Printable View
Nedavno sam čitala savjete za ponašanje u javnom prijevozu koje je sastavio čovjek kojeg su proglasili bečkim kraljem bontona. Uglavnom, napisao je nešto u stilu "Biste li ušli u zauzeti zahod? Sigurno ne. Pa, onda to primijenite i na javni prijevoz, dućane i slična mjesta - možete početi ulaziti tek nakon što se isprazne". Dobra rečenica za citiranje ako si već nabrijana. :mrgreen:Citiraj:
Mojca prvotno napisa
:lol:
Odlično!
Jedva čekam da mi netko naleti. :mrgreen:
Kao da ne zivimo u istim gradu...neki dan guram kolica po jednoj precici, i zapnu mi kotaci...i sad ja se mucim, a neki decko trci prema meni, podize kolica..mislim, ne samo da nije okrenuo glavu, dapace, potrcao je da mi pomogne...ili, trudna, drzim curu za ruku, dolazi bus, trcimo, trcimo..on ceka ceka ceka.. Udjemi, ja se zahvalim, a vozac mi kaze: pa ne smijete tako trcati, mogli ste samo mahnuti...cekao bi vas...u t-centru su me zvali da idem prelo reda, meni je bilo bed radi penzica, pa sam rekla da ne treba, a bakice se razgalamile da sta necu, ko je vidio da trudnica ceka... U restoranu su me smjestili preko reda...
Lijepo, Deaedi. :-)
Ja sam pred kraj trudnoće došla doktoru opće prakse radi otvaranja porodiljnog, pa me je sestra ostavila da čekam nekoliko sati (!) u čekaonici prepunoj gripoznih ljudi. Kad sam ju nakon nekih sat vremena pitala bih li mogla preko reda, odbrusila mi je da nisam kod pedijatra, pa sam pak ja njoj rekla da kod pedijatra ni ne bih tražila prednost, jer bi je tamo svi imali, a ovdje sam jedina trudnica. Na to se samo okrenula i otišla. Kad sam nakon par sati došla doktoru i rekla mu koliko sam čekala, poludio je i pitao sestru zašto me nije uvela u ordinaciju istog trena kad me je vidjela. Ona je mrtva-hladna rekla "pa ponudila sam, ali gospođa nije htjela". Nakon tog njezinog odgovora treptala sam u prazno još nekih pet minuta, u potpunoj nevjerici. :mrgreen:
Deaedi, ti mora da imaš jako simpatično i lijepo lice kad te nepoznati tako maze. Blago tebi!
A ima još nešto od čega poludim. Kad lift stane i onda oni izvana ulaze, kao da nitko neće van. Jasno mi je da ulaze u bus, on je veliki, ali u lift u šoping centru! Pa, nema šanse da stanu dok oni prvi ne izađu. Nekultura na kvadrat.
Meni zapravo nedostaje nekakva normalna komunikacija. Npr. pridržiš nekom vrata i kažeš "izvolite", a taj ti ne odgovori s "hvala", nego te pogleda kao da si pao s Marsa. Mislim, ne treba meni taj "hvala" u životu, ne igra mi nikakvu ulogu, ali ne sviđa mi se to autistično ponašanje. Ljudi kao da se boje obratiti jedni drugima.
Mene su u banci nisu prozvali ni kad su djeca počela naganjati loptu, a puzavac čupati žice bankomata. Prvo sam im branila i tražila da se smire, a poslije im se makla da imaju više mjesta za igru. Mislim se ako oni neće poštivati interna pravila i prozvati me na šalteru na kojem piše prednost trudnicama i osobama s malom djecom, zašto bih ja gubila živce i objašnjavala djeci da ne smiju trčati. Došla ujutro s 3 komada malih i stala pred šalter i čekala da klijent završi svoje, a žena nastavila zvati po redu čekanja ko da nismo tu.
Tad sam shvatila da je tajno oružje u mojim rukama i sad samo puštam svoj neodgojeni čopor s lanca :lool:
Ja bi u banci gdje pise da trudnice i mala djeca imaju prednost uredno stala pred sluzbenicu i rekla da sam trudnica/imam bebu. I nikad nisu nista rekle. A i da jesu pozvala bi se na natpis koji im visi ispred njih.
