razlikuju li boje?

Prepoznaje i imenuje osnovne boje i još neke (ljubastisti - ljubičasta, narančasta). Brojati zna do deset (nije da sam ga učila da to recitira, nego brojimo korake, stepenice i tak pa si je zapamtio, barem da ih zna po imenu), razumije do količinu do dva.

Puzzle i slagalice su nam nula bodova, malo nešto prtlja, ali uopće nema volje to slagati, oblike neke prepoznaje, a neke ne.. povremeno mu bude fora ubacivati ih u onu chicco kutiju, ali sam ne može pogoditi koji oblik ide u koju rupu, osim ak mu baš ne okrenem tu stranicu kocke pa ga pustim da sam vidi.

Crtanje nam je na minimumu... uzme bojicu u ruku, krene ko da će crtati po papiru veličine stola, a onda na papiru napravi točkicu i kaže da je nacrtao žarulju :roll: Onda još napravi par točkica, eventualno koju crtu i gotovo crtanje...povremeno me iznenadi kad pokušava nacrtati svoju ruku (obično kad crtamo flomićima po staklu), ali to se svodi na to da flomićem jedva dotiče površinu stakla i opisuje ruku virtualno... (a njegova frendica isto stara crta glavu, oči, usta, kosu, nos i to najčešće njegov portret :mrgreen: )

Lovrina najmilija boja je žuta. Kuži žutu i plavu, nepogrešivo cca već 1,5 mjesec, a odokativno pogađanje traje duže..(i snijeg mu je bio žuti... :mrgreen: )

Brojanje kuži kako slijed: ja kažem JEDAN, on nastavi DVA, ponekad i TRI. I zna pokazati DVA i TRI.

Neki dan je sam projao: 1, 2, 4, 3,7,5,5,5,5... :mrgreen: (brojimo stepenice)..

A semafor kuži već duže vrijeme, ali u smislu kad mora stati a kad može preći cestru... :)

Mima, daj nam dojavi sto trazi logopedica kad idete kod nje,kao recimo ovo crtanje kruga.

I mene jako zanima sto druga djeca znaju tako ja lakse PRATIM Marlenu.

m. isto vec dugo crta krugove, ali to nisu onako pravilni krugovi nego vise kao neprekidni kruzni pokreti olovkom po papiru (ako sam dobro objasnila) takodjer crta i ravne crte.
odnedavno pokusava crtati cicu glisu, "tocka, tocka tockica"...naravno cica glisa ima desetak ociju koji su uglavnom izvan glave ali mi je preslatko kako se ona to trudi. opsjednuta je s cicom glisom...

potpisujem apricot.
ja sam ponosna da moja curka (21 mjesec) ne zna ni brojeve ni slova. ponosna na sebe.

Citiraj:

---

vilma prvotno napisa

potpisujem apricot.
ja sam ponosna da moja curka (21 mjesec) ne zna ni brojeve ni slova. ponosna na sebe.

---

zašto :?

kate --> logoped ne testira ništa posebno nego pokazuje sličice i pita što je što i gdje je što, jedino je dala lei olovku da vidi kakva joj je ta grafomotorika (loša), mogu vam napisati što će psiholog gledati kad budemo išli na pregled

Mima super ,hvala 8)

vilma, moje dijete je sa 20 mjeseci znalo sva slova, boje... koješta...
ali ni blizu ovoliko koliko ova druga djeca.

nisam ni ja za uspoređivanje djece, ali volim čitati i razmjenjivati ovakve teme, jer mi samoj puno puta ne padne napamet što bi moje dijete bilo u stanju raditi, jer za masu stvari mislim da je još premala, a kad ono- dijete poludi od oduševljenja kad joj pokažem, te iznenadi i sebe i mene.

mislim da se tu ne radi o usporedjivanju djece niti o tome da je netko ponosan na to sto njegovo dijete moze ili ne moze.

