Istekao mi edit :roll:
Jedan od razloga protiv odgode mi je bila ekipa iz vrtića koja bi iduće godine trebala u školu.
Printable View
Istekao mi edit :roll:
Jedan od razloga protiv odgode mi je bila ekipa iz vrtića koja bi iduće godine trebala u školu.
ja jesam odgodila i ta odluka mi se pokazala odlicnom. ali ja sam imala razloge, od pocetka predskolske godine, do kraja. no isto tako sam tek pred kraj ozbiljno stavila na papir razloge za i protiv.
i ona se jako promjenila preko tog ljeta, no isto tako jos i vise tijekom sljedece godine.
Mi upravo imamo odgodu i ja sam prezadovoljna.
Toliko koliko je on još uvijek nezreo vrlo bi mu smetalo u školi. Nadam se da će za godinu dana biti bolja situacija.
Naša odgoda je bila temeljena mišljenjem psihologa i školskog liječnika, obadvoje su rekli da još definitivno nije spreman.
Oprostite, bila sam možda nejasna.. odgoda bi bila zbog možebitnog socijalno-emocionalnog aspekta. On je veliki emotivac i imali smo prije 1,5godinu razgovor s psihologicom da nije u rangu vršnjaka.
Obzirom da se na kraju pokazalo da je tu odluku ona temeljila na procjeni dvije odgojiteljice koje su bez iskustva tek počele raditi u vrtiću, prilično sam sada skeptična na njenu procjenu. Naime, prije 4mj smo bili ponovo na razgovoru i rekla nam je da se on jaaako promijenio, da je i dalje emotivan i da će takav uvijek biti, te da i dalje zna odreagirati burno, ali to je sada jako rijetko. I napomenula da će dati pravu procjenu kasnije. Isti dan smo razgovarali i sa njegovom tetom (ove dvije su u međuvremenu otišle) koja ima iskustva i ima svoje dvoje djece.. koja je rekla da je on skroz u skladu djece njegove dobi. I da obzirom da je kognitivno na većoj razini, da moguće da emocionalni razvoj kasni. Ali nije dramatičan kako nam je bilo rećeno prije.. zapravo nije tako baš tim riječima rekla, ali nam je dala do znanja da je po njoj to bila loša procjena.
Još jedna stvar je da je pola starije grupe od njega ostalo u vrtiću, djeca koja znaju i čitati i pisati i apsolutno su spremna za školu i zakonski i nezakonski.. Ostali su jer eto, roditelji odlučili da djeca još malo guštaju u vrtiću. I slijedom toga ni ja ne želim svoje dijete mučiti sa školom ranije, ako će pola njih u razredu biti starije godinu dana od njega. :-/
Znam da ima dosta za odluku, samo me zanima vaše mišljenje. Osim djece u vrtiću znam još par roditelja koji su svoju djecu odgodili i stekla sam dojam da rijetko tko ne odgađa dijete koje je rođeno u veljači i ožujku.
ne vidim iskerno razlog za odgodu. Moja je rođena 28.02., zna većinu slova, ne sva, ne čita nego polovno slovka, emotivna je, broji do 20, ne zbraja :D tome škole služe. da nauči
ako sam krivo shvatila, i ima još neki razlog, nikako se nemoj povoditi trendom ili grupom prijatelja. vidi što je najbolje za njega
http://danas.net.hr/intervju-tjedna/...ntervju-tjedna
"Djeca u Finskoj počinju s formalnim obrazovanjem tek sa sedam godina, tvrdeći da djeca moraju biti spremna za proces školskog učenja."
ja sam bila ta koja je smatrala da ona nije emotivno zrela za skolu. ok, tu je bilo i misljenje teta koje za povjerenstvo, kao i misljenje vrtickog psihologa, nije vise mjerodavno.
znala sam da je intelektualno zrela, to su pokazali i testovi (bila je i vise nego zrela), no meni nije sjedao taj emocionalni aspekt i smatrala sam da je on podjednako, ako ne i vise, vazan kao i intelektualan.
inace je jako emocionalna i u tom periodu bila je jako povucena i zatvorena, osjetljiva...jos uvijek bi mene zvala da JA pitam neku djecu (poznanike ali i njene prijatelje) da se nesto igraju, da ja pitam novo dijete kako se zove, tetama je jedva ista govorila...uz to je i dobila sestru nakon sto je 6g bila sama i smatrala sam da bi sve zajedno za nju bio preveliki korak polazak u skolu i da bi postojala mogucnost da umejsto da u skoli i sa tim znanjem procvjeta, da se zatvori i "uvene" id a se pojave i problemi s ucnejm.
na testiranju za skolu i pedagogica i lijecnica su potvrdili da je ona intelektualno spremna za skolu (cak su govorili da je za drugi razred, ne za prvi) i odgodu mi nisu dali.
pisala sam zalbu.
ove godine za nju je bio pravi trenutak za polazak i ona je druga osoba.
uciteljice kazu kako je zrela, zrelija od svojih vrsnjaka, ozbiljna, komunikativna, otvorena, ima koncentraciju i strpljenje. sve ono sto prije 12mj nije bila.
danas i ljudi oko nas koji su kritizirali moju odluku, pozdravljaju je i vide koliko sam bila u pravu.
nitko ne pozna svoje dijete ko roditelji i oni najbolje znaju da li je dijete spremno ili ne.
zato i pravni mehanizmi prilikom zalbe uvazavaju misljenje roditelja.
prati dijete i vidi kako se ponasa i koliko se razvija.
moja je rodjena na samoj zakonskoj granici i da je rodjena na termin ne bi prosle godine bila skolski obveznik.
u razredu od njih 20, dvoje ih je koji su odgodili skolu prosle godine. obje su rodjene na samoj granici.
Znači da ih ne odgađa puno.. ja sam nekako stekla dojam da bi bar pola razreda bilo sa odgodjenom djecom.
Leonisa, moj maleni je sramežljiv isto, ali možda ne u tolikoj mjeri. Npr u vrtiću je jedan od glasnijih i potpuno opušten medju prijateljima (kaže teta da je jako dobar i da nikada s njim nema problema i da voli raditi sve što im zada). Dok kada nekoga novoga upozna je dosta suzdržan.. teško se otvara, treba mu vremena..
Znam da bi roditelj trebao znati najbolje.. ali ja stvarno ne znam. Da znam ne bi tipkala ovdje :D
Recite mi da li je ovo normalno za njegovu dob: U 8/9 mj je krenuo prvi puta na engleski i u glazbeni vrtić van vrtića.. Na engleski smo prva 3 puta odlazili da nije htio ni ući unutra. Sjedili bi ispred i gledali iz vana što oni rade. Ali on nije htio s nogom dotaknuti ni tepih u toj prostoriji. četvrti put (tada sam rekla da više ga neću mučiti ..to je zadnje) je ušao unutra suzdržan i bilo je sve ok. Danas je druga priča.. jedva čeka kad će ponedjeljak kada ima engleski.. ooobožava ići na engl. Stvarno obožava. Doma nam pokazuje što su radili, traži me da puštamo pjesmice,.. itd. OK, engl. je helen doron i nije škola. No ipak, oni tamo uče slova, imaju olfo zadaće i tak.
Glazbeni vrtić je prošao prilično glatko. Tamo sjede za stolom i igraju se uglavnom, pjevaju, 'sviraju', crtaju.. rade i neku igru koja mu se ne svidja, ali ju odradi. I kaže da mu je i tamo lijepo.
Da li je takvo ponašanje u skladu s dobi djece njegovog uzrasta? Ostala djeca (većinom curice) su npr. na engl od prvog sata ušli unutra bez problema. Da li je to znak da je emocionalno nezrel?
Super mi je ovaj članak što je stavila Cubana, ali teško da će to skoro kod nas zaživiti. I ne znam koji je njihov plan i program za djecu koja kreću u prvi razred (sa 7 godina).
Sigurna sam da je bolje da je dijete što zrelije to bolje da krene u školu (u ono doba kada smo mi kretali sa 6 škola nije bila toliko zahtjevna), ne dvojim niti malo kod toga. Samo što imam problem s tim da njegovo svo društvo će ići u školu. Sada bi mi bilo idealno da uvedu onih 9 godina škole. :)
Mislim da je ogromna greška promatrati vrtić kao guštanje a školu kao mučenje.
Da, škola je obaveza, pa šta?
E. je sličan tvome, ali puuuno žešći, on je sramežljivost kamuflirao agresijom.
Stvarno ti je prerano razmišljati o odgodi, pusti bar još par mjeseci a za to vrijeme poradite na novim situacijama.
