Printable View
Meni su viteške igre najbolje na Velikom Taboru. Tamo ima i natjecanje u gađanju lukom i strijelom i razne druge stvari, dječje kazalište i slično. Nema velikog turnira ko u Stubici, ali to je i bolje za manju djecu. Jednom sam bila u Stubici s trogodišnjim M. i četverogodišnjom nećakinjom - skoro su mi pregazili djecu. Za veće koji se mogu sami za sebe brinuti je OK.
Zanima me Dubovac, tamo još nismo bili.
Livade iza nase zgrade su prepune puzeva (onih malih, ne vinogradnjaka) pa smo jucer donijeli nekoliko doma, stavili ih u vrecicu (s rupicama) i dali im salate pa smo gledali sto rade, aujutro smo ih odnijeli u vrtic.
Uskoro ce i doba za lov na krijesnice - treba uzeti staklenku sa sirokim grlom (pekmez i to) pa uhvatiti pokoju pa ih onda gledati (mi smo obicno isli u WC, najmracniju prostoriju u stanu, pa ugasili svjetlo). I, naravno, pustiti nakon nekog vremena van.
I kod nas je sve puno pužebva, ali hvala ti Bože, Franu su prestali zanimati. On ih je znao trpati po džepovima a da mi ne skužimo dok se nebi posušili.
Ovo s krijesnicama zvuči super, samo kak i gdje da ulovim krijesnicu.? Staklenke imamo.
Tatek, ne znam kad sam zadnji put vidjela krijesnicu... 1993. u kampu na Rabu, čini mi se...
Odi koju vecer u svibnju i kasnije na Jarun ili uz SAvu!Citiraj:
mamazika prvotno napisa
Namjeravamo ovih dana u posjet zvjezdarnici (rade ut-pet, 20-22 h, ulaz 5 kn), no ovaj tjedan su zbog natjecanja mladih astronoma u Splitu zatvoreni od utorka nadalje pa cemo onda slijedeci tjedan.
Ako je netko zainteresiran, moze sa nama - sto nas je vise to je u pravilu zabavnije!
tatek, posalji mi pp kad idete, doci cemo i mi.
Vazi!Citiraj:
ivarica prvotno napisa
JUcer sam potrosio jedan dan godisnjeg umjesto na poludnevni planinarski izlet, kako je bilo planirano, na obilazak doktora zbog Zrinkine bolesti. No, iapk sam stigao napraviti jedan zgodan krug biciklom dio kojeg se moze iskoristiti za malo neobicnu setnju u doba kad nije prevruce.Citiraj:
tatek prvotno napisa
Stanovnici zapadnog dijala grada vjerojatno poznaju potok Dubravicu koji izvire u G. Stenjevcu (ispod Veternice) i spusta se uz ulicu Dubravica do Aleje Bologne, onda tece neko vrijeme paralelno sa njom i prugom te se kod Gajnica sastaje sa jednim manjim potocicem i nastavlja teci kroz Jankomir. Kraj nije neka velika idila, ima tu nesto industrije, skladista, obiteljskih kuca, tu je blizu i psihijatrijska bolnica (za blaze slucajeve) ... no, ima i zanimljivosti.
Ja sam krenuo biciklom uz potok (ima slabo ugazena staza tako da je ugodnije pjesice nego biciklom, trava je dosta frisko posisana) od Samoborske ceste. Prvo sam posjetio rasadnik Zrinjevca na raskrscu Samoborske i Jankomira, zatim prosao pored vatrogasne postaje (atrakcija: mogu se izbliza pogledati kamioni - vjerojatno ako se zamoli portira mozda se moze i sasvim blizu i ponesto i pipnuti) i nastavio uz KOncar-transformatore (isto iam zanimljivosti - npr. stari reflektori uz ogradu). Potok nije bas poezija, slab mu je pad pa se umocvario i pun je trske, ali i zaba koje krekecu i skacu uokolo (jos jedna zanimljivost). Nakon par minuta uz potok se prijedje Kovinska cesta (oprez),a zatim jos malo nize teretni kolosijek pruge (isto zanimljivo klincima). DAlje pse potok malo pomalo pretvara u dugoljasto jezero, ono koje se vidi uz LJubljansku nesto prije Bauhausa gdje sjede ribici i pecaju.
