Slučajno sam ispred vrata čula tetu kako urla na moje dijete

Citiraj:

---

Bubilo Bubich prvotno napisa

Nisam ju našla na Rodi. (mislite da se takva teta ne bi mogla javiti ovdje na oglas?). :roll:

---

Ma naravno da se ovdje na oglas može javiti bilo kakva teta. Mislila sam da nisi možda dala oglas na Rodi, pa ona tako došla do tvojeg mobitela,... pa sad isto tako može čitati što pišeš.

Obavi danas taj razgovor, pa vidi što će reči.
Ne bih je odmah otpisala, dok ne čujem odgovor.

Ono što bih ja za ubuduće za tu ili bilo koju drugu tetu:
- nema izlazaka van na način kako ti kažeš - netko ju je vidio s djetetom u nekom tamo parku. Nema šanse. Točno se treba znati gdje, kamo i kada.
- zaletjeti se svaki čas doma, ti, muž, baka, djed,... to je na neki način nepovjerenje, ali bome je dijete važnije od takve zamjerke.

Citiraj:

---

Bubilo Bubich prvotno napisa

Probala sam ga nešto pitati, ali ništa nisam uspjela dobiti od njega. Kad ga pitam je li teta dobra on kaže "da". Pitam ga je l teta viče, je l teta ljuta... onda me gleda i ništa ne kaže, više mi djeluje da je zbunjen što ga to pitam.

---

Od djece teško možeš dobiti takve direktne odgovore, oni ne razumiju najčešće što je u redu a što nije. Bolje je do toga doći u nekoj neobaveznoj priči. S tim da ne znam koliko dijete ima razvijen govor u ovoj dobi. Pokušaj da ispitati, sasvim opušteno, što je radio preko dana, gdje su bili, i na neke događaje (npr ako kaže da je pao, da je nešto skrivio) pitaj "a što je teta rekla?"
Nemoj se osjećati krivom što nisi isti čas dala otkaz teti. Riješit ćeš tu situaciju na tebi najprihvatljiviji način, i to će biti ok. :love:

Ne znam koliko možeš ispitati, ako se mojem (skoro 5 godišnjaku) ne priča, samo govori: ma, svašta, svašta.
Ok, imam neku sigurnost, ako ga se nešto negativno dojmi, onda kaže.

Citiraj:

---

winnerica prvotno napisa

E moja BB, održala si ti prezentaciju i pred 100 ljudi ako treba ali te uplašila zapravo jedna vulgaris teta čuvalica. Jel ti to nju izbjegavaš opet sresti?! Pa ona po tome može raditi što hoće u stanu i s djetetom... Ne kužim zbog čega je bitno što ona živi blizu i srećete je u dučanu (ako si joj namjenila dati otkaz)? O.k. je da živi blizu osoba koja ti može uskočiti u pol noći pričuvati dijete, ali ovo...koma.

---

U pravu si... ali, pričat pred sto ljudi je jedna stvar... ali ne znam se konfrontirati s drugim ljudima, ako mi nešto kod nekoga smeta prvo ću sto puta reći "Znate, ja se ispričavam ali htjela bih vam nešto reći, nadam se da se nećete naljutiti". Pa kažem to.... Pa se onda opet ispričavam i bed mi je ako sam nekoga povrijedila. Jedna od tih...
I osim toga kod tete mi je bio važan naš odnos koji je (bio) ok, normalno smo pričale o svemu, bilo mi je važno to povjerenje. Cijenila sam ju i zato sam najavljivala dolaske. Nije mi palo na pamet ponašat se prema njoj "na nož, gle promatram te", procjenjivat ju... fuck, i ona je valjda osoba, a ne robot za čuvanje, ubij te me, činilo se sve ok. Ne bi nikad rekla da je netko «jedna vulgaris teta čuvalica». Ona je osoba ko i svaka druga, s kojom sam imala neki odnos, koja je bila jako važna u našem životu, dijete je s njom bilo 9 sati 5 dana u tjednu.

Ovo za park… to je jedini normalni park u našoj blizini, u kojem ima ok stvari za djecu, i kojem uopće ima i djece… meni je puno značilo što uopće ide do tamo, a nije baš blizu, i on se ne želi baš uvijek voziti u kolicima, pa nekad guraj kolica, vodi njega, a ima proći cestu bez nogostupa, veliko raskršće…

Možda sam se trebala zabrinuti što i nakon 3 mjeseca plače ujutro, ali eto… i u vrtiću je dugo plakao kad je ostajao… Sad mi je (što bi rekla Adele) kristalno jasno, on tetu ne voli baš.
Ne znam koje sam druge znakove trebala tražiti ili gledati, brinula se ok o njemu, imala sam povjerenja.


Dobro, jutros joj nisam opet ništa rekla jer sam si htjela dati priliku još jednom provjeriti što jesam ili nisam čula. Bile smo skupa 10 minuta u stanu, ona je uglavnom tepala ili gugutala, ja promatrala malca pod mikroskopom kakve ima reakcije na nju. Onda se malac zalijepio za mene u kupaoni dok sam prala zube, i tad sam čula i vidjela… digla je glas, samo jednu riječ, htjela ga je izvući iz kupaone «da ne smeta mami…» i čula sam taj ton :roll:. I vidjela na njegovom licu da se strza/boji. Ona se iste sekunde smirila i blago mu počela nešto pričati, ja sam joj samo rekla da ga ostavi kod mene u kupaoni. Kad sam izašla iz stana ostala sam na stubištu malo… da, ona viče. Nije opet imala rafalnu paljbu, ali je u tih par minuta dva puta opet ružno povisila glas. To je njezina odgojna metoda. Ona misli da to tako treba biti. To je disciplina.

I što uopće reći o tome da se dereš na dvogodišnjaka jer je bacio lopticu.

Dakle, to je to. Otkazat ću tetu, danas, sutra, samo da se organiziram na poslu i dogovorim za godišnji. Mislim, neće mu ništa biti još danas ili sutra, ali ne sviđaju mi se njezine odgojne metode i ne želim da ga više čuva.

I bitno mi je to što živi u susjedstvu, i što ju svi u našem vrtiću poznaju i znaju da ga čuva. Pa želim to završiti na neki normalan način, ne želim se dovesti u situaciju da nekog izbjegavam na ulici, da našoj teti u jaslicama (koja ju dobro pozna, piju kavu nekad…) nešto izvodim ili lažem… Pokušat ću to sve zadržati na nekoj ljudskoj razini: Hvala vam na svemu do sada, ali ipak nam ne odgovara vaš način «čuvanja».

Citiraj:

---

Bubilo Bubich prvotno napisa

I bitno mi je to što živi u susjedstvu, i što ju svi u našem vrtiću poznaju i znaju da ga čuva. Pa želim to završiti na neki normalan način, ne želim se dovesti u situaciju da nekog izbjegavam na ulici, da našoj teti u jaslicama (koja ju dobro pozna, piju kavu nekad…) nešto izvodim ili lažem… Pokušat ću to sve zadržati na nekoj ljudskoj razini: Hvala vam na svemu do sada, ali ipak nam ne odgovara vaš način «čuvanja».

---

Nadam se da će sve završiti civilizirano, ali budi spremna i na iznenađenja, možda uvrijeđena "povisi ton" i na tebe, sad kad joj više nećeš biti poslodavka pa ne mora glumiti. Mislim da si dobro odlučila, na osnovu svega što si napisala.

Meni je recimo žao da nisi tetu prije bolje provjerila. Naravno, uvijek netko može glumatati, ali neke osnove npr.
1.) za početak dati teti da ispuni upitnik (bio je tu na Rodi) - iz njega vidiš barem malo "kako diše". Imaš pitanja kako bi umirila dijete, kako reagirala u xy situaciji,...
Ne može se baš sve izglumiti.
2.) prezentirati teti osnovne natuknice koje su tebi bitne u odgoju, prehrani,...
Npr. ja sam uvijek konkretna: doručak koji u koje vrijeme, međuobrok, ručak,... što smije jesti, a što ne.
3.) izuzetno mi je važno barem prvi tjedan provesti s tetom, jer onda vidiš njezine reakcije, vidiš da si ti u roku 5 minuta vidjela da često povisuje ton, pa razgovarati s njom o onome što želiš, a što ne.
4.) ne vidim ni jedan razlog zašto bi se najavljivala ako dolazim doma (imam često priliku usput doči doma na 5 minuta, zašto bih za to zvala tetu?)

Ne branim tetu, ali meni to izgleda kao da se niste baš jasno dogovorile. Kako teta može znati (ako joj ti nisi rekla) da ti ne želiš da povisuje glas na dijete, ili da npr. ne želiš da dijete kažnjava odlaskom u kut, ili tako nešto?
To su sve stvari koje se dogovaraju unaprijed i kontroliraju.

Kad gledaš meni (i tebi) možda ne odgovara kako ti najbliži rod, ili prijateljica odgaja svoje dijete, jednostavno se metode razlikuju i kad je tvoje dijete u pitanju ti diktiraš jasna pravila.

Smatram da je i greška da dijete prvo uzimaju deda i baka, pa teta, tako ti gubiš taj prvi jutarnji dojam, koji je u početku važan.

Što se tiče plakanja na rastanku, to ovisi o djetetu. Neka plaču dulje, neka krače, neka nikad, neka zauvijek. Obično to nema veze s ljubavlju prema teti, vrtiću, baki,...

Joj draga, to je tak teško naći i provjeriti.... moraš imati puno puuuno sreće. Dobre tete uglavnom već imaju posao, a one koje se javljaju na takve oglase obično nemaju preporuke. Imam jako loša iskustva iako sam imala samo "backup" čuvalice jer su djeca bila u jaslicama, ali nisam mogla uzeti bolovanje pa sam plaćala hladni pogon tetama koje su ih po potrebi čuvale.

Ne samo da nisu imale kulturne, nego ni često ni higijenske navike na prosječnoj razini. Ni danas ne znam kako smo preživjeli taj period...

