Tko u to sumnja neka pročita odličnu knjigu Maše Kolanović - Sloboština Barbie, gdje će upoznait jednog vrlo zanimljivog Kena zvanog doktor Kajfeš
Printable View
Tko u to sumnja neka pročita odličnu knjigu Maše Kolanović - Sloboština Barbie, gdje će upoznait jednog vrlo zanimljivog Kena zvanog doktor Kajfeš
Hvala svima na raznim iskustvima. Ako nista adrugo tjesi me da i vi koji kao ne kupujete igracke ipak na kraju shvatite da ih imate za vrtic-dva :mrgreen:
Inace, ja sam stvarno stavila tu svoju opsesiju kupovanjem pod kontrolu (operatvno, ne i misli o kupovini), odavno joj nisam kupila nista posebnog, samo pokojeg minis-konjica ili ljubimca (rang 1-5kn), cak su i drugi prestali kupovati (mi smo im rekli da smanje jer da em ima sve em nemamo kuda s tim). Naravno, poneki "izlet" tipa dva gumena dinosaura koja je ona odabrala (jedan za sebe i jedan za bracu) dok je u posjeti rodbini ne raucnam, dobila je doduse i lego za 5+ ali taj sam spremila za kasnije jer se ne slaze s duplom. A onda opet - odem u postu, i dok cekam u redu vidim neki hello kittey bolnica set (ona se jako voli igrati doktora - imamo naravno i doktorski set) i dodjem opet u napast kupiti iako imamo sav pribor za igranje bolnice. Velim... problem je u meni.
Barbiku mislim da cu ipak kupiti :roll:, ali ipak za koji jos tjedan-dva ili mjesec. Onaj dan nisam mogla nikako jer sam joj jasno rekla prije ulaska u ducan da idemo kupiti frendici poklon a njoj spangice, a ona je opalila pravu scenu kako ona hoce tu barbiku i da joj moram kupiti. Inace je dobra u ducanu, vjezbale smo puno kako se ponasa ali zna se da ako zica i drami da onda sigurno nista od kupovine
kupujemo igracke za rodjendan i za BING. Sv. Nikola i zeko donose uglavnom slatkise i sitnicu (za balerinu obicno su to spangice i sl. drangulije, za BC-a vec nesto tog ranga).
no i drugi im kupuju za iste te prigode, pa se toga u ta dva praznika skupiiiiiii,
i naravno kupuju sebi od svojih novaca, koje dobiju od baka ili odnosom boca: BC je nedavno kupio lego chimu, iskesirao za mene nevjerojatnu svotu novaca. ali ni MM ni ja mu nismo rekli ni rijeci. sad ga svrbi sto mu sestra ima puno vise love od njega (sto je prilicno nevjerojatno), a treba mu novi bicikl. sav je na mukama.
kod nas se količine smanjuju
starija je prešla u fazu u kojoj prijatelji više ne poklanjaju igračke
a budući da ona nije špangica-torbica tip, povećavaju se koliloine knjiga
što ona najviše i voli
a malac ima njezine naslijeđene igračke
s tim da se najviše igra mačevoma, pa bismo i te stare polako mogli "rashodovati"
Mi imamo isto ovo pravilo i inače odlično funkcionira, nikad ne radi scene u dućanu. Do prije 10 dana, kada je u Plodinama ugledao Lego vatrogasca koji se od njegovog L. vatrogasca razlikuje po, citiram juniora "što ovaj ima okvir kao kabriolet samo bez stakla, i gospodin (vatrogasac) ima brkove". Opalio je takvu dreku da sam se na kasi pravila da ne poznajem to dijete koje urla i tatu koji ga pokušava smiriti. I danima još pričao o tome. Ne sjećam se kad je tako zapeo za nešto, a mene mrzi dati 80kn za igračku kakvu već praktički ima.
Na temu, iako moje dijete sasvim sigurno ima puno više igračaka nego mu treba, muž i ja smo pravi skeneri za "ono što bi mu se sigurno svidjelo". Sreća da smo u stisci s novcima pa ne kupimo sve što poželimo. Ali primjenjujemo ono spremanje svih igračaka s kojima se ne igra sa strane (imamo neki prostor koji ne koristimo), pa ih izvuče nakon nekog vremena oduševljen.
