Život na selu - prednosti i nedostaci

Pomi, hvala, proučit ću i njih.
Hvala vam svima na odgovorima, pomogle ste mi. Pišite i dalje.

Malo ću o Loboru, pa onda o našoj situaciji.

dakle, koliko vidim na internet stranici općine Lobor, tamo ima sve što ste navele da bi trebalo imati, doktor, škola, pošta, ljekarna pa čak i internet-stranica(znači li to išta :))
kuća kao kuća je dovoljno velika, ima struju, vodu, grijanje na drva. trebalo bi uređivati zidove, podove, kuhinju i kupaonicu i namjestiti.
Ne znam ima li vrtića, ali moja djeca ni ovdje ne idu u vrtić niti će ići pa mi to nije toliki problem. sara sljedeće godine kreće u školu pa bi bilo super da krene tamo.
sljedeće tri godine sam na porodiljnom, nakon toga planiram otvoriti privatno čuvalište djece, tu ili tamo, ako djece uopće ima.
oko kuće je dosta veliko zemljište, voćnjak, bit će i povrtnjak, kojeg sam i tu planirala napraviti. iako se nikad nisam time bavila, imam želju i volju naučiti i primiti se posla.
s vremenom možda uzeti kokice za jaja, i tako.
Ni u gradu nemamo osjećaja za radni neradni dan jer MM radi non-stop.
što se tiče djece, ni tu nemamo puno klinaca u ulici jer su sva djeca u vrtićima.
Prije bilo kakve odluke, razgovarat ćemo sa svekijima i otići tamo jedan vikend vidjeti kakva je situacija, malo prošetati, ispitati kakvo je susjedstvo, ne bi bilo loše da se imamo s kim družiti ako jednom i odemo.
što se tiče srednje škole, kao što rekoh, ako budu išle u ZG, imat će gdje biti. Vikendom možemo dolaziti u ZG, obaviti izlaske, šopinge i druženja.

Situacija ovdje: plaćamo podstanarstvo, MM puno radi i ne idemo nigdje jer niti imamo kad niti s kojim novcima..
uvijek smo u stresu jer se stanarina mora platiti, a tamo bi za te novce svaki mjesec nešto sredili a bez pritiska, ako se jedan mjesec nešto i preskoči..
ja studiram, u ove tri godine planiram završiti faks i trebala bih odraditi staž, to će mi možda biti problem.

zasad toliko, djeca zovu.. nastavljam kasnije i čitam vas..

Citiraj:

---

klaudija prvotno napisa

nakon toga planiram otvoriti privatno čuvalište djece, tu ili tamo, ako djece uopće ima.

---

obično je u manjim sredinama više starih ljudi nego mladih, mnogi ostaju kući zbog nezaposlenosti a i obitelji su rodbinski povezane, tako da ne znam hoćeš li imati navalu. Djecu obično ima tko čuvati, i u državnim vrtićima ne bude tolika gužva.
Inače uvijek bih glasala za selo, i prema ostalom što pišeš na tvom mjestu bih se odlučila za selo, jedino bih se brinula za financije i uređenje kuće.
Jedna lošija strana seoskog života je sve češći nedostatak redovnih linija javnog prijevoza, za sve ti treba auto :-/
Ali inače mi je puno ugodniji život u manjem mjestu.

Vidim puno prednosti za zivot na selu za djecu predskolske dobi: puno cistog zraka, dvoriste, zivotinje, vrt... Ali cim pocne skola - vise prednosti vidim za zivot u gradu uz mogucnost odlaska na selo na viksu ili bakama i dedama za praznike. Govorim iz cipela djeteta odraslog u malom mjestu (imali smo ambulantu,postu i skolu ali i zivotinje, vrt...) a koja od punoljetnosti zivi u stanu u gradu.

a ta kucica, u cijem ce ona vlasnistvu biti ako se odlucite ulagati u nju?

Klaudija, trosak puta na posao mogao bi biti kao stanarina osim ako firma ne pokriva trosak prijevoza?

Eh, bravo, i to je važan faktor, vlasništvo nad kućicom.
Čini mi se da to nisu baš mala ulaganja, pa ako zbrojiš to i troškove benzina nisam baš sigurna da ćete trošiti manje nego na podstanarstvo.

