je.Citiraj:
vertex prvotno napisa
Printable View
je.Citiraj:
vertex prvotno napisa
vertex, pokušavam naći slike, ali nisam uspjela. No, kod normalnog, potpunog stava zatkom, beba je kao u joga položaju, nožice su savijene u bokovima i koljenima i prvo se rađa nožica. Bez problema.
No, postoji mogućnost da su nožice paralelno s tijelom, ispružene u koljenima, tijelo sasvim savijeno u bokovima, stopala kraj glavice. Zbog položaja bebine kičme, ne može se roditi, treba rukom ući u maternicu i povući nožice. Nakon toga ide.
beti, nije problem naći slike: guglaj "frank breech" (za razliku od "complete breech"). za ovo s povlačenjem nožica prvi put čujem. oslobađa se glavica, i da, takav stav zatkom se smatra najsigurnijim.
a vidim, ima nas koje možemo tome i posvjedočiti. :-)
Evo jedna slika.
Mom sinu se prvo rodila guza. Što je on iskoristio da popiški mamu. Koliko se sjećam, kad je već zadak, želiš guzu, a ne nogu.
Mislim da si nešto pobrkala s ovom nožicom, ali ipak je prošlo skoro 12 godina, pa bez da ponovim gradivo, ne bih dalje nabadala.
ms. ivy, je li frank ili complete najjednostavniji? Meni se sad pobucalo sjećanje.
edit: ma mora bit da je frank, drugo ne zvuči logično.
frank je ovo o čemu pričamo. complete je ovaj "joga" položaj koji beti spominje, kod njega postoji rizik da u porodu dijete spusti nožicu.
A pričamo o najjednostavnijem, i taj je na engleski "frank" i ide guza prva? Oprostite, ljudi, ali da to raščistim do kraja :mrgreen:
haha
http://en.wikipedia.org/wiki/Breech_birth
- Frank breech - the baby's bottom comes first, and his or her legs are flexed at the hip and extended at the knees (with feet near the ears). 65-70% of breech babies are in the frank breech position.
- Complete breech - the baby's hips and knees are flexed so that the baby is sitting crosslegged, with feet beside the bottom.
- Footling breech - one or both feet come first, with the bottom at a higher position. This is rare at term but relatively common with premature fetuses.
- Kneeling breech - the baby is in a kneeling position, with one or both legs extended at the hips and flexed at the knees. This is extremely rare, and is excluded from many classifications.
Pardon, sve si to već rekla.Citiraj:
ms. ivy prvotno napisa
i nastavakCitiraj:
ms. ivy prvotno napisa
daklem, po tome (i člancima koje sam čitala) ako je već zadak onda je bolje da je guza prva :)Citiraj:
Type of breech presentation - the frank breech has the most favorable outcomes in vaginal birth, with many studies suggesting no difference in outcome compared to head down babies. (Some studies, however, find that planned caesarean sections for all breech babies improve outcome. The difference may rest in part on the skill of the doctors who delivered babies in different studies.) Complete breech presentation is the next most favorable position, but these babies sometimes shift and become footling breeches during labour. Footling and kneeling breeches have a higher risk of cord prolapse and head entrapment.
Cure, puno vam hvala na trudu, pogotovo tebi Neno, Jabuko nasa crvena!
Ja ću još malo prorostati neke stvari.
Definitivno je najbolji zadak položaj ovaj s guzicom i ravnim nogama. Mene ti izvlacenje nogu nije ništa bolilo jer beba i sama savije noge kad se guza rodi i onda te noge lako idu van.
Due to the increased pressure during labour and birth, it is normal for the baby's leading hip to be bruised and genitalia to be swollen. Babies who assumed the frank breech position in utero may continue to hold their legs in this position for some days after birth.
Vjerojatno su zbog ovoga išli na spuštanje nožica. Nas su učili da nije dobro za bebu da se rodi sa nožicama skroz gore. Ova beba na slici u linku na Wikipediju nema skroz ispružene noge.
No, kakav bio položaj zatkom, nije kandidat za kućni porod. Osim slučajno.
