ja zaista mislim da malo zena tako misli.Citiraj:
sirius prvotno napisa
ili se previse druzim sa zenama koje obitavaju na rodinom forumu.
Printable View
ja zaista mislim da malo zena tako misli.Citiraj:
sirius prvotno napisa
ili se previse druzim sa zenama koje obitavaju na rodinom forumu.
Kad ovako pročitam baš zvučim kenjkavo, ali žena mi je fakat pomogla i želim je pohvaliti, eto, barem jedan svjetli primjer!
(a ima ih i puno više vjerujem)
Previše si na rodnom forumu . :DCitiraj:
leonisa prvotno napisa
Bio je u vodenjaku, a u vodenjaku mekonij. Tu je u principu uskakala bolnicka procedura: ako dijete udahne prije nego se usise mekonij s lica, obicno ga salju na promatranje. Ako se mekonij pocisti prije udaha, nikom nista. S obzirom da sam htjela izbjeci cak i ovaj dio birokracije da se, neposredno nakon poroda, prepucavam s nekim hoce li mi odnijeti dijete (ili ga pregledavati po mojoj sobi, zbog teoretske ili prakticne mogucnosti aspiracije), slozili smo se s tim da ga doktor hvata i cisti mekonij prije udaha. Sve u svemu je rijec o nekih 10 sekundi, ako i toliko (provjerila sve na videu kasnije). U trenutku kad je glava iskliznula van, doktor jer razderao membranu, pocistio nos i usta u roku keks i to je bilo to. Ostatak Sunkovog tijela je doslovno iskliznuo van, izvucen je iz ostatka opne i dobila sam ga na prsa. Usranog. :mrgreen:Citiraj:
marta prvotno napisa
Citiraj:
sirius prvotno napisa
Ovo je stvarno bit svega (kako mala zna).
A ja znam puno žena, ovaj forum nit vidjele nit čule, koje stvarno misle da se bez svega toga, i bez bolnice, uopće, al' uopće ne može roditi.
meni bi ovaj dio najvise smetao...uf....kud snimanje poroda? sooo American of you....:mrgreen:Citiraj:
Kaae prvotno napisa
Ma daj, moja frendica ima filmove sa poroda iz Vinogradske od prije 12 i 10 godina. Jedino sto ih nikad nisam željela gledati obzirom da je svaki put dobila cijeli paket sa dripom, nalijeganjem na trbuh, epizotomijom i ocem djece koji uz sve to stoji u zelenom odjelu sa kamerom u ruci . Ne volim takve igranje filmove, dosta mi je bio moj sa istom radnjom ( ali bez kamere i oca u blizini). :mrgreen:Citiraj:
zasad skulirana prvotno napisa
Stvarnost u Hrvatskoj u radaonama mi je prebrutalna da bi još to na filmu gledala , američka produkcija bi me se sigurno vise svidjela ( barem su im vrata u sobama zatvorena, pa nema toliko statista).:kokice:
Nena, bas na to ciljam. Sirrius je skroz pogodila bit. Fizioloski porodjaj ne ukljucuje klistir jer se čišćenje odvija samo od sebe, tijelo to napravi samo. U najvecem broju slucajeva.
Zapravo ne postoji niti jedan razlog da se klistir obavlja rutinski. A obavlja se.
evo recimo, kod prvog poroda, noc prije carskog (dan prije sam ostala bez sluznog cepa i lagano su poceli trudovi), klistir mi je bio totalno nepotreban jer se tijelo samo ocistilo i nista nije imalo ici van i totalno me smetao. smetalo me sto sam to i rekla, pa sam ga ipak dobila. kod drugog, 4h prije izgona, jedva sam se ocistila i uz klistir. ok, s obzirom da sam jela sve i svasta da potaknem porod :mrgreen:
i ja znam zena koje nikad bile na rodi, nikad citale rodu jer imaju neku averziju prema njoj, pa opet znaju da su intervencije nepotrebne, da se moze roditi bez njih, al nemaju snage za borit se u tom trenu. ili dolaze doslovno 5 do 12 i slusaju "ljutnju" osoblja.
