Što je to skromnost?

Citiraj:

---

mija prvotno napisa

Slažem se sa Jadrankom, na kraju "sve ispliva".....

---

Sve ovisi kako ćeš definirat kraj i hoćeš li bit hepi s time da ti se "na kraju" nešto dogodi, iako ta očekivanja jesu ono romantična i podsjećaju me na film Doba nevinosti malo.

Ovo ja govorim, da probam još malo konkretizirat. Ima, po meni, 3 kategorije ljudi:

a) samozatajni dobar stručnjak pregalac - ono uvijek šuti
b) dobar stručnjak pregalac koji govori umjereno
c) srednji stručnjak pregalac koji od sebe radi zvijezdu.

Kategorija a) ima dobar sprovod, možda. Kategorija b) je ovaj u balansu sretan sa svojim mjestom u Svemiru, i, u biti, skroman po mojoj mjeri. Ovaj c) završi u remetincu ili na nekom stupu srama.

Naravno da karikiram, ali moja je poanta da ovi koji ono ful šute i nikad nisu u prvom planu teško da će bit prepoznati - pogotovo u brzom vrremenu.

I pokojni prof. Bujas je od nas šutljivih Evropejaca na faksu pokušao dobit malo Amera, i tek sad kužim o čemu govori... o tim šutljivima... jedva progovaram ja govorim.

Da se vratim na tog mog profu - ne mislim da sad moramo sami sebi davat veliko J, stila Ja sam bio, ovo je Moje mišljenje, Moja djela itd. ali niti ono ful ful ful tiho tiho.

Meni je skromnost kad daš sve od sebe, onakon iskreno i bez zadrške, a da se time ne hvališ, da čak ni ne očekuješ pohvalu, napravio si to spontano i iz ljubavi prema toj radnji kao takvoj. U svakoj radnji, svakoj sferi, prema drugima i prema sebi. Ili kad znaš da se nešto dobro dogodilo zahvaljujući tebi, a da to ne ističeš, nit tražiš zasluge.
Skromnost mi je jedna od najljepših vrlina čovjeka. Trudim se bit skromna, posebno kad sam uspješna u nečemu. Nitko me ne pohvali, ali zato kad nisam uspješna, nitko mi ne skače za vrat. Kao da kozmosu dam unaprijed poklon (u tim dobrim radnjama za koje ne tražim ništa zauzvrat) pa mi sile privlačnosti pokolone toleranciju u vrijeme kad sam zaslužila kritike.

A djetetu bih to objasnila na konkretnom primjeru - recimo - skroman je onaj dječak koji pospremi igračke bez da mu mama naredi i ne hvali se zbog toga, nit traži nagradu. Pospremio je jer zna da treba i da će tako mami biti lakše.

Citiraj:

---

Sumskovoce prvotno napisa

Kao da kozmosu dam unaprijed poklon (u tim dobrim radnjama za koje ne tražim ništa zauzvrat) pa mi sile privlačnosti pokolone toleranciju u vrijeme kad sam zaslužila kritike.

A djetetu bih to objasnila na konkretnom primjeru - recimo - skroman je onaj dječak koji pospremi igračke bez da mu mama naredi i ne hvali se zbog toga, nit traži nagradu. Pospremio je jer zna da treba i da će tako mami biti lakše.

---

I ovo mi je skroz super :)!

I ovo mi je skroz super i mogla bi sve potpisat!

Svaka čast Ina, biram pod b - to sam mislila.... a ono sa sprovodom je plus 5

Skromnost za mene je pojam više vezan za materijalno, a poniznost za neku duhovnu duševnu sferu. Za mene je skroman, ponizan onaj čovjek koji bez obzira na svoje kvalitete i postignuća cijeni i poštuje sva druga bića i njihove kvalitete. Imali smo jednog profesora koji nam je organizirao putovanje u inozemstvo i cijeli program preko svojih poznanstava, i njegov način komunikacije i odnosa prema drugima mi je bio divan, s istim uvažavanjem i pozornosti je razgovarao sa običnim studentom, nekim tamo doktorom znanosti ili direktorom aviokompanije, nikad se nije hvalio svojim postignućima ali se iz priloženog putovanja i ljudi koje smo upoznali vidjelo koliko ga cijene i koliko je ustvari uspješan i ugledan. Skromnost zna često biti podrazumjevana za pasivnost, šuti i budi sretan s onim što imaš, a svaka želja i ambicija kao neskromnost.

Mislim da je malo samopromocije i samoreklame na poslu više nego dobro došlo. Pa i kada pišemo taj CV, namjera nam je uvjeriti poslodavca da smo baš mi ono što on traži - naravno da ću istaknuti svo svoje znanje i vrline i predstaviti se u što boljem svjetlu.

Biti pretih na poslu i dopustiti da te gaze znači biti... ne znam.. naivan. Ili baš od onih lažno skromnih pasivno-agresivnih ljudi (pa u sebi misliti vidi što sve znam i mogu, a ne dobivam ono što zaslužujem).

Na poslu ću davati sve od sebe i biti najbolja što mogu. I ako nešto znam, rado ću ponuditi nadređenima da to odradim. Također ću na jedan primjeren način nastojati dati do znanja kakvo poštovanje očekujem zauzvrat.

No istodobno neću gaziti svoje kolege i ako nekome treba pomoć ili uvesti ga u neki posao, vrlo rado ću pomoći i biti ljubazna, strpljiva i na raspolaganju, neću se držati na pijedestalu kao svemoćna sveznajuća kraljica (valjda bi to bila skromnost u poslu?)

ivanas, evo sto sam nasla za poniznost:

Citiraj:

---

Poniznost se, znači, odnosi na naš unutarnji stav prema vrednovanju samoga sebe. Za razliku od toga skromnost je socijalna vrlina, tj. način na koji sebe predstavljamo u javnosti. Skromnost može odražavati našu unutarnju poniznost, ali i ne mora. Neki ljudi jednostavno mogu glumiti skromnost kada procijene da im se to u nekoj situaciji više isplati.

---

Skromnost na poslu je odraditi iznimno dobar posao, ostvariti bolje uvijete, sklopiti posao sa većom zaradom od uobičajene ili samo spasiti grešku koju je kolega napravio bez da se traže posebne pohvale za sebe.
Kod borbe za posao smatram da je doza skromnosti ipak poželjna (pritom mislim na natječaj za posao) jer nisu ni poslodavci veslo sisali da ne kuže kad se pretjeruje.
Kod konkretnog rada, svakako preporučam skromnost, iz vlastitog iskustva - bolje se prolazi i u očima kolega i u očima poslodavca. Naravno uz pretpostavku da smo svijesni vlastite vrijednosti i da ne dozvoljavamo da nas se ponižava ili iskorištava. Nitko ne voli hvalisavce. A najbolja pohvala je ona koju je netko izrekao za nas, a ne mi za sebe sami.

Citiraj:

---

Jadranka prvotno napisa

Ja radim u znanosti, i dobro se zna tko je pravi strucnjak, a tko strc brc, makar se strucnjak ne promovirao, a strc brc hvalio na sav glas.

---

Hm... Ne bih se baš složila. Također radim u znanosti (doduše, vjerojatno kraće nego ti i vjerojatno u drugoj kategoriji) i mogu reći da su moja iskustva sasvim drugačija. Naravno, ima pravih stručnjaka koji se ne moraju samopromovirati jer njihov rad i ime nešto znače. Nažalost, ima jako puno onih koji puno rade i puno znaju, a uvijek su po strani jer, ili se ne znaju nametnuti, ili se za njih nema tko zauzeti. Također, ima i onih koji dobivaju nagrade, projekte, produžetke i svašta, a zapravo se ne bave nikakvom pravom znanošću i ništa konkretno nisu napravili (pritom mislim isključivo na njihovo područje rada, ne u usporedbi s drugim, različitim ustanovama). Meni moj nadređeni voli reći da su samo rezultati bitni, da se potrudim da imam dovoljno kvalitetnih radova i sl. jer će to biti važno kod napredovanja... Opet šipak! Već sam se u to malo staža što imam uvjerila da je za napredovanje kud i kamo važnije tko je iza tebe nego koje radove imaš. ČAST IZNIMKAMA.

Citiraj:

---

Sumskovoce prvotno napisa

A najbolja pohvala je ona koju je netko izrekao za nas, a ne mi za sebe sami.

---

S ovim se apsolutno slažem.

...
A što je s onim ljudima (recimo, roditeljima ili šefovima) koji te uvijek hvale iza leđa, kad te spominju drugima, a tebi u facu nikad neće reći da si nešto lijepo napravio?

Citiraj:

---

mishekica prvotno napisa

...

A što je s onim ljudima (recimo, roditeljima ili šefovima) koji te uvijek hvale iza leđa, kad te spominju drugima, a tebi u facu nikad neće reći da si nešto lijepo napravio?

---

Pa to je ono da te ti ziher cijene, znaju da si super, ne hvale tvoje vrline (čemu to?, mislim... ako nisu neki elokventni neće ti srčeka davat ko na forumu, a nismo se još amerikanizirali stila "love you" nakon svakog razgovora), ali će ti reći di je još "prostor za popravak" (što ti ovde neće, lijepo će ti opalit srce ili ovog koji namiguje). To je ta maksima mog ex "poslovnog tate" tj. mentora. To je ovo što na zdravlju nećeš čitat "ljudi, ja danas ludilo zdrava" (osim onih što mantraju i misle pozitivno na pojedinačnim topicima), nego će doć i reć - boli me ovo i ono - što s tim. S vrlinom i zdravljem nemaš što puno radit - samo uživat u njijma (jednom kad su tu).

Oko problema i mana - imaš, tu imaš aktivnog posla.

ja nisam sigurna da je skromnost uopće vrlina iako mi je tumačenje od jen najbliže mom poimanju
teško mi je objasniti ali uvjerila sam se da skromnost npr. u poslovnom svijetu maltene vodi u propast
i to me baš i rastužuje i ljuti, jer se pitam zašto ljudi uglavnom padaju neskromne koji su glasni i znaju se prodati?

iako mene osobno uvijek nekako zadivljuju skromni, oni koji su tu i bitni su i puno stvari bez njih nikako ne bi moglo funkcionirati
i nemaju potrebu jajakanja, već su istinski mirni sa sobom i u sebi
ali kako će onda napredovati, kako će iskoračiti naprijed kad je svijet čini mi se krojen po mjeri ovih drugih?
o poslu sad pričam, isključivo o poslu

Svidja mi se definicija od jen iako je iznimno liricna pa samim time meni malo apstraktna. Isto tako iz nekoliko postova sticem dojam da su skromni ljudi ( u poslu) oni koji se realno procijenjuju, a neskromni oni koji se precijenjuju ( opet sve po subjektivnim kriterijima). Osobno sam ucena da je skroman onaj koji se jos malo i potcijeni, tj. pogne glavu, sto mi se ne svidja. Tako da ne znam sto bi bio odgovor- svoju bih djecu voljela nauciti da vole ono sto rade i da se trude biti dobri u tome, ali takodjer da traze zasluge za svoj trud. Znaci li to da mi djeca nece biti skromna?

Citiraj:

---

sasa prvotno napisa

Tako da ne znam sto bi bio odgovor- svoju bih djecu voljela nauciti da vole ono sto rade i da se trude biti dobri u tome, ali takodjer da traze zasluge za svoj trud. Znaci li to da mi djeca nece biti skromna?

---

Tako ću i ja. A uopće nije bitno zove li se to skromnost/neskromnost ili asertivnost/realno procjenjivanje sebe. Asertivnost is the new skromnost. "Retro" shvaćanje skromnosti nije vrlina, po meni. Nije nešto bitno ko je skroman, ko nije skroman, u stvari... skromnost danas više nije vrlina, barem ne u posl. svijetu.... nije nešto bitna, a ni inače.. samo je karakteristika, ko plave ili crne oči, kako ja to vidim. Ma, mislim da skromnost više nije neki pojam, kao ni čednost, to je nekad bilo bitno, danas je to "asertivnost" i "spolno odgovorno ponašanje", a pokriva isti/slični sadržaj, usklađen s vremenom u kojem živimo.

Isto bi mogli o poniznosti. Shvaćena lirično - ganutljivo. Shvaćena doslovno - što je to? Niko ne bi trebao bit nešto ponizan, nego bismo svi trebali tragat za svojom srećom.

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

Ma, mislim da skromnost više nije neki pojam, kao ni čednost, to je nekad bilo bitno, danas je to "asertivnost" i "spolno odgovorno ponašanje", a pokriva isti/slični sadržaj, usklađen s vremenom u kojem živimo.

---

Prvo :lol:, a onda potpis. :)

Ja mislim da bismo mi to trebali onako pravnički definirat - što kome znači "poniznost", "skromnost" jer jedni to shvaćaju ovako, drugi onako. Lakše je s ovim modernim terminima :).