Ja svome nisam ništa kupila ni za Božić, ni za rođendan :oops: Ne zato što nisam htjela, nego zato što to njemu ništa ne znači. Kupila sam mu za sv. Nikolu vrećicu sa slatkišima i crtanim filmom, samo se reda radi nasmijao i rekao : super, i nije ju više niti pogledao. Djed ga upita što će mu kupiti, a on kaže : vodu i povrće :lol: Njemu je i za rođendan i za Božić bila veća fora okićen bor, rođendanska torta koju je sam izabrao, tko mu je sve došao, itd., nego što mu je tko kupio. Da ne ispadne da nikad nemamo scene u trgovini, taj bi za Domaćica kekse i smoki prodao dušu, to ga baš veseli. Obožava figurice životinja, ali sam nakon ogromne kutije sakupljenih životinja stavila rodbini veto na na kupovinu istih, jer mi nema smisla da dijete ima 5 nosoroga, 8 krava, itd. Jedino što je uvijek dobrodošlo su knjige, puzzle, bojanke i bojice, to mi je nekako potrošan materijal za zabavu.
Ovo smo mi imali prije nekoliko godina. Fakat, s vremenom se hrpa igračaka smanji (a i znaš prepoznati što bi djetetu pasalo, a što je čisti višak).
Mi smo godinama znali "reciklirati darove" (dupliće društvenih ili računalnih igara, knjiga i sličnog spremiti i darovati dalje za rođendane dječjih prijatelja).
Koji KAO?? :-o
Hoćeš reći da nam ne vjeruješ?? :mrgreen:
Mi smo nakupili toliko igračaka jer ih je dobila na poklon. A smanjila sam ih na mjeru dva vrtića nakon što sam dvaput bacala sve oštećeno. I isto bi ih većinu najradije bacila/poklonila, ali mi žao, imaju sentimentalnu vrijednost.
Mi isto ne kupujemo igračke - osim za Božić i ročkas. Iznimna je bila faza kad su se "skupljali" gormiti, pa smo tu i tamo znali kupiti pokoji set (nemaju ih previše - u odnosu na to koliko ih je izašlo).
Ali sam ja zato slaba na knjige i društvene igre.
Za prvo su i sami zainteresirani, a na drugih treba s vremena na vrijeme malo više potaknuti, ali igraju se i s njima.
Od ostalih igračaka najviše vole mačeve, legiće i još poneke kocke, a s napuhanim balonima smišljaju najbolje igre ....
I mi kupujemo samo za blagdane i rodjendan. Ne znam, volim da dijete shvati da i mi imamo zelje, citaj: i mama bi svaki tjedan kupila cipele pa ne kupi i da nekako shvati da ne moze imati sve sto pozeli a pogotovo ako ce se time igrati 2 dana. Do sada smo vec primjetili s cime se najvise igra a to su barbike, legici i crtanje i onda tako gledamo i kupovati. Ali isto tako ne kupujem 100 barbika nego robu i namjestaj jer mi se to nekako cini bolje. I u zadnje vrijeme smo poceli dio igracaka micati (dobro, mi imamo mjesta gdje ih mozemo maknuti) i onda ih se zazeli, par dana igra pa opet promijenimo za nesto drugo. Jedino sto s vremena na vrijeme uleti je neki casopis ili rajf. prsten ili ogrlica ali to su cijene od 5-20kn a to i mi potrosimo na kave, lak za nokte ili sta ja znam neke druge sitnice.
Jos da dodam...mene najvise zaboli glava od onih gluparija tipa igracaka iz raznoraznih jaja ili one rajf krune sto donose u vrtic kad netko slavi rodjendan ili milion kutijica i sitnih drndica za koje uvijek kaze da joj trebaju i onda naravno budu pobacane u kutiju s igrackama. Svakih par mjeseci vadimo sve iz tih kutija i pravimo red i to najcesce kad je ona u vrticu :mrgreen:
nemam mjere...
ali kupujem uglavnom stvari koje ga stvarno vesele, igračke "za njega", a ne "za mene"...
iskreno, kao dijete se sjećam da su me najviše igračke veselile, da mi je igra bila smisao života i izvor veselja i zato kupujem kad god mogu/vidim nešto što znam da će ga veseliti. i ja se igram s njim, da se razumijemo! ne rješavam se na taj način mališe nego i ja slažem tračnice, ču-ču-čim vlakićima, brrrrrrmam s autićima i slažem puzzle...
i veseli me i kupovina i igranje njima
mislim da ću uskoro razbijati glavu s njegovim sustavom vrijednosti, ali obzirom da je dvogodišnjak - s tim se tek planiram suočiti, za sad uživamo :)
Moje dijete uredno očekuje da svaki dan nešto dobije (od sitnice slatkiša tipa pez bombona ili životinjskog carstva ali pod normalnim njemu bi bio i autić).