Provjerila sam, što sam mogla i koliko sam mogla. S obzirom da smo od 5. do 9 mj. prošle godine bili u privatnim jaslicama, pa onda išli u gradske, i odradili sto bolovanja i privikavanja nismo imali baš puno izbora. Bio je konstantno bolestan, i mm, i ja, i moja mama smo potrošili sav godišnji koji smo imali... doslovce smo imali par dana oko Božića kad treća upala uha i antibiotici nisu odradili svoje i kad su nam rekli "ne natrag u jaslice". Imala sam još 5 dana bolovanja, i mm par dana godišnjeg i tjedan i pol smo bili s njom. Čak smo 2-3 puta tih prvih dana bili skriveni u drugoj sobi (ona je znala, malac ne) kad su se vratili iz šetnje... pol sata bi slušali kako ulaze u stan, on plače jer mi nismo tu kao kad su izlazili van, smirivala ga je, nahranila, premotala i stavila spavati... sve uz tepanje i maženje dok plače jer ga stavlja u kinderbet. Par puta sam prisustvovala ujutro dok ga premata i bježi joj. Nikada preda mnom nije povisila ton.

Bila sam sigurna u nju i sretna što smo ju brzo našli na preporuku osobe iz vrtića koja je draga i dijete ju voli (da, dobro, to što njih dvije piju kavu ne znači da dijele i odgojne metode, i moja dobra frendica viče na svoje dijete na način na koji ja ne bih, i prihvaćamo jedna drugu...)
Sve joj je bilo jasno i prihvaćala je - npr. da nema čokolade, slatkiša, kad se jede i sl. ... shvatila je ona jako dobro koje su naši odgojni stavovi jer smo raspravljali o tome zašto spava s nama, a ne u kinderbetu, a ne u svojoj sobi, zašto još dojim... skužila sam da njoj osobno to i nije neka fora, ali nije baš da je ona tu nešto mogla promijeniti i da je htjela. Tu i tamo bi rekla da njoj lijepo spava u kinderbetu, ja bih rekla da meni urla i da nemam ništa protiv da spava sa mnom jer spava samnom cijeli svoj mali život, i to je bio kraj razgovora. Nije mi palo na pamet da bi ona ipak provodila svoje metode, za koje je sigurno jako dobro znala da ih ne odobravao jer je više puta vidjela kako ga hendlamo kad plače, kad je ljut ili napravi nešto što ne smije.

Bilo je njoj jasno, ali očito nije odobravala baš sve. Nisam ni pomislila da ima prostora da ipak provodi svoju volju (kad ga već ne može odviknuti od sise ili nam urediti dječju sobu :mrgreen:), nisam tome pridavala preveliku pažnju što se u tome ne slažemo. A trebala sam.

Ujutro ga nitko ne preuzima, to je bila iznimka samo jučer kad mi je zbog posla uletio brat na pola sata. Baka i deda dolaze samo popodne oko pola 4. I nitko od nas ne može slučajno uletiti u neko čudno vrijeme. Zna da ju od 8 do 15.30 nitko ne može kontrolirati. A da će doći moji starci sam joj čisto najavljivala da zna da će moći doma 2 sata ranije, i to dan unaprijed jer sam se tako i sa starcima dogovarala. Eto, ni to nisam trebala.

No, što je tu je... sad je tako kako je.

p.s. Imala je i preporuku, čuvala je djecu prije, zadnje dijete je čuvala 14 mjeseci.

Ma gle... nije ona sad neki horor, nekom roditelju koji i sam viče možda to ne bi bio problem. Ali meni se ne sviđa i drago mi je da imala priliku otkriti to.

Uf BB, točno kužim tvoj pristup. Mislim da bi ja praktički isto postupila u tim okolnostima. Ono, srce ti se kida, ali gledaš i "big picture"...

Citiraj:

---

Bubilo Bubich prvotno napisa

Nismo ni sami znali koliko dugo bi imali tetu i kad bi ga vratili. Bili smo odlučili 2 mjeseca sigurno, a poslije toga smo stalno nekako «vidjet ćemo», možda do svibnja, možda do rujna…

---

Možda da se u otkaznom razgovoru s njom vratiš na ovo.
Probali ste, ne ide... i nakon 3 mjeseca dijete ujutro plače i to te opterećuje, navesti da je utorak ujutro prevagnuo u odluci... Nikakvi susjedi, nego iskreno reći kako si se zadržala pred vratima.

Citiraj:

---

Dalm@ prvotno napisa

Uf BB, točno kužim tvoj pristup. Mislim da bi ja praktički isto postupila u tim okolnostima. Ono, srce ti se kida, ali gledaš i "big picture"...



Možda da se u otkaznom razgovoru s njom vratiš na ovo.
Probali ste, ne ide... i nakon 3 mjeseca dijete ujutro plače i to te opterećuje, navesti da je utorak ujutro prevagnuo u odluci... Nikakvi susjedi, nego iskreno reći kako si se zadržala pred vratima.

---

Pa ovo ja cijelo vrijeme govorim.
Ja se jednino ne slažem da je provjeravanje tete pokazatelj nepoštovanja, meni je to obveza, i ne slažem se da teti treba dati otkaz bez prilike za iskreno objašnjenje.

Kad smo do teta čuvalica...kad je moja prva cura imala godinu dana, to proljeće smo svaki dan odlazile u jedan otvoreni kafić uz more, mislim kafić je ali izgleda vani kao igralište za djecu. I meni i mm je pažnju privukla jedna "mama" koja se tako prekrasno odnosila prema djetetu. Zašto je ovo "mama" u navodnike, zato što zapravo nije bila mama nego teta čuvalica. Vjerujte mi to je bilo nešto. Dijete je bilo doslovno zaljubljeno u nju, dotrčavalo do nje, grlilo je. Radilo se o mladoj curi. Ja sam je molila broj telefona ako ikad budem trebala barem jedan dan, da budem sigurna kome ostavljam dijete. Jednom sam je zvala, ali je u međuvremenu rodila svoje dijete i više nije čuvala djecu izuzev tog dječaka, koji je svaki vikend po par sati dolazio kod nje. Nešto predivno...a tako teško za naći.
Ja sam se razmišljala svojoj mlađoj curi naći teta čuvalicu bar do druge godine da ne ide u jaslice, međutim odustala sam...

Da, vesela i razigrana teta kojoj dijete trči u susret, zašto se to čini kao takav science fiction?

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

Ja se jednino ne slažem da je provjeravanje tete pokazatelj nepoštovanja, meni je to obveza, i ne slažem se da teti treba dati otkaz bez prilike za iskreno objašnjenje.

---

I prije nego smo uopće imali potrebu za tetom sam pročitala nekoliko topica gdje se argumentiralo za i protiv provjeravanja, i nekako sam se priklonila onima koji su na to gledali kao znak nepovjerenja, lošeg odnosa s tom osobom općenito… kvraguisve i ovaj svijet kad ispada da ne možeš imati povjerenja u ništa i nikoga. Osjećam se jadno, kao zadnja budala i loša mama jer nisam stajala skrivečki ispred vrata. MM je čak to i predlagao, ali sam ga ja odgovarala da je glupo da to radimo. Ili nekome vjerujem, ili ne, a vjerovala sam. Uopće ne mogu spavati zadnjih dana, tako me muči krivnja da sam svojem djetetu priuštila ne znam što, i razmišljam o znakovima koji su me možda trebali upućivati. Znam da nije to sad totalna katastrofa, jer se netko derao na njega (prošlo dijete je čuvala 14 mjeseci, očito tim roditeljima nije kod nje bilo ništa problematično)… i da je to sve dio roditeljstva, da ću još puno puta donijeti krivu odluku ili napraviti neku lošu stvar, ali eto, baš mi je krivo i žao miceka…

Inače, slučaj je «on hold», imam 105 razloga zašto ću s tetom razgovarati tek u ponedjeljak. Jučer i danas ga je minimalno čuvala, ja sam išla kasnije na posao, moji su dolazili čim su mogli, i usput smo svi skupa «osluškivali» i upotpunjavali sliku i dojmove, koji nas vode neminovnoj konačnoj odluci (zvučim ko političar). Bez obzira što kaže, i iskreno ili neiskreno objasni, nema tu više povjerenja. Mislim, meni je generalno jasno koji su njezini «razlozi» - ona misli da djecu treba tako odgajati. Šteta samo što mi to nikada nije otvoreno rekla, a ja nisam skužila.

No… do ponedjeljka… čitajte me u novoj epizodi… :-).

Voljela bih, kao mama jednog dvogodišnjaka kojeg teta čuva od njegovog šestog mjeseca (prvo po par sati tjedno, a kasnije i više, uglavnom po potrebi, ali redovito) napisati samo kratak osvrt. Ja iz svoje kući izlazim kad želim i u nju ulazim kad želim. Nemam se zašto najavljivati. Što to jedna normalna teta može raditi u mojoj kući, s mojim djetetom da bih se ja za to trebala najavljivati? Drugo, osim jednog kraćeg perioda kad smo stvarno trebali puno čuvanja pa mu to nije bilo pravo, maleni luduje od sreće kad čuje da mu je došla teta :) zato što mu je jako dobra i što se bavi samo i isključivo njime kad je kod nas. Isto tako viče na sav glas od radosti kad ide kod nje na čuvanje. Nikad nije plakao kad smo odlazili, možda je znao zacendrati i tad bih se ja kratko oprostila s njim i već s druge strane vrata, za 5 - 10 sekundi bi nastao mir. Treće, ja jesam mama koja diže ton (tj. viče) i ne mislim da je to u redu, ali to je uvijek situacijama kad moram nešto napraviti uz njega (npr. skuhati), a on si uzme preveliku slobodu :). Teta, s druge strane, ne mora raditi ništa drugo osim njega poslužiti. Dapače, kad on spava, očekujem da se i ona odmori kako god joj odgovara da bi bila svježa kad se malecki probudi. Zato ne želim da na njega urla. No, očekujem da korigira neželjeno ponašanje tako da bude odlučna.

cvijetak, slažem se s tobom i ponavljam vrlo je vjerojatno ovo što i Bubilo kaže, da teda ima različite odgojne metode. I to je ok, za tetinu djecu, ali da ne dolazi do ovakvih nesporazuma, teti treba jasno reči koje su tvoje metode, što ćeš tolerirati, a što ne.

Kužim da vam je bezveze ovo s najavljivanjem... ali mi svaki dan odlazimo prije 8, i vraćamo se najranije oko 17.30. Ne postoji mogućnost da ja ili mm dođemo u neko drugo vrijeme. Osim, da eto baš kažeš na poslu "danas idemo ranije da nešto obavim" pa upadneš teti.
I moji starci su ponekad htjeli i mogli doći 1 ili 2x tjedno oko 15.30. Obično ne bi imali ključ od stana, niti od haustora... pa najavi teti da će oni doći da ne idu u šetnju to popodne, da si može planirati 2 sata ranije odlazak doma, da im ostavi ključ... tu sam možda mogla "ne najavljivati" starce, a onda riskirati da poljube vrata... ok, mogli su imati svoj ključ uvijek, ali nisu... bla, bla... Ili moj brat ukupno 5 puta u 3 mjeseca, kad mi nismo mogli stići do 17.30 doma, pa bi on uskočio već oko 16.30.

Nije da sam ja bila u prilici "Idem van, pa ću se vratiti možda za 2 sata, možda za 3" - pa sam joj se najavljivala. Nego nitko nije ni mogao nikad upasti i ona je toga bila svjesna. A iznimno dolaženje staraca i brata je bilo i stvar pristojnosti i stvar logistike.

I nije imala izgovor da nešto posebno mora raditi... skuhati čaj, podgrijati mlijeko - tu baš i nema toliko previše vremena da dijete uzme veliku slobodu da se svaki put kad kuhaš čaj nađeš u prilici da vičeš.

To sve skupa zapravo nije kako bi nama trebalo biti... bez obzira na (ne)upadanja, malo viši ili malo niži ton... Dijete nije sretno s njom, nego ju otrpi, i to ne može tako biti.

E, pa to i je najvažnije - da dijete tetu prihvati i da mu je draga, da se s njom osjeća siguran. Naravno, lako je to meni reći kad sam stvarno imala sreće i da mi je teta super, a i da je malac takav da ga može čuvati cijela ulica, samo da je akcije :)

Tek sam nakon 5 dana uspjela procesuirati što je Anemona htjela reći, da ne bi otpustila tetu bez razgovora... tek mi je danas to moglo sjesti, do sada samo ljutnja, tuga, razočarenje...

Ipak... mm i ja smo zbrojili sve naše dojmove, sve što je ikad rekla ili pred nama napravila, ponašanje malca pred njom i odlučili smo da ćemo joj sutra otkazati, i reći joj da ga od sutra ne čuva. (Organizirali smo par dana godišnjeg za početak).

Znamo i što ćemo joj reći, i argumentirati tu odluku - kojoj razlog nije deranje zbog loptice, nego je to bio samo povod nečemu što nismo prije osvijestili. Jednostavno ne vidimo ništa što bi nas navelo da promijenimo odluku, nema toga što bi mogla reći da bi nam zvučalo prihvatljivo.

Ali me nešto muči... nemojte me popljuvati, ali imamo li mi neke obaveze prema njoj? Je li to "u redu" otkazati u jednom danu? Da je u "sindikatu teta" morala bih joj dati otkazni rok... ovako, izgubili smo povjerenje u nju i želimo joj otkazati, a opet me muči kako da ostanemo korektni prema njoj. Ili sam budala? :roll:

Je l još neko misli ko Anemona, da joj u krajnjoj liniji nikad nisam ni rekla da se ne smije derati? Nije li to tako faking normalno i trebalo bi se podrazumijevati ako čuvaš tuđe dijete? Tim više što je pred nama uvijek "blaga i guguće i tepa".

Tenks!

Bubilo Bubich i sama sam radila kao baby siter prije dosta godina u inozemstvu, mislim da je bitno na početku postaviti neka pravila i reći što točno očekuješ od osobe koja čuva tvoje dijete, najbolje bi bilo provesti nekoliko dana skupa s tom osobom dok se ne uhoda i da vidi tvoje odgojne metode i kroz razgovor natuknuti znati mi volimo to i to...na taj način ima najmanje prostora za neke loše scenarije, i vjerojatno će se i tada desiti nešto što će ti zasmetati jer nikad ne možeš predvidjeti sve ali ako to nisu neke prevelike greške preko kojih ne možeš prijeći to se sve može riješiti razgovorom.

Eto to su samo neki savjeti za ubuduće ako si definitivno odlučili ovoj teti dati otkaz iako mislim da kad bi joj iskreno rekla što ti smeta možda bi tu bilo još mjesta za neke popravke. Ukoliko je nisi prijavila onda joj ne moraš dati otkazni rok.

Mi jesmo proveli s njom prvih 7-8 dana, kad je ostala s njim sama po 2-3 sata, ili smo bili "skriveni od malca" u drugoj sobi sat vremena... Naravno da smo prošli sve što nam je bitno ili ne.

Istina, nikad nisam izgovorila "Ne smijete urlati na njega". Ali ovdje se ne radi o podizanju glasa - i mm i ja podignemo glas kad stoji na rubu kreveta ili izvodi vratolomije u kadi - ono digneš glas kad je opasno.

Ali ona viče na način "ideš mi na živce, i dosta mi te je više, hoćeš se više smiriti ili ne? Dobra djeca moraju sjediti na podu i slagati kocke, a ne razvlačiti sve igračke po stanu".

I ne možemo to riješiti razgovorom - ona ima odgojne metode drugačije od nas, i to nam je x puta rekla (ja bi ga ostavila u kinderbetu, brzo bi on prestao plakati, ja bi ga stavila u drugu sobu, ja bih ga odvikla od cice, to je stvarno dosta... čak mu je i jednom kad sam mu pred njoj dala da cica rekla - "pa što to radiš, fuj, tako veliki dečko". Jednom kad smo došli doma, on je odjurio u sobu i dovukao vreću sa sitnim igračkama, a ona mu je rekla da to mora odmah vratiti gdje je bilo. On me pogledao "mama je l smijem" - ali meni je to izgledalo kao testira njezin autoritet pred nama... sad mi je jasno da je to sve i bilo samo "autoritet i disciplina".

Ne radi se o tome da mi njoj nismo rekli što je bitno, nego što je ona mislila da ona zna bolje od nas jer očigledno mi "toliko griješimo".

Nešto nije u red s nama kad nam je trebalo 3 mjeseca da si to tako predočimo?

Bubilo Bubich, glavno da ste došli do toga da vam više ne odgovara.
Pokušajte je otpustiti ipak s poštenim objašnjenjem, jer sve ovo što si ti nabrojila da vam je smetalo, teta ustvari ne zna u kolikoj vam je mjeri smetalo.

Teško je kad shvatimo da se nečije metode u potpunosti razlikuju od naših, ali tako je u stvarnom životu.
Iskreno od svih ljudi koje poznajem, a imaju djecu, imam samo 3 osobe za koje mogu reči da nam se odgojne metode podudaraju.

a dobro to je već druga priča ona definitivno mora poštovati vaše odluke a ne kontrirati vam stalno, nema vam ona šta govoriti ja bih to ovako ili onako. Teško je zaključiti iz par rečenice što se sve zbivalo i kako je to stvarno izgledalo.
Ništa pozovite je vi i suprug na razgovor i recite što vam ne odgovara i hvala, doviđenja

Hvala :).

I dam joj plaću za ožujak, i to je to - ne moram joj ništa više dati, ili neko "njeno pravo ispoštovati"?

Nije bila prijavljena.

Nemaš drugih obaveza.

Ne zauzimam stranu u ovoj priči. Dozvoljavam da svatko ima drugačiji pogled na čuvanje djeteta. Međutim, nešto mi nije jasno; zašto u tri mjeseca kada god su se dogodile neke situacije koje roditeljima iz bilo kojeg razloga nisu odgovarale to nije teti JASNO i argumentirano objašnjeno? Zašto?
Da je meni kao majci teta rekla ili napravila bilo što što meni ne odgovara, ja bi isti tren reagirala.
Lijepo se teti kaže: ne želim da govorite to i to, ne želim da radite to i to...sve je to vrlo jednostavno.
I da, bez obzira na uzrok otkaza i činjenicu da teta nije bila prijavljena, mislim da nije fer dati joj otkaz bez najave. Probajte se staviti u njenu poziciju; sutra dolazi na posao da bi radila, kad ono otkaz i nema više...nije fer.

Nisu se baš događale situacije oko njenog ponašanja prema djetetu na koje smo trebali jasno reagirati.

Bilo je tih komentara i pogleda na odgoj koji se nama nisu sviđali (dojenje, spavanje s nama), ali to smo pristojno odgovarali da mi radimo tako kako radimo. Ono na što smo joj prigovarali je njeno "uređivanje našeg okoliša" - stalno je nešto preslagivala "po abecedi, vodoravno i okomito"... i tu smo joj svaki put rekli da zašto to radi, ona je imala neki odgovor "pa ovako je ljepše i urednije" - npr. magneti na frižideru. Ko bi to išao preslagivati? Ajde spomenuli smo joj, ali što ćeš se svađati s njom... pa je uredno posložila igračke i sve tako nešto... Ono gledaš, i što da joj kažeš - kažeš nešto - pa ne morate to slagati, neka bude kako je.

Problem je u tome što nas nije fermala, ali nemaš se sad oko čega konkretno ljutiti ili predbacivati za urednost. Sve dok me jedan dan nije pitala smije li oprati neki crtež na prozoru. Ja sam rekla da ne smije jer je to uspomena. Došli smo posla i ona je to oprala. Ja sam se stvarno uzrujala (popi...la), ona je rekla da sam u pravu, da sam joj rekla da ne pere, ali da mi je htjela pomoći da to bude uredno. I na kraju je samo dodala "a zar je to bilo tako bitno?".

Sad znam da si skačem usta, kao sve je bilo u redu, ništa nismo primjećivali... ali kod svih tih "sitnica" na koje smo joj skretali pažnju, ona bi opet radila po svome (to preslagivanje nekih stvari po sobi i sl.).
Neki frendovi su mi nakon tog prvog preslagivanja magneta rekli da bi joj odmah zahvalili, ja sam se pravdala da je ok prema malcu...

Uh...

Znam da nije fer, ali ima i ona i drugi u kućanstvu druge izvore prihoda, i znam da neće ostati totalno bez prihoda.

A to što je rekla malcu je bilo ono kad je sisao... i tu sam nekako "pristojno" rekla i odvukla loptu na našu stranu - nama je to baš super i volimo još piti mamino mlijeko, ono oko dojenja se ne raspravljam s nikime odavno... Nije bilo nekih drugih stvari koje sam joj zamjerila da sam ju čula da govori pred njim.

Tako da znate... kad vam netko presloži magnete i kaže "pa ovako je ljepše, je li to bitno?" odmah mu dajte otkaz :mrgreen:.

Sad trebam samo citirati winnericu da je radila što je htjela 8-).

to zvuci jako jednostavno, reci nekome da ne zelis da to radi. ali ja se tocno sjecam jedne tete koja nam je bila tri dana. i mogu reci da ja ne znam kako bi nju hendlala da mi je hitno trebala pomoc tete. jer ona je bila najbolja od onih koje sam nasla, a opet je imala te neke svoje fix ideje. i dijete ju je jako voljelo. al ja sam vidjela da tu nece biti dogovora i nisam ju vise zvala.

BB, ovako sa strane ovi primjeri zvuce kao iz horor filma, i uopce se ne cudim da se nisi snasla. i na kraju krajeva, i ono sto si rekla da neces, ona je napravila. mozes misliti kako bi slusala da ne radi nesto kad si na poslu o cemu nemas pojma da se dogodilo jer nema dokaza, na primjer da ne vice i slicno.

nadam se da cete naci dobru tetu uskoro :)

Nije baš horor, ali je iz onog filma s J.Roberts kad ju muž maltretira i mlati... pa ručnici moraju biti složeni uz pomoć vaser vage (Neprijatelj u mom krevetu) :mrgreen:.

Tako smo mi jedan dan došli, a svi ručnici u kupaoni koji su tako lijepo i slobodno visili sad složeni kao u hotelu :-o.

Što čovjek treba reći na te stvari?

Par puta sam prigovorila što je nešto "posremila" umjesto da se igra s njim, pa je rekla da ona to radi dok on spava. I da mi naravno pomaže. I svaki put kad joj nešto spomenem da zašto je napravila, ona drugi dan to ne napravi, ali napravi nešto drugo. Stavi mi stolnjak na veš mašinu u kupaoni - :zbunj:, ja ga maknem. Podmetač za lonce počne pospremati uvijek lijevo, iako je meni uvijek desno i gomila takvih bezvezarija koje nekome ne možeš objasniti jasno ili nejasno da ti je to bezveze što radi, jer ona ionako misli da je tako bolje kako je ona napravila.

Joj. Obavili smo to. Baš je bilo teško, reći i objasniti zašto. tj. pretočiti taj osjećaj i taj gubitak povjerenja u riječi.

Na konkretnu situaciju je rekla neistinu, kao da, sjećam se točno kad je to bilo i što je bilo, i onda je ispričala neku sasvim desetu priču oko loptice i zašto je vikala... nema veze, vjerojatno se niti ne sjeća, pa je tek toliko ispričala nešto.

Meni je tako jasno da je to - to, ali stvarno je bilo teško. Nije nam dolazila 3 dana, nego ipak 3 mjeseca... No, eto, zahvalili smo joj.

:love2:
sad samo prestani imati grižnju savjesti, jer mislim da našu djecu ne bi trebala čuvati osoba u koju nemamo povjerenja (koji god razlog nepovjerenja bio)
nadam se da ćete se snaći za čuvanje dalje ili da će maleni ići u jaslice i biti zdrav:heart:

Dobro je... Držim fige da nađeš čim prije neku tetu s kojom ćete se bolje slagati i koja neće galamiti na dijete.

Bubilo, sad kad čitam ovo o slaganju magneta, ručnika i ostalog... pa ta žena ima opsesivno- kompulzivni poremećaj. I na isti način kako je slagala stvari po stanu tako je htjela i maloga "posložiti" ali dijete nije stvar pa to onda ide puno teže i mora vikati na njega. Ovo da je obrisala crtež unatoč zabrani je tipično ponašanje kod OKP-a jer takve osobe to jednostavno moraju napraviti inače nema mira i olakšanja. Ali čim je tu doživjela olakšanje mora ići dalje i opet unatoč zabrani posložiti ručnike, magnete, bilo što. Na žalost mnogi ljudi takve osobe doživljavaju kao iznimno uredne i čak im i zavide na sterilnom čistom i savršenom posloženom stanu, a zapravo je riječ o psihičkoj bolesti. Dobra je poveznica film sa J.Roberts, iako u stvarnom životu oboljeli od OKP-a nisu opasni za okolinu, više su naporni.
Drago mi je da si riješila problem, a sada znaš i za ubuduće; čim netko ignorira tvoje molbe, želje, zapovijedi, odnosno preslaguje ti stan odmah reagiraj. Dobro su ti frendovi rekli da si je se trebala riješiti kod događaja s magnetima.

ajde nek si riješila i taj neugodan dio dana. Želim ti da ovih par dana uživaš s malcem i nađeš super tetu :)

Meni bi okidač bilo već komentar na dojenje: "Fuj što to radiš...". Ma (sad bi tu trebalo ubaciti neku ružnu riječ), odakle joj pravo da to pomisli, a kamoli da kaže pred njim?! Fuj? Pa to ga je mlijeko othranilo i to mu je bila glavna utjeha i maženje u životu. U tome je sadržana ogromna ljubav i privrženost. Dobro da si je se riješila.

Citiraj:

---

Bubilo Bubich prvotno napisa

Nije baš horor, ali je iz onog filma s J.Roberts kad ju muž maltretira i mlati... pa ručnici moraju biti složeni uz pomoć vaser vage (Neprijatelj u mom krevetu) :mrgreen:.

Tako smo mi jedan dan došli, a svi ručnici u kupaoni koji su tako lijepo i slobodno visili sad složeni kao u hotelu :-o.

Što čovjek treba reći na te stvari?

Par puta sam prigovorila što je nešto "posremila" umjesto da se igra s njim, pa je rekla da ona to radi dok on spava. I da mi naravno pomaže. I svaki put kad joj nešto spomenem da zašto je napravila, ona drugi dan to ne napravi, ali napravi nešto drugo. Stavi mi stolnjak na veš mašinu u kupaoni - :zbunj:, ja ga maknem. Podmetač za lonce počne pospremati uvijek lijevo, iako je meni uvijek desno i gomila takvih bezvezarija koje nekome ne možeš objasniti jasno ili nejasno da ti je to bezveze što radi, jer ona ionako misli da je tako bolje kako je ona napravila.

---

čovječe, meni muka kad ovo čitam
mislim da bih ju zadavila... uh...
ma kužim te skroz, i ja sam takva, teško mi je s nekim se sukobiti
vjerojatno bih isto tako gutala, gutala... dok ne bi došlo do ovoga s djetetom
sigurno bih napravila sve kao ti...
samo se nadam da ćeš bebonji uskoro naći stvarno dobru tetu :heart:

Citiraj:

---

cvijetak prvotno napisa

Meni bi okidač bilo već komentar na dojenje: "Fuj što to radiš...". Ma (sad bi tu trebalo ubaciti neku ružnu riječ), odakle joj pravo da to pomisli, a kamoli da kaže pred njim?! Fuj?

---

x nevjerojatno. To je direktno uplitanje i to na jako nekulturan način, negdje gdje nikako nema mjesta komentarima toga tipa.. Sretno dalje, najteže ste odradili..

Nisam se neko vrijeme javljala, nekako mi je trebalo da mi se slegnu svi dojmovi... a sad kao da je bilo tako davno :).

Citiraj:

---

Tanči prvotno napisa

Bubilo, sad kad čitam ovo o slaganju magneta, ručnika i ostalog... pa ta žena ima opsesivno- kompulzivni poremećaj. I na isti način kako je slagala stvari po stanu tako je htjela i maloga "posložiti" ali dijete nije stvar pa to onda ide puno teže i mora vikati na njega. Ovo da je obrisala crtež unatoč zabrani je tipično ponašanje kod OKP-a jer takve osobe to jednostavno moraju napraviti inače nema mira i olakšanja. Ali čim je tu doživjela olakšanje mora ići dalje i opet unatoč zabrani posložiti ručnike, magnete, bilo što. Na žalost mnogi ljudi takve osobe doživljavaju kao iznimno uredne i čak im i zavide na sterilnom čistom i savršenom posloženom stanu, a zapravo je riječ o psihičkoj bolesti. Dobra je poveznica film sa J.Roberts, iako u stvarnom životu oboljeli od OKP-a nisu opasni za okolinu, više su naporni.
Drago mi je da si riješila problem, a sada znaš i za ubuduće; čim netko ignorira tvoje molbe, želje, zapovijedi, odnosno preslaguje ti stan odmah reagiraj. Dobro su ti frendovi rekli da si je se trebala riješiti kod događaja s magnetima.

---

Ovo sam pročitala valjda milion puta. Tako jednostavno opisano... i zvuči kao tako jednostavna istina. A nama je 3 mjeseca proletilo da se nismo ni snašli. Tj. ide vrijeme, ali nekako trebao se valjda dogoditi taj trenutak da to presječeš...

A nije uvijek ni sve crno-bijelo, stalno su mi se vraćale neke ok stvari s tetom. Opisala sam sve što nas je živciralo, ali bilo je i lijepih stvari. Iako se skroz slažem s ovim što je Tanči napisala, ne mogu reći da sada na tetu gledam samo kao na "poremećenu osobu koja preslaguje magnete". No, kad se sve zbroji naše povjerenje je nepovratno bilo izgubljeno, i nismo mogli preći više preko ničega.

A tetu sam u 5 dana nakon otkaza srela čak 2 puta. I lijepo smo se pozdravili i porazgovarali. Čak sam se ja pokušala ispričati da mi je žao zbog svega što je tako ispalo, a ona je samo mirno rekla "Ne brinite, nismo se našli". Pa sad vi vidite što je "relativno" - ima li ona OKP i ne treba joj dati da čuva djecu ili bi se ipak s nekim roditeljima i djecom "našla"...?

Što se tiče dojenja, naslušala sam se svega i od bliskih ljudi, i ljudi koje volim pa mi te stvari odavno ulaze na jedno unutra, na drugo van... To mi je jedino zasmetalo u smislu "što se ti mješaš i što te briga", no eto...

Mi smo inače opet u jaslicama, nismo imali snage tražiti novu tetu ovih dana, pa smo pokušali opet s jaslicama. Za sad smo ok, ako krenu boleštine, tražit ćemo tetu, i valjda sad znati primijetiti neke stvari koje prije nismo. Prije godinu dana su mi jedni prijatelji rekli da su pozvali 6-7 teta preko oglasa na razgovor, i da su odabrali upravo onu koja se na prvu svidjela njihovoj dvogodišnjoj curici... naš je prvi dan plakao kad je vidio tetu - drugi put to ne smijemo zanemariti, znalo dijete odmah bolje od nas :mrgreen:.

Hvala svima na podršci i savjetima!