rodila posve fiziološki; opet ću tako, bez medikamenata, epiziotomije, forsiranja, u položaju koji mi paše i u što tamnijem prostoru ( mene svjetlost smeta), bez klistira naravno ( ja nikako ne kužim taj dio), u trudovima sam negdje drugdje i ne bih mogla odgovarati ni na kakva pitanja statistike radi ( obavim to prije, nekoliko dana prije)
Ono što sam naučila radjajući svoju djecu je da je žensko tijelo čudesno, a osjećala sam se kraljevski
jedva čekam
Meni je bilo apsolutno svejedno u tom trenutku, vec sam rekla da sam mogla radjati i na stadionu, ili sto vec. Ono, uopce nisam bila tamo.Citiraj:
zasad skulirana prvotno napisa
Porod je snimila doula, suglasnost je dobila unaprijed. I bas mi je drago da imam filmic, iako mi je zapravo trebalo par mjeseci da mogu ono sjesti i pogledati (i poslusati) cijelu stvar.
wow,doista zvuci kraljevski....a gdje si imala tako lijepo iskustvo?Citiraj:
mama_jos_malo prvotno napisa
Kaae,vjerujem da te u trudovima (jos ako se pogubis) bas boli briga sve i da te netko snima,pretpostavljam da bi tako i meni bilo....ali nema onda te sile koja bi me natjerala da ga gledam...ni mjesecima poslje....
Ja nisam htjela ni da imam snimku svog vjencanja,opcenito zazirem od aparata/kamere,kao da mi kradu intimu,neznam zasto....
Da nemaš kakvog Indijanca među precima :)
zasad skulirana u Feldbachu i spremam se opet, samo proljetni cvijetić stiže pa možda neću radjati u tami :-) nekako mi za ovu bebu sad to nije toliko bitno ( vidjet ćemo kad krenu trudovi)
Što se tiče mojih poroda, dovoljno je reći da takvo iskustvo želim svojim kćerima.
cvjetić ( šta mi bi ? )
Zar tiskanje nije dio normalnog (fiziološkog?) porođaja?
To bi mi možda objasnilo neke stvari.
Trudnoća nam je prošla divno, imala sam osjećaj da smo beba i ja potpuno sinhonizirane. Onda mi je par dana prije termina jedne noći pukao vodenjak, potpuno smireno došla sam u bolnicu, obavljala sve što je trebalo, legla u predrađaonu, odspavala koji sat i onda su počeli trudovi. Odbila sam epiduralnu i drip, fokusirala se na sebe i nas, šetala, sjedila na lopti, ležala, disala, radila sve što mi je odgovaralo, zamišljala da sam cvijet koji se otvara..i ja sam se lijepo otvarala, nakon samo nekoliko sati trudova, bila sam spremna roditi...bez ikakve drame i ijednog visokog tona.
I onda su mi u nekom trenutku viknuli "tiskaj!" i to me potpuno blokiralo jer nisam imala ni potrebu ni nagon za tiskanjem i nisam znala što trebam raditi.
Taj osjećaj da ne znam što trebam raditi, koji me oprao po prvi put otkako sam ostala trudna, je u meni proizveo drugi osjećaj, osjećaj užasa koji me u drugoj sekundi preplavio - jer osjetila sam se nekompetentnom, onom koja bi mogla nauditi djetetu koje upravo rađa...