Uvijek stanem ispred šaltera s prednosti i pričekam na pristojnoj udaljenosti da klijent završi svoje, a onda priđem. Ovaj put me bankarka ignorirala i nastavila prozivati po redu dolaska.
Molim vas, nemojte nikada propuštati žene s trbuhom preko reda!
Evo, ja poslije trećeg poroda nakupila dosta kila i sve su mi u trbuhu. Izgledam točno kao trudnica u 7. mjesecu.
Svi mi se nešto simpatično smijulje, dižu mi se u autobusu, daju mi bolju robu na tržnici, propuštaju me u redovima...
Aaaaaaaaa, poludit ću.
Ozbiljno razmišljam da si dam izraditi majicu s natpisom: Nisam trudna, debela sam! :-)
Ima ja jako ljepih primjera, ali ovo nie tema o njima. Pričamo o ružnim ponašanjima a takvih nažalost ipak ima više.
Mene je recimo izluđivalo preskakanje kolica u busu. Dakle ja s kolicima na srednjim vratima spremna na izlazu i čekam da ljudi koji su ispred mene izađu van!
A onda ovi koji su iza mene krenu doslovno preskakati kotače i izlaziti prije mene.
Što se tiče ulažanja s kolicima u bus, po stepenicama i slično. Puno njih mi se znalo ponuditi za pomoć, ali opet puno više njih nije, a ja sam naučila da mi je najlakpe kad to radim sama jer imam sistem i onda me netko drugi samo smota pa se najčešće samo zahvalim i nasmijnem.
Kaj se pak reda u banci tiče....Kod nas preko reda idu trudnice i roditelji s malom djecom, ali se zna dogditi da trudnicu jednostavno nekad ni ne vidite. U poslu si, glava dole, radiš, ne zujiš okolo i ne vidiš ju. Pogotovo kolege koji sjede iza gdje uopće ne vide tko je u dvorani. Ima banaka gdje sam ja znala doći kao trudncia pa me nitko nije šljivio niti pola posto (ili s djecom) iako su me vidjeli. Ovisi tko ima koliko slua za trudne žene i ljude s malom djecom tak se i ponašaju.
Citiraj:
maria71 prvotno napisa
kad idem javnim prijevozom idem tom linijom, trudim se biti u onom busu koji s kaptola krece u 7.10 bas radi cari koje ste navele.Citiraj:
Sanja prvotno napisa
ipak bude onih koji idu u skolu i ja se ne mogu nacuditi prici koju imaju. imaju test nisu pogledali, i onda drze jedan A4 papir ispred sebe i pitaju da li se sve to mora znati :-o da su psremni na taj komad, spreme list i pocnu pricati sta se sinoc dogadjalo na fejsu.
i tad shvatim da sam baba :(
Po meni su periferijski i obiteljski kvartovi naklonjeni starim, mladim, malim, trudnim, dok u centru, posebno na spomenutoj Mirogoj-liniji i oko Trga, vjerujem zbog neopisivog mnoštva ljudi i gužve ljudi postaju autistični, jer da ustane svakom starom, trudnom, malom, cijeli dan bi samo ustajao, a nekad su i mladi umorni i bolesni i strgani... I u jako frekventnim ustanovama ljudi postanu nervozni i neuljudni.
Jednom sam imala neku boleštinu zbog koje sam svaki dan išla na antibiotike tramvajem (živjela sam u centru, kao studentica, i da sam i imala auto, ne bi mi puno koristio, dakle, takva bolesna vozila sam se tramvajem). Kurila sam, tresla se, željezo mi je bilo ispod nule, i tako ja sjedim, tresem se, umirem i neki dida se namjerio na mene da kako sam nepristojna, neuljudna, da zar ja ne vidim (ja nisam vidjela koliko je prst ispred nosa)... a ja jedva da sam mogla i pričati, nekmoli se svađati, i kad mi je dosadilo, ustala sam, zamantalo mi se, skoro sam pala, i to je bila takva užasna scenetina, em ovi na didinoj strani, ovi na mojoj strani, pa kad sam se počela rušiti, jedni su prali didu, drugi su me ismijavali da se prenavljam, da znaju oni... ljudi se svade, raspravljaju meni iznad glave. A ja u onom oblaku od bolesti jedva sam razumjela što se zbiva. Tako da mi se stvarno iz prve ruke zamjerila ta priča tko kome treba ustati. Ja se držim da nemam ja pojma tko sjedi, tko ne sjedi, tko je bolestan, premoren od rada u tri smjene u Coca Coli uz studij, i ne očekujem u tramvaju ama baš ništa, ni za djecu, ni za sebe, ni za trudnoću. To je jedna vreva i sretna sam kad ne bude nekih većih ispada i scena, koje čovjek zna doživjeti. Ako moram radije idem pješke nego tramvajem, posebno s djecom. Eventualno ako nije gužva, u neko glupo doba dana, pa se vozikamo.