Dakle, u malo duljoj setnji se moze stici od Medvednice (ako se krene gore u Gajnicama uz potok Dubravicu) pa skoro do Save bez da se hoda po ulicama vec cijelo vrijeme samo uz potok. Mislim da bi za to trebalo manje od sat vremena,a uz recimo zafrkanciju uz jezerce i pokoji sladoled i sl. taman se da potrositi 2-3 sata (ali ne uvecer, tad je sigurno sve puno komaraca - preko dana ih jucer nije bilo).
Jednom cu povesti Vedrana tim putem pa ako bude jos zainteresiranih za ovakvu off-turisticku atrakciju nek mi se jave.
U samoboru, u jednom od haustora koji s glavnog trga vode prema rjecici (ne onaj kojim se ide u internet caffe, vec slijedeci u smjeru Zagreba) nalazi se s desne strane, slabo vidljiva uz stubiste, velika teretna vaga. Vaga je u funkciji i (bar jucer) moze se na njoj izvagati ne samo pokoje dijete vec i cijela familija (bar nasa, mi ne pretezemo 200 kg) ... Eto, mali dodatak setnji Samoborom, prije ili nakon kremsnita i setnje ... ;)
Zaboravio sam jos dva zanimljiva iskustva iz Samobora ove nedjelje:
Oko 17h setali se po Samoborskom parku i tik iza muzeja (na onoj stazici koja je malo povisena, za one koji znaju detalje) nasred staze, usred mnostva, opazili malu zmijicu smuka, duzine tek 15-20 cm. Izgleda da je izasao iz trave i na putu dolje smo ga malo zagledavali (na zalost, nismo imali fotic ... tuga pregolema, koje bi to bile fotke!), proucili opis do detalja jer nismo bili sigurni u to koja je to zmijica i onda smo doma uz pomoc knjiga detektirali smukica.
Ovo mi je prvi put da vidim ovako malu zmijicu i to jos usred vreve i gradskog parka!
(Vedran je bio odusevljen, malo ga je drazio grancicom, jasno sa sigurne udaljenosti, a smuk je zauzimao onaj tipican zmijski gard: glavu gore kao da ce napasti, a onda vijug-vijug dalje u travu)
Uz to, tik pored drvenog mosta kod hotela Lavica, smo u vodi uocili pastrvu-kapitalca, tako veliku jos nisam vidio, ni u vodi ni na tanjuru. :lol:
Za kraj, pored igralista uz kino smo uocili Zorana Vakulu sa kcerkicom u setnji.
(njega ne poznamo osobno za razliku od Dunje Drvar koja nam je jednom odrzala vrlo zanimljivo predavanje u esperantskom klubu, a Borivoj Capka je Vedranu jednom prilikom citao Asterix stripove dok sam ja u Hidrometeoroloskom sredjivao neke probleme sa ftp-om jednom frendu koji tamo radi ...)
Bili prosli petak u zvjezdarnici: Vedran i ja i jos jedan tata sa sinom i jedna mama sa sinom i dvoje njegovih prijatelja.
