da iz naših odgovora braveheart može pročitati uglavnom samo općenite savjete. Cure su na nekoliko mjesta dale poneku sugestiju, možda joj to neće biti dovoljno.
Sjećam se što je mene mučilo u situacijama kad sam zamišljala razgovor sa svojom djecom o temama o kojima sama nisam (bila) načisto, kao što su smrt, spolnost...
Trebao mi je konkretan primjer razgovora, gotovo transkript. I našla sam, malo po knjigama o roditeljstvu, a puno više ovdje na forumu :heart:.
Prije svega, djetetu treba odgovarati iskreno. To znači, istinito i autentično, ne skrivajući emocije, bio to strah, bijes, sumnje, nesigurnost... ako postoje.
Drugo, odgovoriti treba na konkretno pitanje koje je dijete postavilo, i ne više od toga.
Ovdje su bitne dvije stvari.
Prvo, dijete je sposobno fomulirati pitanje - znači da je shvatilo kontekst i povezalo većinu odnosa a nedostaje mu neka važna stavka.
U tom trenutku sigurno je sposobno razumjeti i nedostajući dio. I zato mu ga treba pružiti. Omogućiti mu da dođe do ispravne informacije - to je dio roditeljske uloge. A informacija mora biti u pravoj mjeri, onako kako će se najlakše uklopiti u djetetov kontekst. Treba ukloniti svaki teret svog uljepšavanja, pakiranja... "Pakiranje" je djetetov dio posla, ono će samo prilagoditi činjenice u svoju sliku. Očekivati od djeteta da preuzme servirani stav kontraproduktivno je, i kad-tad dijete će pokazati da se osjeća napadnuto.
Naravno da je najteže pitanje kako znati kolika je ta rupa u njegovom kontekstu. Pa ipak, ne treba se bojati. Mislim da bliska osoba, u ovom slučaju majka, najbolje poznaje dijete i najupućenija je u njegov načinom razmišljanja i zato će najmanje pogriješiti u određivanju prave mjere. I neka se prvenstveno vodi onim što je u djetetovoj glavi; upute, i ove, samo su približna pomoć.
Na kraju treba djetetu dati vremena da primi informaciju i da ju u svojoj glavici proradi, prihvati, uklopi. Vjerojatno će onda postaviti i sljedeće pitanje...
Ne poznajem dijete, ne poznajem činjenice.. ali ću, prema ovome koliko je izneseno, napisati kako bi možda mogao teći razgovor.
- Mama, kad će tata doći?
- Kad mu dopuste.
- A tko ga ne pusti?
- Ljudi koji su zaduženi da paze na red.
- Ne razumijem...?
- Znaš kako bude u vrtiću kad te netko gurne / ugrize / uzme ti igračku i ne želi je vratiti? Teta onda opomene tvog prijatelja i ponekad odredi da sjedne u mirni kutak, smiri se i malo promisli o tome što se dogodilo. Obično tvoj prijatelj onda shvati da nije dobro što te gurnuo / ugrizao / uzeo igračku. Onda još mora čekati da mu teta dopusti da se vrati u igru iako bi se on odmah vratio. E vidiš, tako je sad tata na jednom mirnom mjestu i čeka da se smije vratiti k nama.
- Pa zašto? On nije na poslu? Napravio je nešto ružno?
- Da, jednom je napravio nešto loše. Zato su ljudi, koji paze da svi ljudi budu sigurni, odredili da tata mora biti na mirnom mjestu, razmisliti o tome što se dogodilo i čekati da prođe vrijeme koje su odredili da bude tamo.
Dalje ima milijun varijacija: Zašto je on tamo tako dugo? Je li već razmislio? Tko su ti ljudi koji ga ne puste, jesu li zločesti? Što je loše napravio? Kako on tamo može ići na posao a ne može doći doma? Da li se on boji? Da li se ti mama bojiš tih ljudi?
Ne treba se bojati količine tih pitanja. Ima ih puno ako imamo sreće da se dijete uvjerilo da je u redu postavljati pitanja i da se nitko (mama) zbog toga neće osjećati loše. Najčešće su pitanja prilično konkretna i traže određeni "komadić slike". Na primjer, na pitanje "Zašto je on tako drugo tamo?" mislim da je dovoljno reći direktan i nedvojben uzrok - zato jer su toliko odredili oni ljudi. Ne treba unaprije odgovarati na pitanja koja nisu ni postavljena, dijete odgovor neće niti uspjeti čuti. Ne treba se bojati djetetovih emocija, treba ih izdržati kao što izdržimo svoje vlastite emocije: čuti i prihvatiti, reći kako se majka nosi s istim takvim emocijama (Žao mi je što tata nije s nama. / Teško mi je čekati.).
Prema ovome što je braveheart dosad napisala, rekla bih da je mudra i snažna žena. Ovaj zadatak sigurno će isto tako pametno odraditi, vjerujem da su je pogrešno usmjerile uvriježene navike i krivi savjeti. Nadam se da je ova isprazna nagađanja neće obeshrabriti da se javi i dalje traži savjete.
divan i totalno konstruktivan post :heart:
xCitiraj:
mendula prvotno napisa
braveheart, sretno :heart:
Mendula stvarno divan post :heart:
svi su rekli što su imali, neki i više od toga, pa da ne bi nastavili, ključam