Ne mogu više dojiti, ne želim, a kako pomoći mom malom dvogodišnjem ovisniku?

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

Cure su sve rekle. Reci djetetu iskreno, jasno i nedvosmisleno. Ne želim više dojiti - ne dam.

---

Kužim što hoćete reći, ali kad ja kažem "ne dam, ne mogu", on to shvati kao kapric i onda se dere, inzistira. Kad sam rekla da su prazne iz određenih razloga (famozni M.T.) on je to mirno prihvatio. Samo bi nakon nekog vremena ponovo došao pitati, ja bih ponovila spiku o tome kako nema zbog M.T.-a, ali nije bilo suza. Priča koja mu lakše pomaže da prebrodi ovu krizu i koje se neće sjećati kasnije da mi može zamjeriti, ne znam... Priča o Medi mi je samo da izbjegnem njegovu nervozu i suze. To mi je kao i, ne znam, priča o Djeda Mrazu...

Inače, i meni je već palo na pamet i to sa senfom, ali sam se bojala da još ne dobijem mastitis, još bi mi samo to trebalo.

Što se igračaka tiče, Play Doh mu je apsolutno broj jedan i ne znam koji više set nemamo, onda autići, lego kocke setovi brdo, pa vlak/drvena pruga na podu... Knjige obožava, imamo hrpe, hrpe i to uvijek rado čitamo, imamo naše rituale prije spavanja (čitanje, cicanje, spavanje). Ima puno igračaka, zaista. Sad mu razmišljamo kupiti štednjak, voli kuhati pa mu kupujem malo po malo u Mulleru one drvene igračkice-hranu, to sad obožava, eto s kuhanjem i tim igračkicama u obliku hrane bih ga mogla dekoncentrirati...



Znam da vas gnjavim, ali meni je ovo, uz sav grozan stres i obaveze na poslu, ovo trenutno najjača preokupacija, samo na to mislim i ne znam kako se izvući... da li da, IPAK, još izdržim, kad su druge možda da i ja... onda dođu noći kad me pokosi i kad mislim da sam na dnu, da ću se doslovno otopiti od umora, da je sva energija ishlapila iz mene, da me nema... grozno sam nesigurna i premorena... S druge strane, najiskrenije da vam priznam, pomisao da mi je ova noć bila zadnja kad je moj sin sisao i da više nikad neće me isto - plaši... :-(

Hvala vam na brizi i pažnji, na podršci, puno mi to znači.


P.S. Ne mislim da bi od senfa dobila mastitis nego od prenaglog prestanka, hehe, samo mali dodatak. :)

mozda bi mogla uspjet i s postepenim smanjivanjem, bez mede tobija i senfa :)

koje ti ustvari dojenje najvise smeta? nocno i ono poslije posla ii?

Noćno, noćno, noćno. Evo ova je noć bila isto koma, budio se svakih sat-dva. Još mi je najgore prebacivanje s jedne na drugu stranu. Jer onda prebacujem i njegov pokrivač, plus, ogradili smo naš bračni krevet sa svih strana osim s one gdje su noge. Kako se mali bacaka u snu po cijelom krevetu, onda i taj "doljnji dio" kreveta zagradim na onoj strani gdje on spava za svaki slučaj. Koliko puta se probudim, ne vidim gdje mi je dijete po krevetu.

"Duga cica, mama, duga", hajde, prebacuj ga s desna na lijevo, benčaj; miči svoj pokrivač na desno, njegov preko njega nalijevo; miči ogroman jastuk ispod svojih nogu na desno gdje je sad mali. (I obrnuto, ovisno koju cicu traži.) Pa onda cicanje. Neće pustiti cicu. Zaspe i mrlja po ustima, ne pušta. A ja zujim i čekam pravi tren da si vratim cicu. Nikad nisam mogla zaspati dok cica.

Često mi se dogodi da me "razbuca" negdje između 4 i 5 i da više ne mogu zaspati. Blejim u mrak ili mobitel dok se ne probudi između 6 i 7. Preko dana ne mogu spavati.

I druga stvar, nije presudno, ali umorna sam od zgražavanja 95% žena koje čuju da još dojimo i od objašnjavanja ili ignoriranja ili prepucavanja, zatečena sam njihovim izljevima čuđenja. I možeš ti to ignorirati koliko hoćeš, ali uhvatiš se kako kalkulirano izbjegavaš situacije gdje bi se o tome moglo početi pričati, jer ne, ne možeš opet istu priču slušati. Čak i moja mama počinje s tim. Počela sam lagati da smo prestali, samo da me ostave na miru. (Heh, opet ja nešto lažem.) Umorna sam i od toga, iskreno...

da, vjerujem ti da te to smara. pa ok, kazi im da vise ne dojis, sta ih briga ionako :mrgreen:

a za noc, mislim da ti je greska bila sto si mu dala da te voza kako stigne, i sad se iz toga moras izvuc. sigurno ce par noci biti kraval jer je navikao na to da mu dajes kako trazi, ali brzo ce se priviknuti da su to Tvoje cice i da Ti odlucujes kad ces dati, a kad ne (ipak on sad vise nije tako mali i realno mu ne treba cicanje po noci). sad, mozes to napraviti ili da tm hendla malog, ili da istrpis sama jer sumnjam da ce biti tako uporan da ce urlati vise od, lupam, 3 noci. znam da ce to biti koma, imala sam i sama takvu situaciju, ali mog m mjesecima nije bilo zbog posla pa sam morala rijesiti sama, os nes banglades.

cak je i moja bestija prihvatila novonastalu situaciju, pa se nadam da ce kod tebe biti isti scenarij (ona joj uvijek sisa, ima 3,5, ali samo ujutro i navecer a nekad i to preskoci).

Aiko draga, nemoj osjećati nikakve grižnje, nemaš razloga za to
dala si mu puno i najviše što si mogla, sada je vrijeme da se okreneš sebi
ako si nenaspavana i dekoncentrirana, ideš na posao, možda i voziš
pa treba ti mirna noć, treba ti pošten san
nisi zbog toga sebična :heart:

ti si divna mama i vjerujem da se preispituješ ali na temelju ovoga što si napisala
benefit od prestanka će za vas biti puno veći
poanta je da i mama treba biti sabrana, a sin je već dobio dobar start
pa ako i treba sad odraditi koju noć i pregrmiti skupi snagu, racionaliziraj situaciju
duboko udahni i to odradi!

Ja sam imala 2 puta sličnu situaciju.
Stariji je dojio do 27 mj. Prestala sam kad mi je bilo dosta njegovog natezanja cica jer uopće nije vukao ni gutao samo ju je cuclao kao dudu. Boljele me bradavice, sama pomisao na sljedeći podoj mi je bila prestrašna.
Probala sam kroz 2 tj svašta, cica spava, puni se, bubana je, mama sad radi nešto....ništa nije palilo, dok nije dobio cicu nije odustajao, besane noći nisu bile opcija jer i na poslu moram funkcionirati.
Na kraju sam je namazala octom i paprom, vidio je da je pokvarena (nije htio ni probati) i to mu je bilo dovoljno. NIšta više nije pitao, nije tražio, noć je prošla bez buđenja, bez traženja cice. Samo me nakon 2 tj pitao jesam bila kod doktora, ja onako u čudu rekla nisam, zašto pitaš, a on kaže pa da ti doktor da sirup za cicu :)
Mlađi je prestao sa 20 mj, isti način jer ništa drugo nije palilo. Radim i ovako sam premorena a on je počeo cicati iz dosade, par minuta igranja, 2 gutljaja, pa opet ispočetka. Pukla sam jedan dan, stariji je kurio 40 a ovog nisam mogla maknut sa sebe od 8 do 13. Namazala opet cice, tražio je da vidi cice 2 puta i to je bilo to. NIje bilo ni plakanja ni pitanja za cicu.

I ja sam se lomila iako sam u trenu odlučivanja bila potpuno odlučna, pogotovo sa mlađim, ali mislim da je ovako bolje i za mene i za njega. Sad oboje spavamo cijelu noć, i dalje se puno mazimo, ja sam odmornija, opuštenija, to natezanje me toliko iscrpljivalo i živciralo da sam već bila nervozna samo od pomisli dolaska doma i njegovog traženja cice.

Dobivao je najbolju namirnicu dugo, nije vrijedno nastavljati ako oboje ne uživate u tome.

Aiko :love: drži se
ja sam inače uvijek za cicanje :mrgreen: i nemoj shvatiti moje postove kao neki pritisak
nađi model koji tebi najviše odogvara

moram samo malo stati u obranu svoje senf metode. :)

iako sam koristila senf nisam dobila mastitis, bas naprotiv, dojiti smo prestali potpuno postepeno. Jednostavno je s tim senfom izbacio bespotrebne dnevne podoje. Jer on je bio u stanju mene zicat sisu stalno. Ko da mu je to bila neka ovisnost a ne potreba!

dakle ostavili smo dojenja za uspavljivanje. Jednom za popodnevno dojenje (ja sam bila doma do njegove 2.god) i jednom prije nocnog spavanja i ponekad ujutro. to je tako trajalo nekih mjesec dana i sam je poceo izbacivati podoje.

moje cice su skuzile smanjeno dojenje i jednostavno se prestalo proizvoditi manje mlijeka. Kad je prestao potpuno, nisam se niti jednom izdojila, mlijeko je samo nestalo bez problema!

Iako ne kazem da je ta metoda za drugu djecu. Mozda neki klinci vole senf pa bi im bilo mozda i fino :)

Uglavnom Aiko ti ces sama izabrati sto vama najvise odgovara i tu vam stvarno zelim puno srece uz najmanje stresa :)

Ispravak netocnog navoda: htjedoh reci - Jednom za popodnevno spavanje (ne dojenje) i da su cice pocele proizvoditi manje mlijeka :)

ma sve je to ok, ja kazem iz svoje koze, nisam htjela mazati cice niti ista takvo jer mi se to cini suvisno, ipak sam ja gazda mojih cica :mrgreen:

kad mi je precesto dojenje krenulo na zivce, pocela sam odmah raditi redukcije, jer mi je taj osjecaj zivcanoce smetao, a nije ona kriva sto toliko trazi. postavila sam sama sebi pitanje, sta mi je bolje, da joj dam i da budem nervozna ili da joj ne dam pa da trpim tantrume? odlucila bi ovisno o trenutku, nisam imala striktno pravilo. isto tako i po noci, uvijek bi se pitala sta mi je bitnije i tako bi postupila

što se tiče senf metode i ja sam je probala jednom kad mi je malo dosadilo dojenje
ne senf nego limun
namazala sam obilno limunom bradavice
moja V je stavila bradavicu u usta i počela dojiti bez ikakve reakcije
ja sam namazala drugu, dala joj drugu, mislila sam, sad je sita pa će ovu ispljunuti
nula bodova, počela je sisati kao luda
ja sam se uplašila da mi dijete nema poremećaj osjeta okusa
i namazala limun na prst i dala joj
liznula ga je, počela pljuvati i pogledala me kao najgoreg neprijatelja:mrgreen:
meni je laknulo jer joj je osjet okusa dobar:mrgreen:

Citiraj:

---

mikka prvotno napisa

ma sve je to ok, ja kazem iz svoje koze, nisam htjela mazati cice niti ista takvo jer mi se to cini suvisno, ipak sam ja gazda mojih cica :mrgreen:

kad mi je precesto dojenje krenulo na zivce, pocela sam odmah raditi redukcije, jer mi je taj osjecaj zivcanoce smetao, a nije ona kriva sto toliko trazi. postavila sam sama sebi pitanje, sta mi je bolje, da joj dam i da budem nervozna ili da joj ne dam pa da trpim tantrume? odlucila bi ovisno o trenutku, nisam imala striktno pravilo. isto tako i po noci, uvijek bi se pitala sta mi je bitnije i tako bi postupila

---

Eh, kad bih ja mogla birati, pustila bih ga da još cica, ali pod uvjetom da cicamo u 21h prije spavanja i ujutro u 7h kad se budimo. Dakle, dala bih mu samo dvije ture cice, čak i po pola sata maženja. Samo da nije noć, a i preko dana je naporno.

Samo da se "pohvalim", ustrajala sam u tome da nije dobio tijekom dana ni jednom od kad sam otvorila topic. Samo prije spavanja, pa cijela noć i jutro. I to mi je prvi put u dvije godine. Redukcija. No, nasrće na mene čim me vidi. Baš što je netko napisao, više ne znam ni jel imam mlijeka ili on samo žvače cicu, prevrće je po ustima kao bombon...

Nego, što bi se dogodilo po noći, kad se dijete probudi i traži cicu, a ti si odlučila reducirati dojenje?



Ovo s limunom je urnebesno, bome bih se i ja zamislila...

Citiraj:

---

silkica prvotno napisa

Meni je u sjećanju ostala jedna mama koja je nalijepila flastere na bradavice,rekla da su cike bolesne...

---

Možda djeluje luckasto ali i mi smo tako prestali s dojenjem. Da nije bilo flastera, prištekala bi se u snu a ja sam željela vrlo nagli potpuni prestanak.

Pa što bi se dogodilo? Dijete plače, žešće ili slabije ovisno o karakteru, broju prethodnih odbijanja, umoru... Dijete se uglavnom ljuti i onda se prestane ljutiti i zaspe. Isto što se događa svaki put kad bih ja da mm napravi nešto što on neće, s tom razlikom da sam ja naučila kontrolirati svoju ljutnju pa se više ne bacam na pod i ne urlam. A to sam naučila tako što mi mama i tata nisu uvijek dali ono što želim. I hvala im na tome, jer stvarno ne znam kako bih našla mm ili prijateljicu da se svaki put bacakam po podu kad nije kako ja zamislim. Mislim da to odvikavanje od sise po noći trebaš gledati na jednakovrijedno iskustvo u životu tvog djeteta kao i dojenje. I jedno i drugo mu treba da odraste, iako to sad ne razumije. I sretno

a cuj, urlala je, ona je dijete uporno, tesko se smiri, ne da se ni tjesiti, ako ju probas zagrliti ili nesto samo je jos gore. sjecam se da je prvu noc kad je meni dopi*dilo s dojenjem urlala sat i pol, ko da ju neko kolje, ja sam joj govorila ne dam, ne mogu, a ona se deeerala. srecom je stariji spavao ko top, nije se probudio :-o, opce ne kuzim kako. ja sam pokusavala spavati, pokrivala se po glavi s jastukom, ali nije pomoglo :mrgreen: nakon te deracine je zaspala. mislim da je prvi put najgore, treba to istrpiti, onda je svaki sljedeci put lakse

evo, kopiram svoj post sa teme "ne mogu više ne spavati", možda bude od koristi. aiko, potpuno te razumem...
"mesecima pišući i čitajući na ovoj temi, mučeći se i ne spavajući, pa na kraju dočekavši sretan završetak, poželeh da ovde to sa vama podelim...
mom malcu će za koji dan 20 meseci. od pristojnog spavača na samom početku, postao je spavač-zec koji se trza na svaki zvuk i svaki put urla dok ne dobije da sisa. prošli smo golgotu od guranja u uskom zajedničkom krevetu, preko nekolikonoćnog mučenja sa pokušajima da ga posle svakog podoja vraćam u krevetić, do kupovine velikog kreveta za njegovu sobu u kojem smo nas dvoje spavali zajedno. bilo je raznih noći - od 2-3 buđenja (što je bio uspeh), pa do nebrojenog cimanja sa sisanjem i nasisavanjem do unedogled...umorni i on i ja. dnevno spavanje takođe na sisi, ako nisam pored njega budi se i plače. u poslednje vreme je počeo i da me grize, naročito kad nije jako pospan preko dana, pa se valjda na taj način "brani" od uspavljivanja sisanjem. a kad mu ne dam, urla :-(...
čitava ta situacija, kao i činjenica da je pošao u jaslice u kojima neće da spava (bez sise, jelte), a vreme mog povratka na posao se bliži, učinila je da se već neko vreme nosim mišlju da prekinemo sa dojenjem i tako pokušamo da uspostavimo normalnije spavanje.
i, pre neki dan, rešim ja da je kraj. prethodno sam iščitala sve o odvikavanju i uspavljivanju bez sike. odlučila sam da ne uvodim nikakve alternativne načine za smirivanje - ni nosanje, ni ljuljanje, a takođe ni flašicu. planirala sam da ga stavim uz sebe i mazim dok ne zaspi.
tog dana kada smo prestali, situacija mi je išla na ruku - nije hteo da spava preko dana, tako da je veče dočekao umoran. objasnila sam mu da "tete" nema više, da je popio sve i da ćemo od sad lepo i mirno spavati. plakao je 20-tak minuta, na moje prijatno iznenadjenje (kakav je magarčić, očekivala sam celonoćnu deračinu-). potom me je zagrlio i zaspao. budio se još tri puta, svaki put plačući sve manje, da bi ujutro u pola šest samo uzdahnuo, uhvatio me za ruku i zaspao. od tada već nedelju dana spava po celu noć! kao klada!:-Djoš par noći sam ležala uz njega ne verujući, a potom sam prešla u svoj krevet, u susednoj sobici, , na 2m od njega. on ustaje veseliji, kada se probudi više ne urla, već me lepo pozove. preko dana (ako mu se spava), takođe zaspi ležeći uz mene. ponekad, ako vidim da je umoran, a ne može da se skrasi, uzmem ga u naručje i tako sedim na krevetu, dok ne zaspi. i to je sve od uspavljivanja. spava tvrdo i dugo, tako da , ako hoću, sada mogu da se odmorim popodne ili da ustanem i uradim nešto. o ovome sam mogla samo da sanjam pre 10 dana.
eto, drage moje, to vam je moje iskustvo. znam da ima dece kojima prekid dojenja ne donese bolji san ( i sama sam se pribojavala da je ovaj moj od te sorte, pa da ga moram nosati po celu noć da se smiri), ali, nama je, evo, sisanje bilo navika koja ga je ometala da čvrsto zaspi. slično kao i duda kod srednje devojčice - čim joj ispadne iz usta, ona se probudi. kada smo ukinuli dudu, mir. imali smo sreće i sad. ja ustajem rano, ali sam odmorna. noć je neprocenjiva, naročito posle dve godine nespavanja.
vama svima od srca želim sličan scenario i da se naspavate što pre! "

taman tema za mene...
mala punih 22 mj, meni lagano puna kapa.
do nedavno je noću cicala konstantno, svaka 2h. jednu noć mi je prišizilo i ne znam uopće kako sam ju nagovorila da ne može dobiti cicu. uvalila sam joj kosu da me nateže i tak je zaspala, jednom, drugi puta, ..., x put.
drugi dan ista priča, treći ponovno...
budi se i dalje, al ne toliko često, sjeti se cice po noći, pa joj prodajem priču da cica spava.

još uvijek doji za uspavljivanje, popodnevno i večernje...

Iskustva i priče vezane za prestanak dojenja iznešene od strane mama koje su pisale o metodama stavljanja papra, octa, ulja, senfa, paprike itd. na bradavice, savjetnice udruge Roda apsolutno ne preporučuju i ne stoje iza toga. Smatramo da se na taj način šalje pogrešna poruka djeci (a ovakvim pisanjem na Forumu - i majkama) i narušavaju odnos majke i djeteta koji je stvoren upravo u jednom od najljepših trenutaka djetinjstva - periodu dojenja.

Ovakvi savjeti plaše mame koje čitaju i pišu na našem forumu, u potrazi za kvalitetnim savjetom za prestanak dojenja.
Svaka od vas ima apsolutno pravo na odluku o tome kada i kako prestati dojiti, ali, nažalost, na ovom podforumu ćemo brisati postove koji nama neprihvatljive načine prestanka dojenja gledaju na pohvalan i pozitivan način.

"ako ju probas zagrliti ili nesto samo je jos gore" - da, tako je i kod nas, ajme, kao da mu vrijeđaš inteligenciju pa poludi još više! ako hoće cicu, hoće cicu, nemoj me zezati s glupostima kao što su zagrljaj, priča, maženje, cicu hoću! dosta zezanja, mama!

Vishnja, sanjam o takvoj priči i tako elegantnom prestanku dojenja, bez stresa. Čestitam, iskreno.

Samo mali update našeg vikenda. Nemam se baš s čim pohvaliti. U petak spavao s tatom, ja u drugoj sobi. Prvo, znao je da sam u drugoj pa je par puta tap-ta-rap-ta-rap evo ti njega kod mene, pa se onda vrati tati u spavaćju. Dakle, ništa od sklanjanja. Sinoć sam ostala s njim spavati. Repriza pretprošle noći. Naime, iz nepoznatih razloga, obje je noći gotovo pa prespavao. Bez cice do negdje 5 ujutro, sitna meškoljenja, za-ne-ma-ri-vo! To su sad 4 (jesenas) + ove dvije noći da je prespavao u komadu. Ima nade, naravno. Ali zašto je baš prošlu i pretprošlu noć prespavao, ja ne znam i grozničavo želim znati. Kao da zna da sad prenosim na Forum informacije pa se "pravi fin" i ne budi. :zaljubljen:

S druge strane, taj osjećaj umora, na rubu si, a on urla iz petnih žila da želi cicu, takva strašna energija, takav udar u pola noći... pa sto put ti je lakše dat mu cicu nego to slušati, ali to bude par puta po noći i tako danima... ne znam... strah me opet te faze...

Inače, danas je šesti dan bez stihijskog nacicavanja preko dana. Dobije samo jutro i večer za spavanje i za poslijepodnevno spavanje, ali to je pet dana u tjednu kod bake koja ga uspava na druge načine. Kad bi samo prestao po noći...

e, da aiko. znam tu fazu - "lakše mi je uvaliti mu sisu u sta nego da slušam deračinu", i sama sam je primenjivala noćima. dok gotovo nisam počela da se rušim od umora, a on svejedno bivao sve nezadovoljniji...
neko je gore lepo rekao - kraj dojenja mora biti tvoja odluka, to je tvoje pravo kao individue, a on će je prihvatiti sa više ili manje nezadovoljstva. i to je deo odrastanja. i , mogu ti reći, kolikogod da sam srećna i ponosna na naš 20-to mesečni staž, toliko mi je i sada lakše da funkcionišem, osećam se rasterećenije. i još nešto, možda nema veze jedno sa drugim. ali evo: ta odluka mi je pomogla da se odlučnije postavim prema malcu i u nekim drugim situacijama, vratila sam, nekako, dizgine u svoje ruke, ako me razumeš. i dalje sam nežna mama, obožavam ga do neba i nazad, ali sam i odlučnija kada treba reći "ne" i istrajati u tome... što je za ovog mog jogunastog dvogodišnjaka itekako bitno...

slazem se s vishnjom

sto se dojenja tice, iako k i dalje sisa nemam problema s tim da ju odbijem kad necu/ne mogu/sta vec

nemoj ocekivati da ce sam prestati, iako vjerujem da bi ti bilo lakse da sam prestane, da ga ne moras ti odbiti i slusati njegovu tugu/bijes zbog neceg sto si ti napravila, al to je tak, to je samo pocetak stvari koje ces raditi i nadalje u suzivotu s djetetom :)

i ja se sjećam da sam prestankom dojenja dobila strašno lijep osjećaj. S jedne strane bilo mi je malo žao jer, kao da sam ga natjerala da prestane biti beba, s druge strane bila sam ponosna na svog velikog dječaka i osjećala da sam napokon dobila svoje tijelo nazad, nakon trudnoće i dojenja. Baš dobar osjećaj. A o spavanju da ne pričam, kad sam se prvo jutro probudila nakon čitave noći prospavane u komadu, nisam mogla vjerovati. A i on je bio bolje volje i odmorniji

uf, puno te mama i predobro razumije, zbilja nisi sama....isto tako, puno je razlicitih slucajeva i nacina rjesavanja. cini mi se da u tvom tonu prepoznajem nesigurnost koju sam i sama osjecala nakon cca dvije godine dojenja i posto se nisam mogla nikako odluciti da prestanem u potpunosti s dojenjem, odlucila sam se na jednu drugu taktiku. skinula sam si zadani limit, a slijedecih desetak mjeseci(dojila sam dakle gotovo 3godine) sam se skoncentrirala na to da odvojim uspavljivanje od cicanja-na nacin:pidjama, dojenje oko 7ipo NA KAUCU, malo igranja, onda uz objasnjenje u krevet itd. sve znam o nocnom ne-spavanju, cickanju, itd, nema pravila to sve ovisi o pitajbogacemu, eto meni je, u konacnici, upalio moj plan, ciji je slijedeci korak bilo sustavno povremeno razgovaranje s malim sto rade male bebe, sto rade velika djeca(teme razne od dojenja preko pelena do spavanja u svom krevetu) bla bla bla, to je trajalo tih desetak mjeseci, dakle polupansion dorucak(u krevetu)-vecera(na kaucu). na kraju cijele price, jednog dana je kulminirala ta prica o velikoj i maloj djeci, dogovorili smo se da vise necemo cikiti, prestajemo prekosutra, odbrojavamo, baka je bila spremna, ali srecom nije trebala, a veliki djecaci uvecer prije spavanja popiju casu mlijeka. popio je samo jednu, onu prve veceri. u roku od par dana taj veliki djecak je odlucio da ide u grad na subotnju spicu BEZ pelene, ja u soku, a slijedeci tjedan je obznanio da zeli u svoj krevet!!!!
ja dozivila jos jedan sok, i upravo kako su cure ranije rekle, sve oni kuze.. meni je drago da sam svom malom dala sansu da nekako sazrije polako, bez presinga, emocije su sjele na svoje i nekako je sve bezbolno porslo, a nisam ni sebe zgazila.
p.s. jedino je spavanje opet zajednicko, osim cickanja spavanje nam je bilo lose i radi respiratornih preblema koji nisu prestali ni s cickanjem a ni bez njega, tako da ga eno nazad u mom krevetu, ja na rubu vjecito, al, i to ce proci...:)
sto se mlijeka tice, i to je jako individualno, ali evo mog iskustva...naravno sa smanjivanjem podoja, smanjila se i kolicina mlijeka, a nakon potpunog prestanka dojenja mimala sam mlijeka jos nekih 4-5mjeseci. nisam htjela nikakve tablete, masirala sam grudi vrucom vodom pri tusiranju, al opet ne precesto da ne bi bio efekt ko s izdajalicom...tako malo po malo i ode....
eto, to je moje iskustvo, nema pravog savjeta, osim tvog vlastitog osjecaja o tome sto je ispravno! go for it, sto god bilo!

evo da se prijavim...

i meni su emtode sa mazanjem bile odbojne, zato nikad nisam ni pokušala, iako su me svi angovarali da to napravim.
rekla sam da ću dojiti dok mogu i dok će dijete željeti.
pošto smo već 2 dana bez cice, islim da mogu objaviti kraj... i bilo je poprilično lako, bez urlanja i plakanja...
mislim da je sad bila spremna na prestanak i da je zato tako lako prošlo.

ja sam postepeno smanjivala podoje noću dok ih nismo skroz ukinuli.
onda se potrefilo da je dnevno zaspala u kolicima i autu, a večernje smo čitale priču i jednostavno ej zaboravila.
pitala me za cicu, al sam rekla da sad ne može, sad čitamo priču i ona je zaboravila, ja nisam kasnije nudila...


i koliko god mi je lakše što smo prestale, toliko mi je teško i nekako sam tužna što je gotovo...

joj Vishnja kako lijep završetak dojenja! zbilja rijetko pročitam ovako nešto!
moj stariji je dojio 2,9 god i prekid je bio grozan.. deranje valjda 2 tj. bacanje i vrištanje
sad me čeka opet sve to, duplo!
klinje imaju 17 mj. i eto, dosta mi je! od srca si priželjkujem tvoju priču..al realno čeka me stara priča :(
vjerovatno krećemo za vikend! viš mi lak

mi dalje bez cice...
bilo je malo drame, jer se razbolila, dobial temp i onda stalno žica.
u biti najgora su uspavljivanja, neki dan plače ona, plačem ja...
grozno se osjećam...

nama je odvikavanje nakon 2,5 godine proslo stvarno bezbolno...pred kraj sam joj svela na dva dojenja ukutru i navecer,onda sam izbacila jutarnje i ostalo je samo pred spavanje...jednu vecer sam je zabavila pricajuci price i mazeci je pa je tako zaspala...drugu vecer zaspala je kod muza...trecu vecer je mazila sike i tako zaspala i to je bilo to...mislim da sma dobro postupila jer smo isle postepeno i time postedila i nju i sebe stresa...ona i sada nekada zatrazi,pa me miluje i mazi,ali nikada nije zaplakala sto vise nema "cice"

Citiraj:

---

Žabica prvotno napisa

mi dalje bez cice...
bilo je malo drame, jer se razbolila, dobial temp i onda stalno žica.
u biti najgora su uspavljivanja, neki dan plače ona, plačem ja...
grozno se osjećam...

---

I ja sam bila u situaciji da sam prestala dojiti bez problema pa da je nakon par dana mali zbog bolesti ponovo žicao. Premišljala sam se oko toga, a onda sam mu ipak dala i rasteretila i sebe i njega. Definitivno smo prestali s dojenjem par mjeseci kasnije. Mislim da nikud ne vodi forsiranje prestanka u trenutku kad ste oboje nespremni za to. Nekako mi se čini da se vrijedi potruditi i oko dobrog kraja dojenja. U svakom slučaju, osloni se na svoj instinkt, kao i kod uspostave dojenja, i sretno!

ja nikad nisam imala srca tako ostaviti ih i naglo odviknuti. jednostavno bi bradavicu namazala medom, kečapom (nešto šta ne voli) i dala bi mu. nakon prvog puta je odma reka bljak, cika fuj i nije više nikako tražio. (u snu da ali kad bi osjetio taj bljak okuus odusta bi).sad na isti način odvikavam i curu (koja je već prešla 2 godine)

Citiraj:

---

mumaBu prvotno napisa

ja nikad nisam imala srca tako ostaviti ih i naglo odviknuti. jednostavno bi bradavicu namazala medom, kečapom (nešto šta ne voli) i dala bi mu. nakon prvog puta je odma reka bljak, cika fuj i nije više nikako tražio. (u snu da ali kad bi osjetio taj bljak okuus odusta bi).sad na isti način odvikavam i curu (koja je već prešla 2 godine)

---

Čitam 5 puta i ne kužim što pišeš, pa i ti si svoje naglo i nenadano i bez pripreme odviknula.
Prvi dan je cika bila fina i najednom "se pokvarila".

evo mi službeno ne dojimo više...

bilo je malo drame 2 dana, al ništa strašno, samo je meni to izgledalo strašno.

dosta su me cice bolile, napravile se kvrge, pa kad je tražila, rekla sam joj da me boli.
onda je ljubila cice, da budu bolje. i dalje ih tu i tamo ljubi. čak je tražila da proba cicu. dala sam joj. al zaključila je da nisu fine.

sve u svemu nije bilo tako strašno, u biti primjetila sam da kad ne zna što bi sa sobom i kad joj je dosadno onda traži cicu...

Samo pratim temu. Nemam još snage prekinuti dojenje iako sam na rubu neispavanosti i sl. Ne samo da cicamo cijelu noć već i preko vikenda je uspjela povećati broj dnevnih podoja. I to ne samo podoje, već doslovno dudanje cice po sveukupno sat vremena...

Pratila sam temu i sama ponukana odlukom, ali ne znajući kako, prestati dojiti. Prije dva dana napunio je točno godinu i pol dana, a ja sam već nekih mjesec dana preprepre umorna, kičma u totalnom defektu, a na poslu-koma!. Najgore mi je, naravno,bilo buđenje po noći, iako bi to većinom bilo 2-3 puta, ponekad i samo jednom, ali bez sisanja ne bi mogao opet zaspati i toga mi je bilo dosta. Inače je spavalica. Čvrsto odlučivši da je kraj, zadnjih mjesec dana nisam više nudila, dok sam ne bi pitao ( najčešće pred spavanje i noć),a zadnje tri noći ukinula sam i noćno. Prvu je noć bilo plakanja, iako sasvim malo, ljuljala sam, pjevušila, tješila i ok prošlo. Drugu noć još manje plakanja, da bi ju noćas samo dozivao, popio bi malo vode i mazeći ju-zaspao! Dvaput se kratko probudio, ali kad je vidio da ne dam i da "je sve popio"-zaspao bi. Inače i ja sam ih prvi dan namazala (glupača!) octom i paprom, njemu je bilo malo čudno, ali je uredno nastavio sisati :-o
MM je komentirao da hoću li je i senfom namazati, jer malac očito voli pinkantno :lol:
Nisam više ničim mazala, samo sam mu rekla da "ika" nema više mlika, da je sve popio i to je to. Dakle, završilo je za nas jedno prekrasno razdoblje... bez pomoći Roda, sigurno bi bilo manje uspješno, zato hvala na svemu! :klap:

Nisam se javljala neko vrijeme, jer jednostavno nemam se s čim pohvaliti. Čak štoviše. Žao mi je da ne mogu biti jedna od vas ovdje koje ste napisale tako uspješne priče o prestanku ili bar prilično bezbolne. A žao mi je i da ne mogu više biti među onima koje su rekle "a mi ćemo, ipak, još malo". Prvo, uspjeli smo ukinuti dnevne podoje. Ostali su pred spavanje i kad se probudi. Plus noćni. Ali zna doći tu i tamo noć kad se do 4-5 uopće ne budi. Fenomenalno! No, dnevni su ukinuti samo radnim danom. Vikendom kad je stalno s nama trebaju i po dva dnevna, prije i poslije poslijepodnevnog spavanja. No, dobro, i to je bio pomak. Suprug mi, nažalost, ne može puno pomoći jer mali kad se preko noći budi traži isključivo mene i čak ga nervira kad vidi da se tata tu nešto petlja "puti me, puti, idi tamo, nemo tu biti". Jer hoće ostati sam sa mnom (tj. sa sisom).

I što se dogodilo prije jedno dva-tri tjedna... počela me boljeti desna bradavica, vrlo brzo se upalila, zacrvenila, dvije trećine aureole gore, crvene i upaljene. Boli više ili manje, ali boli oštro. Uglavnom, zadnjih par dana počela me boljeti i lijeva bradavica. Kad ja skužim, a sin počeo lagano zubićima pritiskati aureolu: kad ga maknem sa sise pogledam grudi i vidim tanki vjenčić zubića. Za desnu je gotovo, upaljena, baš me jučer i danas toliko boli da jedva grudnjak trpim. Morat ću prekinuti dojenje, ne mogu više. Ne mogu sad više, da se gorko našalim, ni senf ili papar staviti na cicu. Žao mi je da nam je sisanje počelo sa suzama i ragadama koje su trajale mjesec dana i da će nam sisanje završiti na isti način dvije godine i pet mjeseci poslije.

Danas sam odlučila da nema sise. Ne da nema, nego ne mogu više... Nije htio spavati preko dana. Bojim se noći koja će doći, premorena sam danas jer nije htio spavati preko dana (nema sisanja). Bojim se s čim ću ga tješiti u budućnosti, jer je cica bila apsolutno najmoćniji apaurinček u svemiru. Nije bilo suza, ljutnje, tuge, boli... kojeg cica nije u par sekundi eliminirala. Ne znam tko je više uznemiren sinek ili ja... i zar nisam zaslužila nakon svih tih muka, nespavanja, žrtvi da bar rastanak bude ljepši... ne znam...

ma joj Aiko, naci cete alternativni nacin utjehe, ne brini :love2:

i nije lose za dijete da osjeca tugu, ljutnju i bol ponekad, to je dobro i pozeljno, nemoj se zbog toga previse bedirati. imali ste super dojenacki staz, dala si mu jako puno i stvarno nema smisla da se osjecas lose. za vas sad pocinje jedno novo razdoblje, pokusaj uzivati u njemu a ne se bedirat kaj bi bilo :)

ima puno u ovome sto si napisala "ne znam tko je vise uznemiren on ili ja", on osjeca tvoju nervozu, ti prvo trebas sa sobom rascistiti da si mu dala najbolje i da je sad to to, i mirno krenuti dalje

sretno :)

Možda pomogne naše iskustvo - kada sam d ukidala nacicavanje prije spavanja imala sam ranicu na lijevoj bradavici (to je bilo par dana prije 2. rođendana) i rekla sam joj da mamu boli i da ne može cicati ali da može ljubiti sisu. Prvih dva-tri dana to je bilo takvo natezanje sise da sam mislila odustati od odvikavanja ali nakon toga se lijepo privikla. Na isti način smo, kad se naučila zaspati bez sise, ukinuli i noćno sisanje.
Dnevno smo još neko vrijeme bili ostavili.

Mikka: hvala ti, tužna sam i ovo me toliko opterećuje, nesigurna sam, još na sve sad i ta bol... trebam biti čvrsta i odlučna, a ja još slomljena od umora... joj, davim sve tu i žalim se, ne znam više što ću... kod kuće moji svi kažu "hajde, neka plače, proći će ga", ja se tog užasavam. sinoć mu nisam htjela dati cicu, on se prvo plakao, a onda je to prešlo u užasno jecanje, stres grozni, nepodnošljivo, naravno da sam mu dala cicu... pa kako to gledati, tko to ima srca gledati? danas nije spavao preko dana, tko zna šta će noćas biti... joj, moji postovi su roman toka svijesti...

Jurisnik: hvala ti na savjetu. kod nas je to gotovo pa komično. stalno mu govorim vidi kako je cica crvena i mamu boli, mora mama kod doktora, onda on kaže "daga cica, daaaaga cica" i draga cicu nježno, ali i čeka moj trenutak nepažnje i onda odjednom HOP prikopča se na cicu! lukavo moje malo, kao draga cica, a onda uzme šta hoće! danas je isto htio "samo gedati cicu" i počeo se sam od sebe smijati jer me planirao opet "zaskočiti", a ja se trgnula... draga cicu, smije se i gura glavu prema meni...

ići ću dan po dan, noć po noć...

Mislim da se moraš pomiriti s tim da će tvoje dijete plakati i da ćeš ti to morati gledati. I ponavljam ti, da ga odvikavanjem od sise ti odgajaš, da ga učiš kako je mama osoba, kako je on osoba, kako je svatko gospodar svoje osobe i kako ne može uvijek dobiti što želi. To su sve stvari koje želiš da nauči, naravno bilo bi bolje da ih nauči bez plakanja, ali možda bi tada svoju ljutnju negdje pospremio pa ju negdje kasnije ispoljio. Najzdravije je da ljutnju isplače i o tome ti trebaš misliti kad noćaš udre plakati, a ne misliti o tome da je mali i da ti ga je žao... Ono ne inatiš se ti njemu, već si donijela odluku o svojim bolnim sisama i njegovoj želji za sisanjem, ti si i dalje tu za svaku njegovu potrebu

Hvala ti, casa, mantram si sve to u glavi, ali da vidim nepoznato dijete da tako plače bih se uznemirila, a kamoli kad gledam svoje kojem "ne mogu pomoći". :( Nekako sam si zamislila taj prekid da će bit konsenzualan, da ćemo nekako sve to uz obostrani pristanak... ovo je mučna varijanta... najgora bi bila da sam morala negdje otići, što se na sreću nije dogodilo.

Mislila sam na vas i sinoć i noćas i evo sad maloprije. Jučer preko dana uopće nije spavao, ne znam jel to ikad bilo. Navečer je izdržao do 22:30. Mi smo bili šokirani koliko energije u tom malom tijelu. I tih zadnjih pola sata sinoć - koma od plača. Tuga, tuga, tuga. Zazivanje. Tulio je... na kraju sam ga uspavala noseći ga po stanu i tiho mu pjevajući... zaspao je... Leđa me rasturila.

Noćas sam ga ja u jednom trenu htjela pomaknuti jer je bio blizu ruba kreveta, bolje da sam sjela i do jutra sjedila da ne padne, nego što se od tog micanja probudio pa pola sata opet tuge pregoleme i plača i zazivanja cice...

Jutros se probudio, hoće cice, mazili smo se sat vremena. Ne moram reći da sam uzela slobdne dane jer mu se hoću sad totalno posvetiti (i sebi). Jutros je bilo najbezbolnije, doduše. I evo sad, zaspao je, prvo u naručju pa se probudio kad sam ga spustila, opet tuga, gleda te s tim očima koje pitaju "mama, ali zašto mi ne daš cice ako me voliš" :cry: i onda sam ga mazila po leđima (pjevat mi nije dao "tuti, mama, tuti" eh razumijem ga) i tako je nakon pola sata plača - zaspao. Kakva ovisnost, kakva vezanost, kakva tuga... samo mu govorim da je "cica bubana, morala ići kod doktora, da više nećemo moći cicati jer je cica bubana", u jednom mi je trenu rekao da bi i on išao kod doktora. Siroče moje, moram prestati s tim povezivanje na doktora.

Dajte mi, molim vas sad pomozite, o tome uopće nisam razmišljala, ŠTA SAD S MLIJEKOM? Nikad se nisam izdajala, još mi samo treba da popušim mastitis... :-( šta da radim? ništa me ne boli, nije cicao od jučer u 7:15.

Citiraj:

---

Aiko prvotno napisa

Nisam se javljala neko vrijeme, jer jednostavno nemam se s čim pohvaliti. Čak štoviše. Žao mi je da ne mogu biti jedna od vas ovdje koje ste napisale tako uspješne priče o prestanku ili bar prilično bezbolne. A žao mi je i da ne mogu više biti među onima koje su rekle "a mi ćemo, ipak, još malo". Prvo, uspjeli smo ukinuti dnevne podoje. Ostali su pred spavanje i kad se probudi. Plus noćni. Ali zna doći tu i tamo noć kad se do 4-5 uopće ne budi. Fenomenalno! No, dnevni su ukinuti samo radnim danom. Vikendom kad je stalno s nama trebaju i po dva dnevna, prije i poslije poslijepodnevnog spavanja. No, dobro, i to je bio pomak. Suprug mi, nažalost, ne može puno pomoći jer mali kad se preko noći budi traži isključivo mene i čak ga nervira kad vidi da se tata tu nešto petlja "puti me, puti, idi tamo, nemo tu biti". Jer hoće ostati sam sa mnom (tj. sa sisom).

I što se dogodilo prije jedno dva-tri tjedna... počela me boljeti desna bradavica, vrlo brzo se upalila, zacrvenila, dvije trećine aureole gore, crvene i upaljene. Boli više ili manje, ali boli oštro. Uglavnom, zadnjih par dana počela me boljeti i lijeva bradavica. Kad ja skužim, a sin počeo lagano zubićima pritiskati aureolu: kad ga maknem sa sise pogledam grudi i vidim tanki vjenčić zubića. Za desnu je gotovo, upaljena, baš me jučer i danas toliko boli da jedva grudnjak trpim. Morat ću prekinuti dojenje, ne mogu više. Ne mogu sad više, da se gorko našalim, ni senf ili papar staviti na cicu. Žao mi je da nam je sisanje počelo sa suzama i ragadama koje su trajale mjesec dana i da će nam sisanje završiti na isti način dvije godine i pet mjeseci poslije.

Danas sam odlučila da nema sise. Ne da nema, nego ne mogu više... Nije htio spavati preko dana. Bojim se noći koja će doći, premorena sam danas jer nije htio spavati preko dana (nema sisanja). Bojim se s čim ću ga tješiti u budućnosti, jer je cica bila apsolutno najmoćniji apaurinček u svemiru. Nije bilo suza, ljutnje, tuge, boli... kojeg cica nije u par sekundi eliminirala. Ne znam tko je više uznemiren sinek ili ja... i zar nisam zaslužila nakon svih tih muka, nespavanja, žrtvi da bar rastanak bude ljepši... ne znam...

---

Čitam ovaj tvoj post, baš nekako odiše tugom i ogromnom ljubavlju, štojaznam, biće da sam nešto emotivna danas pa me baš dotaklo ovo što pišeš. Ali htjela sam ti reći da nebi smjela razmišljati u tom pravcu u kojem razmišljaš. Tvoje dijete je veliko, ono mora naučiti neke druge načine umirivanja, tješenja, zadovoljstva, osim cice. Mislim, to ga čeka kad tad i što duže odgađaš, to će mu teže biti. I osjećat ćeš se bezveze i kad uspiješ u tome, kad prestaneš dojiti jer ćeš imati osjećaj da si izgubila bebu, shvatit ćeš da više nikad neće biti tako mali i bebast.. Ali si dobila veliko dijete. To je ogroman napredak i ogroman šok za svih, znam ali budi ustrajna