Dan je bio poluoblacan pa smo se bojali da necemo nista vidjeti kroz teleskop, no ispalo je da posjet cak i bez gledanja kroz teleskop moze biti zanimljiv, a na kraju se nebo malo i razvedrilo i pogledali smo Jupiter i njegove mjesece. :D
Obzirom da je sad dugo dan, nakon sto smo se nasli malo iza 20h na Trgu onda smo prvo svratili na slatkac kod Vinceka pa s noge na nogu krenuli na Gornji Grad i taman smo sa prvim jacim sumrakom dosli oko 21h do zvjezdarnice. Tada smo bili jedini posjetioci i jedan mladji decko se potrudio oko nas i ljubazno nam je ispricao sve sto nas je zanimalo. Izasli smo na krov zvjezdarnice gdje se nalazi kupola sa teleskopom i oduzevio nas je pogled na grad u sumraku - uz Lotrscak je to definitivno najljepsi pogled na sredisnji dio grada, osobito Gradec i Kaptol. saznali smo ponesto o povijesti, ponesto o sadasnjosti i drugim zvjezdarnicama kod nas, astronomskom radu danas (fotografije s stranih teleskopa se narucuju preko weba, nema vise putovanja u inozemstvo), pogledali zanimljive "instrumente" na krovu (necu reci o cemu se radi ... ;) ) ... mi roditelji smo uglavnom slusali i zapitkivali, a klinci su se naganjali oko kupole.
Oko 21:40, taman kad smo htjeli otici bez gledanja kroz teleskop malo se razbistrilo i otvorili su nam kupolu (rucno, gradjena je 1905), namjestili teleskop (zanimljiv je mali elektromotoric kojim teleskop prati rotaciju zemlje - napravi krug od 360 stupnjeva u 24 sata) pa smo gledali Jupiter i tri najveca mjeseca, a rekli su nam da su najljepsi pogledi na nas Mjesec za ustapa.
Poslije su dosle jos dvije obitelji s klincima, a mi smo otisli negdje oko 22h jos se prosetavsi po Tkalci (vec sam zaboravio koliko tamo iam ljudi navecer ... :roll: ).
Zvjezadrnica je prema turistickim informacijama otvorena ut-pet 20-22h (prema natpisu na vratima ut-sr 20-22h, a cet i pet 20-23h), a ulaz je 5 kn (vrijedi vec i za sam izlazak na terasu i pogled na grad).
Za kraj: da li netko zna radno vrijeme LOtrscaka odnosno kad se moze izaci na vidikovac?
Mislim da je vikednom stalno otvorena - ak idemo u subotu na uspinjaču, provjerim ti!Citiraj:
tatek prvotno napisa
Mi smo jučer bili na Mladosti i onda nam je čuvar pokazao (u stvari upozorio) na bor na kojem su pčele počele raditi pčelinjak. Valjda se to tako zove. Ima ih očajno puno i klincima je bilo zanimljivo iako smo ipak ostali na sigurnoj udaljenosti.
Na vratima pise samo cijena, ali ne i radno vrijeme, Ajd, pliz, pogledaj!Citiraj:
NanoiBeba prvotno napisa
E da, bili smo i jucer na Jarunu, gledali Vedran i ja zrakoplovne akrobacije, nadlijetanja helikoptera i cepili usi kad su prelijetali MIGovi (obzirom da smo mi u Preckom, nadlijetali su nam stan zadnjih nekoliko dana tako da nam je vec bilo dosta buke.
(najveca zanimljivost je bila da su se ukljucili mnogi auto alarmi kad su nadlijetali MIGovi :lol: )
Vidjeli smo tamo puno djece sitnog i krupnog zuba tako da je sigurno bilo i puno ljudi s Rode (recimo, zapazio sam jednu mamu sa klincem u plavoj straftastoj marami - takvu maramu jos nisam vidio i sumnjam da nije nabavljena na neki nacin preko Rode)
bili i mi. ian se oduševio avionima, ušao u svaki tenk i na moj zgrooz primio svaki pištolkj uz ruke.
slikala sam da ima za uspomenu jer sam svaki njegov doticaj s gore navedenim popratila riječima "ovo je zadnji out da imaš pušku u rukama, ok?" :lol:
Mi smo samo odgledali avione i helikoptere u letu, no nenako ga se bas i nisu dojmili - nakon 15 minuta je vec ceprkao stapom po krticnjacima i razbacivao prasinu uokolo.Citiraj:
ninochka prvotno napisa
Za klince je bilo još bolje u subotu, mi smo slučajno naletjeli poslije jednog rođendana. Smjeli su ulaziti u sva vozila, pregledavati i dirati što god su htjeli, a vojnici su im pomagali i bili su jako ljubazni. M. je bio u transu od sreće, stalno je tražio da ga slikam, što inače ne voli.
I moji su bili oduševljeni. A i tko zna, ali imam osjećaj da je to bila jedna od posljednjih prilika!!!
zdenka u nedjelju ista stvar. pa velim da je ian u svaki tenk ušao i svako oružje u ruku primio :roll: (ne tebi nego njegovoj fascinaciji oružjem)
Vedran je u zadnje vrijeme navalio da bi igrao mini-golf ... izgleda da to u Zagrebu (a i sire) nitko ne igra vec desetljecima. Ima ono igraliste na juznoj strani Jarunskog jezera (cak se moze iznajmiti palica i loptica),a jucer smo skuzili i jedno kod Bundeka, sa sj-zap strane Zaprudja, kod onog novog rotora. Trava je posisana, dviej "rupe" su potrgane, a jedna (zadnja) zarasla u bazgu i fali skakaonica.
Ima li jos koje u ZG?
Moramo improvizirati neki stap (djecje grablje?) i naci neku lopticu pa u akciju!
Ili pričekajte more - obično u hotelskim kompleksima imaju. Vidjela sam sigurno prošle godine.
Iako sam trenutno na bolovanju to me ne oslobadja obaveze zabavljanja Vedrana sto ponekad zna biti i zamorno ... no, danas sam ga na povratku od bake odveo na jedno vrlo zanimljivo mjesto, a to su ...
... brzaci Save i riječni brodovi u predgrađu Zagreba ...
Naime, ako se odvezete od Borovja uz savski nasip cestom do ulaza u Toplanu na Zitnjaku (tamo pretsaaje asfalt i tamo je nejbolje parkirati) u krugu 300-tinjak metera ima puno zanimljivosti:
- desno je rijecni brodic izvadjen na nasip (zove se "Baba Dora", maticna luka Šanci :lol: )
- stari kamion dizalica
(oboje je dostupno svima, moze se i pipkati)
- na drugoj obali se vide tri nsukana rijecna broda (lako dostupna od ceste za Hrelic, to cemo posjetiti drugi put), slobodno se odsecite do obale za prvi vidik na brzake koji su malo nizvodno!
Kad se vratite do ceste, po njoj odite 100 m dalje (zaobidjite kucicu) i spustite se do rijeke i do brzaka - prizor je impresivan cak i sad kad nema previse vode, a moramo to jednom vidjeti i za visoke vode, tad mora biti stravicno. Mogu se vidjeti i vodomjeri, tocka izmjere, rijecni galebovi kako love ribu, poneki ribic, a mi smo sreli i dvoje zaljubljenih kao piju colu na 2 m od bujice ...romanticno. ;)
Sve to je i garnirano dobrim vidicima prema ggradu i Medvednici te dimnjaku toplane ... sve u svemu zanimljivo (barem nama) i nesvakidasnje za Zagreb. A jos vrlo blizu gradu!
tatek, očito na bolovanju ne čitaš mail jer sam ti još u ponedjeljak napisala da je Lotršćak otvoren svaki dan osim ponedjeljka od 11,00 do 19,00. To mi je rekla cura u galeriji, jer na vratima niš ne piše.
Procitao sam ja to, ali mi je to zasad prenaporno - do Zitnjaka se samo dovezemo autom, a tamo se treba penjati, traziti parking itd itdCitiraj:
NanoiBeba prvotno napisa
To cemo jednom kasnije ...
Bili smo jucer ankratko do nasukanih brodova na Savi sa jakusevacke strane (vidi postove gore za uvod). Ako se parkira kod pocetka marsalke na cesti koja vodi za Hrelic (postoji znak zabrane parkiranja, no isto tako se vidi da se ljudi erdovno parkiraju) tada je do brodova 5-6 minuta hoda, prvo na nasip, a zatim jos malo nizvodno i onda postoje sirok kolni put koji vodi ravno do brodova. Jedan (najzapadniji) je okruzen visokom travom, no do ostalih se lako moze doci tik do njih, opipati, pregledati ... malo pustolovniji bi se cak mogli i popeti na jedan po celicnom uzetu, dok su na drugog stavili bodljikavu zicu, vjerojatno da odagnaju vandale.
Prizor je dosta zgodan i preporucam vam da se prosetate tamo!
(isto tako, ovdje je moguce dosetati se do same obale Save, ovih dana ne smrdi, a i brzaci su impresivniji kad se gledaju iz vece blizine)
Što se tiče Lotrščaka mogu reći vlastito iskustvo neki dan: na vratima ništa ne piše, a mi smo u ljetno predvečerje, vjerojatno iza 19h sati krenuli stepenicama gore jer je bilo otvoreno. U jednom trenutku mlađi gospodin silazeći odozgo me je skoro srušio niz stepenice s trogodišnjim djetetom. "Zatvoreno, ne radi!!!" Sve je to u redu, razumijem da mu se možda žuri, ali ne mora nas tako gurati s obzirom da očito nismo ni mogli znati da više ne rade jer ne piše! Bilo je nevjerojatno grubo i zapravo opasno zbog djeteta. :shock:
Mislila sam zvati Bandića, ali evo sad sam ih bar vama tužila. :(
Zadovoljstvo nam je pozvati na
prvu ovogodišnju vožnju ekoturističkog vlaka Karlek
i jednodnevni zajednički izlet kojim ćemo obilježiti 11. rođendan vlaka
Karlek
u subotu 17. lipnja 2006.
Vlak polazi sa Zagreb Glavnog kolodvora u 7.22 sati. Povratak iz
Ogulina je u 18.40 sati, a dolazak u Zagreb u 20.09 sati.
I na ovogodišnjoj prvoj vožnji Karleka bit će priređeno druženje članova
Uprave HŽ-a, izvršnih direktora i njihovih obitelji, poslovnih partnera
i novinara koji prate željeznicu.
Tijekom putovanja vlakom igrat ćemo se i osvajati nagrade u nagradnim
igrama. Za boravka u ogulinskome kraju obići ćemo Frankopanski kaštel uz
pratnju likova iz bajki, obići ćemo arheološko nalazište Viničica te
otići na Šmitovo jezero gdje ćemo objedovati i zabavljati se uz sportske
igre (nogomet, boćanje, odbojka, kartanje, streličarstvo, plovidba po
jezeru, vožnja biciklima ...)
Na izlet možete povesti i članove svoje obitelji, a da bismo mogli sve
organizirati na vrijeme, molimo Vas da nam najkasnije do srijede 14.
lipnja javite namjeravate li se družiti s nama na izletu na telefone
broj 378 30 06 ili 378 30 19 ili na e-mail: ida.erceg@hznet.hr.
U očekivanju Vašega javljanja srdačno vas pozdravljamo i radujemo se
zajedničkom druženju.
Predsjednik Uprave HŽ-a
Davorin Kobak, dipl.ing.
Danas smo bili svih cetvero na izlozbi Povijest oglasavanja u Hrvata i dobro smo se zabavili. Klincima je bilo isto zanimljivo gledati stare crtane reklame iz 50-tih i 60-tih (vise crtici nego reklame), jurcati uokolo (ima jedan zgodni perspektiva-kutak), a ima i jedno mini kvazi kino sa dva kauca zgodna i za dojenje. Uglavnom, potrosili smo sat vremena na zabavan nacin.
Pozor, izlozba je jos otvorena u Muzeju za umjetnost i obrt svega jos desetak dana, ulaz 20 kn za odrasle (klinci besplatno).
Mi smo htjeli ići danas na tu izložbu, pa mladi gospon nije htio iz kuće, odlučio je slagati puzzle cijeli dan :/
Kažeš još desetak dana? Ja sam mislila da je ovaj vikend zadnji. Znači, imamo još šanse...
Izlet do slapa Brisalo na Zumberku
Doslo je (i proslo) vrijeme i za posljednji izlet prije godisnjeg odmora, evo kako nam je bilo!
Racunali smo na vrucinu, Vedrana nismo htjeli opterecivati sa puno hodanja zbog oporavka od operacije, a i prognoza nije bila bas najblistavija i sve je ukazivalo da je pravi trenutak za izlet bez puno hodanja i to negdje uz neku rijeku ili recimo vodopad. I, vodopad je pobijedio, odabrali smo za cilj slap Brisalo, najvisi i najljepsi slap u zagrebackoj okolici - slap se nalazi cca 10 km od Krašića, u lijepoj dolini Slapnice, rjecice koja se u blizini Krasica ulijeva u Kupcinu.
Za izlet nas se skupilo 4 obitelji (od toga 3 sa Rode ;) ), no jedna u polovicnom stanju, jer je mali Miha dobio temperaturu pa je morao ostati s mamom doma, a dvije su na zalost isto zbog temperaturnih i slicnih razloga morale odustati. No, i ovako nas je bilo 7 odraslih i 7 djece tako da je izlet bio medju masovnijima u zadnje vrijeme.
(bili smo kod slapa od 11:30 do 18h i u to vrijeme ako pobrojimo sve druge posjetioce slapa zajedno bilo ih je taman toliko koliko i nas)
Vozili smo se do Krasica pa onda jos malo po cesti prema Sosicama (usput je zanimljiva na zalost devastirana grkokatolicka crkva u Pribicu i rusevine dvorca koji je jos prije 20-tak godina bio u "radnom" stanju kao gostionica, a sad ej samo rusevina) i kod naselja Medvendraga odvaja se desno cesta u dolinu Slapnice. Asfalta ima, na zalost, samo do ogromnog kamenoloma, a od kraja asfalta do staze za slap ima tocno 6,3 km osrednjeg makadama. Cesta nije problematicna za iole iskusnijeg vozaca (nema groznih rupa niti velikog kamenja na cesti), ali nije bas ni uzitak za voziti - dosta je monotona jer krivuda uz vec spomenutu rjecicu Slapnicu (koja cini pjesacenje ugodnim - prije dosta godina sam propjesacio cijelu dolinu), sa svih strana na cestu sezu grane kupina i ostalog grmlja tako da djeluje zapustenije nego sto u stvari jest, a to i pokazuje kolika je posjecenost tog kraja. Jucer smo sreli tamo 10-tak auta, a siguran sam da radnim danom tamo prolaze tek rendzeri parka prirode (jednog smo sreli jucer na obilasku).
Uglavnom, nakon tog drndanja ugledali smo na desnoj strani putokaz i odmah pored ceste uski drveni mostic za prijelaz Slapnice. Naime, sam slap ne tvori rjecica Slapnica vec njena pritoka, Duboki potok, a do slapa ima jos oko 5 minuta zanimljiva hoda uz taj potok. Rijec "zanimljiv" ovdje oznacuje i malo pentranja uz stijene uz potok, preskakivanje doticnoga, provlacenje ispod odvaljenih balvana ... no, vrijedi zbog slapa, a i mi i svi nasi klinci (ukljucivsi i Zrinku u ruksaku na mojim ledjima) smo stigli tamo bez problema. A sa sobom smo ponijeli i cijeli inventar za uradi-sam rostilj (znaci, bez rostilja i ugljena, ali sa priborom tipa jeger, paprike itd) pa cak i lubenicu od 9 kg koju smo odmah stavili na hladjenje. A vrijeme je i sve nas posjetioce stavilo "na hladjenje": skupili su se oblaci i uz potocic i slap koji pada sa visine od 20-tak metara je bilo dosta svjeze. Klinci su se odmah bacili na igru uz potok, a mi odrasli na skupljanje drva za vatru, pripremu stapova lijeske za nabadanje klope za pecenje, rezanje jegera, razmatanje karimata i satorskih krila ... Taman kad smo upalili vatru i rastegli gomilu klope iz crnih oblaka zaculi su se prvi gromovi ... kaj sad, gladni smo, idemo se prvo najesti ... pa smo nastavili sa klopom stalno gledavsi jednim okom nebo i osluskujuci gromove koji su bili sve jaci. Kad smo utazili prvu glad i kad se cinilo da je pocetak pljuska samo pitanje trenutka pokupili smo na brzaka stvari i vratili se nazad skoro do mostica (i auta) gdje se nalazilo jos jedno zgodno mjesto za vatricu, ovaj put pod krosnjama drveca.
Iscekujuci kisu zapalili smo vatru po drugi put i nastavili tamo gdje smo stali (mi odrasli sa klopom,a klinci sa igrom uz potok) ... i uskoro smo vidjeli da se upornost isplatila. Za 20 minuta je vec sjalo sunce i od kise nismo vidjeli ni kapljice!
Kao i obicno na ovakvim izletima (ili "izletima") prezderavanje je bila glavna tocka programa - jegeri, salate, marshmellows na rostilju (navodno ih peku na vatri u svakom boljem americkom filmu ... rezultat bi se mogao nazvati pecenom schaumschnittom), domaca potica ... a na kraju i vec dobrano ohladjena lubenica. Za to vrijeme su klinci bili sve vise u vodi negoli izvan nje - Vedran je promijenio troje hlace i dvoje sandale,a i vecina ostalih je bila u slicnome tonu. No, nema veze, bilo je ipak dosta toplo, a opet ne prevruce ... Nakon klope smo se vratili jos malo do slapa uslikavanja radi, popeli smo se i do pozadine slapa ... i onda je iz nekoliko neduznih bijelih oblacica pocela kisa. Eh ... Vratili smo se brzim korakom, pokupili stvari (vec su bile slozene) i uskocili u aute. Kisa nije dugo trajala, mozda 20-tak minuta, no i tako je bilo vrijeme za povratak. Klinci su zaspali dosta brzo tako da je jucerasnja vecer bila nevjerojatno mirna u nasem domu (kao naruceno, rekli bismo mi).
P.S. Puno vlage, grmlja itd obicno rezultira sa dosta komaraca, krpelja i slicne gamadi. Do sada su potvrdjena dva pronadjena krpelja, medjutim ni jedan kod nas (potvrdjuje se djelotvornost homeopatskog preparata kojeg uzimamo u ovakvim situacijama) ...
ahhhhh, đe me nađe sa slapnicom.... :heart:
najljepše uspomene mog djetinjstva vezane su uz tu riječicu, jer su mi baka i deda imali predivnu drvenu kuću preko puta slapnice; u totalnoj divljini. u kući navečer svijeće, kamin, pranje i kuhanje isključivo ledenom vodom iz slapnice, navečer gledanje zvijezda, danju bliski susreti sa bubama i životinjama, šetnje šumama, pecanje pastrva...
nisa bila u tom kraju 18 godina, pa mogu pretpostaviti koliko se sve promijenilo, ali pripremamo se ponovno otići tamo i sve obići.
tamo ima /tj bio je prije 100 godina/ i neki ribički dom...?