Ja se trudim ne živcirati oko toga, jer kad počnem onda mi odjednom sve smeta. Dok sam bila trudna, i sada s malim djetetom, uglavnom su me puštali, razne dobne skupine i iskazivale razne znake pažnje.
Ali sjećam se kad sam se vratila iz Zagreba u Split prije 4 godine: razlika u kulturi je stvarno ogromna. Ovdje ljudi puno rjeđe staju pješacima na zebri (puno puta sam vidjela da ti trube kad kreneš prijeći preko zebre), a u autobusu sam puno puta vidjela da jako nekulturno pričaju jedni s drugima (vozači s putnicima, ili putnici međusobno). Po meni je nedopustivo, npr, da se itko starijoj ženi obrati sa "baba" i govori joj "ti". Baš jučer je jedna žena pričala kako je ostala u busu sjediti i kad su došli do zadnje stanice (nije znala da je to zadnja), na što joj je vozač rekao "izlazi, ovo je zadnja stanica!".
Ne volim kad se napada starije ljude što se guraju do sjedala, imam dojam da njih uhvati panika da neće sjesti, pa se neće moći držati, pa će past i ozlijedit se. Nije njima baš isto ako padnu kao što je nama.
A jučer sam sjela u zadnji dio busa, oko mene uglavnom momci od kojih 15 godina, i dvije gospođe sjele iza mene. I komentiraju kako je sve puno mularije i kako će se svega naslušat putem. Prvo su se malo zgražale nad klincima koji psuju boga i slično, a kad su njih dvije oplele po ginekološkim temama :lol: meni kojoj inače ne smetaju takve priče život se zgadio od toliko epiziotomija i tiskanja :drama:
E, da, dvije stvari koje mene još više muče:
1.ljudi koji ne skupljaju izmet za svojim psima
2.ljudi koji bacaju smeće na pod (ne, to nisu samo djeca i neodgojene nove generacije, i da, u to spadaju i čikovi)
Na to se svi kao stalno zgražaju i svi kao skupljaju za svojim psima, da počinjem vjerovat da se svemirci noću spuštaju i prosipaju izmet po gradu.
Ja sam u zadnjih par mjeseci dva puta svjedočila naglom kočenju autobusa pri čemu je jednom jedna starija žena pala na nekoga tko je sjedio, a drugi puta je opet starija žena pala i udarila glavom u pod. Dakle, stariji ljudi, djeca, trudnice bi radi sigurnosti stvarno trebali sjediti jer je činjenica da se teško drže i održavaju ravnotežu (trudnice ne, ali njihov pad je potencijalno jako opasan). Meni je grozno kad mi dijete mora stajati u autobusu ili tramvaju, baš me bude strah. Srećom, ima spretnu i bezobraznu mamu naviklu na guranje u gradskom prijevozu, a i slatka je pa kad mama ne uspije obično joj netko prepusti mjesto.