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

obično je u manjim sredinama više starih ljudi nego mladih, mnogi ostaju kući zbog nezaposlenosti a i obitelji su rodbinski povezane, tako da ne znam hoćeš li imati navalu. Djecu obično ima tko čuvati, i u državnim vrtićima ne bude tolika gužva.
Inače uvijek bih glasala za selo, i prema ostalom što pišeš na tvom mjestu bih se odlučila za selo, jedino bih se brinula za financije i uređenje kuće.
Jedna lošija strana seoskog života je sve češći nedostatak redovnih linija javnog prijevoza, za sve ti treba auto :-/
Ali inače mi je puno ugodniji život u manjem mjestu.

---

Ali u takvim sredinama često ima starijih osoba koje trebaju povremenu skrb, a čija djeca nisu u blizini pa ti dođe na isto...

Ovo s ukidanjem linija javnog prijevoza je debela istina, ali tu se može stvar promijeniti samo ako se veći broj ljudi odluči odseliti izvan velikih gradova, pa će im trebati prijevoz. Baš sam gledala koliko se gradi novih kuća u okolici D.Sela (tamo gdje je moja vikendica) - ima puno mladih ljudi koji se ne guraju u grad, pa linije javnog prijevoza ostaju.

Kakve su uopće ceste do tamo, tj. kako se brzo može putovati?
Meni se baš ne čini da je Lobor jako blizu, ali možda ovisi i iz kojeg dijela grada kreneš tj. kojim se cestama voziš.
Nije mi baš ostalo u sjećanju da smo brzo stizali tamo.

Plus u gradu imas puno besplatnih stvari gdje mozes voditi klince. A ako putujes 70 km tam i nazad, to vise nije besplatno. Vidim mogucu isplativost ali dugorocno jedino ako se pocnes baviti proizvodnjom hrane (kokosi, svinje, vrt) pa se tu moze ustedjeti jer hrana je zaista skupa no niti proizvesti hranu nije jeftino (kukuruz je jako poskupio recimo) a vrt pak zahtjeva svakodnevni angazman koji je uz djecu i ucenje za faks prilican napor. No da je zdravije - sigurno je. Sve ovisi sto su ti prioriteti.

70 km u jednom smjeru, dakle 140 km tam i nazad

Citiraj:

---

mama courage prvotno napisa

a ta kucica, u cijem ce ona vlasnistvu biti ako se odlucite ulagati u nju?

---

od svekra kao i dosad, ali o tome će se još razgovarati..

što se tiče ulaganja, trošit ćemo koliko i kad možemo. riješili bi osnovne stvari prije useljenja, a ostalo polako.
svekar bi puno toga napravio sam jer je građevinar pa ne bi imali troškove za majstore..

Za javni prijevoz ćemo provjeriti, kad, šta, kako.

Što se tiče financija, ako budemo na nuli bit će super uz sve ostale prednosti.

Citiraj:

---

Lucija Ellen prvotno napisa

70 km u jednom smjeru, dakle 140 km tam i nazad

---

uh, to je zbilja puno :-/

To bar mislim - mozda sam krivo gledala na google maps

mi smo prije godinu i pol digli kredit i kupili kučicu na selu, veliko dvorište 1400 kvadrata, kučica 75 kvadrata, plinsko grijanje, centar sa svim sadržajima tipa doktor, vrtić, škola udaljeni su od nas 4 km, kroz naš kraj vozi čazmatrans i užasno je skup, tako da smo prodali naš noviji auto i kupili dva starija.. organiziran je prijevoz školske djece autobusom i taj bus stoji 100 metara od kuće, lokalni dučanćić nam je isto tako udaljan nekih 100 metara i nije ništa skuplji od onog u zg-u ali nema ni neku ponudu, mm radi u zg i vozi se nekih 20 min, jel nema gužve a ni semafora, u zg-u obavljamo šoping jednom do dvaputa mjesečno.. povrće imamo svoje iz vrta, inaće smo gradska djeca i nismo do sada imali kontakt sa selom pa nam i vrt nije nešto uspio ali škrinja je puna :))) i to ne mesa! za sad je sve super dok sam ja doma, ali od 2 mj bi trebala počet raditi (u zg-u) i tada mislim da će poćeti problemi, tko će podić djete iz vrtića, jel nitko od naših nije u blizini.. što se tiće troška za gorivo nije velika razlika, jel sada rijeđe nekuda idemo, tj idemo većinom do centra koji je udaljen tih nekih 4 km, više sada prijatelji dolaze k nama, a susjedi su nam super!

Nama je največi trošak auto - benzin i održavanje.
Ako radiš svaki dan veliku kilometražu neminovno auto treba biti totalno ispravan, dobro održavan i po mogućnosti manje potrošnje.
Da MM radi blizu to bi bila ludnica.
Da li imate kakve šanse da TM dobije posao bliže Lobora.

