Pa, od kad god želiš. Onaj dio koji se ne probavi će fino pokakati kao i brdo druge hrane...8-)Citiraj:
Lucija Ellen prvotno napisa
Printable View
Pa, od kad god želiš. Onaj dio koji se ne probavi će fino pokakati kao i brdo druge hrane...8-)Citiraj:
Lucija Ellen prvotno napisa
Ja sam vječito s tim gljivama vodila borbu jer sam ovdje pročitala da se ne smiju do 12. godine, a gljive su tako fini prilog i dodatak umacima, juha od gljiva, gljive na pizzi itd. Tako smo se mi nekih jela odrekli jer djeca ne smiju gljive no onda me gastroenterolog u Klaićevoj samo blijedo pogledao i pitao me odakle mi to i da im slobodno mogu dati. Da im ne berem sama u šumi, ali šapinjoni, bukovače i ostale uobičajne gljive zašto ne. Naručito šampinjoni. Mi sad uživamo u gljivama, ne jedemo ih prečesto, ali zaista ih svi volimo.
Pozdrav Keti, imam jedno pitanje za tebe. Svaki puta kad kuham mota mi se po glavi koliko se toga uništilo kuhanjem i što zapravo od vrijednih stvari ostane u namirnici. Npr. volim kuhati juhu sa govedinom (vrat i kost) i brdo povrća i ta juha zapravo ne kuha nego onako baca po jedan ključ 3 sata. Jel ima razlike u tom bacanju ključa i onom pravom kuhanju za uništavanje vrijednih tvari?
Zanimalo bi me vidjeli koliko namirnice vrijede nakon nekog prosječnog kuhanja, recimo mahune, grah (ma zapravo sve:lol:). Znam da je sve bolje kuhati što kraće, ali opet valjda postoje neke tvari što se kuhanjem ne uništavaju, a nutritivno su vrijedne.
dorotea, ja te molim da sljedeći put tog svog gastroenetrologa upitaš bilo što vezano za dojenje.
tipa, koliko dugo djeca trebaju sključivo dojiti.
ili, treba li za velikih vrućina djeci davati dodatnu tekućinu.
vjeruj da će te jednako blijedo gledati.
apri ja zbilja nikad nisam kuzila zasto ne gljive i u svim raspravama sam se drzala po strani. jer hitina u gljivama zbilja ima jako malo, % glikoproteina na hitinu je takodjer zanemariv, pa nikako si ne mogu posloziti u glavi pricu s hitniom i hitinazom. sam hitin je prilicno stabilan, nije ga lako razgraditi, pa ne kuzim ni sta bi ga u nasem organizmu dovelo do nekih razgradnih produkata koji bi skodili.
kako god okrenem meni jos uvijek nije jasno. mogu prihvatiti da nije za klince jer je recimo teska hrana, ali prica s hitinom i hitinazom mi ne sjeda :unsure:
dok ovo za dojenje mi je sjelo sto bi se reklo na prvu loptu i jasno mi je, recimo ko dan.
Nije mi još jasno jel to s gljivama postoji nekakav stručan službeni stav ili se tu radi o nekakvim izoliranim mišljenjima
BAš sam isto htjela pitati ovo o gljivama ionda vidim cijelu raspravu.Citiraj:
apricot prvotno napisa
Kad dijete od početka dohrane većinu zdrave hrane pljuje i ima izraz gađenja na licu i 4,5 godine se mučimo s jelom, i onda slučajno proba gljivu i oduševi se, e onda su mi gljive bitne.
Imam jedno pitanje za Keti:
Treba li se zabrinuti ako dijete odbija jako puno hrane, i ne jede baš raznoliko, tj. plače nad tanjurom jer joj je odvratno (iako ne kuham baš tak loše), ako dijete ima dobar imunitet (nema alergije, rijetko bolesna), dobro napreduje što se tiče rasta, i zdravo izgleda (nije blijeda, nema podočnjake, savršeni zubi)?
Može li joj faliti neki vitamini ili minerali a da to nije očito nego se može kasnije nekako manifestirati?