Govorim vam o nekoliko sekundi autentičnog i najgoreg užasa koji mi je preplavio tijelo i jedino što sam u tom trenutku mogla je zaderati se da taj užas iz mene izađe van, slušala sam ih kako su nezadovljni mojom suradnjom, i drugi put su viknuli tiskaj, ponovo se ponovio cijeli krug nemoći, užasa i drugog zaderavanja, oni su se ponovo uskomešali, čujem ih ponovo nezadovoljne, jedan kaže drugom da zove pedijatra, u meni opet užas, zašto zovu pedijatra, jedan mi je doktor zalegao na trbuh dvaput i ...ja sam, cijelo vrijeme osjećajući nemoć i užas od straha da sam joj možda naudila, rodila...uz njihov komentar da kad mama ne zna što bi trebala raditi, barem beba zna.
Je li sve u redu? Apgar 10/10.
U meni osjećaj kako sam svoju bebu izdala na samom kraju. Toga se često sjetim.
Po meni ovo spada u uznemiravanje i ometanje poroda, da netko ( ko god, dr., primalja, Profesor ma ko god) viče, jer onda krene adrenalin a on je neprijatelj poroda.Citiraj:
Zuska prvotno napisa
Žena koja je nosila bebu zna je i roditi!
Nemoj si predbacivati ništa, smetali su te, a rodila si, prema tome ipak si znala!
Ja sam na prvom porodu pitala a kad je vrijeme za klistir pa su se u cudu pogledale doktorica i primalja i rekle mi da se to ne radi bar 15 godina i da je to nepotrebno i bolno. A i nakon klistira ima stogod za pobjeci jer se probava nikad ne zaustavlja. Meni bi bilo nemoguce sjediti na skoljci, to mi je bio jedan od gorih polozaja za radjanje.
Zuska mislim da je dio fizioloskog poroda onoliko koliko ti osjecas nagon za tiskanjem. Bas je lijep pocetak tvog opisa, a ovaj kraj tako tupavo nepotreban. A sta im je to trebalo? Pa uz nalijeganje mora ici i rezanje, i tako te krasne stvari. Bas steta, i zbog cvijeta i cijelog filma s kojim si to odradila do samog kraja
ja sam imala fiziološki porod skroz na skroz
što je to zapravo saznala sam ranije iz knjiga (odent, gaskin, buckley), blogova i filmića na youtubeu :mrgreen:, raznih dokumentaraca i rodine radionice za trudnice.
kad sam došla na tečaj pripreme za porod u runjaninovu (kako bi imali "papir" za bolnicu), dragi me morao držati za ruku da ne skačem sa stolice koliko sam pretpotopnih i štetnih gluposti tamo čula... srećom tada sam već znala da su to gluposti :joggler:
zuska, ja nisam uopće tiskala, ali ne mislim da je tiskanje samo po sebi nefiziološko, već tiskanje zapovijeđeno nepotrebno/u krivom trenutku, što s tebi izgleda dogodilo. imaš moj naklon jer si jer si unatoč ometanju prisutnih rodila :naklon:
zanimljivo je to - fiziološki porod je prirodan - nešto što naše tijelo zna obaviti na razini instinkta i nema se tu zapravo što učiti. da nisam nikad ništa saznala o porodu vjerojatno bih rodila upravo ovako kako jesam. ali ja sam se ipak puno informirala prije poroda. danas je to potrebno jer inače si u opasnosti da povjeruješ gluposti koje ti se na svakom koraku serviraju (npr. da je za dijete loše ako dođe u dodir s tvojim izlučevinama, pa eto stoga klistir o kojem se tu raspisalo)
Imam pitanje za sve koji više znaju o fiziološkom porodu:
Na prvom porodu osjetila sam kad sam otvorena i imala sam nagon za tiskanjem. Međutim došla je primalja i rekla da sam otvorena ali je beba previsoko i ne smijem tiksati, tj. pokušavam zadržati, što je puno gore i napornije od tiskanja. To je trajalo cca 1,5 sat, nakon toga su bila 2,5 sata tiskanja. Od otvaranja do izgona prošlo je 4 sata i 15 min. E sad, da sam ja rađala doma npr., tiskala bih kad bih osjetila nagon kao što su vjerojatno i nekad žene radile kad im nije imao tko reći što da rade. Što bi se dogodilo da sam tiskala prerano?
Inače porod je bio bez dripa, na stolčiću, dio trudova nakon otvaranja odrađen stojećki.
Meni se neko vrijeme tiskalo, pa sam tiskala, tamo negdje sat vremena prije nego se Debeli rodio. Na samom kraju, u izgonu, izasao je u principu sam, uz vrlo malo napora (mog, njemu ne znam kako je bilo), u tri truda.
Ono cega se nisam sjecala, ali vidjela sam na snimci - u pauzi izmedju dva truda, pitala sam doktora sto, zapravo, trebam raditi (na samom kraju, vec se vidjela glava). Rekao mi je da samo udahnem i odradim sve do kraja. Pa jesam. Mislim da je medicinska sestra u jednom trenutku rekla da tiskam, ali nije me to smetalo, niti sam napravila nesto sto nisam htjela, tj. sto mi nije onako samo od sebe doslo. (Osim dijela gdje sam ipak rasirila noge. :lool: )
Fiziologija poroda. Bez uplitanja administracije, ona ne spada u fiziologiju.
Porod zapičinje u onom času kada fini hormonski mehanizmi odluče. Ustvari, najvjerojatnije pritisak bebine predležeće česti na vrat maternice daje signal hipofizi ( žlijezda sa unutarnjim lučenjem ) da počne lučenje oksitocina. Ulogu igraju i estrogen koji počinje prevladavati i progesteron kojeg posteljica počinje slabije lučiti. A vjerojatno i nadbubrežna žlijezda sada zrelog djeteta, počne lučiti kortizon, pa to mijenja odnos lučenja estrogena i progesterona iz posteljice.
Taj je trenutak posve individualan i neodrediv unaprijed.
Nakon što se ušće otvori više od 2 cm i trudovi postanu pravilni i bolni ( osjećaj boli je subjektivan) smatra se da je porod počeo. Kad hipofiza počne sa stalnim lučenjem oksitocina, porod je krenuo i nema zaustavljanja dok beba ne bude rođena.
Tri su porođajna doba iako rodilji to nije bitno.
Bitno je da početkom poroda može normalno obavljati poslove i puštati svome tijelu da radi, ono zna kako, sve dok se sama osjeća dovoljno dobro. Legnuti u krevet u to vrijeme bi bila pogreška za normalno odvijanje poroda.
Znate li kada su žene počele rađati ležeći? U Evropi krajem 18. st su uveli taj običaj na dvorovima, jer su plemkinje bile prevelike dame da bi rađale čučeći. Kako je običan narod volio oponašati plemstvo, to su i druge žene prihvatile taj običaj.
Uvođenjem forcepsa, liječnici su počeli preferirati položaj na leđima, sa nogama u stremenima, jer im je bilo lakše( liječnicima, ne ženama). Puno ima toga u povijesti porodiljstva, ali samo ću ukratko. Predugo vremena je porod promatran kao medicinski zahvat, ali razlog je bio veliki. Mnogo je žena i djece umiralo tokom poroda, pa su mnogi liječnici istraživali mogućnosti kako porod učiniti sigurnijim.
Zato se uvriježila izreka: "Tek kad smo porod počeli promatrati kao bolest, prestao je to biti". Nove spoznaje prodiru sporo u našu zapadnu kulturu ( a mi jesmo zapadna kultura, zar ne?), ali ima pomaka. Ipak je prirodniji danas, valjda, ponegdje.
Ali, ja sam htjela nešto o prvom porođajnom dobu, koje može biti jako dugo. Naročito kod prvorotke. 12, 24 sata pa i više. To nisu jako bolni trudovi, ali izmuče. U neko doba će vjerojatno izaći sluzni čep, a možda i neće. Vjerojatno će puknuti vodenjak, nekad tako da se izlije velika količina vode, nekad će samo kapati, a nekad i neće puknuti.
Svo to vrijeme treba lagano jesti, stati kad ulovi trud ili već kako tijelo pita, bilo bi dobro da ste opuštene i da nema stresa okolo. Kad se trudovi ustale i dođu na oko pet minuta ili kad vodenjak pukne ili već kad osjetite da niste sigurne doma, kreće se u rodilište. Lako ćete biti u autu ili kraj ulaza ako vam se učini da ste prerano stigli.
Za to vrijeme maternica vrijedno radi, Grlić postepeno nestaje tako da se rasteže i mišićna vlakna se povlače u tijelo maternice. Što više grlić nestaje, to se više oksitocina luči, a to stimulira maternicu na jače trudove. Kod prvorotke najprije nestaje grlić, a onda ide otvaranje, dok je to kod višerotke brže i nestaje istovremeno.
Nekoj rodilji je lakše da hoda, nekoj da leži, različite smo. A nekoj sve to prođe gotovo neprimjetno, prespava veći dio prvog doba :)
Prvo doba traje dok se grlić ne otvori za 7-8 cm i tada nastaje prijelazno razdoblje prema drugom dobu. E, tu više nijedna od nas ne spava, tu je najbolnije. Ali, previše sam pisala za jedan post.
Da nastavim?
Ja sam najbolje drijemala taman negdje oko 7-8.
i jaCitiraj:
Kaae prvotno napisa
Mislim da je važno napomenuti (jer se obično žene čude što je to s njima, zašto one nisu imale/mogle imati fiziolški porod) je da su mozak (svijest) i hormonalni sustav čvrsto isprepleteni
te dokle god nisu zadovoljeni opći uvjeti koji bi dopustili svijesti da se "malo odmori" i prepusti tijelo iskonskom (hormonalnom) mozgu, dotle će dolaziti do ne otvaranja, nefunkcionalnih trudova,
zastoja u porodu, a onda i do silnih intervencija.
Tako da dokle god se bude rađalo "na traci" bit će i dripova i epiduralnih i nalijeganja...
Mene isto zbunjuje to naređenje od strane primalje da ne tiskam u trenutku kad je nagon za tiskanjem tako brutalno intenzivan da ga je nemoguće zaustaviti i kontrolorati? Zat nije to dio fiziologije poroda, zar nije priroda taj nagon za tiskanjem namjerno stavila tu u tom trenutku? Ili je to neka evulocijska greška pa se tom nagonu ipak bolje oduprijeti i ne poslušati ga? Da i onda tiskaj kada ti se čini da to uopće nije moguće...
Također ne razumijem smisao te inekcije nakon poroda za vraćanje maternice, šta li već... Zar naše tijelo nije u stanju to samo napraviti kako treba?
Općenito, zar su naša tijela postala tolko nesposobna?!
Naposlijetku, čudi me da farm. industrija do sad nije izmislila npr. razne lijekove, hormone i sl. koje bi nam davali direkt u rodilištima poslije poroda, ono, po protokolu, za poticanje mlijeka kod dojilja... Mislim da uz malo reklamnih kampanja, ispiranja mozga i zastrašivanja neutemeljenim činjenicama, postane dio protokola, i evo za 10 godina više ni jedna žena ne bi znala da mlijeko dolazi samo od sebe u dojke jednostavno - rađanjem.
Kroz povijest opcenito, žene i djeca su vrlo rijetko umirali U porodu. Vrlo, vrlo rijetko. Zapravo vjerojatno toliko rijetko da se ta brojka ne razlikuje rpevise od ove danasnje. Ono sto se uistinu jako poboljsalo je stanje nakon poroda. Nema vise "babinjacke groznice" (osim nazalost ako ti dok ostavi gazu u rodnici), iskrvarenja, i sl., a djeca ne umiru od tetanusa zbog loše higijene pupčanog batrljka...
Takodjer, ovo prijelazno razdoblje koje Beti spominje u kontekstu "nema vise spavanja", ili tranzicija, rijetko je najintenzivniji period, zapravo tu zatisje pred buru i u fizioloskom porodu zena ce se u tom razdoblju moci opustiti, a vrlo cesto i zaspati, i odmoriti se pred finale. To je dio poroda koji je u rodilistu najvese zanemaren i vrlo cesto se dijagnosticira zastoj, pa se ukljuci drip i 100 nekakvih akcija, ne bi li se sve to skupa ubrzalo. A potpuno nepotrebno.
Zuska, to sto ti se tiskalo je ok. Da si mogla sa sobom sto si htjela, nasla bi neki polozaj u kojem bi ti odgovaralo. vertex je napisala da su nase informacije govorile o izgonu u 2-3 truda, a strane o izgonu koji traje pola sata do sat. Moje iskustvo koje se ne moze generalizirati, niti mi je to cilj, je da izgon traje neko vrijeme, puno duze od 3 truda, i da nije to sve ujednaceno cijelo vrijeme, osjecaj za tiskanje se moze pojaviti i ne mora, moze postojati prije izgona i u izgonu nestati.
Ekoi, naša tijela su ista ko i prije tisucu godina, problem je nastao u promidžbi koja nas proganja vec nekoliko desetljeca. Naravno da vecini, velikoj vecini zena ne treba nikakva injekcije poslije poroda. Treba im dijete na sisi i osoba koja ce biti s njima i paziti na njih. To ti u bolnici vazno zovu "promatranje", medjutim, bojim se da bi anketa medju hrvatskim rodiljama sto se tice "promatranja" pokazala porazavajuce rezultate za nasa rodilista.
Ja sam spavala (prema izjavama ocevidaca) 40 minuta. Meni je to izgledalo ko da sam zaklopila i otvorila oci, kao da je trajalo smao jedan trenutak, a nakon toga se sve promijenilo.Citiraj:
Kaae prvotno napisa
mama_jos_malo, prekrasan mi je tvoj opis. bas je kraljevski - točno kako treba biti.
Super si ovo napisala. I meni je poznat taj osjecaj poraza. Pitas se sta ne valja s tobom i kako to ispraviti. A onda, ako ti je to dovoljno interesantna tema, na kraju shvatis da je s tobom sve u redu, a da sistem nikako ne valja.Citiraj:
Cubana prvotno napisa
i ja sam drijemala, tik pred izgon. baš mi je trebalo
na prvom porodu, drip pred kraj, uopće nije bilo odmora, na izgonu sam bila mrtva umorna :(
O ja znam kako izgleda fiziološki porod. Imala sam (napisat ću skoro) tri. Ali ja sam rodila u Slo i dok rađam sam baš bitch (derem se urlam, ne slušam nikoga znaći radim po svome (dok je sve ok naravno)...) i dok mi je babica govorila šta da radim je je ne bi slušala ništa i radila sam tako kako mi je tijelo govorilo. Kaže babica da se okrenem na lijevi bok ja dalje ležim na ledjima jer mi tako paše...i urlam he he...kaže sada ćemo to ovako onako ja ništa...muž je bio prisutan i nakon svega mi je rekao da je mislio da će me izbacit iz porođajne sobe... I pomoglo je to što rađam jako brzo i što sam na dva poroda došla u ruke doktora u zadnji tren a treći je bio kako je bio - in our car :-)....
Ma nije rađanje neka znanstvena nauka, sve to ide svojim prirodnim putem. Samo što smo mi danas iz toga učinili nauku, pa se žene boje poroda i tako zakoće "svoju prirodu"...
A jeste li vidjele ove porođajne muke :mrgreen:
http://www.soundset.hr/fun/video-hor...-gledaju-porod
Da, iz iskustva znam kakav je fiziološki, a kakav bolnički vaginalni porođaj i po čemu se razlikuju. Znam nažalost, iz iskustva i čemu služe bolničke procedure i čemu su namenjene.
O fiziološkom porođaju sam naučila prvo na svojim studijama biologije, zatim dopunjujući te šture i „tehničke“ informacije knjigama Dezmonda Morisa, gde sam prvi put naišla na prezime Odent, a zatim na internetu, pri čemu sam Rodi beskrajno zahvalna za sve tekstove na portalu, forumske rasprave i naročito, priče sa porođaja.
Šta je meni trebalo za porođaj-mir, osećaj sigurnosti, udobnosti, mogućnost da se krećem kako hoću, odmorim kako i kad hoću, pijem kad hoću, odem na wc kad hoću- zapravo sve ono što u običnom životu podrazumevamo kao normalno. Bilo mi je potrebno da porođaj bude normalan nastavak mog života.
I ja sam nekih dva sata pre izlaska bebe spavala oko 40 minuta.
Po mom mišljenju, ključno pitanje je da li žene ŽELE da znaju šta je fiziološki porođaj, i kada saznaju, da li žele da to znanje i prihvate? Slično važi i za dojenje.
Jer ako se žena informiše o fiziološkom porođaju (dojenju), moraće da uvidi u kojoj meri se danas fiziološki porođaj (dojenje) aktivno blokira bolničkim procedurama, moraće da prihvati da joj doktori ne „žele samo najbolje“ i da nisu „tu da bi njoj pomogli“ što je vrlo teško i onespokojavajuće saznanje, i ne žele sve žene da ga prihvate. A i ako ga prihvate, a ne uspeju da izbegnu bolničke procedure (a malom broju žena to uspe), onda ostaje osećaj gorčine i sopstvenog neuspeha. Za mnoge žene je lakše da odbace sve što ih uznemirava i prihvate status quo, jer se psihički lakše nose sa takvim pogledom na porođaj/dojenje.
Ili ukratko, moglo bi se svesti na ono „In the age of information, ignorance is a choice“.
Ja vjerujem da većina žena može roditi bez uplitanja pa i kod kuće (lijepih priča sam čitala), ali iskreno malo nas je onih hrabrih koje bi preuzele rizik tj. ja kod kuće na bih imala hrabrosti roditi a u bolnici bih htjela fiziološki porod ali ne sa ekipom gledatelja i komentatora, već onako američki da imamo svoj prostor, svoju primalju i svog doktora ali unutar bolnice da u slučaju potrebe sve bude spremno.
Ali mi nemamo u bolnicama takve uvijete jer kad sam došla u rodilište plodna voda mi je iscurila, trudove nisam imala a nisam bila niti otvorena i taj dan je bila gužva te sam iz predrađaone išla u box te su me maknuli iz boxa jer eto kod mene se ništa ne događa a druge dolaze za roditi i tako šetnja.
Klistir mi nije bio neugodan i čak sam se mogla i tuširati - jedini je nedostatak što nema vješalica za odložiti ručnik i stvari ili neke police a pod mokar, svakakav. Brijanje mi isto nije bilo traumatično (naime ja do tog dijela nisam mogla, mm se nije usudio a depilacija voskom nije dolazila u obzir).
Na kraju sam rodila carski.
O brijanju bi isto mogli svasta ispricati.
Ne znam znate li, pri Medicinskom fakultetu u Splitu postoji hrvatski ogranak Cochane centra: http://croatia.cochrane.org/hr/dobrodo%C5%A1li
Na njihovoj naslovnici stoji:"Pružajući pomoć pri i sudjelujući u procesu stvaranja sustavnih pregleda Cochrane suradnici direktno pomažu ljudima da donesu informirane odluke za svoje zdravlje."
Ima u Cochanovoj bazi sazetak istrazivanja na tu temu: http://croatia.cochrane.org/sites/cr...-in-labour.pdf
Clanak kaze da brijanje naravno nema nikakav utjecaj na poboljsanje ishoda porodjaja i da se samim tim ne bi trebalo provoditi rutinski. Navode se i nuspojave brijanja.
Prema tome dovoljno je (i previše, ako se mene pita) skratiti dlacice u okolini.
Moje iskustvo na tu temu, dvaput su me obrijali, ali ne u potpunosti, nego vrlo nisko, znaci oko perineuma.
Treci put sam sama skratila ako se dobro sjecam, to mi je nekako mutno. Cetvrti put nista. Džungla.
ovako je bilo kod mene uz samo par trenutaka kad sam otvorila oci i vidjela zenu koju radja ispred mene u predradjaoni, zvuka se ne sjecam.Citiraj:
marta prvotno napisa
iako sam spavala i prije toga, izmedju trudova, a neke trudove sam i prespavala. mislim da sam zaista tada skupila energiju za ono sto slijedi.
evo, ja sam mislila da sam imala fizioloski porod jer me nitko nije fermao, pregledali su me 2 puta, isla sam na wc kad sam htjela, pila kad sam htjela, jela kad sam htjela, nije mi pasao uvijek bok kad sam bila prikopcana na ctg, al sam se okretala i spavala, cak mi nije toliko pasalo ni setanje pa nisam pretjerano setala, nije mi pasalo sto sam lezala u vlastitom pacu, al mi nije toliko ni smetalo, poslozila sam si u glavi da me ne smeta i da probam doci do kraja neprimjetna, pokrila sam se po glavi jer mi nije pasalo svjetlo. klistir sam imala i wc sama za sebe koliko god mi je trebao. istina tada su me rasturali trudovi, al sta ces, fakat sam se osjecala bolje kad sam se ispraznila. nisam prosla administraciju jer sam vec lezala na odjelu, istina dobila sam odmah amoxil kad mi je puko vodenjak, tada sam jos bila zatvorena i bez trudova. kad su me probudili nakon tranzicije, ustala sam se na wc i tada je beba prosla zdjelicu, a to mi je bilo medju bitnijim stvarima, da kad glavica prolazi zdjelicu da je ona slobodna, da ne sjedim, da ne lezim. zadnji "prst" sam odhodala, stojecki sam osjetila nagon za tiskanje i taj osjecaj mi je bio najgori od svih, osjecala sam se ko da cu se raspast, jedva sam se drzala za tudji krevet, noge su mi klecale. nakon toga ide box, primalja mi pomaze, lijezem na onu zubarsku stolicu, prikapca me na ctg i cak mi to ne smeta, znam da je dosao trenutak, smeta me sto su mi rekli da jos ne tiskam da je beba gore, da se jos nije spustila, a ja sam osjetila da se u medjuvremenu je, pa sam malo meditirala, dva truda, i viknula da vise ne mogu da moram tiskati. dosla je primalja (mislim, koliko je mogla uopce izbivati kad sam imala 2 truda pred izgon, mozda koju minutu), rekla da je glavica vani i da je opipam, podigla onu stolicu u sjedeci polozaj, pasao mi je i u naredna 3 truda beba je bila vani. u medjuvremenu mi je masirala medjicu i to je bilo to. cak imam osjecaj da je zadnji trud zapravo samo izletila van.
i eto, mislila sam da sam imala porod bez ikakvog uplitanja i da je tekao sam od sebe. ja zaista ne bi nista, al nista mijenjala u svom porodu osim okolnosti da sam vec bila u bolnici prije nego je porod poceo i da bi dosla u radjaonu onda kad sam i planirala, na 3 min truda. ako cu iakd radjati zelim si jos jednom ovakav porod.
sto se tice brijanja, svaki put sam sama, poucena iskustvom predradjaone u 25.tt, prvi put.
nema sanse da me dotaknu britvom.