Lili podsjecas me na Milanovica i njegovu poplavljenu kupaonicu.
Printable View
Lili podsjecas me na Milanovica i njegovu poplavljenu kupaonicu.
:lool: nemam pojma o tome.
Morala bih guglat. Hahaha ajme di usporedba bas s njim :aparatic:
[QUOTE=Bubilo Bubich;3191918
Ono što si prošla je enorman stres i situacija u kojoj se sad nalaziš također, nitko nije toliko jak da bi to bez problema prebrodio, bez oslonca i pomoći. Probaj naći neki stup na koji se možeš nasloniti.[/QUOTE]
X
A Marta, pa kako ti padne napamet samo :lol:
Joooj meni vam je to kao da nekom tko nema što dati djeci za jest kažete samo ti napuni kadu, zapali svijeću i opusti se.
Žuta, užasno ti je stresno razdoblje, užasno. Teško da ćeš se ikakvim metodama opustiti. Nisam baš u potpunosti upratila tvoju situaciju, ali čini mi se da je sve to još friško. Treba odraditi i sve emocije, a bome i logistiku i tehničku stranu. Trenutno trebaš održati glavu iznad vode. Nikakve svijeće i tople kupke ti neće pomoći kad znaš da je se drugi dan budiš u istoj situaciji u kojoj si bila i prije.
Ukoliko ikako možeš potraži stručnu pomoć, pogotovo ako imaš osjećaj da si na rubu pa da ti se u teškom periodu pomogne i lijekovima dok se situacija ne stabilizira i ti ne staneš na svoje noge.
Bilo bi super da imaš oko sebe osobe ili osobu s kojom si toliko bliska i koja bi ti mogla uskočiti kad se raspadaš pa da kažeš evo čuvaj djecu ja se odoh ohladiti. Na žalost, znam da često nemaš takvu osobu ili imaš, ali ti nije blizu, a ponekad je teško i izgovoriti da trebaš pomoć i da se raspadaš.
umjesto kade, žuta predlažem ti da si na kraju svakog dana čestitaš što si preživjela, pobrinula se da su djeca dan završila zdrava i nahranjena i dan si bliže fazi kad će biti lakše, a ona će doći
da se prisjetiš malih lijepih trenutaka dječje maštovite igre, maženja, jutarnjeg razvlačenja, makar i dvije sekunde u danu koje ti daju snagu za dalje
i dan po dan
E frigaj ga mitovski da si sve pročitala vidjela bi da smo to sve već predložile,ali je žuta na sve to imala argumente da ne može, pa smo došli do toga da predlažemo što nama pomaže da se opustimo kad smo pod većim stresom.
psih.pomoć-kaže da se ne može organizirat za čuvanje djece a i pomalo je skeptična jer nema pozit.iskustva
nekoga da joj pomogne-nema i neće prihvatit pomoć osobe koja bi nekad uskočila jer ta osoba ne želi novac (nije bliski rod)
više izlazaka van s djecom na zrak-komplikacija radi kolica i inoga
pojednostavljivanje ručkova i obroka općenito-to joj nije problem
Netko zato predlaže šetnje, netko kupku, netko slušalice i glazbu, netko XYZ...
Konstatirale smo davno da je žuta u nažalost jako teškoj i stresnoj situaciji da je bitno da sad samo drži glavu iznad vode i dan po dan.
I ja bih bila najsretnija zbog žute da potraži psihol.pomoć al to može samo ona sama za sebe odlučit.
evo i tang je lijepo sažela :heart:
žuta imaš planove selidbe u budućnosti, nadam se da će ti to pomoći.
Ovo ja radim i dan danas... Počela sam baš negdje u doba dok se rodio drugi sin. Dan po dan... A navečer u glavi radim evidenciju i zbrajam stvari na kojima mogu biti zahvalna. Ima ih. Treba se podsjetiti na njih. Kod mene djeluje...
Osim toga, treba birati bitke i ne gubiti energiju na istjerivanje maka na konac. Djeca nas trebaju u što boljem stanju.
Bubilo točno to, ono kad osjećaš da si sam protiv svih i da bi najradije nekom (točno određenom) glavu odgrizao, i sad ti sjedi i miriši svijeće. :lool:
Nisu mi djeca toliki izvor stresa. Ok, cičanje ne mogu smislit. Ali njih je lako ucijenit, prestrašit i koristit sile represije koje ne vole od prekidanja crtića do galame, itd, čime se ne ponosim i nisam željela takvu praksu, ali ne radi mi mozak uvijek onako kako hoću. Problem su mi drugi ljudi. Konkretno eto sam nadomak da presječem još jedan toksični odnos i mrzim konfrontacije s ljudima jer mi se zapliće jezik i govor koji sam unaprijed imala pripremljen u glavi mi zašteka dok pokušavam obraditi nove informacije kojim druga strana uzvraća.
Mislim da nisam toliko na rubu koliko imam potisnutog gnjeva. Budem ugovorila neki online razgovor, ali sam skeptična, sita sam blebetanja. Ali ok, osjećam se dobro jer se ove ostale stvari iz života pomiču u željenom smjeru. Dok je tako mogu nekak racionalizirat sve iako mi je tijelo još uvijek u stanju "u boj, u boj".
Lili, ma ja obožavam Maksimir i navikla sam dugo hodat po šumi kad mi je u životu teško. Tog sam imala pregrš i sate hodanja po pustari kad sam bila mlađa. Nije mi problem sutra krenut u Maksimir, samo je jednako udobno bit u toplom krevetu do devet i bez preše rastezat kavu, doručak i ostalo. Ali svakako si u pravu. Gledat ću da produžimo šetanje na otvorenom.
Gle, ako ti je trenutno ugodnije i smirenije lezati u krevetu i rastezati kavu, pobogu, rastezi kavu. Maksimir ce biti tamo i prekosutra, a djeci nista nece biti ako ne izadju van. Ne mozda tako tri mjeseca, ali stavi sebe na prvo mjesto.
Ma samo ti lezi i odmaraj ako ti to dobro čini. Dobro ajde od 8 -11h je u mom svemiru fakat dosta dugo za jutarnje razbudjivanje (pogotovo uz malu djecu) :lool: al ja sam Duracell vjeverica.
Salim se malo.
Samo ti po svome kako VAMA pase, moj dojam je bio da oni krenu cirkusijat nakon 3 ure laganica razbudjivanja, da ne znaju kud bi sa sobom zato sam ja sa svojima brze izlazila van bez razvlacenja.
Ako nije tako, nemoj brate mili nista mijenjat.
Mi ovdje samo lupetamo tj pokusavamo pomoci jer si pitala, ti jedina tocno znas kako ti je, gdje, kad, zasto da, zasto ne...
I zaista si prava lavica koja se istinski bori za svoju djecu nakon svega sto si prozivjela. :heart:
Hvala Lili.
Od 8-9 ili 8:30-9:30 se razbuđujem, a od 9-11 kuham doručak, nekad ručak, tjeram ih da jedu, da se obuku, brišem guzice jer nekad listaju slikovnice dok su na tuti pa se oduži, pa dok vidim što treba kupit od namirnica, pohvatam sve smeće koje volim odvojeno jer sam osjetljiva na to i naravno prosurfam.
Napisala sam da se tresem od stresa, ali ne od stresa od klinaca već od ostalih situacija, suočavanja s ljudima i postavljanja granica.
Da, mislim da razumijem sto te muci.
U svakom slucaju bolje prekinut toksicne odnose koji ti donose stres da se nalazis u takvom stanju.
Puno lakse reci nego uciniti.
Kako da ovo kažem korektno......
Treba ti doza serotinina, a orgazmi ga opuštaju. U tvojoj situaciji, snađi se sama draga.
VeraM :aparatic:
Ja bih rekla i endorfina, al oni se najbolje luče trčanjem. Mozda njih ubacit u parkic, pa trcat u krug oko njih... ah sve blesave ideje dajemo ...
Ah, Vera... moja situacija je što se orgazma tiče nepromijenjena od dana kad sam otkrila trljicu.
Razmišljala sam o trčanju, uz klince, a ono... nije mi gušt da se fizički satrem, a trebam bit stani pozor još sljedećih osam sati. Iovako mi se vrti na momente. To pripisujem nesanici i ostavljanju cigareta.
Nesanica i ostavljanje cigareta su dobri razlozi, kao i briga o maloj djeci. Dodaj tu još ptsp od rastave i slika je potpuna Teško je to brzo ostaviti iza sebe. Vjerojatno nisam sve ni nabrojjla.
Nemoj pred sebe postaviti prevelike zahtjeve. Briga o klincima i sebi dan po dan. Opustit ćeš se kad budeš mogla. Prihvati svaku trunku pomoći oko djece. Ne opterećuj se nebitnim stvarima. I slušaj sebe, jer teško ti mi možemo udijeliti savjet kad nismo u tvojoj situaciji i ne znamo kako ti je zapravo...
Bit će bolje.
Stres. Na svakom koraku. Trebala bih napraviti odmak od svakog oblika informiranja. Zatvoriti oči kada prolazim pored štandova, ugasiti fejs, računalo koristiti samo za glazbu. Čitati knjige i ne razgovarati s ljudima. Možda napustiti civilizaciju (nemoguće) i živjeti u šumi. Kako se riješiti stresa kada horor ide iza pete, grabi i ubrzava? Sanjam čudne snove i ne osjećam se loše utopljena u potpunoj samoći. Jesu li ljudi teret? Je li društvo teret?
Meni ovo zvuci kao da te hvata depresija zutaminuta.
Mozda porazgovarat s nekim stručnim?
Meni posebno odabrani ljudi nisu teret nego upravo suprotno "blagoslov".
Ne pratim vijesti vec godinama.
Vijesti me ne stresiraju.
Stresira me puno toga u mojoj blizini na što ne mogu utjecati.
Nisam dobro pa malo jesam pa opet nisam...i tako u krug.
Naravno ne mozes ne biti informiran bar malo jer ti netko nesto kaze, nesto ti iskoci na fejsu, al preskacem, sama eliminiram koga i sto citam.
Ugasiti fejs nije problem, ne guglat jutarnji i ostale portale se isto moze.
Nije zuta ni drugima danas bajno zivjet u ovakvim vremenima, no tvoja situacija je realno puno teza i zahtjevnija nego vecini nas ostalih. Bila bi teza i da su normalnija vremena,a kamoli danas.
Cuvaj se :kiss:
Ma ne referiram se na moju situaciju. Imam konce koliko toliko. Muči me što mi se čini kao da se sve ostalo oko mene urušava. Taman sad kad mi se sviđa stati na moje noge. Stat ću usred kaosa?
Mislim da nema vaznije stvari ma svijetu od stajanja na vlastitim nogama usred kaosa zuta.
Za mene smanjiti stres znači dozirano pratiti vijesti, maknuti se sa fejsa (on mi baš izaziva anksioznost), skloniti se od previše informacija, fokusirati se na redovan san, na boravak na zraku malar i samo pola sata, čitati, uređivati cvijeće, ne pušiti, gledati serije koje te opuštaju, podružiti se s ljudima koji su jednostavni, ne prenositelji nervoze. Eto.
Može li se negdje to... izmjeriti? Imam osjećaj ko da pucam. Juče sam isprobavala tehnike disanja, u pon šetala po Maksimiru, sjela se u vodu i kvasila se. Pali neko vrijeme onda opet osjetim neki... nemir, onak ko gušenje, mozak radi sto na sat. Msm da kava ne pomaže. Možda trčanje al bum kolabirala nakon minute, osjetim ko da mi je srce otpojeno i skače po prsima, odbacuje se od jednog do drugog pluća i nazad....
Poslano sa mog LDN-L21 koristeći Tapatalk
Probaj uzeti Persen tablete. I pij jednu kamilicu dnevno.
Iako, na tvome mjestu bi svima bilo teško.
Bit će bolje. S vremenom. Valjda.
Žuta, nastavi sa vježbama disanja i drugim aktivnostima koje nađeš da te smiruju. Nije dovoljno jedan put, ali ako svaki dan posvetiš tome malo vremena, s vremenom se mozak trenira i lakše postigneš opušteno stanje. Ima više mindfulness aplikacija za mobitel, i jednostavno možeš odlučit svaki dan posvetiti tome 5-10 minuta. Meni je najdraža Healthy minds, ona je besplatna a baš mi je bila ok.
Hodanje je isto super, ne moraš trčat ako ti je previše, žustra šetnja isto djeluje (znam da često i puno hodaš vodeći djecu svugdje, ali to znamo dobro da ne opušta baš, ako možeš nekad i sama napravit jedan krug samo za sebe)
Kava i cigarete povećavaju napetost organizma, tako da bilo bi dobro da ne bude toga previše, bar smanji kavu
Uglavnom, ništa ne djeluje po principu: to sam sad jednom napravila i sad sam bolje. Ali ove stvari djeluju ako se primjenjuju konzistentno kroz neko vrijeme
Dosta ljudi pomogne neki hobi, ako ima nešto što si volila radit ili uvijek željela probat, bude lijepo fokusirat se na nešto što nisu svakodnevne brige
žuta potpisujem tang.Probaj tako.
Meni se kod tebe čine simptomi anksioznosti. Disanje može puno pomoći kao i meditacija, ali i fizička aktivnost,
Žuta, nemoj se mučiti. Živiš u konstantnom stresu, iz sasvim drugih razloga vrlo dobro znam kako je to kad ti se čini da bi iskočila iz kože od stalne brige, neizvjesnosti i vrtnje različitih scenarija. Smanji kofein i duhan, posavjetuj se s liječnikom i traži neki najmanji Normabel ili nešto tome slično. Jako puno pomogne.
Slažem se.
I ja ga povremeno uzmem u odredjenim situacijama i zaspem ko beba :-)
Meni je najbolje rješenje sat vremena šetnje u prirodi dnevno. I kad ne odem par dana vidim da se puno bolje osjećam kad idem. Idem najčešće solo, ponekad s mužem ili s djecom u svim kombinacijama.
I djeluje stostruko: provedem vrijeme na svježem zraku, na suncu, umorim se zdravo od fizičke aktivnosti, ta besciljnosti me uči da ne moram imati sve konce u svojim rukama, tišina potiče mir i nekako kad idem čini mi se da se više cijenim.
Takvi simptomi su i simptomi napada panike.
Imaš jako puno briga i obveza. Pucaju ljudi s manje briga, a kamoli ne ljudi sa svime s čime se ti nosiš.
I mislim da si snažnija od velike većine žena!
Posavjetuj se s liječnikom oko tableta za smirenje. Mislim da će pomoći kratkoročno, treba tražiti druga rješenja.
S obzirom da si u nekoj pat poziciji s centrom, problem može biti da oni tu pomoć koju tražiš od liječnika krivo protumače. Može li se nekako pismeno dati do znanja s čime se sve boriš, jednostavno da ostane pisani trag. Ponekad imam dojam da u centrima rade ljudi koji nemaju više djece, a kamoli više male djece o kojima se sami brinu i još k tome bolesnu majku, nekorektnog bivšeg partnera ... po njima bi svi trebali živjeti prema nekim idealnim pisanim pravilima.
Sretno, drž se.
Dan po dan guraj.
Oni imaju sve napisano, ali izgleda ne čitaju. Ni ne želim tablete, uspavale bi me, onda ne bih ništa obavila.
Mirnija sam sada, iako nisam spavala. Klinki treći put curi krv ovaj tj, upravo sam ošla po nju u školu.
Budem otišla na plivanje kad ih predam ocu. Moram si to obećati i natjerati se.
Poslano sa mog LDN-L21 koristeći Tapatalk
Skroz se varaš. normabel bi ti samo pomogao da kvalitetnije spavaš i umiriš organizam noću, napuniš se energijom i rekuperaš te puno bolje funkcioniraš po danu.
Normabel propisuje opća praksa.
Ako si slobodna cijeli vikend, pa to je prilika za vrlo kvalitetan odmor i posvećivanje sebi. Kvalitetno ga iskoristi, odmori se, prošeći šumom, razbistri misli.
Moje frendice koje su se rastale i imaju slobodne vikende i neke praznike su se preporodile, bolje im je sada nego dok su bile u takvim nikakvim brakovima.
Imati vikend za sebe je vaauu, iskoristi ga full žuta! Moj prijedlog bi bio da ga unaprijed osmisliš da ne prođe onako besmisleno da se vrtiš po stanu, osim ako ti tako odgovara.
Uživaj na plivanju!
Evo prošlu noć nisam spavala jer je dijete plakalo da joj je začepljeno uho. Nemam nikakvog problema s usnivanjem kad nema ovakvih mehaničkih, da tako nazovem, prepreka. Ne vidim kako bi normabel pomogao da prespavam dijete koje plače i drugo koje se vrpolji i šamara me ručicom. :)))
Poslano sa mog LDN-L21 koristeći Tapatalk
Niš od plivanja imam temp, glavobolju i zimicu. -.-'
Poslano sa mog LDN-L21 koristeći Tapatalk
A ***** mu..baš mi je žao. Ozdravi.