Reći u vrtiču da je djete posvojeno

Mi ne koristimo izraz teta, jer su nama rekli u školici a i pročitala sam u literaturi, u više knjiga da izraz teta zbunjuje dijete jer je inače u životu izraz "teta" čest i odnosi se na puno ženskih osoba, poznatih i manje poznatih, a i teta je u vrtiću.

Ja svojoj djeci pričam njihovu priču u jednostavnom obliku od prvog dana, i zadnjih dana mi je sin od 3,5 počeo pričati o tome, pitao kako se zove mama koja ga je rodila, on sam sada priča meni i igračkama da je njega rodila druga mama x i da ona živi daleko, da se on rodio u bolnici, pa išao kod teta i onda su po njega došli mama i tata.

Što se tiče vrtića, moja kćer od skoro 3 godine jer to odradila bez problema, iako je jako vezana uz mene. Nije bilo plakanja, prvi dan sam bila unutra s njom 10 min onda smo se par puta poljubile i zagrlile i ja otišla, drugi dan isto tako, treći dan je ostala svih 5 sati koliko joj inače traje vrtić. Prvih par dana je malo više popodne bila zaljepljena uz mene ali i to je prošlo. Nisam se nadala da će proći tako glatko.

Najstariji ima 6.5 i jedva je dočekao da vrtić počne i nema nikakvih problema s razdvajanjem. Jedino voli da mu se unaprijed sve po par puta ispriča, gdje, kad, s kim i onda nema problema.

Djeca jako upijaju emocije roditelja, pa i one koje roditelji nisu svjesni, u to sam se iala prilike puno puta uvjeriti, pa ako ste vi tjeskobni i bojiti se kako će proći prilagodba onda se i dijete više boji i obratno. Premda je naravno osobnost djeteta najvažniji faktor.

vidis savki centar ima drugaciji pristup i svatko drugacije savjetuje.Mi smo prihvatili njihove savjete jer teta oko tebe ima bezbroj slazem se a mama je samo jedna,tako da mislim da ju to manje zbunjuje.Ja se ne sramim i ne skrivam da sam posvojila prekrasnu djevojcicu i na to sam jako ponosna i bit cu do smrti i najsretnija sam osoba na svijetu jer sam dobila priliku pruziti svoju ljubav,a okolina ima nas svakakvih u nasem slucaju svi su bili presretni osim par "prijatelja" za koje mogu reci da su sada bivsi prijatelji.

malapetra, ja ti baš ne uzimam puno u obzir savjete iz centara, uz časne iznimke kojih nema puno, oni jako malo znaju o posvajanju i toj tematici, to je njima među najmanjima segmentima u poslu. Ne daj Bože da sam neke savjete uzela ozbiljno, grdno bi pogriješila. Plus su to samo ljudi sa svojim vlastitim mišljenjima i predrasudama. (Kad je jedna takva osoba rekla da se "i" romsku djecu da ponekad odgojiti da budu "normalni")

U Hrvatskoj su se ozbiljno educirale i godinama bave posvajanjem koliko ja znam samo Vlasta i Mirjana iz školice, one imaju iskustvo iz prakse, plus teorija i dugo godina proučavanja literature i edukacije na istom. Čula sam još da se nešto počelo organzirati u Rijeci po tom pitanju, premda ne znam imena.
Osim njih vjerujem i literaturi, posebno kd je knjigu pisala osoba koja je i sama posvojena i danas se bavi tom tematikom.
Imam i nekoliko poznatih posvojenih obitelji s dužim stažom od mene, a uz to su se puno čitali i educirali i učili na greškama, pa neke ja pokušavam izbjeći prema njihovom iskustvu.

I ne bi se složila da je u našem slučaju mama samo jedna, naša djeca imaju dvije mame, biološku, koja ih je rodila i nas koje smo im sada mame i brinemo o njima.

Citiraj:

---

malapetra prvotno napisa

arijada i moja djevojcica je procitala knjigicu o medvjedicu prvi puta sa tri godine nije postavljala nikakav pitanja dok kuma nije ostala trudna tada je polako pocela ispitivati i tada je onako usput rekla ja sam kao medo Srecko ja sam se iznenadila da je to registrirala ali kad smo citali nista nije komentirala.Nas su u centru na svim razgovorima i na kraju kad smo obavili zadnji prije dolaska malog andela savjetovali da nista ne zapocinjemo dok oni ne postave pitanjai da njena mama sam samo ja a osoba koja ju je rodila je teta tako smo joj i rekli kad je prvi put pitala,da ju ne zbunimo sa vise mama.Ona je to prihvatila super ,naravno da okolina zna jer nisu blesavi nema trbuha i najednom djete!!!??Nikad nista ne tajimo i pred njom pricamo najnormalnije,a i savjet psihologice iz centra iz kojeg smo ju dobile da taj dan kad je stigla kuci svake godine obiljezimo kao njen mali rodendan to i radimo i jako je veseli!!!imamo slikice kad smo dosli kuci sa balonima cvijecem tortom rodbinom i to joj pokazujemo kad trazi i pricamo kroz pricu !!!Tako da mislim da smo probili led sa prvim pitanjima!!!!!

---

I nas sin je prvo poceo da govori da je on medvedic Srecko a onda su krenula pitanja... bilo je dramaticnije nego sto sam ja ocekivala, ali se sad sve sleglo, trenutno ne pita nista ali verovatno ce ta pitanja opet krenuti. On je skloniji da pita muza sto se nama ne svidja, oboje bi radije da se obraca meni ali valjda je njega odredio za ozbiljne razgovore. Mi isto nismo biolosku majku oslovljavali sa mama tako su nam i savetovali u vreme pripreme za usvajanje a i meni se tako cini bolje. Mozda kasnije kad poodraste cu koristiti izraz bioloska majka. Dotle meni je najbolji izraz "jedna zena" mada je muz koristio "teta". Mi planiramo da obelezavamo isto drugi rodjendan ali to ce biti dan konacnog usvajanja koji mi jos cekamo a nadam se da ce biti uskoro. Tada se organizuje neka mala proslava u centru, daju nam papire, citaju neke pesme i tako... tada je citava procedura zavrsena, nakon te proslave mozemo da izvadimo izvod iz maticne knjige rodjenih sa nasim imenima a onda i ostala dokumenta. I taj dan cemo onda svake naredne godine slaviti kao drugi rodjendan. Mada se ja svakog meseca setim i dana kad je nas sin dosao kod nas i koliko je vremena proslo, ali tri rodjendana bi vec bilo mnogo ;)

Ja se apsolutno slazem s ivanas, nasa djeca imaju dvije mame, to je cinjenica i ne treba to iskrivljavati, cak mislim da bi djeca kasnije mogla zamjeriti zasto su posvojitelji negirali taj majcinski identitet zeni koja ih je rodila.
Moj sin od 4g zna da ima dvije mame, zna ime svoje bioloske majke i njemu je to u redu, cak se u vrticu hvalio da on ima dvije mame a svi ostali samo jednu (evo jos jedan razlog zasto reci djelatnicima vrtica da je dijete posvojeno jer ce oni sami kad-tad poceti pricati o tome).
Ne treba imati straha, nismo mi "manje" mame samo su nasa djeca bogatija...

A sto se tice "drugog rodjendana" ja to ipak vise volim zvati nasim obiteljskim rodjendanom jer smo taj dan postali obitelj i tako ga slavimo, to je zajednicka stvar, a ne samo djetetova

malapetra, moja kćer je tek ove godine htjela ostati s bakom i didom na moru (6,5 god). probali smo prije dvije godine, i ispala je katastrofa. prošle godine nije isto htjela.
prespavati kod njih u Zagrebu - neće ni čut!
ne mislim da je previše vezana za nas. bit će kod njih kad i ako će joj to odgovarati.
krenula je u vrtić s 3 godine, i naprosto "uletila" u njega.
sin mi sad ima 3 godine, i na privikavanju je u vrtiću. njemu treba "polaki ulazak". nakon mjesec dana, ostaje do ručka. sljedeći tjedan ćemo krenuti sa spavanjem. pa polako.. bolje to, nego da mu zgadim vrtić.

u potpunosti se slazem s tobom i u mislima sam s vama kad dode taj dana da potpisete papire i kad bude u potpunosti vas!:heart:

slazem se s tobom polako ali sigurno!!!!!

da je to je zajednicki dan tj dan kada smo postali obitelj i sretni ali ona to shvaca kao svoj rockas "mali" jer dobi mali znak paznje !!!!

evo mi smo krenuli prošli ponedjeljak i odlučili da još nećemo ništa reći da je posvojena, kroz neko vrijeme ćemo im reć.. prilagodba ide vrlo vrlo teško, kažu i tete... plakanje svakodnevno svo vrijeme u vrtiću i prije vrtića dok je spremam, buđenje po noći u vrisku, i to više puta kroz noć, neko rano ujutro me pitala -mama a zašto ja plaćem :( ponekad prije vrtića proljev, poslije povračanje.. odbija hranu.. uh i tako već skoro 2 tjedna.. ja sam bila baš sigurna da će to ona puno lakše prihvatiti

Ari mali, a koliko dugo ostaje u vrtiću? cijeli dan?

moj sinak je krenuo 1.9. i odlazak u vrtić je isto koma..

ostaje 1,5-2 h prije spavanja dolazimo po nju.. ajme mili.. baš ga dugo mući prilagodba..

Cure, kakve su vam tete? Ja mislim da ne ovisi samo o djetetu prilagodba nego da je jako važna veličina grupe, tj. broj djece i kakve su tete. U velikoj grupi čak i jako dobra teta ne može olakšati djetetu. A ako je teta hladna, to je grozno. Sjećam se jedne godine u vrtiću kad sam bila mala, srećom mi nije bila prva, kad sam imala jednu bezveznu tetu, često sam se ružno osjećala u vrtiću a imala sam i ekipu, i prijatelje i sve.

pa tete se ćine tak tak.. jedna više draga i toplija, dok druga hladnija i ne toliko pristupačna, ali koliko smo skužili njoj više odgovara ova druga, ova prva mi se je ćak i požalila da F odbija bilo kakav fizički kontakt.. a to je kod nje tako, mora osobu dobro poznavati da bi dopustila bilo kakav dodir, a ako joj se pojedinci ne svide nepopustljiva je zauvijek :mrgreen:

dugo me ni bilo pa neman bas vrimena tu pisati..tila sam pitati arimali,kako se mala priviknula jeli sve ok??

cokolada ja bi da ti pises pises pises a ja da citam danima...volim tvoje postove...

Ifgenija me nasmijala do suza...istina.

zanima me dali postoji koji clanak u zakonu ili nesto takvo po kome posvojena djeca imaju prednost pri upisu u vrtic?to me zanima?mi smo mala sredina,i svi znaju,medjutim kako stvari stoje mali ce ici u vrtic u drugoj sredini...uopce nisam o ovome razmisljala dok sad nisam procitala arimali.sad kad sam procitala vasa misljenja,defitivno cu i ja reci.mi krecemo na jesen.nasla sam dva vrtica,al ako bi mi uspilo upast u onaj koji zelim na nacin da dobijem prednost time sto je moj dragi posvojen tila bi to iskoristit...neznam...
mi jos o tome ne pricamo,jer jos ne govori,neznam dali ce me skuziti cekam 3 godine,da progovori sve,tako da kad mu budem pricala da me moze stogod i pitati ....ovako znala sam par put ispricati ,koncetracija je na nivou 2 tisucinke a onda opada,jako je ziv pa onda naprosto nema zivac slusati sto mama prica kad ga cekaju igracke,zivotinje,sve je bitnije od tog sto pricam...tako da sam to odgodila...

kod nas je prilagodba trajala puna 3 tj. već smo mislili odustat, jel je bila sva isprepadana, nije me puštala iz ruke 24 sata, smršavila je.. a onda nakon 3 tj. sve je nekako sjelo na svoje mjesto, nakon mjesec dana je ostala spavat, i bila je presretna!! sad je to već neki normalan ritam, lijepo joj je :-D Nedavno smo rekli da je posvojena, tj. ona im je rekla, pročitala im je svoju knjigicu, tete su to lijepo primile, zamolili smo ih kad pričaju o obitelji da ubace u priću i posvajanje kao način ostvarivanje roditeljstva.. za sad sve ide polako i lijepo.. za mj. dana bi ja trebala počet radit, tada me neće viđati po cijele dane, jel mi je radno vrijeme do 20 i 30, a onda kreće novo privikavanje :-(

amaria 23 piši nam! voljela bi čitati vaše svakodnevnice :*

Lijepo je pročitati kako je polako sve sjelo na svoje mjesto!

ja cu malo podignuti ovu temu..naime,u vrticu smo odmah rekli da je maleni posvojen.Sve je proslo super,adaptacija i sve.Neki dan me teta u vrticu pitala malo vise o cijeloj nasoj situaciji o posvajanju i tako...Ispricala sam u kratkim crtama.Rekla je kad budu obradjivali temu obitelji ,mogli bi malo i o tome popricati i upoznati djecu sa time...MEni je to ok.Medjutim sad me pocelo bockati,neznam u kojem kontekstu ce ona to djeci ispricati,jer nezelim da to bude u kontekstu,tebe je tvoja mama ostavila,nitko te nije htio i dosli jedni ljudi i oni su sad tvoji mama i tata...Zelim da to bude u nekom posebnom kontekstu,tipa ti si poseban,mama i tata su te dugo cekali,i otisli su jednu veliku kucu gdje je puno djece,i tamo izabrali bas tebe.i tako.Karikiram sad.Nezelim sad oko toga stvarati neznam sto.Al ok mi je da se prica o tome,samo zelim definirati nacin na koji bi se o tome pricalo...Zanimaju me vasa iskustva i kako su to vasa djeca dozivjela u vrticu ,a kako druga djeca? Moj maleni ima 3 godine,neznam dali bi skuzio sve,zapravo bojin se da ne skuzi krivo...mi za sad gledamo slike,pricamo,al njega to bas ne zanima.I nije zainteresiran za to...Narucila sam knjige na engl. jeziku po preporuci ivanaas,pa cu poceti sa time.I mozda i tetama odnijeti da i one vide ili makar dobiju ideju kako poceti...

Voljela bih kad bi ste mi napisale,vasa iskustva,vase ideje,bilo sto vezano uz moje pitanje.

Ne brini, neće tete navaliti na temu. Mislim da su u 4-godišnjem vrtićkom stažu mog djeteta tete samo jednom spomenule posvojenje i to u predškolskoj godini te nju potakle da kaže par rečenica o tome. Trogodišnjacima grupno sigurno neće tumačiti posvojenje, a i kad jednom (ako uopće) krenu držat će se jednostavnih objašnjenja bez detalja tko je koga ostavio. Do tada će već i tvoje dijete sa samopouzdanjem i ponosno pričati verziju koju mu serviraš.

Ako se baš brineš da bi teta prenadobudno mogla krenuti, onda joj sugeriraj način.

hvala cokolada.neznam sto joj je u glavi,jer je sve cesce pocela to spominjati i strah me da ne krene drzat predavanje djeci.Hvala ti puno sto si odgovorila,bas si me smirila...sve me to malo uznemirilo.

Ja nemam skustva s posvojenim djetetom u vrtiću ali mi se čini zgodno da se predloži teti da uzme slikovnicu Jež ili S tobom smo postali obitelj... pa da s pričom krene u objašnjavanje <3

Ja u novom vrtiću nisam rekla da su mi djeca posvojena i ne planiram skoro. Htjela sam da ih ne stave odmah u ladicu, već da ih upoznaju kao osobe bez predrasuda.
Malo sam se zatvorila po tom pitanju, ne da mi se pričati, objašnjavati više, umorila sam se. Pita me jučer vlasnica vrtića kako to da su mi djeca trako mala razlika, samo sam promumljala nešto, jednostavno mi se neda. Možda griješim, pa se djeca mogu naći u nekoj situaciji, ali ne planiram to još govoriti.

pa ja znam jedno djete koje je igrom slučaja rođeno samo 9.5mjeseci nakon brata jel je rođeno pre rano.

Mi se spremamo krenuti u vrtić, međutim njemu se to nikako ne sviđa, tj.boji se nove okoline, novih ljudi,... Našli i vrtić, jedva nas ubacili, znaju da je posvojen jer nas poznaju, tako da to nećemo skrivat. Trebali bi ići na adaptaciju krajem mj, ali ne sviđa mi se to da on kad dolazi na adaptaciju moram ga ostaviti samog. Kažu da se dijete neće opustiti ako su roditelji u blizini. Još smo u onoj fazi da ga mogu čuvati samo bake ili teta ako nas nema, ali ne na duže vrijeme. Ide na toalet samo s menom ili mm-om. Da li inzistirati na vrtiću ili?...Mm kaže da pretjerujem, a ja se bojim da će on to loše prihvatiti.

oprosti što pitam, ali zašto tako brzo? mislim da je tek stigao k vama i treba mu ipak još vremena da stekne sigurnost..

Špelkice, mi upravo pohađamo Školu za posvojitelje i baš prije dva tjedna Vlasta i Mirjana su govorile o tome da si žene obavezno uzmu šest mjeseci ili godinu dana posvojiteljskog dopusta i da ne šalju odmah dijete u vrtić jer njemu u toj početnoj fazi treba vremena da razvije bliskost i privrženost novim roditeljima. Kažu da je to vrijeme nenadoknadivo i da se s djecom može družiti i na drugi način (u igraonici, u parku...). To je mišljenje žena koje su najeduciranije u Hrv. po tom pitanju i mislim da ih trebaš poslušati, pogotavo ako ti ni sin to ne želi.

Ja idem raditi 4 sata dnevno pa zato. Neću ga 8 sati držati u vrtiću, ali svi mi vele da je bolje da ide zbog godina (već je krenuo u predškolski), čak i u Centru su pitali kad će napokon u vrtić.

moje mišljenje a i ono što smo naučili u školici, je svakako da trebate jedno vrijeme provesti skupa bez razdvajanja, ali ako je situacija takva.. nekada jednostavno se nema izbora.. pokušaj Vlasti poslati mail i onda češ dobiti stručno mišljenje iz prve ruke..

njemu neće faliti koji mjesec u vrtiću, a za vas to može puno značiti, i za vaš daljnji odnos..

Uh, nemam iskustva sa posvajanjem, ali dijete se iskusilo sigurno i previse kolektiva do sad. Sigurno mu ne bi skodilo biti jos koji tjedan samo u obitelji. Ok, ako se izbora nema , pa se raditi mora, ali ako se ima ... svaki kolektiv moze cekati.

Samo da vam se javim, idemo u vrtić već neko vrijeme i sve je ok, prilagodba je bila uz pokoju suzicu, ono neću u vrtić i pokoji kućni nestašluk, ali smo prevladali uz razgovor, podršku, sad sve sjeda na svoje mjesto. Tete ga svaki put pohvale da je dobar, jedino se malo manje igra s djecom, ali to sam i očekivala.