:oops:Nešto sam se provrijednila, ne znam šta mi je.Citiraj:
marta prvotno napisa
No, dobar mi ovaj topic, napokon nešto skroz informativno, sve sami info, bez - ja bih, to je divno...i - a ja ne bih, ti si luda:mrgreen:
tako je, i ako su glavica i guza približno iste veličine (niti premala niti prevelika beba), piece of cake od poroda.Citiraj:
puntica prvotno napisa
ovo samo da mi topik dobije zelenu strelicu :mrgreen:
A i ako nisu, i ako dijete ima glavinu opsega 39,5 cm opet moze.Citiraj:
ms. ivy prvotno napisa
Pitanje za cure koje su rodile doma, odnosno, molba da opišu samo onaj dio koji se odnosi na vrijeme "tranzicije" i izgona jer se taj dio najviše razlikuje od onoga u rodilištu.
Naime, trudovi, rjeđi, češći, pucanje vodenjaka ili ne, to ide nekim svojim tempom, no kad dođe do izgona, u rodilištu se uglavnom forsira da ide što brže.
Na žalost, nemam iskustvo kako je to dočekati vrijeme izgona s prirodnim trudovima jer sam svaki put dobila drip no imam dojam da doma to nešto dulje traje i da se čeka namještanje bebe i spontaniji silazak.
Prvi put nisam imam uopće nagon za tiskanjem, stali su i trudovi, pa je to bilo forsirano tiskanje, plus nalijeganje na trbuh.
- Drugi put jak pritisak na debelo crijevo i onda isti postupak : udahni uduboko, zadrži dah, ne ispuštaj dah (zaista, kad bih ispustila malo daha, beba bi se malo vratila unatrag).
I tako svega nekoliko puta, svaki put je taj prolazak kroz porođajni kanal trajao maksimalno dvije minute, beba kao da je ispucana van.
Uz to je išlo i puknuće međice.
Položaj poluležeći, s jedva malo podignutim leđima od podloge, držeći se za one ručke na krevetu.
Ima tih detalja na nekim pričama s poroda, ali bolje da su ovdje na jednom mjestu, kad je već info:-)
evo, ja ću pokušati
moj izgon je trajao cca 10min
računajući u trudovima, bla bi to četiri truda
račun ih otkad sam osjetila da beba nasjeda, tj., je već zašla na vrata maternice u porodni kanal
to je prvi trud, stav sve četiri
pa sam se digla, prošetala, pa op, trčala kleknut (osjetila sam nadolazak novogo drugog truda)
rukama se naslonila, obujmila tabure (pasala mi je visina) i u drugom izgonskom trudu glavica je krenula niz porodni kanal, dio glave, vrh je provirio van kad sam ojsetila da se trud povlači, slabi i da se beba vraća.
nit sam imala poriv nit snadu da krenem tiskat neg sam čekala treći trud.
u trećem trudu je opet glavica (ne znam sad dokle se vratila) opet krenula vanka i izašla
tu sam već spontano stavila lijevu ruku pod glavicu
u četvrtom trudu je iskliznulo meni na desni dlani cijelo tijelo.
i to je bilo to.
poriv za tiksanje nisam imala, a bome ni snage (budući sam se pitala dal trebam pripomoć tiskanjem, al nisam u sebi nalazila snage, neg je jednostavno sve išlo samo od sebe)
pukla nisam
na bolničkom porodu sam imala forsirani izgon, tiskaj u trudu i bez truda. sam tiskaj da se bebica ne bi vratila. što mi je osobno bzvz.
pukla za jedan šav na manjoj usni, dakle izvana
zmaj, znači, ti nisi imala onaj pritisak kao na debelo crijevo, što tjera na tiskanje?
A kako onda osjećaš to da je glavica prešla ušće? zar to nije to.
I nisi ni tiskala nego je u trudovima beba sama silazila. Zvuči dobro:-).
Neno, ja ni na porodu u rodilištu nisam tiskala, već sam to više puta pisala, malena je samo isplivala van.
Bila sam na običnom krevetu, u predrađaoni, osjetila sam isti pritisak na debelo crijevo kao svaki put do tada.
I koliko sam se okrenula na leđa, zazovem, babica stigla i kaže: evo glavice! Jedan trud uz dahćanje i moja ljepotica cijela vani. Ni pukla, ni rezana, ni tiskala, a ni bolilo nije. Osim ona tri truda prije, to je valjda bila ta tranzicija, to je bolilo pošteno, ali neš ti tri truda izdržati...
Može i takav porod biti, da te ne iznenadi doma beba koja želi van bez da ju moraš istisnuti.