Da, Ribicki dom je i dalje tamo ... i uvijek je bio zatvoren kad sam bio tamo.Citiraj:
anek prvotno napisa
Da li je to jedna od onih kucica skroz na pocetku ili mozda tamo na dnu doline, vec iza slapa (kod Visosevic mlina)?
jooooj, tako dugo nisam bila tamo da ti ne znam niti točno objasniti gdje je kuća..znam da je prije ribičkog doma.
prije 18 godina je ribički radio, mogle su se pojesti pastrve i popiti nešto..
kuću je baka na žalost morala prodati zbog dedine bolesti, nisu je više mogli održavati /kupio ju je jedan poznati književnik za djecu :)/ ,
a meni je sad tako žao.
evo mi jučer bili na hipodromu predvečer i bilo je prekrasno :)
znam da je mjesto opće poznato i da ste mnogi već bili, ali moram podnijeti kratki izvještaj:
konji šeću, pasu travicu, okolo ljudi jašu, bilo je i nekakvih malih slatkih štenaca koji su trčkarali okolo..ma prava idila.
popili smo nešto u onom kafiću na otvorenom, a ostatak vremena šetali s vidom okolo naokolo po livadama, divili se konjima..bilo je dosta djece, pa je vid imao društvo u skakanju i valjanju po travi :)
za kraj smo još malo pomazili konje u štali, a vid im je poželio laku noć.
čitavo vrijeme je govorio da bi on jahao, a naravno na velike konje ne puštaju malu djecu. vikendom navodno ima ponija za jahanje.
bili smo tamo skoro do 21 h!
Tatek, svaka čast na podrobnom izvješću sa Slapnice! :D :D :D
Tako nešto ja obožavam, ali nemam istomišljenika u MM, pa sam :cry:
Ali, da se pohvalim našim izletom po Rastokama u Slunju. Ja sam bila u posjetu bližoj familiji pa sam uspjela baš korak po korak ih obići, a i nismo ulazili u jedan dio u kojem se plaća karta. Ni da im je reklama, ali sad mi žal kaj nisam i tam zakoračila.
Djeci bu interesantno, a ne i preveć zahtjevno, a uz ponudu ne samo na jelovniku, moguće je i hranjenje pastrva, maženje dalmatinera, a za ljubitelje ribićije i sam lov sa njihovim štapima.
Moram dodati i da cijena kod Petrokova ista kao i u okolici Samobora.
u Novom Vinodolskom otvoren je park u Zagori s puno napuhanih tobogana i sl. stvari -hopsalica i bazena...natkriveno je i dole je tepih...idealno za kisne dane ako ste u blizini.
Ma daj, baš su mi klinci u Novom sa bakom i dedom. Jel to nešto privremeno ili će biti cijelo ljeto?
Mi smo jučer na Sljeme žičarom te se preko Sljemenske kapelice, doma Runolist spustili natrag. Kapelica je biser koji svaki put oduševi, mene posebno s mozaicima, na Runolistu smo pojeli dobar roštilj, a na putu od Runolista mamu su oduševljavali grmovi malina, čak nešto još i šumskih jagoda. Maline je jela i malena, iako i neki dan kupljene nije htjela. :D
Ipak, trogodišnjakinja i petogodišnjakinja pješice sa Sljemena, brine me ipak jesmo li pretjerali? Ja nemam baš iskustva s planinarenjem, a moj muž uporno čeka kad ćemo narasti i jučer je odluka o spuštanju pješice donešena dosta naglo. Iako smo i mi vjerojatno u toj dobi, ja se čak malo i sjećam, prošli isto uz svoje roditelje, danas dan poslije, moja djeca nenavikla na ipak toliko hodanje imaju očiti muskulfiber, a mlađa i širu simptomatologiju, sve u svemu dovoljno da ja kao obično i previše brinem.
Jesu li vaši prešli već iste sljemenske rute, koliko uopće mogu?
Turistički uređene špilje Hrvatske
Sve informacije (koje, gdje, kako doci, kontakt telefoni za detaljnije informacije) možete naći na http://www.hpdzeljeznicar.hr/spilje/kt.htm