I onda kad ode do dućana sa bakom, tatom ,tetom uredno užica nešto jedino ja ne-majka ako smo dogovorili da ništa ne kupujemo osim neke namirnice za doma ne popuštam njegovim kumljenjem, plakanjem, ljutnjom već odradim kupovinu i doma. Mislm nije me sram kaj se dere jer to su kvartovski dućani koji u pravilu ima šrot robu (brzo se potrga) i meni je žao da se na takve igračke troše novci.
Ali isto tako ako ima želju za nekom igračkom (zadnja je bila Carla Veloso autić iz Jurića) uredno sam je platila 150 kn jer je bila isključivo u kompletu sa nekom rampom i iako su samostalno autići cca 70 kn nisam odoljela već kupila (mada osobno smatram da je to preskupo za tako mali autić).
Za rođendan i blagdane se uvijek kupe pokloni ali dobije i između.
Pravilo je da se potrgane igračke (autići bez kotača ili rastavljeno) baca u smeće jer on sve autiće vozi po parketu tako da se nasloni na njih svom težinom i naravno da sva jeftina krama brzo ode.
Ali kad nam stigne curka purka već vidim da ću bankrotirati na đinđama i dranguljarijama koje za dečke jednostavno ne postoje.
sa prvih dvoje sam skroz pretjerivala, svaki dan sam im kupovala bar sitnicu. Kasnije sam se opametila. sad igračke kupujemo u iznimnim situacijama. (ali kod mene je specifično stanje, ja imam igračaka od svih njih za jedno 25 djece, skupilo se:))
da. iako, sad me smijeh uhvatio kako to mora glupavo izgledati iz dječje perspektive. vidim igračku i toliko želim tu igračku, toliko jako da prvo pitam, lijepo i smireno pitam da mi kupe. pa ništa. pa se probam derati, pa opet ništa. pa onda čak moram leć na pod i urlati. i opet ništa. i onda, nakon cijelog tog mog jada i truda, ta mama mi, ničim izazvana, za tjedan dana donese barbiku. :lool:
Mislim da smo mi mojima najbolje igracke kupili totalno nevezano uz rodjendane i BING, vec onako, kad smo odlucili da kupujemo onda smo otisli i kupili i odmah poklonili na opce veselje. Pricam o vecim nabavkama tipa ta kuhinja, pa sator za igru (imamo naravno i to, i to dva komada :roll:) i sl. Zadnje onako spontano su dobili i akvarij pa se vesele ribicama. Mislim da je starija tek sad s cetiri godine malo svjesnija tih fora oko rodjendana i blagdana, ne zelim da prolaze dani kad bi se mogla igrati s necim a ne igra se jer eto nije doslo "pravo" doba godine za poklanjanje...
moji nisu deca koja na nekakvoj bazi moraju nekaj dobiti, i možda imam sreću što se nikad nisu derali u dučanu i hitali po podu ko da imaju napad epija. imamo i mi igrački za cca 10 dece, većina ih je stara skoro 30 godina ali još uvijek u funkciji, najveći je potrao minimalno igrački ) nisu bili nikakav šrot, a najmanji je potrgal najviše, i muž je stral dosta, kad je jednom slučajno stal na koju, jer ne gleda kam hoda.
inače imamo trenutno sezonske igračke, jedan dio je gore, i s time se igraju, a jedan dio u podrumu, pa slijedi promjena. Lego se jedino ne mijenja ( možda samo nadopunjuje), mala nema ni jednu barbiku, imamo 2 bebe jednu od najstarijeg, jednu ( mušku) od male. kolica smo zamjenili pred 15 mjeseci,jer su nam stara bila skoz jadna, pa da se bebe imaju u čemu voziti i jesti.
Mala nema puno đinđa.
Meni su najgore sitnice, gormiti, samuraji sl. sve nešto po 15 kn, još su u vrećicama pa ne vidiš ni koji je taj jarac unutra..
dobro, ja takve igračke kupim jednom pa ni ne bude duplikata.