Četvrti porod mi to bio, to bude sve već razrađeno:lol:.( Ali mm kaže da se sve vratilo na normalno.:-))
Ionako sam sve sama obavila, kao da sam doma. Iako sam sigurnija bila tamo. (Ja svih sredim u rodilištu, tamo sam bila kao doma, koliko puta sam samo bila...pregledi, trudnoće svakojako završene, porodi...)
vidiš, nisam ti sve odogovrila.
neko vrijeme iza poroda uopće nisam kontala dal sam imala tranziciju dok nisam skontala da je to onih cca 20min prije izgona, kad sam tlila na sve četri, zbog "klete" sudbe svoje, lol
u to neko vrijeme, vjerojatno nešto rpije izgona, sam se mrvu pokakila :oops:
no nisam imala osjećaj pritiska na dabelo crijevo (što na bolničkom porodu jesam osjetila, pa mi je primalja rekla da rađam, lol, dok sam ja mislila da ću izvršit nuždu i bilo me sram). bila sam na sve četiri i sam se pomaknula u stranu i nastavila tulit dalje, lol
to je tranzicija, jer sam se glasala, jer mi je bilo "ne mogu više Isuse...neeeeeemreeeeem"
što se tiskanja tiče, mislila sam da sam luda. em što sam doma, lol, em što mi je došlo da ja nemrem pomoć dijetetu da se rodi. naime, uopće nisam imala poriv za tiskanjem, a da sam i tila tiskat, nisam mogla, jer sam se osjećala izmožedno i preslabo za tiskanje.
ipak, shvatila sam da je beba krenula kad sam osjetila da mi glavica radi neš što osjećam. dakle, gura se niz vrat maternice na početak porodnog kanala.
e tad mi je bilo - fala Bogu, kooooonačno (reko bi čovjek ko da je bilo satima, a ne dvadesetak minuta)
to računam ko prvi trud
pa taj drugi kad sam kontala da bi tiskanjem možda mogla kompenizirat popuštanje truda i ipak istjerat glavicu van, al nisam "marila". jednostavno nisam mogla, a nit osjećala da bi trebala.
pa treći, rodila se glava
četvrti, rodilo se tijelo
da. beba je sama silazila pod naletima stiskanja, jedino i samo, maternice
i meni zvuči dobro, jer sam veeeeećinom čula da moraš tiskat il neš rodit :roll:
iako sam negdje čitala i o tom porivu za tiskanjem..
u više navrata sam kontala, pa di je taj poriv, kak ću znat da ga imam, trebam li tiskat, pa zaključak - sad ni nemrem tiskat jer nemam snage....i tak sam mislila da ja neš "zadržavam", u onim minutama tranzicije, i da nemrem rodit jer ne pomažem ditetu da se rodi...
kad li me maternica iznenadila, monćno iznenadila
Neno, mislim da sam ja svoju tranziciju prespavala, trudovai su bili rijetki i mocni. Kad je beba krenula van, bila sam na koljenima, celom naslonjene na zid i nisam morala tiskati. Zapravo, nisam morala tiskati kao u bolnici, ni blizu tako, ali jesam nesto, mislim da bi to u bolnici nazvali neucinkovitim. I ako se dobro sjecam, nisam zadrzava dah, niti bilo sto slicno. Malo mi se tesko sjetiti tih detalja, jer sam istovremeno plakala od srece, smijala se i rukom dirala bebinu glavicu, i nisam obracala pozornost na nesto tako usputno kao disanje i tiskanje. Pretpostavljama da je taj osjecaj potrebe za tiskanjem umanjen u kucnim porodima, jer zene ne zauzimaju lezeci polozaj.
Nisam ni ja baš tiskala
išlo je samo, malo pomalo. Nemam pojma kako sam disala, valjda onako kako mi je došlo. nisam se time opterećivala. jedino sam morala tiskati da izađe glava, s obzirom da je već bilo prošlo puno vremena od kad su izašle noge i guza i leđa, pa je i glava morala van. Taj dio je jedini u kojem sam zapravo JA nešto morala radit. Ostalo se odvijalo samo od sebe
zapravo, kad se sjetim bolničkog poroda uvijek se sjetim da sam danima poslije jedva nosila dijete jer sam imala upalu mišića na rukama jer sam se valjda toliko grčevito držala i vukla za one ručkice na stolu, baš se sjećam da sam čvrsto držala ta čuda i pokušavala tiskati :-o
meni su se trudovi pred kraj nekak stabilizirali, dolazili su u relativno pravilnim vremenskim intervalima (bar mi se tak cinilo :mrgreen:). na drugom porodu mi je vodenjak bio puko prije nagona za tiskanje jer sam kuzila da mi se u trudu slijeva voda po nogama. na trecem mi nije ni kap iscurila dok sam tiskala, sve je izaslo nakon bebe. oba izlaska su imala svoj tempo. ja nisam tiskala voljno, nego bi si dala oduska kad ne bi mogla samo propustiti prolazak. (malo tesko za opisati).