Od odgode ne treba bježati, ali je treba potegnuti u odgovarajućim situacijama.
Iskreno, i mene malo nervira taj trend. sreća da nije još došao do našeg sela.
Moj stariji je zadnju vrtićku godinu doživljavao kao dosadu. Nije toliko bilo mučenje, ali spojili su njih predškolce s trogodišnjacima, pa su ovi veliki bili dadilje malima. Dobro je to i fora 2 tjedna, ali djeca su izdržala cijelu školsku godinu. Nisam od toga radila problem, ali danas mi se čini da bi im bilo bolje bez tih malih - imali su premalo zajedničkog.
ozujak moji nisu sramežljivi pa ne znam reći što je "normalno". cura je recimo s 2,5 godine zapilila da bi plesala, ušla je sama bez mene i nijednom se nije okrenula, takva je i dalje. to definitivno ne znači da je tad bila emotivno zrela za školu :D
ni meni se ne sviđa trend odgađanja po svaku cijenu. i što znači da djeca negdje kreću TEK sa sedam. pa kod nas malo "nadrapaju" - i to uvjetno rečeno - ovi rođeni u 1., 2. i 3. mj. Svi drugi su vrlo blizu sedam (sinu su falila dva mjeseca do 7, rođen je u 11. mj i ne mislim da je to neka razlika)
Slažem se da trend odgađanja nije dobar.
Trebalo bi više pažnje i vremena uložiti u dijagnostiku u predškolskoj dobi, jer mi se čini da procjena sposobnosti za polazak u školu dolazi prekasno i ne stigne se više intervenirati. Odgoda sama po sebi bez odgovarajuće terapije ili barem uputa roditeljima kako dijete potaknuti da razvije ono što mu nedostaje (motorika, socijalne vještine... ostalo) ne znači puno, često može biti i kontraproduktivna ako dijete dođe iduće godine na upis samo starije, a ne i zrelije tj. sposobnije.
vidis, moju je to spasilo.
ona je bila medju najmladjima u starom vrticu i zadnja godina joj je bila ubitacno dosadna, plakala je da ne zeli ici u vrtic. nikad se nije mogla izboriti da u igri bude mama, tata ili seka vec je uvijek bila pas, oni "stariji" su birali prvi, nikad nije bila doktor, nikad nije bila ista "facasto".
u periodu odgode preselili smo je u novi vrtic u kojem je bila mjesovita grupa, od 3 do 6,5/7 i ona je procvjetala, konacno je bila "druga strana". ona je bila ta "velika seka" u grupi sto je oduvijek zeljela. oslobodila se, stekla samopouzdanje, nije bilo nikog ko ce je gusiti i njoj je takva atmosfera pogodovala, isla na ruku.
zaista sve ovisi o djetetu :)
ni ja nisam za odgodu po difoltu.
jesam za individualni pristup, bilo da se radi o odgodi ili prijevremenom.
i isto tako mislim da ako se s djetetom ne radi na onom zbog cega je odgodu dobilo/trazilo, da odgoda nema smisla.
Meni nije jasno o kojem se to trendu odgadanja radi? Tko vidi taj trend?
u razredu od M. njih 25 , jedino je on bio sa odgodom . Na moje inzistiranje , jer ga je dr.skolske medicine htjela poslati u skolu jer je bio jako visok. A po datumu je bio na granici 30. 03 . je roden.
Odgodu sam trazila samo i jedino zbog toga jer sam osjecala da nije spreman za skolu . I bila sam jako u pravu. Imao je problema i kad je krenuo godinu kasnije , a koliko bi tek problema imao da je krenuo kada je trebao ... I tako niti sa 7,5 nije mogao lako zadovoljiti ono sto je od njega sistem trazio .
o trendu gdje sve više ljudi razmišlja o tome ili pokrene, ali eto ne zapnu svi pa neke doktori "otkantaju". svake godien čujem sve više komentara ljudi koji bi odgodili klince, a riejtko tko ima bolji razlog od "nek se igra još malo"
ja se ne bi s tobom slozila. u vrtickoj grupi u kojoj je moja bila i odgodila, bila je jedina.
u novom vrticu i grupi, bilo ih je 3 koji "ponavljaju" predskolsku.
u razredu ih je 2 s odgodom.
nitko nije zbog igranja odgodio.
Pa tak je i bilo dok su se moja djeca upisivala, ali vidim po razredima koji dolaze. S druge strane, ima i puno djece koja bi trebala odgodu, ali nikome nije palo na pamet tražiti je. Nažalost, takvi da i dobiju odgodu obično ne dobiju terapiju ni dodatni rad kod kuće, pa uzalud vam trud svirači...
Moji nisu imali odgodu, moj veliki je rođen s "dobre" strane dobne granice pa je bio među starijima u razredu. Za njega bih tražila odgodu da je trebalo - imao je (i još uvijek ima) lošu finu motoriku zbog neuoroloških razloga.
Za mlađega sam vjerojatno pogriješila što nisam tražila odgodu - ne znam. Nisam tražila. Nije mi se činilo da treba jer je bio bistar i imao odličnu finu motoriku, ali pokazalo se da nije savladao čitanje do kraja drugog razreda pa smo tražili uzroke. I tako.... Nema nikakvog načina da čovjek sve predvidi ni spriječi. Mi smo dobili svoj "svežanj zafrkancije" za svako dijete i uredno odradili skupa s njima. Ovi početni problemi sad su davna prošlost, sve se riješilo, ali stižu novi i tako...do daljnjega, he he he...
Ont. podržavam individualni pristup i pažljivu procjenu za SVAKO dijete da li je spremno za školu, bez obzira da li to roditelji traže ili ne.
Sirius, možda to nije bilo tako prije koju godinu, ali ono što ja vidim u svojoj, doduše mikro, okolini je to da su skoro svi odgodili upis. Razlog je taj da su zreliji kad krenu kasnije i lakše im je svladavati gradivo, lakše se koncentriraju.
Da li postoji negdje nekakva mogućnost privatno.. procjene da li je dijete za školu ili ne? Razmišljam da odem nekakvom psihologu (kome??) koji bi mogao dati realnu procjenu da li dijete može se nositi sa svime što škola nosi. Ne sad... za koji mjesec, prije nego krenu službene procjene.
neki su isli severici.
Iz iskustva (bila i tamo i u Suvagu) u školama i tim komisijama još uvijek puno radije vide papire iz državne institucije nego od privatnika.
Treba pitati nadležnog školskog liječnika - to je mjesto gdje se to rješava bez posebnih muka, ali mi smo imali papire iz Suvaga (zbog drugih stvari) pa znam da se bave i time - imaju i psihologa i sve što treba za procjenu, pogotovo ako dijete ima nekih smetnji.
leonisa jednostavno nemamo isti uzorak ljudi oko sebe :) ne kažem ja da ti ne vjerujem
to da. ako je za komisiju.
no s druge strane, ko sto vec rekoh, postoji i zalba na odluku komisije. :)
ja mislim da je najbitnije da roditelj bude na cisto i da se naprave obrade za "roditeljski mir", a onda ako je roditelj siguran u svoju odluku, ta odluka ce se i sprovesti.
(osim ako se nesto u zakonima nije promijenilo u ovih godinu dana)
Mi smo kod Tanje Sever isli nakon sto smo vec dobili odgodu , tj. kad je M. krenuo u prvi razred. Zao mi je sto nisam za nju znala i ranije , jer mi je ona objasnila TOCNO u cemu je problem.
Mi smo isli na timsku obradu tek kad sam skolskoj medicini rekla da zelim odgodu i ona ju nije htjela dati bez preporuke komisije ( obrada je bila u dz , ali podruznica od kukuljeviceve).
Oni su nam dali papir , ali apsolutno nikakve smjernice ili pomoc.
Da, vidiš, u E.ovom razredu mislim da nema nijedna odgoda, a nema ih puno ni u mojoj školi.
Izgleda da su ipak brojniji oni roditelji koji o tome samo pričaju.
Ali mi je strašno išlo na živce kad bi se svaka baba u selu zgražala što će E. ove godine u školu.
A dijete procvjetalo!
meni je otvoreno lijecnica rekla da ce vidjeti koliko ih je u razredu. ona je bila predsjednica komisije i njena je bila zadnja.
isto tako joj je bilo bitno kako L. crta i bila je impresionirana crtezom i rekla zar ne vidim koliko je tu detalja, to vam je za vise nego prvi razred.
ja joj rekla, ima tetu akademsku slikaricu, bit ce da su to geni. al to ne odrazava realnu sliku njene emocionalne zrelosti.
nije me fermala pol posto.
nisu mi cak ni javili da nije dobila odgodu, vec sam na dan upisa zvala da pitam sta se dogadja, pa sam s 15 dana starim djetetom isla u ured grada davati izjavu, nositi zalbu i maltretirati se s administracijom.
Obzirom da sam imala po datumu "granično" dijete, dvoumila sam i na kraju odlučila da sve moje nedoumice riješe profesionalci ALI pri tom ne mislim na tim ljudi prilikom testiranja za školu, jer znam (a tako sam se i kasnije uvjerila) da se ide ko "na traci", već sam odlučila napraviti jedno ranije testiranje tu zimu dok je bio predškolac na ERF-u.
Ne znam koliko se sada čeka, tad je to bilo par mjeseci (prije 3 godine).
Jednostavno sam htjela da tu procjenu zrelosti napravi netko tko je za to obrazovan i ko će se time ipak detaljnije pozabaviti nego što je slučaj na školskom testiranju.
Tamo je dijete dobilo zeleno svjetlo (isto je dobilo kasnije i u školi i kod šk. medicine). Tada sam bila mirna.
Procjena se pokazala ispravnom - iako je skoro najmlađi u razredu (sad je trećaš), za sad nikakvih problema nema, ni u savladavanju gradiva, ni u socijalno-emoc. odnosima.
Gdje se sada može napraviti takvo testiranje, ne znam, ali sigurna sam da ima mjesta za to...
S druge strane, u razredu mojeg sina je dvoje djece čiji roditelji sada razbijaju glavu zašto nisu tražili odgodu (rođeni u ožujku). Sve su prepustili sustavu, ali očigledno je procjena bila kriva. Od samog početka kaskaju za ostalima, ne toliko u savladavanju gradiva koliko jako odskaču od drugih u emoc.-soc. zrelosti. To se povlači još uvijek, nije to samo bila prilagodba na prvi razred.
E super, otići ćemo kod Tanje Sever. Hvala! :)
Neću u SUVAG jer mi se ne čeka 7-8 mj koliko smo čekali logopedicu. :-/
S njenim mišljenjem ću onda psihologici u vrtiću pa ćemo znati odlučiti. Samo mi je bitno da mi kažu da je emocionalno zrel za školu (to ćemo otići tamo negdje poslije njegovor rođendana (3mj), nadam se da neće biti prerano.
buba klara, što je ERF?
Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet
e, da - također mislim da je to sa odgodama više fama, nego realnost
u razredu mojeg sina samo je jedno dijete sa odgodom, a u druga dva treća razreda nijedno
(moguće je da griješim - da je u nekim ranijim generacijama toga bilo više, ali sumnjam...)
Da, sada guglam i vidim da ima dosta roditelja koji idu njoj i da su velike gužve. Onda cu zvati negdje tamo oko Bozica.. valjda cemo doci na red do Travnja :)
Ako ne uspijemo, raspitati ćemo se dalje za ERF (pretpostavljam da to može preko uputnice).. iako me toliko ne zanima logoped (bili smo u SUVAGu i tada je sve bilo ok), već samo psiholog.
za ERF ti nisam sigurna u guzve, bolje nazvati i pitati za proceduru...
jedino čega se sjećam jest da je bilo nekoliko mjeseci čekanja u igri .-)
testirali su nas psiholog i logoped
I ta odgoda ovisi od grada do grada i od kvarta do kvarta. Recimo, van Zagreba ima puno manje odgoda nego u ZGu (to sam čula u nekoj emisiji na tv-u prije cca godinu dana).
I djeca u našem vrtiću, čak curice koje su napredne, pametne ..oduvijek bile i ostale, odgađaju. Šokiralo me jedan dan kada sam onako sva presretna uzela crtež svoga malenog u ruke i pohvalila njegu nespretno nacrtanu kuću, drvo, auto, a onda vidjela curicu koja je isto pružala svojoj mami crtež.. ajme! Nebo i zemlja! Malena je nacrtala toliko lijepo i precizno da ni ja ne bi mogla tako dobro crtati. Inače curica nije povučena, odnosno ista je kao i svi oni, ravnopravno sudjeluje u aktivnostima. Njena mama je odlučila pričekati još jednu godinu jer su njene još dvije prijateljice odlučile ostati.