Sirius Black,
tvoje pitanje je jako intrigantno i predmet je i dalje znanstvenih istraživanja. Naime, pokazalo se da naše tijelo u nekim slučajevima može jako dugo bez nekih nutrijenata (prvenstveno mislim na vitamine i minerale), odnosno da se nedostatak manifestira dugo nakon što je tijelo ostalo bez tog nutrijenta ili da uopće do toga ne dođe jer se tijelo naviklo na smanjeni unos određenog nutrijenta- ali to ne možemo uzeti kao pravilo.. Dok se u nekim slučajevima, simptomi nedostatka manifestiraju odmah. A opet imamo slučajeve da tijelu ne nedostaje određeni vitamin ili mineral ispod neke donje granice, a simptomi nedostatka su prisutni.
Također, neke osobe (iz raznih razloga bilo fizioloških, enviromentalnih, stanja bolesti) imaju povećanu potrebu za određenim vitaminima i mineralima, a neke smanjenu. Npr. opće je poznato da pušači imaju veću potrebu za vitaminom C od nepušača. Kod kalcija se još uvijek vode polemike oko toga koje su preporučene dnevne doze, tako da različite zemlje imaju različite preporuke ( a kalcij nije jedini).
Postavila si teško pitanje, koje se može riješiti jedino individualnim pristupom tj. analiza vitaminsko-mineralnog sastava.
Ono što bi ja preporučila je da i dalje nastojiš na raznolikoj prehrani, koliko god je to teško (znam, i ja imam jednu četverogodišnjakinju i znam kako je).
Ako primjetiš neke simptome ili promjene, preporučam mjerenje određenih vitamina i minerala.
Znam da ti nisam odgovorila jednoznačno, ali niti ne mogu.
Što se tiče kuhanja, najveći gubitak nutritivne vrijednosti u prvom redu vitamia, minerala i fitokemikalija se događa kod povrće.
Prvo na što bi trebalo obratiti pozornost je da prođe što manje vremena od branja povrća do njegovog spremanja ( za nas po gradovima vrlo teška misija!).
Zatim ne treba pretjerano prati i ispirati povrće, neki balans da povrće bude oprano, ali da opet prekomjernim pranjem, namakanjem ne utječemo na smanjenje nutritivne vrijednosti.
Kad režemo povrće ne treba ga ostavljati dugo da čeka na zraku, jer se primjerice tako gubi vitamin C ( ali npr. kod češnjaka i luka je dobro da odstoje 10-ak minuta jer se tako aktiviraju sastojci poznati kao sulfoksidi koji su biti kod prevencije kardiovaskularnih bolesti).
Također, uputno je da se povrće previše ne nasjecka na presitne komadiće, jer je onda površina sa koje može doći do gubitka nutrijenata povećana.
U samom procesu kuhanja treba kuhati u što manje vode, u visokim posudama i pokriveno poklopcem. I vodu u kojoj ste kuhali povrće, svakako iskoristiti, jer tu se nalazi većina onog što je „iscurilo“ iz povrća (kao temeljac za juhu ili sl.) Tako kad kuhate juhu zapravo nema nekih velikih gubitaka, jer se pojede i voda, odnosno juha..
Naravno da na gubitak nutrijenata ( većinom su to vitamini topivi u vodi- vitamini B i C, natrij, kalij i kalcij) utječe i duljina kuhanja i temperatura na kojoj kuhate.
Već skuhano povrće treba što prije konzumirati, je stajanjem opet dolazi do detorijacije u sastavu.
Kuhanjem povrća na pari gubi se manje u njegovoj nutritivnoj vrijednosti, i to je dobra varijanta.
Moram spomenuti da npr. beta-karoten, odnosno karotenoidi u biljkama su prisutni u staničnom kloroplastu, i važan preduvjet za zadovoljavajuće iskorištavanje karotenoida iz biljaka je da se razori celulozna struktura stanične stijenke , a to se postiže upravo kuhanjem.
I sadržaj likopena u rajčicama se povećava kuhanjem
U nutricionizmu puno toga nije crno-bijelo, i nekako ima svoje dobre i loše strane.
Kuhanje grahorica i cjelovitih žitarica pospješuje njihovu probavljivost, jer se na taj način razgrađuju složeni ugljikohidrati i proteini na lakše razgradive jedinice.
To bi bilo za prvu ruku, pa ako nekog zanima još nešto više, molim pitajte.
i mene to zanimaCitiraj:
dorotea24 prvotno napisa
moja ima 9 i neće ih jesti
ja bih joj dala, ali ona neće
čula je jednom kako ja nekom pričam da sam pročitala na forumu da djeca do 12 godina ne smiju jesti gljive i ona neće i gotovo:roll:
lani je bila na zimovanju s jednom privatnom školom
(slučajno je preko poznanstva tamo upala)
i prvi dan me zove plačući
da su za ručak gljive
i da je tjeraju da to jede
a ona neće
ja tržim učiteljicu
koja mi kaže da sam ja rekla da mala sve jede
istina, rekla sam da sve jede, i to je istina, sve jede, ali nije mi palo, valjda indoktirinirana rodom, da bi na zimovanju djeci davali gljive
bila su djeca od 7-15 godina
nema ti to veze s rodomCitiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
pogledaj rodine programe i projekte... nigdje gljiva!
to sam samo ja :-P
hvala Keti, mogla bi još par stranica napisati na tu temu, bilo bi zanimljivo čitati:mrgreen: no onda koliko sam skužila dođem na isto ako duže baca ključ ili ako kraće jače kuha.
aleksandra reci joj da je opovrgnuto pa ćeš vidjeti kako će reagirati. možda joj je to samo izgovor, a zapravo ih ne voli:mrgreen:
Nešto slično imam ja sa sinom. On nikada nije htio svježe voće (jede samo jabuku, i eventualno krušku - ako nije mekana i gnjecava). Nije ni probao ništa drugo, čak niti kao beba kad sam mu mogla "podvaliti". Čim bi namirisao voće, okrenuo bi glavu. Ne jede ni sirovo povrće (u vrtiću je doduše 2 puta pojeo salatu - mrkvu i zelenu, ali se nikad nije ponovilo). Kuhano jede apsolutno sve, ne bira.Citiraj:
Sirius Black prvotno napisa
Krvna slika mu je bila ok (davno, ali ipak). Zdrav je, pedijatar mu je netko kome ide samo na cijepljenje. U životu je bio samo jednom baš bolestan.
Pedijatrica (a ona inače jako cjepidlači za hranu) mi je rekla da ga ne forsiram, da ima djece koja odbijaju neke namirnice, da možda osjećaju po mirisu da im ne odgovaraju. I da nema potrebe da mu dodajem vitamine tipa sirupa i sl.
Idemo istoj pedijatrici :-) i P. je isto imala normalnu krvnu sliku s 4 god. , poslala ju je kad je bila na sistematskom.Citiraj:
martinaP prvotno napisa
Ona jede malo vrsta voća. Samo: jabuku, mandarine, naranče, kupine, trešnje, višnje, jagode. Sve drugo ili neće probati, od mirisa banane joj se povraća, a ostalo kad i proba pljune i traži vode da si ispere usta. Možda je dobro jedino kaj ovo voće koje jede pojede u velikim količinama - jabuku skoro svaki dan; trešnje i višnje kroz ljeto svježe, ostalo jede kompote; po ljeti tamani kupine u enormnim količinama; baka ima jagode penjačice pa si stalno ide ubrati kad dođe. Valjda tak nadoknadi kaj ne jede ostalo voće.
Povrće isto nema šanse da pojede svježe, ne jede aposlutno ništa. Zato sve podvaljujem u juhe i umake, pa pojede svaki dan nešto.
Od kad je bila beba okretala je glavu i od kuhanog povrća, i pljuvala, i plakala. Na kraju smo uspjeli svladati da jede juhu, ali povrće zgnječim pa pojede ono kaj slučajno zagrabi, jer jede samo tekućinu. Od umaka pojede onoliko koliko se primi za tjesteninu ili njoke.
Tak da mi se čini da je od ukupnog povrća to stvarno jako malo. Ne jede ni mahunarke, aposlutno nikakve, osim ako uspijem u umak podvaliti malo mahuna.
Ponavljam svoje pitanje. Odgovori kad ćeš imati vremena, nije super hitno.Citiraj:
Anemona prvotno napisa
Imam dilemu,pa bi molila za pomoć.
Beba ima 8 i po mjeseci i od dohrane smo uveli voće,,povrće,žitarice,mahunarke (po knjizi JBP).Beba sve lijepo prihvaća i jede...ponudila sam joj i ribu.Htjela bi izbjeći meso,htjela bi ćuti vaše mišljenje o tome?
Anemona, nisam zaboravila. Budem napisala, kad uhvatim malo više vremena.
Za Sirius Black i MartinuP, naša tijela su jedan čudesan organizam koji ima i različite mehanizme samoregulacije. Znači, ono što tijelo traži to nam se nekako sviđa da jedemo i pijemo. Mogući razlozi odbijanja neke hrane je da organizmu jednostavno ne paše iz različitih razloga (možda npr. kod mlijeka nemamo enzim laktazu koja razgrađuje laktozu iz mlijeka te u njenoj odsutnosti probavnom sustavu jako teško pada konzumacija mlijeka), i tijelo koristi svoju prirodnu inteligenciju da eliminira to iz prehrane.
Dobra je stvar što su mnoge vrste voća i povrća zamjenjive, npr. ako ne voli naranče koje imaju vitamin C, možda voli jesti kivi koji je također prebogat vitaminom C. Ili ne voli špinat u kojem ima željeza , ali voli npr. radić u kojem isto ima željeza. Za neke je vitamine B skupine čak dokazano da se sintetiziraju u našem probavnom traktu uz pomoć bakterija koje tamo žive (B1, B2, B6, folna). I zato je vrlo važno održavati probavni trakt zdrav, odnosno mikrointestinalnu floru, koja se uništava uzimanjem antibiotika, ali sad sam prešla na drugu temu.
Uglavnom , djeci nuditi što raznovrsniju prehranu u svim pogledima (razno sezonsko voće i povrće, meso ,riba, mliječni proizvodi, jaja, žitarice cjelovite, mahunarke...) Ako nešto uporno odbijaju, odustanite na neko vrijeme, pa im to ponudite opet za 5,6 mjeseci. Ili nađite dobru zamjenu u nutritivnom smislu koja će zadovoljiti prehrambene potrebe na sličan način.
I Sirius Black, voće koja tvoja malena jede nije uopće malobrojno, na povrću bi i dalje malo inzistirala, probaj ga još bolje zamaskirati, i svježe i kuhano, a možeš probati i ispirjano, možda bi to bila promjena koju bi prihvatila.
MartinaP, ako jede kuhano povrće sve, pa to je super. Pogledaj gore što sam napisala o kuhanju povrća, da se što manje gubi na nutritivnoj vrijednosti.
Voće, pa probaj mu skuhati i voće, doduše, tako gubi svoju vrijednost, ali opet bolje nego ništa. A sušeno voće ili kompoti?
Uglavnom ako je dijete zdravo ,veselo, pršti energijom, normalno se razvija, ne bih se previše opterećivala, ali bi i dalje nastojala da jede sve raznovrsno, Ah, što ćemo, mame su takve...[IMG]file:///C:\DOCUME~1\ADMINI~1\LOCALS~1\Temp\msohtml1\01\cli p_image001.gif[/IMG]
Čitam i bilježim si temu. :)
Zlatica,
Daj mi još par informacija, da li bi meso htjela potpuno izbjeći u prehrani ili ga samo odgoditi na neko vrijeme. Da li planiraš uvoditi jaje (kad za to bude vrijeme) i kako stojiš sa mliječnim proizvodima?
Da li vi u obitelji jedete meso?
Super tema, tek sad je vidim.
što se gljiva tiče..moja djeca šampinjone jedu od jako rano, ne znam točno ali od 2., 3. godine sigurno. Nikad im nije bilo ništa ali eto, oće biti nekakvih posljedica, kao što keti piše da s rezultati nekih prehrambenih navika vide nakon sto godina..ne znam.
Moji jedu više manje raznovrsno i zadovoljna sam, uz jednu veliku manu-previše mesa. Pa imam pitanje. Postoji li namirnica koja može zadovoljiti velikog mesoždera, kao zamjena za meso? Znači, pišeš o tome kako organizam zna što mu treba (moj vrišti za Nutelom svaki dan od podne do navečer više puta)..zašto netko ima veliku potrebu za mesom i da li se voditi za tom potrebom ili ipak ne?
ajde i mene zanima trinino pitanje ali za mesoždera alergičara na mlijeko, jaja, ribu, i sve meso sem puretine
Nije baš to tako jednostavno i crno-bijelo. Ispalo bi moje tijelo žudi za cigaretom, alkoholom,..., znači to je dobro za mene.
Trina, tvoj maleni žudi za Nutelom, a što imaš u Nuteli, šećer, šećer i još malo šećera. To nikako nije nešto čemu bi trebalo udovoljavati. Lako se uhvatiti u taj začarani krug žudnje za šećerom, koji brzo diže razinu glukoze u krvi, a još brže je spušta, i onda sve ispočetka.
Što se tiče zamjene za meso, pa baš i ne postoji ( u nutritivnom smislu to je soja, ali soja je jedna zasebna priča u koju sad ne bih ulazila). Ako voli meso, daj mu meso, ali opet nemoj pretjerivati. Zamjeni kojiput sa ribom, ponekad grahoricama, jajima,... Da li je tako bilo od početka ili je to faza koja traje neko vrijeme- nije toliko bitno, ali me baš interesira. Moja curica sa godinu, dvije nije mogla vidjeti meso, a sada ako je ručak bez mesa (ili ribe) pita a gdje je meso?
Jelena.O jesam li dobro shvatila, tvoje dijete je alergično na svo meso osim puretine i alergično je na mlijeko, jaja i ribu? Da li se radi o pravoj alergiji ili intoleranciji?
zapravo je situacija takva da sam se zbog zdravstvne situacije preusmjerila na makrobiotiku,čije blagodati osjećam.Citiraj:
keti prvotno napisa
Međutim relativno mi je sve to novo,tako da jesam istraživala što i kako u prehrani beba i ne bi se držala "strogo"makrobiotičkih načela,uveli smo ribu,a uvela bi i jaje i mliječne proizvode ako bi uravnotežena prehrana za bebe iziskivala,međutim meso bi najradije izbjegla u potpunosti,ako je moguće bez da je zakidam?
pravaCitiraj:
keti prvotno napisa
keti, mislim da je trina napisala da njen organizam žudi za nutellom, ne organizam njenog djeteta, a i da žudi, sigurnaCitiraj:
Znači, pišeš o tome kako organizam zna što mu treba (moj vrišti za Nutelom svaki dan od podne do navečer više puta)..zašto netko ima veliku potrebu za mesom i da li se voditi za tom potrebom ili ipak ne?
sam da ne bi davala nutellu djetetu svaki dan.
Da ,da , vidim sad da je Trina mislila na sebe u vezi Nutele, ali isto vrijedi i za nju:-).
Jelena.O koje je konkretno tvoje pitanje?
Zlatica, strogo "main streem" nutricionist bi ti možda rekao da je meso nužno, pogotovo za djecu.
Moje je mišljenje da uz ribu, jaja i mliječne proizvode, meso nije nužno. Takva prehrana iziskuje malo više znanja o nutritivnim karakteristikama pojedinih namirnica, da bi se pokrile sve potrebe za proteinima kod djece. Bitno je da dijete konzumira sve esencijalne aminokiseline (one koje tijelo ne proizvodi samo), ali i ne-esencijalne aminokiseline nisu manje biološki važne i trebaju biti uzete ili sintetizirane u odgovarajućim količinama. Postoje i uvjetno esencijalne aminokiseline, koje se u ranom djetinjstvu bilo zbog velike potrebe ili zbog nepotpune zrelosti određenih ciklusa u organizmu sintetiziraju u manjim količinama od adekvatnih.
Uglavnom, proteini ribe, mlijeka i jaja su kompletni visokovrijedni izvor bjelančevina. Pravilnom kombinacijom žitarica i grahorica također možemo postići pravilan unos proteina. Od ostalih namirnica koje su bogate proteinima izdvojila bih i orašaste plodove i sjemenke (bučine i suncokretove).
Tako, moje mišljenje, zlatice je da uz konzumaciju ribe, mlijeka i jaja, te pravilnim izborom žitarica i grahorica, meso nije nužno.
Da, da, moj organizam. I ja mu svakodnevno ispunjavam želju. zasad sam živa. Dokad, vidit ćemo. Moji jedu meso zato što su naše prehrambene navike takve. odnosno, dok su bili mali, jelovnik je bio puno kvalitetniji, dok sam još uvijek mogla utjecati na to što će jesti. Njihov otac je veliki mesojed i njemu ručak nije ručak ako nema mesa, pa su s vremenom usvojili njegov model hranjenja.
(ovo tvoje zadnje di spominješ mlijeko i jaja kao visokovrijedne namirnice..ja to znam i toga se držim..ali ne znam kako će pojedine forumašice preživiti npr mlijeko kao važnu stavku u prehrani:mrgreen:)
Keti hvala na odgovoru!
Imam bebu od skoro 7 mjeseci, dohranu smo počeli prije mjesec dana, za sada smo uveli jabuku, krušku i bananu, korabicu, buču, proso, rižu, amarant i griz. Zanima me da li mu mogu skuhat brokulu (dobila sam domaću) i kad se mogu uvoditi u prehranu sjemenke, hvala:-)
Valchy,
Dosta si toga uvela u mjesec dana, nije potrebno toliko žuriti.:-)
Brokula ti ide negdje od 8. mjeseci, pa pošto beba nema još ni 7. ja nekako ne bih. Ili u ultra maloj količini čisto da probaš da li joj/mu paše okus.
Što se tiče sjemenki, prije godine dana ja ne bih s ničim kretala, onda bi polako uvodila jednu po jednu (postupak isti kao kod uvođenja svake nove namirnice). Prvo bi krenula sa mljevenim sezamom, onda sa suncokretovim sjemenkama, isto mljevenim za tako malo dijete.
Da li pitaš za neku konkretnu vrstu sjemenke ili općenito?
Za boravih, sjemenke u malim količinama, za početak više kao dodatak jelu.
a kaj nije bolje sezam ostavit za kraj,
početi s bučinim, pa suncokretnim, a tek posle uvoda orašastog na sezam
Hvala na odgovoru, malo pomalo sam uvodila namirnice i dobro je prihvatio dohranu, započeli smo par dana prije 6 mjeseci a razlog je bio taj što on i dalje doji svaka dva sata što je mene počelo zamarati jer se ne mogu nikamo maknuti na duže od ta dva sata, a ovako produžimo vrijeme između dva dojenja:-)....a za sjemenke sam pitala jer sam pročitala da u knjizi JBP preporuča neke sjemenke već od 6 mjeseci, ja koristim sjemenke u prehrani pa me interesiralo da li mogu i njemu staviti
to što preporuča JBP ne mora značiti da je ispravno
dapače, preporuča neke stvari koje su opasne
tipa, da se mlijeko zamijeni zobenim ili rižinim
ili da se već na početku dohrane koristi integralna riža
znači, nije baš samo važno tko govori nego i što govori
Slažem se!Citiraj:
apricot prvotno napisa
zašto ne integralna riža?Citiraj:
apricot prvotno napisa
našla sam odgovor!Citiraj:
zlatica prvotno napisa
Ja nikako ne bih uvodila sjemenke prije godine dana. A ako dijete ima atopijski dermatitis, ili se pokazala alergija na neku drugu namirnicu, odgodila bih to i za poslije.
Intergralna riža ne ,jer je puno teže probavljiva, od "obične".
da ali tvoj predlog je bio prvi sezam, a on bi trebal bit zadnji
Keti, možeš li mi molim te pomoći u jednoj nedoumici...
Nedavno sam počela s dohranom šestomjesečne bebe i, iako mi je ona treće dijete, opet imam sto upitnika.
No, posebno me zanima jedna stvar.
Na koji način se od žitarica u prirodnom obliku (proso, riža, zob i sl.) dobivaju pahuljice tipa rižolino, pahuljice od prosa ili one mješavine 3 vrsta žitarica koje se prodaju u dm i slično. Ima ih i u dućanima zdrave hrane.
Jesu li žitarice u izvornom obliku puno zdravije ili neću puno pogriješiti ako djetetu dam gotoe pahuljice pomiješane s vodom?
Iskreno, ipak mi je to lakše pripremiti, a dijete lakše prihvaća jer su kramaste (npr. proso). Jedino palentu kuham onu obično, zapravo to je instant palenta. Bi li bila boljaona obična palenta iz eko uzgoja koja se kuha 40 min? No, onda moram 40 minuta biti nad štednjakom za dvije žlice palente!?
Eto toliko, pozdrav. I hvala!
inače nataša za dve žlice ne moraš bit za štednjakom 40min, jer skuhaš palentu za celu familiju
jelena, pa nije baš tako
ako je mama na porodiljnom, većinu dana je sama s djetetom
tako da su ti obroci jutarnji
i palenta se jede prvo pet dana za redom, a onda svaki cca treći dan
jer je dobra i djeca je vole
pa neću zlostavljati cijelu obitelj s palentom 3 puta tjedno
barem