racunam da je taj zadnji dio (prolazak kroz kanal i tiskanje) trajao oko sat vremena, mozda i vise, sat i pol. ko bi tocno znao kad nisam znala di sam, nego ovako retrospektivno pokusavam izracunati.
polozaj oba puta klececi, s tijelom nagnutim naprijed.
meni je taj finiš mutan...
samo znam da sam imala strašan poriv za tiskanjem....i da sam to rekla douli...
jer sam se sva zbunila....kao doma se ne tiska...a meni se tiiiiskaaaaa....
a doula meni....ma sad radi što hoćeš.....mam mi je bilo bolje....
nego...primalja mi je savjetovala da ne tiskam...nego propušem trud....onako snažno....što se pokazalo konstruktivnijim..
to je trajalo, ja mislim...3, 4 truda...baš na samom kraju....
pozitivna stva je ring of fire...koji te sam spriječi da tiskaš sumanuto...
mene kad je počelo peći...a peklo je bome fino....automatski sam manje tiskala, više propuhivala....i glavica je bila tu...
ja sam imala jedan šav...
da nisam tiskala možda ne bi bio niti jedan....
cini mi se da taj pritisak na debelo crijevo ima veze s lezanjem na bolnickom krevetu, jer ga ja uopce nisam osjetila u oba poroda. u prvom porodu sam bila u kadi, na boku, trajalo je jedno 45 minuta, primalja mi je rekla da tiskam samo dok je trud, i tiskala sam (sto mi je sad zao, nije mi bilo ugodno ni spontano i mislim da bi bilo bolje da sam zauzela bolji polozaj, vertikalniji, i pustila maternicu da radi svoje, a i pukla sam malo).
u drugom porodu je cijeli izgon trajao jedno desetak minuta, cucala sam cijelo vrijeme i to mi je bilo strasno ugodno. nisam ni jednom, ni malo, tiskala, uopce mi nije padalo na pamet, kako kaze marta imala sam vaznijeg posla. mazila sam bebinu glavicu dok je bila vani a tijelo jos nije, vikala da ju volim i da je prekrasna :heart:, i cekala iduci (zadnji) trud da i tijelo isklizi van. bilo je tako lako, tako jednostavno, netiskanje i cijeli taj njezni izgon su me apsolutno odusevili.
Izgleda da je i kod mene bilo tako,i nisam o tome ni razmisljala dok ne vidjeh sta pisete.U oba bolnicka poroda sam imala osjecaj kao da cu se "ukakiti",i bilo me strasno stid.
S trecim kucnim nisam imala nagon za tiskanjem,vec je beba u svakom trudu napredovala prema van.U prvom trudu je otisao vodenjak,u drugom se nazirala glavica,u trecem glavica skroz izasla,i u cetvrtom cijelo tijelo izmigoljilo van :heart:
Taj sami izgon za mene je bio najljepsi,jer me nije boljelo,a samo se odvijalo.
Jedino za cim zalim jeste da mi nakon izgona trudovi nisu nestali,tako da nisam mogla da uzmem bebu,niti da se pomjerim,vec sam jos imala par trudova(dva ili tri,nisam sigurna) nakon kojih je izasla posteljica.
E tek tad sam osjetila ono olaksanje potpuno.
A nocas sam sanjala da sam rodila curicu,i da vam pisem kako sam upravo rodila.Porod mi je bio prekrasan u snu.Izgleda da previse razmisljam o porodu :oops:
Hvala cure,
izgleda da onaj famozni push!push! iz filmova,
kad teče prirodno i kad je žena opuštena (bilo u rodilištu ili doma), nije baš obvezan.
A zapravo je i logično da u ležećem položaju glavica prilikom silaska u kanal pritišće i debelo crijevo jer ide dolje ravno prema njemu,
u uspravnom položaju pak, na koljenima i slično to nije slučaj.
Zato oni u rodilištu valjda inzistiraju na klistiru jer kad ležiš uvijek su veće šanse da s djetetom izlazi i sadržaj crijeva (tiskanje jednog i drugog je identičan postupak).
Ja sam na drugom porodjaju imala klistir, izgon je bio u uspravnom, lagano klececem polozaju do poslednjeg truda za koji sam sela na krevet, pa sam osetila pritisak na debelo crevo i izaslo je malo fecesa.
Treci put sam isto osetila pritisak ali mnogo manje nego drugi put, rodila sam u poluklececem polozaju, nisam imala klistir i isto je izaslo nesto fecesa.
Vodenjak su mi probili prvi i drugi put, treci put sam rodila bebu u vodenjaku.
I drugi i treci put faza izgona je bila kratka, s ogromnim rastojanjima izmedju trudova, i bezbolna.
kli draga kako ti zavidim na ovom "bezbolna" :mrgreen:
meni je u sva 3 poroda jedina bezbolna stvar bila pauza izmedu trudova :mrgreen:
i moram spomenut da sam jedino nakon treceg imala trudove za posteljicu, i bili su totalno bolni, kao pravi. nakon prva 2 nisam imala nikakve trudove poslije izlaska bebe.
ja sam ih imala nakon drugog poroda....nimalo ugodni...
bome su mi bili neugodni...
Zašto se ja ne sjećam tih trudova za posteljicu? Očito kad dobijem bebu u ruke, više mi ništa drugo ne dopire do svjesnog dijela mozga:-).
Je, sigurno, ti si zaljubljena u bebu, a druge su lobotomirane. Daj, beti, roditi u bolnici i doma nije isto ni kod posteljice.Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Sva tri puta u bolnici su mi isti tren šibnuli injekciju za brži izlazak posteljice, plus ranije drip, što sve dođe na isto - em posteljica izlazi odmah poslije bebe, em ju oni lagano potegnu ili malo pritisnu trbuh.
Nijednom nisam osjetila nikakav trud pritom niti je bio potreban moj napor.
Sigurno jer sam jako voljela bebu:roll:, a ove tu kućerotke ju ne vole.
nena ti si fakat zakon LOL
ja nisam ni najednom porodu imala te trudove za posteljicu, ali su me zato nakon drugog i trećeg poroda prvih par dana jako boljele one kontrakcije maternice za vrijeme dojenja. mene to boli baš kao trudovi i jako je neugodno.
Evo, lutonjica je doma rodila pa nije imala ( ili se ne sjeća, ili ih je zanemarila) te trudove za posteljicu.
Nismo sve iste. Ne znam zašto mi ne vjeruješ kad kažem da se ne sjećam trudova za posteljicu.
I nikako nisam mislila da netko ne voli svoju bebu, to je toliko daleko od mojih misli da dalje ne može biti.
Ja pokušavam sebi naći razlog zašto se ne sjećam. Nikom drugom. Žao mi je da sam krivo shvaćena.
Nisi osjecala trudove za posteljicu jer si vjerojatno rodila posteljicu odmah nakon bebe. To naime u rodilistu tako ide. I naravno da ni ne skuzis, jer nema pauze. Kad imas pauzu od dva sata, onda definitvno mozes reci "sad osjecam trudove za rodit posteljicu".
Citiraj:
Beti3 prvotno napisa
Pa vjerujem ti, kako ne, pa nisam ni ja to osjetila. Ali to nema veze s opsjednutošću s bebom.
Navela sam objektivne razloge uvjeta u rodilištu (isto kao i marta),
a i ti sama često navodiš baš to- zašto se nešto događa iz fizioloških razloga ili utjecaja kemijskih supstanci, nema veze s nečijom brijom u glavi .
A da smo sve različite, evo kli-kli kao dokaz, ona rađa bezbolno :njegujem zavist beskrajnu:
ja se na bolnickom porodu ne sjecam uopce sta je bilo s posteljicom, ni kad je izasla, ni kako (to vjerojatno nije za zacuditi se s obzirom na kolicinu droge u meni :roll:). zato me iznenadilo na drugom kad mi je babica rekla da ju istisnem, a ja si mislila kaj sad ova tu brije, pa to izade samo od sebe da zena ni ne skuzi :lol:
naravno nije tako, nego se posteljica fino osjeti kad ju istisnes, jedina je sreca sto je mekana pa ne smeta jako na izmucenu rodnicu :mrgreen:
valjda je na tom drugom porodu babica preduhitrila trudove (sto opce nije ispalo lose). a na trecem su mi dosli prakticki odmah, nakon jedno 5 minuta od izlaska bebe