Mi zovemo i zovemo ali još uvijek ništa. Jučer smo gledali 8. kat i divili se ljudima kako su se doslovno izborili za djecu...
Imam pitanje za sve koji su usvojili, ili bili barem blizu da usvoje...kako ste uspjeli ne plakati na susretu sa potencijalno vašom djecom ili ste plakali? Ja si zamišljam taj susret u zadnje vrijeme više nego ikad i uopće ne znam kako ću ostati pribrana, da emocije ne provale iz mene.....