Ari Mali, iskreno 20 minuta vožnje do Zgb. i nije neka udaljenost.
Mislim da imate najbolje od obje strane.

Kaže MM da ima ispod sat vremena do Lobora ako se do Zaboka ide autocestom.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Kaže MM da ima ispod sat vremena do Lobora ako se do Zaboka ide autocestom.

---

Naglasak je na ako se ide autocestom, a svaki dan na posao nema šanse da ideš autocestom, jer je užasno skupo.

Pa možda bi i mogao biti i bliže negdje, zaštitar je i čuvaju svugdje i svašta.. tako da možda i takva opcija postoji.

nedavno nam je svekrva rekla da ako dođemo pred zid, da ne možemo plaćati podstanarstvo da odemo tamo. onda sam počela intenzivno razmišljat i zaključila da ne moramo čekati zid.. krov nad glavom ćemo imati, a i za hranu, ostalo ništa nije toliko hitno.. sve bi polako sredili..

Oboje smo zdravi i sposobni i mislim da bi riješili svaki problem. kao i dosada..

Lobor je odavde nekih sat vremena vožnje kaže MM.

Ja bih se za početak raspitala da li TM ima šanse za premještaj na radno mjesto bliže. (Vjerujem da je moguće).

da 20 min do Sesveta a i na svu sreću tamo radi..

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

Ari Mali, iskreno 20 minuta vožnje do Zgb. i nije neka udaljenost.
Mislim da imate najbolje od obje strane.

---

potpis
mi smo na 30 min od centra ZGB ali kad nema prometa i sl. tako da to sto ja smatram da zivimo daleko realno sam i ja svjesna da nije tako. meni moje putovanje oduzima puno, jer jelte ne idem ni na posao, ni sa posla kad je prazan grad. tako da odlazak na udaljenost od 70 km od kuce na posao je zbilja naporno. pogotovo ako covjek radi nocnu smjenu, vani pljusti kisa ili je magla, sto nije nerelana situacija. i jos jednom cu naglasiti da voznja unutar grada od sat vremena nije jednaka voznji od sat vremena izmedju dva mjesta.

Iz pozicije gradskog djeteta i nekog ko putuje s jednog kraja grada na drugi ponekad i 45 minuta, presudan faktor za odabir sela/grada bi mi bio jednostavnost svakodnevnog funkcioniranja.
Mislim da su kod nas rijetka sela koja imaju infrastrukturu. Mislim da čak i manji gradovi nemaju boravak za školsku djecu, za ostale aktivosti ne znam. Imam prijatelje koji žive na selu i radnim danom idu spavati u 9 jer su premoreni od razvozanja djece. Meni nezamislivo. Ne znam kad bih stigla pospremiti, skuhati...

Udaljenost: definitivno nije isto voziti u gradu u gužvi ili po otvorenoj cesti. Veći broj prijeđenih km osim više goriva znači i skuplje održavanje i veći rizik jer se brže vozi.

Alkemičarka, u pravu si, nema boravka za djecu.

klaudija, i ja se selim uskoro iz zg u manje mjesto, jer stizu djeca, ne idem na selo nego u gradic, i jedva cekam, bez obzira sto cu ja putovat 60 km u jednom pravcu, al kuca, dvoriste, vrt, svekiji-za djecu neprocjenjivo..ne bi se selila iz stana u zg da nema djece, meni je odluka bila jednostavna jer gledam sta je bolje za djecu i obitelj..e da, ne idem na selo, al i o tome mastamo jednog dana, mi volimo manja mjesta i sela, i to je bitno kod odlucivanja

Citiraj:

---

klaudija prvotno napisa

Konkretno, radi se o općini Lobor.

---

:heart: Da smo bliže i mi bi tamo-meni jedno od najljepših mjesta u Hrvatskoj, a ovak mi razmišljamo o selidbi u obljižnji grad....
Koliko god mi je teško ostaviti moje mjesto, cure bi tamo išle u glazbenu školu( 2 min hoda) i na satove plesa( 2 min hoda),a nažalost uz posao MM i moj, sumnjam da bi ih imao tko voziti pol sata tamo i natrag iz sadašnjeg mjesta stanovanja.

Klaudija, meni bi na tvome mjestu jedina prepreka bio mužev posao, ako možete to riješti tako da radi negdje bliže bi odmah selila.

Ne trebaš uopće biti vezana uz Zagreb, Krapina ti je 20-ak km (ako se ne varam)...Pa 100% sam sigurna da imaš i tamo neko infrastrukturu - srednje škole, muzicka, neke aktivnosti, itd...

Ja sam odrasla u malom gradiću. I super mi je bilo. I sada smo na selu. I super je, ne bi selila u grad ni u najgoroj noćnoj mori. Ja volim selu, da se mene pita otišli bi još dalje od grada.....

Iz vlastitog iskustva, nitko ti ne može reći kako će ti biti dok sama ne odeš tamo.
Ja sam 2010.g nakon što sam rodila praktički otrčala u MM-ovo rodno selo na jednom otoku, uvjerena kako je to ono što želim i kako jedva čekam otići iz Zagreba, međutim nije isto maštati i stvoriti si sliku u glavi i stvarno otići i probati. Dolazila sam ja tamo vikendima i na godišnji i to čak cijeli život, međutim kad sam počela živjeti tamo shvatila sam da to i nije za mene. Ljeta su divna, ali zimeeee....
Ja stvarno volim i taj otok i to MM-ovo selo ( cca 100 ljudi) i predivno je kako su svi kao jedna velika obitelj i ima puno djece i mladih, ali meni je svejedno bilo više mana.
Selo je od većeg mjesta bilo udaljeno 7km, što i nije puno, međutim svaki dan 3-4 puta po 7km i nakupi se, a za bilo kakvu veću kupovinu trebalo je potegnuti i 40km. Benzin je bio veća stavka u budžetu, čak 2-3 puta veća nego što je sada u Zagrebu.
Meni je smetao nedostatak nekih sadržaja, mogućnosti. Smetalo me to što bi moja J. jednoga dana krenula u školu s 3-4 učenika u razredu, što nema nekih mogućnosti za izvanškolske aktivnosti, što se tisuću puta šetaš po jednom te istom mjestu.
Ono što mi je najviše smetalo, što svi o svima sve znaju, gdje si bio, s kim i po što si bio. Što svi guraju nos u tuđe poslove, raspliću priče, ogovaraju. Drugačiji je mentalitet, interesi itd.
Na kraju krajeva, shvatila sam da ja to ne mogu i vratili smo se u Zagreb, doduše ne baš iz tih razloga, ali kad smo došli u Zagreb, shvatila sam koliko mi je falio. E, sad sve ono što ja volim u Zagrebu, MM ne voli, jer je naučio drugačije.
Stvarno mislim da treba probati da bi znao adali voliš takav način života ili ne voliš.

I ja sam otišla iz grada nakon što se prvo dijete rodilo. U mali gradić. Ali...mi nismo morali putovati u grad na posao. Što je velika razlika. Mislim da je sedamdesetak km svaki dan prevelika muka. Jedino, ako radi u smjenama, pa ne putuje svaki dan. Jer, nije uvijek lijepo vrijeme. I velika je razlika sat vremena voziti po gradu, nego po otvorenoj cesti.
Prvo dobro o tome razmislite.

Prednosti su velike. Dečki su imali veliko društvo, veliki prostor, sami na more. Ja konačno dobila vrt i mjesto za cvijeće. Pas dvorište, muž garažu...čisti zrak, mir, manje stresa.
OŠ imamo dobru, a u srednju i na studij se putuje autobusima. Moraš računati na trošak karte koji je do ove šk godine bio visok. Sad dio daje država, iako se još ne zna hoće li dati i za 2. polugodište. Njima je uglavnom taj put zabava.

Za sada nisam požalila nikad, a ne vjerujem ni da ću u starim danima. Moja mama je vezana u stanu kad nije dobro, nema dvorišta, ne može van. Ovdje bi mogla, ali previše voli grad. I čudi se meni da sam otišla.
Svi smo različiti.

Dok god imaš opciju da se možete vratiti, ako ne bude išlo, bez problema probajte, ali bolje u kasno proljeće, kad je u prirodi najljepše.
I, možda da ti kažem da ne ulažeš previše novaca, dok niste sigurni da sebi ulažete, znam da to znaš, ali bolje još jednom napisati. Da se ne opečeš kao mi. Dobro, nije bila preteška opekotina, ali bolje bi bilo bez nje :-).

mi znamo pitati stariju jel bi živjela u gradu,
i stvarni ne znam da je ikad poželjela,
moji stvarno vole tu živjeti,
istina mi nismo daleko, povezanost je super,
a opet dok nisam dobila bliži posao putovala sam 60 ak km u jednom smjeru,

ni to mi nije bio neki bed, a opet imala sam plaćene troškove,
teško je to odlučiti dok ne probaš,
ovisi puno o pojedincu,

meni i inače grad ne znači puno, sva kazališta , kina, šetnje i kafiće
ne bi mijenjala za svoj vrt i koke,

2x tjedno obavim slobodne aktivnost i usput šoping

uvijek možete probati i ako ne ide vratite se,
ako ti muž može dobiti bliže posao, orijentirajte se na Zabok ili Krapinu
a i Zagreb nije na kraju svijeta

Citiraj:

---

klaudija prvotno napisa

od svekra kao i dosad, ali o tome će se još razgovarati..

što se tiče ulaganja, trošit ćemo koliko i kad možemo. riješili bi osnovne stvari prije useljenja, a ostalo polako.
svekar bi puno toga napravio sam jer je građevinar pa ne bi imali troškove za majstore.

---

ja bih o tome prvo razgovarala po onoj: "clara pacta, boni amici."

previše često sam morala davati savjete ženama koje su svu svoju imovinu ili plaću davali u tuđu nekretninu (uglavnom od svekra/svekrve) da bi onda nakon nekoliko godina uslijedio razlaz/razvod s partnerom. gdje si bila, šta si radila - ništa, jer nije tvoje, ne pripada tebi.

je li tvoj muž jedino dijete?

Nama trenutno ne odgovara da je naše. a što se ulaganja tiče, u principu mi je svejedno dala tamo u kuću ili dala ovdje najmodavcu, opet od tih para nemamo ništa..
ali, dobro, kažem, to oko vlasništva će se riješit. I tako sada samo razmišljamo o svemu, s njegovima tek moramo razgovarati.

MM ima još i brata koji je s roditeljima.

Bliski bračni par (bez djece) upravo se ovih dana seli u stan u gradu iz krasne kuće na selu, 55 km od Zagreba. Oboje gradski ljudi, mislili su da žele kućicu u prirodi, i kupili prije deset godina kuću u koju su još uložili puno novaca i truda. Meni je tamo bilo krasno otići na jedno popodne.
Ali tek tada su primijetili da nije sve tako krasno. Da zimi pada snijeg kojeg treba čistiti. Da do javnog prometa ima 2,5 km po blatu (ili prašini, trećeg nema). Da do prvog susjeda ima 1,5 km i da je taj dosta čudan. Da do dućana i svega ostaloga treba autom. Da u vrtu ništa ne uspijeva tako dobro kao korov. Od kokica su brzo odustali jer ih je to onemogućavalo da igdje otputuju.
Kad sam im to pokušala reći prije deset godina nije upalilo, morali su sami probati. Ali sada samo u sebi mislim - znala sam kako će to završiti, njima neću ništa govoriti, i oni sada sami znaju. Uostalom, jako se vesele kako su dobar stan našli.:-)

roman972 je u pravu vezano za snijeg, važno je na kakvoj je lokaciji kuća.
Mi smo uz glavnu ulicu, pa je redovno očišćena, jer je uvijek prva na redu, ali svekiji su samo malo dalje od centra i tamo je koma.

susjed iznad mene radi štetu mom stanu, susjeda pored mene ne poznam, kao ni od ispod, a da ih poznam-ne znam sta bi s njima..
koliko dugo u godini ima snijega? sta u zg niko ne lopata?
ocu reci-nije ni jedno ni drugo samo plus ni samo minus, samo treba dobro procijenit sta ce prevagnut, na vaganje bi trebalo dodat i ljubav-prema selu ili gradu, kako kome vise pase, po meni je to puno kompleksnije od izjaveg-tu smo podstanari, a tamo smo na svom, i sto je rekla emsa-prvo dogovor da li ste na svom

Živimo u manjem gradu u Slavoniji, slažem sa svima koji kažu da sve ima svoje prednosti i mane, a vi trebate sad odlučiti koje nedostatke možete prihvatiti a koje ne.. ja bih ponekad zbog sto stvari , ponajprije zbog djece voljela živjeti u Zg npr. a ponekad mi odgovara baš ovako kako jeste... Jedino što nikako ne bih mogla to je živjeti u stanu. Sto ljudi, sto ćudi....

Citiraj:

---

mitovski prvotno napisa

Ja stvarno volim i taj otok i to MM-ovo selo ( cca 100 ljudi) i predivno je kako su svi kao jedna velika obitelj i ima puno djece i mladih, ali meni je svejedno bilo više mana.
Selo je od većeg mjesta bilo udaljeno 7km, što i nije puno, međutim svaki dan 3-4 puta po 7km i nakupi se, a za bilo kakvu veću kupovinu trebalo je potegnuti i 40km. Benzin je bio veća stavka u budžetu, čak 2-3 puta veća nego što je sada u Zagrebu.
Meni je smetao nedostatak nekih sadržaja, mogućnosti. Smetalo me to što bi moja J. jednoga dana krenula u školu s 3-4 učenika u razredu, što nema nekih mogućnosti za izvanškolske aktivnosti, što se tisuću puta šetaš po jednom te istom mjestu.
Ono što mi je najviše smetalo, što svi o svima sve znaju, gdje si bio, s kim i po što si bio. Što svi guraju nos u tuđe poslove, raspliću priče, ogovaraju. Drugačiji je mentalitet, interesi itd.

---

ovo ko da sam ja pisala :)
mi svake godine idemo na par dana u jedno malo selo u središtu istre
mislim sve je to predivno, i priroda i čisti zrak i sve... ali nakon 2 dana ja počinjem luditi, em od dosade i nedostatka bilo kakvih događanja i sadržaja, em od susjeda koji mi doslovno gledaju u vrećice što sam kupila u trgovini i zabadaju nosu u sve
da moram tamo živjeti mislim da bi poludila i to čisto radi tih seoskih peripetija i trača

Citiraj:

---

mare41 prvotno napisa

susjed iznad mene radi štetu mom stanu, susjeda pored mene ne poznam, kao ni od ispod, a da ih poznam-ne znam sta bi s njima..
koliko dugo u godini ima snijega? sta u zg niko ne lopata?
ocu reci-nije ni jedno ni drugo samo plus ni samo minus, samo treba dobro procijenit sta ce prevagnut, na vaganje bi trebalo dodat i ljubav-prema selu ili gradu, kako kome vise pase, po meni je to puno kompleksnije od izjaveg-tu smo podstanari, a tamo smo na svom, i sto je rekla emsa-prvo dogovor da li ste na svom

---

Jedno su susjedi u stambenoj zgradi, a drugo su susjedi na pravom selu, gdje znaju nevjerojatno zabadati nos gdje im nije mjesto, gdje moraš biti u nekakvom suživotu s njima.
(Odmah da se ogradim, na sreću imam odlične susjede).
Isto tako u Zgb. ti ustvari nije bitno da li imaš djece u susjedstvu (bilo bi dobro, ali ne presudno), jer djeca uglavnom borave u vrtiću, školi, boravku, aktivnostima,... a klaudija je napisala da je ona doma i djeca će neminovno biti puno doma i tu je društvo puno važnije.
Snijeg koji te onemogući da ne možeš s autom na posao 2 ili 3 dana, a javni prijevoz ne postoji, je več egzistencijalno pitanje nekome.
Puno je tu pitanja i nije isto kad si rođen na selu i naviknut na neke stvari (uostalom kao i kad si rođen u gradu), ili kad nakon 35 godina života u gradu dođeš na selo.

Ja sam cijepljena od toga da me briga sto se susjedi u sve petljaju. Boli me dupe za to, jos i dosolim kakvu pricu da im bude zanimljivije. Al uistinu se slazem da treba otici negdje zivjeti da bi znali mozete li. Nisam previse vezana za mjesto, kad sam dolazila nije mi bilo vazno hocu li imati ono sto imam i u gradu, nego hocu li moci i dalje odrzavati normalne veze s dragim ljudima. S obzirom da mogu, jer nam danasnji svijet tehnologije to uvelike olaksava, nije mi problem zivjeti tu gdje zivim iako je selendra totalna. U pocetku mi je bilo tesko, jer nisam bila pokretna, tj. nit sam vozila nit sam imala auto. Ali taj nedostatak smo vrlo brzo prepoznali i rijesili.
Biti zarobljen u nekom selu, bez solidnog javnog prijevoza ili auta moze biti stvarno tesko.

Da, htjela sam jos napisati i da nije svima jednako tesko promijeniti sve u zivotu. Meni se stvarno rijetke situacije cine nepromjenjive, cak sam se i udala s mislju "ako ne bude šljakalo, razvest cu se". Procitala sam jednom negdje da na samrti ljudi puno vise zale zbog stvari koje nisu probali, a manje zbog onih koje su napravili, i to mi se cini kao dobra stvar za imati na umu. Draze mi je probat pa reci "meni to ne odgovara", nego zalit sto nesto nisam probala, ali treba i tome imati mjere.