Slažem se. Koristim "4 najvažnije male riječi", obraćam se ljudima s "gospodine" i "gospođo" i stvarno se trudim držati se nekakvog bontona. Nadam se da to nekad dopre do nekoga pa se možda malo zamisli nad svojim ponašanjem...Citiraj:
Sanja prvotno napisa
Možda si naletila na mog muža. :mrgreen: Mi nastojimo stvarno pomoći kad to nekom treba, npr. suprug pomogne majci s malom djecom skinuti kolica i / ili bicikle u pothodnik (i gore); ako netko u redu iza nas kupuje samo par stvari, propustimo ga ispred sebe; također, ako je netko u dućanu da bi kupio gablec dok mi kupujemo špeceraj (to su obično ljudi u radnim odjelima, jel), pustimo ga ispred sebe; ako starijoj osobi treba nešto podići u bus ili ponijeti do lifta, uvijek to napravimo; također, pridržavam vrata zgrade ljudima koji nailaze s biciklima ili kolicima, u busu uvijek ustupimo mjesto starijima, invalidima, trudnicama, roditeljima s malom djecom i onima koji izgledaju bolesno :) ... Uglavnom, poanta je da se nas dvoje stvarno lijepo i pristojno ponašamo, a ne dobivamo to natrag. Zar nije ono nekakva svemirska pravda da će se drugi odnositi prema tebi onako kako se ti odnosiš prema njima?? :unsure:Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
:lol:Citiraj:
spajalica prvotno napisa
:lol:Citiraj:
tangerina prvotno napisa
Sjetila sam se jedne scene iz 17-ice od prije par godina...
Mladić sjedi na prvom sjedalu. Na sljedećoj stanici ulazi ogroman debeli stari gospodin sa štapom. Mladić se istog trena ustaje i ustupa mjesto starome, a ovaj sjeda i počne paljbu - Boga, sunce, mater tim mladima koji sjede cijeli dan u školi pa onda sjednu i u tramvaju... Mi ostali šokirano zinuli. Dečko samo što se nije rasplakao. Kaže čovjeku: "Jesam Vam se lijepo ustao? Šta još hoćete??" I izjuri jadan van na sljedećoj stanici. :(
Evo jutros moje djete trčalo prije mene do vrata od vrtića i držala ih je širom otvorena, ljudi su ulazili prije nas ( malička je spora, pa dok se mi dogegamo) i nitko j oj nije rekao hvala..kao da je vratar pa joj je to dužnost.
Sitnica ali pokazuje stanje uma ljudi, meni se to milion puta dogodilo, i onda ja za njima nepristojno vičem MOLIM :)
:-oNisam znala da toga ima, nikad mi ne bi palo na pamet da netko glumi da je trudnica samo da bi išao preko reda.Citiraj:
ana.m prvotno napisa
Nema veze, ja bih debelu pustila, kad već tako izgleda u zdravom i normalnom stanju (ne koji mjesec nakon poroda), onda neka joj, nek ide preko reda, ja ne bih bila na njezinom mjestu.:mrgreen:
Ja sam iz malog grada, nemamo javni prijevoz, nisam kao trudna doživjela čari. Čak ni ne znam bonton ponašanja u tramvaju. Kad odem u Zg osjećam se kao kepec sa sela u velikom gradu. Nit ne sjednem, da ne propustim stanicu na kojoj trebam sić, ako uopće znam gdje trebam sić...
U trgovinama su mi kao trudnoj svi nešto propuštali, jedan mađar mi je cijela kolica ispraznio na blagajnu, a njegova žena poslagala stvari u vrećice. Umirala sam od sramote, blagajnica je pišala od smijeha. Zahvalila sam se na engleskom i otišla.
S kolicima ili ću proć ja i nitko drugi, ili svi ostali, a ja ne :mrgreen: Pa se borim za naš prolaz, krenem prva i to odlučno. Svi se uvijek maknu. I cerekaju se djeci (što me užasno nervira).
U mom gradu domaći me svi znaju (nema baš puno twin mama) a stranci su jako fini (osim slovenaca, naravno) pa se miču i kad ima dovoljno mjesta za svih. Ljubazno im kažem Hvala, na što se svi prečuđavaju što sam li ja sad izgovorila (ako itko pita, prevedem na engleskom, ako ne pitaju, ništa). Jednu slovenku sam ovo ljeto triput pogazila kolicima jer unatoč tome što su ju sin i muž požurivali, ona se vuče ispred mene (a meni hićaaaa)
I kad me opomenula (Lahko pazite...tralalala na slovenskom) sam joj odgovorila: A lako VI požurite? Nismo svi na godišnjem....
Inače, dete sa sela - propuštam trudnice, pomažem starcima u dućanima-bankama, po cesti, kad me netko gleda i smješka se djeci ili komplimentira zahvalim se. U dućanu inzistiram na pozdravu, pozdravim i čekam da me se pozdravi, ne kažem što želim dok ne izmuzem taj dobar dan. Volim biti pristojna, to je tako lijepo i fino - i inzistiram da seostali prema meni fino ponašaju. Ako odbiju suradnju onda sam bahata i nadrx LOL :lol:
Pa se promijeni ploča.
Mislim da je do stava, energije koju nosimo u sebi - pa tako zračimo i drugima.
P.S. Mrzim, ali doslovno mrzim, kad me mularija iz srednje oslovljava sa gospođo :cupakosu::gaah: jerbo ja sebe doživljavam kao mulariju, pa se vrijeđam kad me oni vide kao "neku tetu"
Citiraj:
Sumskovoce prvotno napisa
Ne kužim, pa kako bi te trebali oslovljavati, "alo, mala"?
Meni najviše smeta zaposijedanje vrata u javnom prijevozu, najčešće od strane srednjoškolaca koji se uredno maknu s vrata,
ali moraju visiti na njima (ali i ja sam to bila radila svojevremeno :mrgreen: , pa ne prigovaram nego samo zamolim da mi se maknu ako se već nisu maknuli)
Inače prakticiram izuzetno ljubazno ponašanje, molim, hvala, dobar dan, doviđenja, u svim mogućim prilikama, pa mi se najčešće tako i vrati.
U redovima nemam najčešće nikakvih pritužbi na ljude, nije da su svi uvijek fini, ali jednostavno nemam tako često iskustva s ekscesnim primjercima da bi me to opterećivalo.
Ali najviše, najviše, najviše me smeta (vidim da je to već netko rekao) bacanje svog smeća bilogdje i ne čišćenje za sobom.
Pa i za drugima, ako treba. Ako ima smeća oko moje ograde koje ne netko bacio ili je vjetar donio - pokupit ću ga jer mi smeta gledati ga, pa neću obilaziti oko njega danima jer ga ja nisam bacila.
:)Citiraj:
Sumskovoce prvotno napisa
I ja isto.
i najsretnija sam kad mi kažu "ti" makar znam da to potiče od nekulture, a ne mog mladolikog izgleda. :sing:
moja baka je, samnom od kojih 5g, letila po busu i razbila glavu, stoga se slazem.Citiraj:
Mima prvotno napisa
mene su vrata busa nekoliko puta zdrobila i krenula, a ko klinku su zatvorili vrata tako da su mi uhvatila vrata busa sal, ja vani, a bus krenuo. ja visim, moja majka vristi. stoga, uz sve te traume, izbjegavam javni prijevoz sto je vise moguce. toliko ga izbjegavam da je moja petipogodisnjakinja za tramvaj rekla vlak i dan koji smo se vozile u njemu nazvala danom kad je isla na izlet.
i tad sjedi. i ja drzim ruke na rukohvatu ispred nje u slucaju kocenja, da si ne izbije zube.
Joj, i pušači...
Znam da je jadnim ljudima teško otkad su im zabranili pušenje svugdje, ali mi baš ne ide u glavu da stanu pod onu strehu na stanici (zatvorena s 5 strana) i onda puše. Pa to je baš kao zatvoreni prostor, a ljudi bi se malo sklonili od hladnoće i / ili kiše... :(
Jedan moj susjed je valjda toliko ovisan da ne može izaći iz stana bez cigarete pa je pali već na hodniku i puši je u liftu. :(
Inače moj muž baš nije osjetljiv kao ja (valjda nema hormona :mrgreen:), ali ga povremeno jako naljute ti koji se guraju kolicima dok stojimo u redu. Jednom je htio napraviti scenu u Lidlu, a zaprijetio mi je da će to napraviti sljedeći put kad se netko bude jako gurao. Odlučio je da će prići toj osobi i reći: "Ajte ispred mene. Ajte, vidim da se vama žuri. Neka, odite ispred mene, " i onda će se još okrenuti prema osobi koja stoji ispred nas i zamoliti da propusti gospodina jer se njemu jako žuri. :lol:
A zapravo... mislim da je tu zbilja stvar u nekom generalnom, općem virusu...
U Engleskoj (opet ja s tim "u Engleskoj", sama sebe podsjećam na strica Alberta iz Mućki s "during the war") te u dućanu zbilja uvažavaju, kad dođeš na blagajnu često pitaju kako si, nešto se brblja dok spremaš vrećice, i to je baš ugodno. Small talk je uobičajen, makar si tu prvi i zadnji put.
A kod nas small talk živi skoro jedino u kavrtovskom dućanu i nerijetko prelazi granice dobrog ukusa.
Nedavno, bila sam s bratom koji zivi u UK u nekom dućanu, tu kod nas, ušli smo, ja sam rekla dobar dan, pogledali, izašli van, rekla sam doviđenja. Na kraju me brat pita zašto sam bila takva prema prodavačici. Kakva? Pa nisi je ni pogledala. Nisam. Nije ni ona mene. To tu baš i nije običaj. Naravno, prodavačica nije ni pitala što trebamo, može li nam pomoći i sl.
ti i ja zivimo u istom gradu :mrgreen:Citiraj:
Deaedi prvotno napisa
ja sam se znala svadjat s penzicima ko je ispred koga i ko ima vecu prednost- ja sam tvrdila oni, a oni ja :)
jedino sam jednom u obje trudnoce naletila na nekog dedeka koji se pregurao prek reda, preko mene s trbuhom i bolesnim djetetom u narucju. sto je najbolje iza mene nije nikog bilo, ni ispred. samo ja na blagajni i on koji je prosao ko da ne postojim. i jos na moj komentar da ako me vec "preskace" moze pitati moze li, dobila sam porciju kako je netko od ranog jutra nadrkan i bezobrazan...al on sigurno nije iz naseg grada :mrgreen:
znaci, sto se tice mene ko trudnice i mene ko majke malog djeteta, zaista nikad nisam imala problema. ljudi bi mi znali sami pred stepenicama uzet kolica i spustiti mi, bez da izmjenimo ijednu rijec, onako, u hodu. dizu mi se u tramvaju, guraju me prek reda...jedino srednjoskolci, al oni su i onak u svom filmu. njih 7.
zdravih, ne ko ifi, jer se deru, smiju, uahebavaju, vide sve oko sebe, al ih to ne dira. i to je tuzno. ne sto se nece dici meni ili nekoj drugoj trudnici s djetetom vec niti zaista starim i nemocnim. ne onim koji se laktare i sprintaju od dolca na tramvaj da ulove sjedalo, vec zaista onim koji jedva stoje.
Ovako nekako...Citiraj:
anchi pp prvotno napisa
Sve još nekako mogu podnijeti, ali bacanje smeća i ostavljanje pesjih brabonjaka mi je ... uuuu... katastrofa.
Inače, iz trudnoće nemam baš nikakvih traumatičnih doživljaja - nije bilo jučer, ima tome 11 odnosno 12 godina, moguće je da su se stvari promijenile, ali išla sam uglavnom izvan špica (radno vrijeme) i to s kraja na kraj grada. Dizali su mi se ljudi, i mladi i stari, a još češće su mi se dizali dok sam išla s dvoje male djece. Danas se moja djeca dižu kome treba (bar dok sam ja s njima, odavno više ne upozoravam, sad znaju i sami) iako se ne voze često jer nemamo za tim potrebe. Kako će funkcionirati kad budu stariji - nemam pojma.
U pojedinim kvartovima (Pešča i tako to :)) djeca i mladi vole glasno puštati "muziku" sa svojih mobitela. A nitko im ništa ne može reći. Nitko im ne može očitati bukvicu jer pojma nemaš hoće li izvući nož ili ti pljunuti u lice. :(
i na trnju. zasjednu na tobogan i maltretiraju nas narodnjacima. a prestari za tobogan. premladi za narodnjake. ok, po meni je i covjek na samrti premlad za narodnjake.
ugl. radje bi da dudlaju ribara neg slusaju narodnjake s mobitela i pricaju ko je kome izdilao jucer u skoli.
visi razred osnovne.
1) Problem je da treba bit' otvoren, a ne očekivati pristojnost tamo gdje je NEMA. Ako stojiš iza sebe, tj. siguran si da osjećaš opravdani 'bijes', svakako zatraži pristojno da se ukloni ono što ti smeta. 'Daj se pomaknite, molim vas do prozora'. Ljudi se na direktnost i otvorenost uvijek pokoravaju.
2) Opet; otvorenost, ali naravno sve na pristojnom nivou, naravno ovisno o sugovorniku. Ako se meni ne'ko obrača na 'ti', pa imao 100 god i ja ću se lako prebaciti na isto. A ako ti se netko smije, pitaj.. 'Što je smešno??' Jako jednostavno, samo treba hrabrosti i apsolutno nije nekulturno.
3) A čuj, ak' ti je neugodno, onda stoji. Razmisli što je uredu kad se već pozivaš na kulturu.. Pa, kvragu, zamoli ljude da ustanu. Uostalom, vrte se prijeteće poruke po tramvajima cijelo vrijeme: .. ustupite mjesto trudnicama, majkama s djecom.. (uvijek sam se pitala, a što je s očevima, bakama , djedovima.. s djecom) :mrgreen:
Mah! Sretno!
Skupi hrabrosti i uvedi reda u ime nas mnogo :lol:
A meni je tako žao prodavačica u Humanicu koje po cijeli dan svakom kupcu kojega vide moraju govoriti "Dobar dan" i "Doviđenja". Ispadne zbilja onako, prolazim kroz dućan i tri puta mene pozdravljaju, a nekome koji izlazi govore doviđenja. Kada je jutro ispadne zbilja čudno. Nije gužva pa se posebno primijeti.Citiraj:
Mojca prvotno napisa
osobe s djecom.
ja cu na "ti" uzvratiti s ti ako mi se obraca s visoka. ovisi o kontekstu.
s druge strane, nelagodu mi stvaraju roditelji u vrticu koji persiraju. ono, daj, djeca nam idu skupa u vrtic....
znam, nikak mi udovoljit :mrgreen:
osobama kojima psi seru bez da za njima pokupe uputim pokoju recenicu.
Ja sam s Pešče. Znam da ima svega (i sama sam krotila vandale kad su trgali mlado drveće oko škole) ali ne čini mi se ni da je nešto opasno ni da je strašno po tramvajima... Nepristojnih ljudi ima svuda. Ja procijenim - nekad ih se klonim (jer što reći pijancu koji ne zna za sebe) a nekad upozorim. Buku ignoriram - to me ne dira. Puno više me smeta kad mi se neka 7 dana neoprana tjelesina nagura pod nos, a nemaš kaj prigovoriti...Citiraj:
mishekica prvotno napisa
e vidis...prije kojih 2g isla sam u WG u sred tjedna kupiti traperice. prosla sam cijeli WG, nije bilo zive duse, nitko me nije pozdravio, pitao jel trebam pomoc, prodavacice su cakulale i uzdisale jer sam im se obratila. u jednom- JEDNOM ducanu su me pozdravile kad sam usla i pitale mogu li mi pomoci. kod njih sam i kupila i pohvalila ih. meni je normalnije da me pozdrave, pa i sto puta, nego da ih JA moram pozdraviti prva i jedina prilikom ulaza i izlaza.Citiraj:
Cathy prvotno napisa
Onda bi ti ja išla izrazito na živce, jer uvijek persiram.:-)Citiraj:
leonisa prvotno napisa
Meni idu na živce ljudi koji samo iz razloga što recimo imamo djecu u istom razredu smatraju da mi mogu govoriti "ti". I onda mi je super smiješno kada ja njima uporno "vi", a oni meni i dalje"ti".:lol:
Citiraj:
tangerina prvotno napisa
hihihihi osjećala bih se taaaaaaaaako mladooooooo :mrgreen:
I jesam mala - odnosno niska LOL
kad vidim da mi netko persira persiram i ja. i onda nakon nekog vremena ta ista osoba pita jel mozemo na ti.Citiraj:
Cathy prvotno napisa
ipak se vidjamo na roditeljskim, rodjendanima, po parkovima, u hodnicima...
mi smo svi manje vise ista generacija i meni je van pameti da persiram tako mladim ljudima :mrgreen:
u nekom poslovnom odnosu cu uvijek persirati, pa i mladjim od sebe, al ono, u lezernim situacijama..cemu?
Ja nikada ne pitam prva, jeednostavno sam takva.Citiraj:
leonisa prvotno napisa
Mene je čak i cura od 20 godina morala pitati da li možemo prijeći na "ti".:lol: