Meni je trenutno bas super. Lezim i dojim jednu divnu bebu, a u drugoj sobi mm i suncica kite bor i pustaju muziku. Ujutro setali po snijegu, sad trbuh pun blagdanske klope i zvuk bure izvana. Ne mogu zamislit nesto ljepse.
Printable View
Meni je trenutno bas super. Lezim i dojim jednu divnu bebu, a u drugoj sobi mm i suncica kite bor i pustaju muziku. Ujutro setali po snijegu, sad trbuh pun blagdanske klope i zvuk bure izvana. Ne mogu zamislit nesto ljepse.
he he, ja sam hedonistica kopačica
nema veće uživancije nego kad mogu sama u bašču (bez privjeska i gazitelja svježe posađenih salata i nasumične sijačice peršina) pa malo kopam pa malo buljim u zelenilo pa srknem kavu pa sjednem na klupu i slušam ptice
ili kad na brzinu odlučim ispeći kolače
i kuhati
pa jesti
eh, to me jelo ubilo ovih dana, sad hedonistički uživam u brojanju, zbrajanju i množenju kalorija, ali opet s tolikom posvećenošću jer za tri mjeseca vidim savršeno tijelo
još da se mogu natjerati na vježbanje, he he
da, i mene bi ubili svi ti kruzeri, ležaljke... nema šanse, ja se ne volim ni u kadi kupati
a dok nije bilo djeteta, uživala sam i u mnogim drugim stvarima koje mi sad samo nekada pofale - u trenucima kada mi je potrebno tupljenje u prazno i čista, čista dokolica
znate ono studentsko sjedenje po birtijama, lupanje po džuboksu, ispijanje ne znam kojeg piva i paljenje ne znam koje cigarete
i razgovaranje o svemu i svačemu
beznačajnom
i eto, kao prava hedonistkinja i luđakinja visim u pet ujutro za kompom
i uživam
uživanje, da... ja se volim ujutro izležavat u krevetu, narihtam si alarm pola sata ranije, da me razbudi, a onda ljenčarim tih pola sata, mm to nije jasno, on spava do zadnje sekunde, i onda bude trk... ja ne,dan mora počet smireno...u idealnim uvjetima bi spavala dok se ne naspavam... i onda bi se opet pola saa izležavala, mazila s mm, i tak.. :-D kad se probudim, složim nam nes, dok ne obavim kupaonu, nakon toga- pijuckanje. Kavicu si složim baš onak kak volim, točan omjer mlijeka i šećera, i da bude jaaako vruća. Mora biti toliko vrela da nemrem šalicu držati, nego za ručkicu...onda polako pušem u pjenu, i polako srkučem... mm kad me gleda dok pijuckam, poželi kavu, veli, nemrem te gledat kak srkuckaš, slinci mi idu. Volim otići na trčanje, sama, rano ujutro, sviđa mi se zvuk toptanja tenisica i disanja, volim vidjeti oblačić kad na hladnoći dišem... volim ići sa mm u šumu, volim tišinu, lišće i snjeg, volim kad me gruda, volim plivat, ne smea me kad se poapljamo, volim ronit, volim reš pečenu hranu, volim zanimljive knjige, volim dosadne knjige kojima dam šansu pa mi postanu zanimljive, volim se presvlačit, volim slikat, volim svoje pse, volim kad nam nećaci dođu prespavat i od stana naprave kaos, volim tišinu, volim galamu, glasnu muziku i tihi televizor...volim osjetit ispeglanu plathtu na koži, onako, ko kad smo bili mali, svašta ja volim, i za svašta ja nađem vremena da uživam...mislim da nije odgovor- ja bi na Maldive.. pa kaj, ja bi na Mars, ali nije stvar sanjati o nečem možda manje dohvatljivom, već spoznati u čemu uživaš, i napraviti vremena da u tome i uživaš...kažu da nije sreća raditi ono što voliš, već voljeti ono što radiš... nije sve u ljenčarenju i klopi... eto, velim, meni dan počinje s pola sata rastezanja po krevetu, ali to mi treba- spavam pola sata manje, ali uživam pola sata više... :-D
inana, lijep ti je ovaj post pravo:)
baš me malo našla ova tema, igrom slučaja sam se našla među ljudima koji su pričali kaj bi da dobe na lotu... svi bi sve mjenjali... ja nebi niš mjenjala... bilo bi mi lakše, i brže bi ostvarila svojima i sebi neke želje, ali...mislim da sam našla svoj mir, i da napokon živim, nisam u kolotečini, i uživam u svemu...a u mrskim stvarima nalazim smisao... i tuga ako ju proživiš onako pravo, ima smisla...ali mi smo izbirljive biljke, volimo samo lijepe stvari, a lako nam je mrziti... mrzimo buđenje, mrzimo strku, mrzimo redove, čekanje, mrzimo hladan tuš, mrzimo vruću vodu, gledamo tko je koga zadnji zvao, tražimo si mane... a ja i u takvim sitnicama nađem nešto što mene zabavlja..ako kreneš od toga da je jedan život- ili dva, ili kaj god- ali da sada živiš taj neki svoj život...pa jel ima smisla budit se, radit, plačat, spavat, sve zato jer se mora... nemora se baš sve na silu, i nije sve obaveza...može se probudit u novi dan, i prigrliti što ti on nosi8, što god, dobro, loše...naći vremena za sebe, sa svoje drage... reba shvatit da je violina za sviranje, slatkač za papanje, a život za življenje...i uživanje... :-D ali eto, to sam ja, vječni optimist... nije ni kod mene uvijek sve ružičasto, ali sve ima svoj razlog, i smisao...kada to prihvatiš, progledaš... hehehe, zato moje prijateljice kažu da je kava samnom najbolja terapija, ja bi i u smaku svijeta našla nešto lijepo...
Sad sam se tako živo sjetila nekih situacija s MM dok još nismo imali djece a oje bi bilo lijepo poniviti...
Jedna je bila postbožićni posjet Beču, išli smo s ekipm, gledalo se L.O.T.R. u kinu u Beču, a MM i ja smo išli onako, uđuture s njima. I tako dok su oni gledali film mi smo šetali ukrašenim Bečom, a taman je počeo padati snjeg. Ma kao u bajci, predivno! I bilo nam je zima, ali nismo se smrazavali, baš smo uživali! Ono kaj bi sad u toj priči promjenila je to da se nas dvoje sami vraćamo u sobu s bračnim krevetom u kojoj smo sami, a ne u studenstki sobičak s dva mala kreveta i još troje ljudi s nama. :-P
Druga situacija koje sam se sjetila je kad smo bili u Šibeniku taman te godine kad smo se vjenčali, imali smo neki mali gumeni čamac i tomos od čak 4 konja(??). I uputili se tim čudom kroz kanal do Zlarina...:mrgreen:
A ono što bih sada....pa trenutno ovog trena mi je baš ok, nikakvih posebnih želja, ali to je trenutno.
Zapravo, bila bih s njim na nekom lijepom otočiću (nešto kao iz filma Plava Laguna)!
E, da dobijem na lotu, mjenjala bih...stan za kuću s velikim drvorištem za djecu!
Rodila bih još jedno dijete, a onda kupial i novi veliki auto. E onda bi si dala srediti cice i trbuh!
I priuštila si s mužem i djecom PRAVI odmor, gdje me služe i spremaju za mnom!
Vjerojatno bih promjenila posao, tj. vjerojatno neko vrijeme ne bih radila! Dok su djeca mala. A muž bi pokrenuo neki svoj biznis.
Još da igram loto!
Uživati cijelim srcem i dušom u trenutku, u okusu, mirisu, u osjetu božanskoga, finoga, neizrecivog zadovoljstva, sreće ...
Zanimljivo mi je čitati u čemu sve ljudi uživaju. Ima divnih poruka forumaš-ica/-a.
Npr. obožavam putovati, kamo god, pa taman i u Muć ili Uble, ali samo da se nekamo krene.
Ponekad mi je i vožnja do Zg doživljaj, makar je razlog putovanja posao.
Mogla bih još nabrajati, ali trenutno vlada napetost u dnevnom boravku.
Mama policajac na dužnosti, he, he.
potpisujem
samo, pitam se, koliko smo mi u cijeloj toj priči hedonisti
ili smo samo optimisti
baš si razmišljam što sam napisala - hedonistica kopačica, neš ti hedonizma s motikom u ruci
no, stvar je u tome da znam uživati u malim stvarima
na žalost, nekada to kopanje bude navrat na nos jer mi M. vrate brže nego što su rekli, pa sve ono skidanje blata... i nije baš neko uživanje, ali, kao što si rekla, u svemu tome vidim neku čar, nešto što me zabavlja, ispunjava
ne mora uvijek biti sve kako smo zamislili, ali u tome kako je ispalo možemo naći nešto što nam je važno, lijepo... ma ne mora biti ni lijepo, neka se samo zamislimo nad tim
razmišljajući o Višnjinom postu, nikako nisam od tih "hedonista", ne znam si ugađati na taj način (naravno, o tome ne mislim ama baš ništa loše, dapače) jer sam odgajana drugačije (ako nemaš nikakvog posla, nađi si... ili vječno nabacivanje krivnje ako imam slobodnog vremena koje provodim uz knjigu ili TV ili kakav svoj hobi), a valjda sam i takvog karaktera
e sad vas ja pitam
gdje završava hedonizam, a počinje egoizam
ne želim provocirati...
ali evo današnje situacije br. 1 (sad ću ispast baba koja je došla tračati)
osatvila danas M. kod svekija i otišla u trgovinu, vraćam se, sveki kuha kompletni ručak (fiš... dobro, svekrva je napravila rezance, ali neš ti posla, poha ribu, peče krumpire), ona sjedi u fotelji i gleda neki film o Djeda Mrazu dok M. trči po kući, jede krumpire prije ručka (i to one smrznute, iz vrećice) zbog čega kasnije nije mogla ništa jesti... krenem prati ruke, a M. viče da mora i ona.. ja jjoj kažem da je oprala, da joj je baka oprala (jer sam tako rekla, a i treba biti samorazumljivo - vratile smo se iz crkve), a baka kaže da nije, da je M. odmah počela crtati, bla bla... digla mi je tlak pa sam poslije bila još sto puta bezobrazna jer je to bio triger za sve drugo
sveki si inače zna ugađati... primjerice, sprema, usisava i onda skuži nešto na TV-u, ugasi usisavač i krene gledati... i ok, boli mene dupe, ali ako imaš još ljudi u kući koji ti se sklanjaju od usisavača onda završi taj fuckin posao što prije da možemo nastaviti normalno živjeti (to je bilo dok smo bili zajedno)
ili svi moraju jesti ranije kad ona ide popodne na posao jer njoj treba pola sata i više za šminkanje, uređivanje (i onda dođe u tvornicu i na sebe obuče bijelu kutu, nitko ni ne vidi što je obukla)
mene takve stvari izluđuju
situacija br. 2
MM je cijelu noć, jutro i popodne (dakle, nije spavao više od 24 sata) lemio neku pločicu da bi dobio prljaviji zvuk na gitari
ok, u par navrata se igrao i s M. nešto kratko
razumijem da mu to znači, da kad zagrize ne zna stati, nisam ga gnjavila, pustila sam
ali, onda skužim da sam i jučer i danas stalno ja za sudoperom, da ni jednom nije stavio M. na lonku, da mi pod milim Bogom nije ništa pomogao jer je on radio nešto što voli
no, on je na praznicima, a ja nisam - ja sam, jelte, mama po zanimanju
naravno, reći ćete (ako je uopće itko pročitao ovaj dugi post), tko ti kriv što si ne znaš ugoditi
makita, ne znam koliko ljudi zna koliko je Muć lipo misto (neću reć' selo, da ne uvridin svit!).
Napisala sam prvo što mi je palo napamet tj. želim reći da ne moram otputovati u Milano ili Pariz da bih uživala u ozračju sreće i zadovoljstva.
Mogu biti sretna i s trišnjama iz Tugara.;-)
SikaPika, da, dobro pitanje gdje graniče hedonizam i egoizam?
Hmmm, svatko od nas ima dozu sebičnosti u svom sklopu - i sveci su priznali takvu grešnost.
Oprosti mužu zbog distorzije, ali zadatak je da ti nešto iz ljubavi odsvira.:-)