X
Potpisujem Svimbi, pokusavam se kontrolirat, ali sklona sam ko leo sebi uskratit da bi njima kupila igracku :roll:
Samo me tjesi da se oni stvarno igraju igrackama, posebno legicima i to oboje pa ne mogu rec da nam se te igracke nisu "isplatile". Ima ih koje stoje neko vrijeme zaboravljene pa se opet sjete i igraju s njima, i najcesce igracke kupujemo zajedno, napravimo issue oko toga :cvita&pipli: malo razgledamo bez kupovine, pa dodjemo drugi put, pa pregovaramo i tako. Sama im kupujem za rodjendane i blagdane.
Zhabac je svjestan da sve to kosta, jasno mu je i red velicine i jel nesto skupo ili jeftinije i da ne mozemo svako malo kupovat igracke pa smo u nekom trenu uveli kasicu i svako malo mu ubacimo po koju sitnu kunicu i kad skupi za nesto sto zeli odemo to kupit. Nije se jednom dogodilo da smo otisli u ducan kupit to nesto sto zeli i on je odustao, bilo mu je tesko potrosit tesko skupljeni novac :mrgreen:
Svakako mislim da imaju puno igracaka i ucim ih da proslijede dalje ili posude/razmjene sa rodjacima i prijateljima.
A koja je prava mjera kupovine igracaka? Mislim da u konacnici tu mjeru ipak odredjuju financijske mogucnosti.
Mi smo svojevremeno upali u velike probleme jer sam shvatila da su potpuno olako počeli shvaćati i igračke i novce. Kulminacija je bila prošli BING i tad sam rekla dosta. I igračkama, i gormitima, ovim i onim vrećicama, čak sam i goluzarije ukinula na nekih mjesec dana
I uvela sam kasice prasice.
Njihovi su novci od plastičnih boca, sitniši iz novčanika i ono što da rodbina (max 20-50kn).
Par puta su potrošili na kineske glupossti, ali od tada prilično smisleno štede.
I još najvažnije, naučili su brojati novce (tečaj eura znaju bolje od mene,).
Ali mene sad muči druga stvar, E. je zapeo za neki lego bager od 1400kn. Mislim, meni je suludo dati tolike novce za igračku, ali kako je silno štedljiv mogao bi za kojih pola godine i skupiti toliku cifru.
Nisam pametna, da li da branim ili da pustim?
Pusti trampolina ako sam ustedi. Mislim, i ja bi taj bager, samo nema sanse da slupim dovoljno boca.
Potpisujem Martu i Apri..I mi kupujemo igračke samo za Božić i eventualno za rođendane...
Kud ćeš više. Za rođendane i Božić ionako dobiju toliko igračaka da se i ne stignu izdovoljiti eto ti već ispočetka.
Osobno u radije jedno godišnje kupiti kvaltitetnu u skupkju igrčačku nego non stop da kupujem bedastoće koje samo stvaraju nered i smeće.
Ne peće me savjest.
trmpolina pusti, zna da je stedio, zna koliko mu je trebalo da dodje do tog iznosa i naucit ce da nakon toga je u novcaniku 0. pogledaj moj post gore i BC je potrosio za mene neshvatljivu kolicinu novaca za LEGO Chimu. zelio je. sad zna da nema novaca ni za kino, ne smeta mu. zna da je sad "siromasan" te da mora ponovno stediti.
Meni je to nezamisliva cifra za igračku, ne znam da li bih pustila - pokušala bih slikovito objasniti kolika je to gomila novaca.
No moja nema niti šanse da toliko uštedi, otkuda.
Ovoga je mene strah pa sam pocela drzat onako usput male lekcije "o novcu". Kad budu cure malo starije isto cemo ih usmjeriti na njihove kasice prasice, to mi je odlicna ideja.
Mi smo do sad redovito hrpetinu igracki koje bi dobila za Bozic i za rodjendan rasporedjivali pa otvarali svako malo nesto. Za gust dio otvori odmah a ja dio stavim u bunker da ona ne zna. Inace bi se obeznanila od svega previse... Ali sad je prevelika za to i vec vidim da nece proci za 4.rockas, dok za bebu jos mogu tako, njoj ionak svejedno :)
Moj štedi za bicikl, malo manje košta nego taj bager.
Varljiva je tam štednja, tako je nećakinja štedila za patike i kupila krpenjače za 800,00kn.
Tako da sam se ja naučila preko tuđih leđa kako štedjeti, trebali bi imati nekoliko kasica i opet dogovorno potrošiti taj novac.
mima, kod nas nije ta kolicina novaca, ali svejedno. sad ne moze u kino, fali mu puno puno novaca za novi bicikl, pa se rola. ne mislim da je pametno sve potrositi na taj nacin, ali ako sad spozna mozda postoji nacin da kasnije nece raditi takve odluke. jer to je jos jedan logic u nizu, a bicikl nema.
a od kud im novci, pa skupi se, od boca, jer lova ide njima ako ih oni vrate, dobiju od baka i dide i sl.
Hm, ok, mi financiramo i kino i novi bicikl. Lea ima neke "svoje novce" ali to je jako malo, iako skoro ništa ne troši jer je užasno škrta.
naravno da cemo ga voditi u kino, ali ja sam ovo iskoristila u edukativne svrhe, da se novac mora pazljivo trositi.
Sad me samo zanima kakav je to bager od 1400kn :alexis:
Mi smo imali sličnih veselica, ali smo uspješno preusmjerili ušteđevinu u kupovinu sintića (eno ga koriste još i sada), kasnije mobitela, a lani i laptopa. Malo me čudi kakav je to bager za 1400 kn...
Sad pretpostavljam - taj bager je možda na akumulator, ne znam što bi drugo bilo tak skupo- nemam pojma, ali što god bilo, ne bi ušlo u moju kuću bez obzira na to da li dijete ima novac ili nema. Tako dugo dok ne zarađuje, štedi od onoga što dobije od nas+rodbine, a na to možemo i trebamo utjecati. Ne bih branila, nego bih preusmjerila želju na nešto primjerenije. Dijete možda i ne zna što se sve može nabaviti za novac koji uštedi.
Čekaj da ti bubamaronja odraste pa prolista playmobilove i legove kataloge :)
Mi smo u kupovini plejke, borila sm se rukama i nogama koliko god sam mogla ali više ne mogu, počeli su hodat okolo kod najboljih prijatelja koji imaju plejke, ubijaju s time...
Tako da će im zec donjeti, ili možda mi, još nisam sigurna.
Ali ostala sam paf kada sam vidjela cijene toga čuda. Još više sam se čudila kad sam se sjetila koliko klinaca posjeduje plejke, a kriza je..ok možda su neki kupili polovnu. BTW i ja kupujem polovnu i još uvijek mi je puno, previše.
Taj bager je Lego Technics, s motorom. Zato kosta ko Sv.Petra kajgana.
Da mojim klincima padne na pamet stediti za to, mislim da im ne bih branila.
ne brine mene samo bubamaronja, brine me da mi muž na to nabasa :lool:
moj jako dobro zna, bili smo u ducanu pola sata i vagao je da li da kupi ili ne taj set od 350 kn. bio je cak i svjestan da tolika kutija se moze kupiti od nekih starijih kolekcija za znatno manje novaca. ali ovo je silno zelio.
sad je bez novaca sto dugo dugo nije bio. da li je sretn, pa i ne bas, ali nece priznati. jer sad bi zelio novi bicikl. da nije potrosio toliko, sa prodajom starih igracaka koje je prerastao imao bi 760 kn i mi bi mu rado dodali novac za bicikl. sad mi ne pada na pamet. jer kako rekoh ovako je svestan sta je dobio a sta izgubio.
usmjeravanjem i objasnjavanjem sam napravila gresku jednom, pa i danas mi kaze da onda kad mu nisam dala da svoj novac potrosi na to i to.
Jaj jos nisam u tim vodama, moj jos i ne govori ;) ali recimo ja i sestra smo tako bile vrlo stedljive, dobro, ja malo vise, ali kad se skupi novca kupovale smo bas onako smisleno: recimo kaput (mama bi mi svakako kupila, ali ne tako skup npr.), onda mislim da smo godinu i vise stedile za role (tek pocele da se prodaju one fine, s tockovima u liniji)... Ovo kad je rijec o domacoj valuti. A mislim da smo skoro pola osnovne i srednju citavu stedile njemacke marke koje dobijemo, a tu i tamo ih i kupovale od tate povoljno :) Rezultat: U cetvrtom gimnazije kupile smo golfa dvojku :)
Da dodam samo: uspjele smo toliko ustedjeti samo jer nam je uvijek bilo zao potrositi novac :)
Je, lego technic je u pitanju.
Nisam pametna, ma da je cifra duplo manja ne bi ni trepnula. Čovječe, to je pola nečije plaće, to bi mi bilo u rangu da ja kupim cipele koje toliko koštaju! Nekako imam osjećaj razbacivanja :/
Pokušat ću ga preusmjeriti, za sada ima vremena, još uvijek se mota oko 400 :mrgreen:
Alef, super ti je ideja! Preusmjerit ću ga na auto :lol: