tolerantna sam koliko sam odmorna i koliko sam naspavana.
moram priznati da sam manje tolernatna prema najuzoj obitelji nego prema drugima.
sad kad sam ovo napisala, razmisaljm koliko nas mijesa tolernaciju sa pristojnoscu?
Printable View
tolerantna sam koliko sam odmorna i koliko sam naspavana.
moram priznati da sam manje tolernatna prema najuzoj obitelji nego prema drugima.
sad kad sam ovo napisala, razmisaljm koliko nas mijesa tolernaciju sa pristojnoscu?
Neznanje toleriram bez problema, ali ne i onoga koji ne želi učiti.
mogla bi tolerirat njegove stavove jedino ako su to samo stavovi, on da ne voli ljude koji su po njegovom manje vrijedni(židovi, gej, srbi, romi itd), ok ne voliš ih i dobro, ali ako je ajmo reći aktivist i spreman je prebiti nekog na mrtvo ime, ma i manje smo recimo isprebijat jel je taj netko gej onda kod mene nestaje tolerancija da je ne znam kako fin ipristojan prema meni.
Isto tako onda i MPO, meni osobno ne treba al to ne znači da mi je svejdno što je zakon takav kakav je. OK, briga me akakv stav KC ima i svi vjernici, ali ako je ne konto toga donešen isti zakon
pa da, ni ja, nećak mi je, odrasli smo zajedno i volim ga zapravo
znam da je jednostavno zbog različitih okolnosti krenuo krivim putem, žao mi ga je
kad je bilo vrijeme, pokušavala sam sve to ispraviti, pokušati mu dati uvid u sve to zlo, ali nije uspjelo
sada se vidimo na obiteljskim druženjima i to ne mogu, a niti želim izbjeći, volim ga, ali nikada ne bih s njim i njegovom ekipom na kavu
zapravo, ja uopće nemam naviku odlaženja na kave :mrgreen:
:-D
ma da, i ja se mičem kad mogu, s takvima se i ne družim
ali tih ekstrema :lol: imam previše u obitelji pa onda svako malo zagrmimo jedni na druge
a hvala Bogu, svi smo glasni
samo, na žalost, ja sam u manjini
čekam da Maša poraste pa da mi pruži podršku :-)
MM je tiha voda brege dere, a kad on počne, svojim blagim glasom, svi se naživciraju i lagano odustaju, s njim se čovjek ne može ni posvađati
Prilično sam tolerantna, osim prema netolerantnim ljudima. A njih sve više na sve strane...
U principu ispada da toleriramo sve ono što se direktno ne dira u nas...
Branim svoje stavove i svoja uvjerenja, ali ne pokušavam drugom nametnuti ideju da sam jedino ja u pravu. želim da imam pravo izbora, kojeg isto tako ne osporavam nikom drugom.
Ako mislim da neko nešto krivo radi pokušat ću ga savjetovati i pokušati mu objasniti svoje stavove oko tog, neću ići dalje od onog koliko ta osoba želi ćuti.
Puno toga mi se zadnjih dvije - tri godine desilo, da ne mogu više nikad sa sigurnošću reći to bi ili ne bi napravila.
Mislim da sam tolerantna do bola:mrgreen:
Netko je ovdje napisao da ne tolerira ne izdavanje računa i sl.,ma sve ja to nekak toleriram (tražim ak mi treba)...uvijek idem onom mišlju..možda se žena cijelu noć budila zbog djeteta ili xy razloga.
Što su teža vremena kužim da sam tolerantnija.Valjda suosjećam s ostatkom ekipe.
A i svi mi ponekad griješimo.Jedino ne toleriram zloću,to mi je grrrr
toleriram razlicitost. toleriram cak i takvu razlicitost koja je dijametralno suprotna od mene. ta tolerantnost za mene znaci da ja prihvacam da je osoba takva i takva, da ima takve i takve stavove, no to ne znaci da u meni ima podrsku u tim stavovima ili da takve stavove postujem.
tolerantnost dozivljavam u granicama statusa quo. kad on predje granice i pocne utjecati na mene ili pak krene bilo kakva agresija, tolerancija prestaje.
sto se diskusija tice, radim veliku razliku izmedju debatiranja i razmjenjivanja misljenja, ideja, stavova. upucivanja u njih. te izmedju uvjeravanja. ovo prvo dozivljavam kao rast i razvoj, intelektualan. ovo drugo kao napad i preobracanje.
ovo drugo ne prihvacam i ne dopustam ni pod razno.
s tim da tada ne idem u kontra napad uvjeravajuci osobu da je moje misljenje jedina istina i jedino ispravno, a njeno pogresno, vec da je njen nacin pogresan.
live and let live.
bila sam tolerantna osoba kada sam dosla iz nizozemske - sada nakon 14 god u HR na zalost vise nisam tolerantna ...
Primitivizam, tupost, bezosjećajnost, sebičnost, bahatost, licemjerje, pakost ... - navedeno ne toleriram i još puno toga sličnoga.
Prema definiciji, budući da je navedeno drukčije od mog sklopa, dakle nisam tolerantna, he, he.
Ok, godinice putuju, pa sam tolerantnija i prema mišljenjima, izgledima, načinima sjedenja/hodanja drugih, prema pjevanju onih koji nemaju sluha, he, he.:mrgreen:
Ovo me sjetilo na Balaševićevu pjesmu "Namćor".
"Ne volem, nikog, lutko
takva mi je narav
kao odzak, star i garav
puno dima je kroz mene proslo
Ne volem
ujne, strine, sogore, komsiluk
nataknem ih na civiluk
od njih nista dobro nije doslo ..."
A tebe volem, to je fakat
ti si mi ljubav jedina...:-D
Eh, Đole je moj idol pa sam sva sretna kad ga netko citira
http://www.youtube.com/watch?v=E0Ptovz_wV4 nek se nađe:mrgreen:
Bodulica, otisla sam prije godinu dana zato sto vise nisam bila sretna u HOUR (nisam se vratila u svoju domovinu vec prihvatila poslovnu ponudu koja mi se pruzala u AT). Zasto sam digla ruke? Da ti dam par primjera: 'ona' je dosla iz Nizozemske nema ona pojma gdje je dosla, - ne razumije ona nas, cula sam da je bila u vezi sa sefom - nebi ona vlastitim snagama tako daleko dogurala, igurno je dobila posao preko veze. Niste se zenili u crkvi - sramota, niste krstili dijete - pa sto je vama! Joj ma nije losa ta vasa poslovna ideja ali ja sam se toga vec davno sjetila\o - necete vi to uspjeti realizirati. Isli ste na MPO, pa imate umjetno dijete. Daj mi pomogni zaposliti prijatelja, ja to budala zaista napravim I 'prijatelj' se ne pojavi na prvom radnom danu. Nemoj se druziti s gayevima - I ti ces postati 'takva' ... Eto jedne male kolekcije komentara kojih sam se proteklih 'godina' nagutala. Naucila sam biti selektivna u svojim druzenjima, precesto sam se opekla. Postala sam netolerantna prema tudje netolerancije da bi sacuvala vlastita nacela. Dozivjela sam puno ljepih trenutaka u HR ali sam dobro zapamtila ruzne. Mozda je problem u meni ali ja simply nisam BORG!
Bodulice, da su svi ko' Đole, eh 8-)
Tolerantni, ofkors.
Razumijem te.
I sama sam nailazila na predrasude svake vrste. Naslušala sam se i ja kad ću krstiti djecu, kad ćemo se vjenčati u crkvi, zašto šetam pseto umjesto da rodim još koje dijete itd itd. Dok sam bila mlađa su me više dirali ti komentari, ali što idem starija počinjem uviđati da okolinu ne mogu promijeniti, ali ne želim dozvoliti ni da okolina mijenja mene.
Nadam se da si shvatila što hoću reći.;-)
Da ne quotam dugi komentar, Maxime, iz istog razloga ne mogu prežaliti dan kada mi je ponuđeno solidno radno mjesto u RH i kad sam ga prihvaila i vratila se naivno - i moja mala kap pomaže ga tkati. Iste sam komentare doživjela kaoi ti kao reakciju na iskakanje iz mediokriteta:
Tko stoji iza mene je glavno pitanje! Što bih ja sad nešto novo uvodila, kad mi tako radimo još od pokojnog XY-a? Na kraju mi je izričito zabranjeno da se natječem na natječaj - jer ako ja idem, onda neki drugi ne mogu dobiti. I znam da u mom svemiru ako je domaća recenzija da nemam šanse na natječaju jer se radi "ja tebi-ti meni", ako je međunarodna da imam značajno veće šanse. Naši interni natječaji namjerno nemaju jasne kriterije izbora.
U takvom survival okruženju je teško biti tolerantan na puno stvari. Na nerad, na nepoštenje, na narihtavanje natječaja, na laži, na podmetanja, na nepotizam, na švercanje u tramvaju, na prepisivanje u školi, na kašnjenje na sastanke, ne ispunjavanje rokova, kašnjenje na posao, na prebrzu vožnju, na bahato parkiranje s četiri žmigavca na zebri, na homofobiju, na agresivnu religiju, na psovke (oprostite mi Dalmatinke, u maloj dozi i ja podnosim :*).
Uglavnom, nakon mog iskustva života u tolerantnom okruženju i povratka, ovaj citat iz prvog posta:
...ne mogu prihvaćati da je to sve normalno.Citiraj:
To znači biti slobodan, čvrsto se držati svojih uvjerenja i prihvaćati da se i drugi drže svojih. To znači prihvaćanje činjenice da ljudska bića, prirodno različita u svojim nastupima, situacijama, govoru, ponašanju i vrijednostima imaju pravo živjeti u miru i da budu kakvi jesu. Također znači da se nečija viđenja ne nameću drugima.
Naravno, ne znači da idem s bombom u torbi, nego ne poštujem ove različitosti.
Bodulica, shvacam sto zelis reci ali ja imam drugaciji stav. Meni su bitna nacela koja su mi duboko usadjena kao dijete i ne zelim se svakodnevno morat boriti kako bi ih se mogla drzati, osim toga ne zelim da moje dijete misli da je nacin zivota u HR "normalan" - tu generaliziram. Imala sam izbor i svjesno sam otisla iz HR jer se vise nisam htjela boriti - nakon godinu dana vani sam opet ona stara, vesela, puna energije i puna samopouzdanja ...
Moje osobno misljenje je da HR nemoze biti tolerantno drustvo dok se nije obracula s hrvatskom jali ...
Jelena: debeli potpis ...
Maxime, ja kao jedini način vidim da što više ljudi ide na razmjene studenata ili stručnjaka, da osjete malo tu pozitivnu atmosferu bez cinizma i jali. Odnosno, već i tvrtke koje surađuju s EU profitiraju od tog duha. I zato sam definitivno pro EU orijentirana.
Kod kristalizacije dolazi do uređenja strukture. Uvjet za to je (uz odgovarajuću temperaturu) ili da se statistički lokalno napravi neki red ili da uđe strana čestica. To su centri oko kojih se radi red i kristalna fronta uređenosti raste dok se cijela taljevina ne pretvori u jedno čvrsto tijelo. Ja želim da se u RH napravi što više tih centara iz kojih raste kristal i nestaje amorfni nered. To je prirodan proces, a kristalizacija se odvija puno brže uz prisutnost stranih čestica.
Maxime i Jelena, vaši su zadnji postovi prešli granicu moje tolerancije. NIJE tako u Hrvatskoj. Možda u tom vašem krugu ljudi.
Ne možete uopćavati. Ja sam potpuno za Hrvatsku u EU, ali ne zato da nas promijene, nego da nam bude ljepše u većem društvu.
Toliko ružno pišete o Hrvatskoj, o "nenormalnom" načinu života. Tu gdje sam ja nema takvog jala, zavisti, cinizma i što li ste toga već nabrojale.
I potpuno ste sigurne da ste u pravu, ne primijećujući koliko vrijeđate.
Malo tolerancije prema svojim korijenima, ako može, molim.
Jelena, i ja sam za to da se stvari iskristaliziraju, da nastane red i rad.:-)
U sređenom društvu (i sustavu vrijednosti) ima smisla govoriti o toleranciji.
Dok tako ne bude vlada anarhija, nalaženje opravdanja, paravana za navedeno o čemu si pisala.
Beti, nemoj se ljutiti, pomalo razumijem Jelenu i Maxime.
Tko nije osjetio na svojoj koži taj jal, misli da toga nema, ne zna o čemu je riječ, čudi se.
Sit gladnom ne vjeruje.
Beti, ni u EU ne cvatu ruže, niti u RH, ali možemo gajiti ruže ljubavi i podrške makar u svom domu i nastojati proširiti ga na drage ljude, prijatelje, rodbinu, pa čak i suradnike/kolege s kojima radimo.
Tvoj pozitivan stav je ok. Važno je voljeti svoje, da bi poštivao tuđe.
Pisala sam prerano, čim sam pročitala, bez da se sleglo. No, stvarno mi smeta takav način pisanja o Hrvatskoj. I znam da i ja ponekad tako pišem da druge zasmetam:oops:. Trudim se da toga ne bude.
A ovo što si, Marna, napisala : Sit gladnom ne vjeruje, je potpuno točno. Često sam se u to uvjerila. I u životu i ovdje.
Beti3, oprosti na uvredi :heart:! Nije mi bila namjera nikoga vrijeđati, nego sam dobro opečena, do kosti, a vjeruj mi da nisam jedina i da nas ima dosta koji smo iskusili i jedno i drugo, koji ćemo se složiti oko ovoga gore što sam predirektno napisala. I nije maxime jedina koja je ponovo našla mir. Znam dosta ljudi koji su probali ovdje i onda su opet otišli van. Sve su to visokoobrazovani ljudi, doktori znanosti, ljudi koji bi itekako znali i mogli pomoći, koji imaju kontakte u svijetu i mogli bi pomoći u afirmaciji RH u EU. To su ogromne boli koje se moraju podnjeti.
Dok si dobro uklopljen nema problema. Ako po bilo čemu odskačeš - smetaš. A svi se slažemo da treba stvari poboljšati. Uljuljkavanje u dosadašnju praksu ne može nikamo dovesti, odnosno vodi tamo kamo idemo zadnjih 20 godina.
S druge strane Beti3, upoznala sam otkad sam ovdje i prekrasnu Hrvatsku. Onu koja se borila protiv Milinovića samnom. Ona koja razumije, ona koja poklanja preskupe lijekove, ona koja pristaje izložiti svoju prebolnu intimu u medije kada nas napadaju religiozne skupine, ona koja se suprostavi kada zna da nešto nije uredu reskirajući puno u životu. Kada je Milinović pokorio liječnike, mi smo jasno dali do znanja imenom, prezimenom i likom liječnicima što mislimo o tome, a onda smo morali kod tih istih liječnika na suboptimalno liječenje po Milinoviću. Nije to ugodno, iako znaš da nitko neće ići toliko daleko da te kažnjava što želiš imati jednake šanse kao Slovenci, Belgijanci ili Šveđani.
To je Hrvatska koju volim. I važnije mi je da se promijeni taj okrutni zakon, nego taj ulazak u EU, iako je moje reproduktivno vrijeme na izmaku. Jer je to borba prekrasnih ljudi, bez politike, samo sa srcem.
Drage moje, nije bit tolerancije samo usmjerena prema različitostima koje se odnose na identitet nego i ono unutar nas samih.
Dakle, imati obzira jedan prema drugome.
Počevši od svoje obitelji: muža i djece.
Isto vrijedi i ovdje.
Ponekad shvatimo doslovno neku poruku, neka nas riječ povrijedi ili neko mišljenje.
Što nas košta ispričati se ili jednostavno uvažiti da netko misli drukčije od mene?
Mogu pomisliti "Vidiš ona/on je u krivu."
Ali svatko ima pravo i na to.
I u najboljoj namjeri možemo nekoga povrijediti nastojeći mu ukazati na pogrešku.
Dobro je pustiti da se sadržaj "slegne", zar ne, Beti?;-)
Jednostavno ne možemo pobjeći od emocija - reagiramo, povučemo obarač (pardon - jezik) i evo bure u obliku tone postova koji se obrušavaju na nekoga ili neku ideju.
Nego, je l gledao netko Paradu? Je l taj film na tragu naše teme - tolerancija ili sam ja krivu predodžbu stekla iz foršpana?
Beti3, nisam osoba koja vrijedja druge ljude. Lijepo je sto volis svoju domovinu - ja Hrvatsku isto volim, donjela mi je novo zivotno iskustvo koje je bilo naporno I koji puta bolno ali mi nije zao zbog toga. Upoznala sam svojeg muza u HR I u Zagrebu rodila svoju curicu. Imamo puno krasnih prijatelja. No ne radi se o tome, radi se o tome da sam iznjela svoje osobno iskustvo na direktan nacin koji je sukladam mojem nizozemskom odgoju. Po meni je bit tolerancije da prosirimo svoje horizonte kako bi stvorili kvalitetniji svijet I da bi naucili od drugih kako bi I sami postali bolji ljudi. Nije ugodno cuti kritike na racum vlastite drzave ali te kritike dolaze u ovom konkretnom slucaju od osobe koja je silno htjela doprinjeti pozitivnim promjenama I koja je tuzna sto u toj namjeri nije uspjela. Nije lako biti 'drugaciju' u HR ...
Baš sam se na jednoj drugoj temi osvrnula na ovaj film kojeg sam bila upravo odgledala.
Film je proniknuo u samu srž ove teme i iz kina sam izišla toliko nabrijana i ogorčena da sam na tom topicu i napisala da mi je pun kufer ove pri*izdine gdje živim.:-x
Već sutradan su mi se polako slegli dojmovi pa sam zaključila da sam mogla i gore proći, recimo roditi se u Afganistanu:mrgreen:
Ali to ne znači da se svi skupa ne trebamo jače truditi da ova inače prekrasna država ne postane još ugodnija za život.
Bodulice, nisam gledala Paradu, ali znam o čemu se radi.
Dovoljna mi je bila najava filma.
Uh, tu mač psovanja, agresije ... joooj.
Možda u cjelini nije loš, fabula ima glavu i rep, moguće da donosi i pozitivu.:|
Tema sama po sebi izaziva burne reakcije (eksplozije bijesa i netolerancije).
Sjetimo se tih parada kod nas i malo istočnije.
Nisam gledala, ali mi se čini da bi mogao dobro djelovati na homofobnu ekipu, barem ovu verbalno i fizički nasilnu.
Na nas koji smo puno sretniji kada vidimo homoseksualni par koji se drži za ruke, nego dvojicu mišićavih koji se boksaju, možda djeluje frustrirajuće.
Da, Laura29, to je umijeće, ali nije nemoguće.
Uz dobru vježbu i samokontrolu (privatno i poslovno) moguća su čuda.
Mogu osobno posvjedočiti.:-)
Ali zato postoje forumi, he, he, da malo otpustiš kočnice.
Ne želim time reći da si dopuštam vrijeđati nekoga i sukobljavati se, ali da svašta napišem - to da.
U RL ipak, valja paziti, zar ne?
Posebno profesionalno.
Npr. naši ministri/-ice (i mnoge javne osobe) imaju osebujne izjave u medijima - čovjek se zapita, misle li to stvarno ili su bili brzopleti, nepromišljeni? Ili teže popularnosti? Što li?
Načelno možemo tolerirati neke pojave, odnose, orijentacije, stilove, ali kako je privatno?
Kad je netko blizak u pitanju?
Uopće nije problem biti tolerantan prema istomišljenicima, zar ne? Umjeće je biti tolerantan prema ljudima koji ne misle isto kao mi. Ja osobito ne ljubim pretjeranu uvredljivost i ljude koji se bave mišlju da se cijeli svemir vrti oko njih. Puno puta sam čula kritiku na svoj račun, baš da mi je znati tko nije. Nije za uho ugodno, ali Bože moj. Zar to znači da treba odmah zauzeti borbeni stav? Nastojim izabrati onu mirniju opciju, razmisliti pa onda polako dalje.
Ima još jedan problem, istina. Svatko ima svoju istinu, subjektivnu istinu. A da se pogleda malo i objektivno, ne bi škodilo, jelda?
E pa onda ona egocentričnost, ja pa ja, ja pa moj problem, pa ja. Helou... imaju i drugi svoj problem.
I tako, izjašnjavamo se kao tolerantni, ali ako malo bolje pogledamo, od tolerancije ni t. Pa pogledajte samo ovaj kutak za filozofski trenutak, koja tema nije završila zaključavanjem? Čim netko misli imalo drugačije od večine, odmah se skače- oni nas vrijeđaju, oni nas omalovažavaju. Bezveze. Ja mislim ovako, Marko onako.... pa šta onda? Zar svako mišljenje drugačije od moga mora značiti da me netko napada? Ja mislim da ne. Bilo bi poželjno naći sredinu. Ali kako????
Privatno, teško sa stopostotnom sigurnošću odgovoriti što bismo učinili. Možemo samo nagađati, ali i to je put prema tome da se pripremimo na što je moguću normalniju reakciju u RL-u.
Dok sam bila trudna, često sam razmišljala o životu svoje djece, o tome kako bih htjela da se razvijaju kao osobe. Došla sam do zaključka da želim da se razviju u zdrave, moralno odgovorne i tolerantne ljude. Kada bi se njihov način života razlikovao od onoga što ja smatram poželjnim, vjerujem da bih ih podržala ako su oni sretni takvim životom (naravno, ako takav način života ne ograničava slobodu drugih ljudi).