dijete se razvija nekim svojim tempom, a roditelj je tu da ga njezno podrzi u njegovom otkrivanju svijeta.

ako dijete uporno pokazuje zanimanje za slova, pa taman imalo samo godinu dana, naravno da ces mu kupiti slikovnicu-slovaricu (bez obzira sto na njoj pise da je za djecu od tri godine). u suprotnog ga sputavas.

ako dijete ne pokazuje interes za tutu, pa makar imalo preko tri godine, ostavi ga na miru, naucit ce se kad tad. ako ga forsiras zato jer su se ostala djeca vec naucila, opet cinis lose.

ima jos jedna stvar. cini mi se da nas se na ovaj topic javilo nekoliko mama cija su djeca neurorizicna i normalno je da takve mame moraju nesto briznije pratiti razvoj svoje djece nego ostale mame, ne znam zasto to neke nervira.

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

a što znači "prešišali"?
u čemu?
u količini zarađenog novca?
u broju pročitanih knjiga?
u veličini stana?
u broju prijatelja?

---

pa kakvu su meni budućnost propricali znani i neznani,ja sam ispala provincijska učiteljica.....

tako da je sve relativno

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Ajme stvarno, a kako znaju crtati? Spooky, kako Pia crta krug? Baš kao pravilni krug? I kad je počela s tim, ako se sjećaš?

Lea ne zna ništa crtati, samo šara.

---

Mislim da joj taj krug znači glava jer onda unutra još nešto načrčka i kaže :"mama".

tridesettri, ja ne vidim da se ovdje itko iznervirao...

pa maria71, to je dosta uobicajen slucaj.

upravo zbog toga su u nasem drustvu napokon zapoceli neki proces osvjestavanja ljudi o specificnostima nadarene djece, jer su takva djeca zapravo djeca s posebnim potrebama, a ne djeca ludih roditelja koji dijete muce sa teskim i za dob neprimjerenim zadacima.

na zalost, jako puno ljudi razmislja na ovakav nacin, a nadarena djeca zbog svojih razlicitosti i pomanjkanja osjecaja pripadnosti, ne samo da nikada nece ostvariti svoj pravi potencijal nego ce poceti razvijati asocijalne oblike ponasanja, povlaciti se u sebe itd.

ne kazem, sigurno ima i puno onih slucajeva gdje roditelji maltretiraju dijete s preteskim zadacima, pa ono cak i uz jako visoki IQ pocne gubiti interes za ucenje, ne uziva u ucenju i sl.

a opet ima i puno roditelja koji su naprosto lijeni baviti se djetetom, pa onda to prikrivaju tvrdnjama da pustaju dijete da se razvija samo od sebe, da ga ne zele forsirati itd.

mislim da kao i u svemu u zivotu treba pronaci neku zlatnu sredinu, osluskivati svoje dijete, rjesavati svoje probleme, informirati se o odgoju, baviti se djetetom i truditi se, a opet pustiti ga se razvija slobodno...svi znamo da to nije lak zadatak i svako radi najbolje sto zna...

U potpunosti se slazem s 33 da se svako dijete razvija svojim tempom i da ga mi kao roditelji u tome trebamo podrzavati i stvarati mu poticajnu okolinu (npr. odabir igračaka, slikovnica), ali ne i forsirati.
Ponekad se plašim i da u tom svom stavu pretjerujem i ne učim dijete onome što je već odavno trebalo znati ;) ,

S sad on topic - Filip je prvo prije kojih mjesec dana naučio razlikovati i imenovati žutu, pa plavu, zatim zelenu i crvenu, to je za sad to.
Zna prepoznati i imenovati sve brojeve (cifre - 0-9), 5-6 slova, brojati tj. recititirati do 15-16, koncept brojanja mu je jasan do 2, sve više od toga je obično 7.
Zna prepoznati i imenovati većinu oblika (kvadrat, trokut, krug, zvijezda, srce, romb, mjesec...),
Nacrtati zna krugove koji su daleko od pravilnih, crte i točkice. Često crta krivulje na koje dodaje kružiće-kotače i to su mu auti, autobusi, kamioni ....
Po znaku prepoznaje i imenuje desetak marki automobila.
Ukratko lud je za brojevima i autima, a sve drugo :/ ,
npr. životinje ga uopće ne zanimaju i za ovcu će reći da je pas itd. :mrgreen:

Tridesettrojka, otela si mi slova s tipkovnice. 8)

Inače, već je odavno zaključeno da iq čini tek jako mali dio sposobnosti koje su potrebne za snalaženje u svakodnevnom životu. Zato nove pedagoške teorije (i prakse) rade na jednakovrijednom razvoju svih sposobnosti kod djeteta, od intelektualnih do društvenih, emotivnih, kreativnih, itd.

Tužno je što se napredna djeca i dalje često promatraju kao djeca čiji roditelji su skloni forsiranju.

nisam aludirala na nikog sa foruma, ne poznam vas. mislim na to da puno djece zna sva slova, a ne kuze citati, znaju brojati do 30,40... a ne kuze ideju brojanja. i ne pusim da je to dijete slucajno skupilo. pa ne hodaju roditelji po kuci i bez veze broje na glas. e sad, ima djece kojima se ranije javi interes, al po ovom sto ja vidim vecina je djece napredna, sto je naravno kontradikcija. eto, u parku gdje se mi igramo je redovito jos cetvero djece uzrasta koja moja curka i svi prepoznaju brojeve i slova. malo cudno. ja sam jos uvijek ponosna, kao sto sam napisala i u proslom postu, jer ucimo ono sto razumijemo, a strebanje sam uvijek zaobilazila u sirokom luku.

sanja bas mi je drago da se razumijemo :)
slazem se s ovim u vezi IQ-a i tko nije citao, preporucam knjigu "emocionalna inteligencija" (daniel goleman).
jako poucno za roditelje

ja ne znam što da radim:
kad su je zanimale puzzle, bjesomučno smo kupovali puzzle (oće netko, imamo dvadesetak komada - od 20 do 150 dijelova)
knjige je uvijek zanimaju, pa ih uvijek i kupujemo.
ali, crtanje je uopće ne zanima!
e sad, tu se ne bih složila da ne treba malo pogurati jer nije stvar samo u interesu i motorici već i u stavu da se ponekad treba potruditi, ponekad raditi ono što joj baš i nije po volji, a i naučiti je upornosti.
njoj crtanje stvarno ne ide (zna nacrtati kružnicu i to tako pravilnu da bi se mnogi odrasli posramili), ali to je sve. ostalo je upiranje olovkom po papiru.
ako ja "odustanem" od toga, pokazujem li djetetu da se ne treba truditi, da u životu radi samo one stvari koje joj idu od prve...
psihologica nam je rekla svoje, ali mene zanimaju i vaša mišljenja...

vilma potpuno kuzim o cemu pricas.

imamo jedne poznanike koji su se tako hvalili da im djevojcica u dobi od 18 mjeseci zna sva slova, brojeve i sl. i stvarno je to sve znala.
samo na zalost, to dijete doslovce nije izlazilo iz kuce. a svi koji su se brinuli za nju su je samo filali knjigama, slovaricama, puzzlama. to je gotovo jednako zlostavljanju.

ali za ovo

Citiraj:

---

i ne pusim da je to dijete slucajno skupilo

---

nisi u pravu.
neka djeca naprosto nauce sama cak i citati. uostalom okruzeni smo slovima, brojkama, poucnim crticima i djecjim programom. puno mama je spominjalo da su im djeca naucila boje gledajuci teletabise. ne znam zasto ti je cudno da se na jednak nacin mogu nauciti i slova?

kad smo vec kod toga, petkom u sklopu djecjeg programa ide emisija o brojkama i slovima koju vodi pjer menicanin. stvarno je jako zgodno, a m. to obozava, cak vise nego teletabise, pa i drugima preporucam!

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

kad su je zanimale puzzle, bjesomučno smo kupovali puzzle (oće netko, imamo dvadesetak komada - od 20 do 150 dijelova)

---

Mi smo upravo u puzzle fazi...
Crtanje - ništa (samo šara po papiru).
Ponekad se i MM i ja pitamo isto - treba li mu nuditi i sadržaje koji ga naoko ne zanimaju? Ili ga pustiti da sasvim sam otkriva što mu je zanimljivo, a što ne?

pa, to i mene zanima... andrej bi po cijele dane šutao loptu i vozio kamiončiće. i čitao.

ja svako toliko uzmem crtati, uglavnom hoće da ja njemu crtam a on eventualno malo pošara. probam i slagati kockice, tu i tamo i on složi ali izgubi interes za pola minute. ubacivanje oblika, uglavnom sam ja ubacivala i tek sad on sam uzme (jako rijetko, ali ubaci sve ko od šale). puzzle hoće prepoznavati, ali slagati jok.

uglavnom, ja ponekad započnem igre koje njemu nisu interesantne, a skužila sam da ih on sam počne igrati kad "dozrije" za njih.

apri, ja bi njoj nudila da šara kad i koliko hoće, a jednog dana će te samo iznenaditi doručkom na travi. ;)

što je rekla psihologica?
(zanimljivo mi je čuti što kažu stručnjaci jer andrej nije "praćeno" dijete a neću ga iz čistog mira voditi doktorima, logopedu i sl.)

al' sam zakasnila... :roll:

Vilma, meni se čini da kad čitaš ovaj topic sve dječje sposobnosti ti se sliju u jednu sliku i onda dobiješ dijete monstruma koje razlikuje boje, oblike, zna brojati, čitati, pisati i crta k'o Leonardo. Naravno da nije tako, ako bolje pogledaš vidjet ćeš da svako dijete ima neku jaču i neku slabiju točku. Samo ovako na hrpi dobivaš drugačiji dojam.

Nitko ne kaže da nema roditelja koji forsaju svoju djecu, ali ima i onih čija djeca zaista puno toga pokopčaju usput. Ja, recimo, sa svojom malenom jako puno razgovaram i objašnjavam joj sve što vidimo, čujemo, kraj čega prođemo... Bilo bi čudno da ne pokupi barem dio svega.

Citiraj:

---

tridesetri prvotno napisa

neka djeca naprosto nauce sama cak i citati. uostalom okruzeni smo slovima, brojkama, poucnim crticima i djecjim programom.

---

Tako sam, prema riječima mojih roditelja, i ja naučila čitati, imala sam oko tri godine. Obožavala sam slikovnice s Majom i doslovce ih znala napamet, jer su mi ih stalno čitali. Kad bi mi starci prilikom čitanja pokušali izostaviti koji dio, ja bih to odmah skužila i natjerala ih da pročitaju sve od početka do kraja. :lol: Kad bih pak ostala sama sa slikovnicama, na neku foru sam taj napamet naučeni tekst spojila sa simbolima za slova i sasvim sama naučila čitati. Starci mi vele da su bili šokirani. :lol:

(Iako se tog doba ne mogu jasno sjetiti, sasvim im vjerujem da me nisu forsirali ili tjerali, jer ni kasnije nisu bili taj tip roditelja.)

ja sam dijete koje je samo naucilo citati, u parku sa starijom djecom, ali sa 4 godine. i nisam prije toga znala sva slova u biti znala sam ih jako malo. to je islo paralelno. kako se uostalom uci i u skoli. hocu rec, taj se interes za slova javi kod djeteta onda kad moze razumijeti ideju citanja ili za brojeve kad moze razumijeti ideju brojanja ili bilo cega drugog. sve prije je pjesmica napamet. i nisu uvijek krivi roditelji. moja frendica ima curku staru 4 godine i isto zna sva slova. a znam da joj je mama normalna. al, djeca u vrticu, puno ih zna i onda se nadmecu...uzas. ne zelim biti dio toga. naravno, ne zelim je ni izolirati. al, sad dok je jos cuvamo baka i mi, ne zelim ni brojeve ni slova. i pitam se nakog mi je dijete tvrdoglavo.

Citiraj:

---

vilma prvotno napisa

hocu rec, taj se interes za slova javi kod djeteta onda kad moze razumijeti ideju citanja ili za brojeve kad moze razumijeti ideju brojanja ili bilo cega drugog.

---

Slažem se, ali dob u kojoj dijete počinje shvaćati apstraktne pojmove poput brojanja ili slovkanja nije kod svakog djeteta jednaka. :)

pa, eto, dijete pamti slova poput slike.
i uopće ne povezuje sa značenjem.
kako je zapamtila da je slon - slon, tako je zapamtila i da je "a"-"a".
bez nekog velikog utjecaja, osim pukog dešifriranja znaka/slike.
razumijem o čemu govoriš, ali djeca često i nesvjesno skupljaju neke podatke.
pa čak i nas iznenade.

Citiraj:

---

pa, eto, dijete pamti slova poput slike.
i uopće ne povezuje sa značenjem.
kako je zapamtila da je slon - slon, tako je zapamtila i da je "a"-"a".
bez nekog velikog utjecaja, osim pukog dešifriranja znaka/slike.

---

s ovim se u potpunosti slažem
slova i brojevi su grafički znakovi i kao takvi nekoj djeci jako zanimljivi

I da ...
Djeca mogu pokupiti usput mnoooogo više nego što mi često mislimo.
Nikad mi nije palo na pamet stati ispred auta i govoriti djetetu, to je škoda, ili to je renault i sl. On je to pokupio sam iz reklama koje je vidio usput par puta na TVu. Ja sam se šokirala kad je stao ispred škode na cesti dok smo šetali pokazao je prstom i rekao - škoda. Pa onda isto tako - tojeota (toyota), kod svakod renaulta - dedin auto (moj tata vozi renault). I šta da radim kad pokaže prstom na auto marke koju ne zna i kaže - "ovaj?", naravno da mu kažem to je - ... onaj koji već je.
Nešto slično je bilo i s brojevima.

Tj. njemu su očigledno zanimljivi znakovi - grafički simboli koje jako dobro prepoznaje i razlikuje.
S nekih 18 mjeseci, tek kad je počeo nešto malo pričati, nepogrješivo je znao što je slovo, a što broj - kao vrsta znaka, nikad mu to niko od nas nije ni pokazivao niti ga učio. Lijepo bi na u knjizi, izlogu, na TVu,... pokazao broj i rekao "boj" ili slovo i rekao "ovo".

naravno da pojam slona i slovo A nisu isto. to valjda ne treba pojasnjavati. vjerujem da neka djeca imaju naglasen interes za graficke znakove, to je vec moguce. i naravno da mi je jasno da djeca svasta skupe usput, pa imam dijete. htjedoh rec, bojim se strebanja jer zaglupljuje inteligentne i frustrira senzibilne. no, roditelji na forumu su vjerujem u prosjeku osvjesteni, a ja sam samo verbalizirala neke svoje strahove.ma mislim da sam iznjela poantu, ne bih tjerala stvari u apsurd.

kako nisu?
klincima je to čista piktografija.
slovo "a" (grafički) ne povezuju sa slovom "a", kao što ni crtež slona ne povezuju sa riječi slon, već sa fotografijom/crtežom slona.
da smo mi njoj rekli da je ovo (A) slovo ž, ona bi to prihvatila jer je to, zapravo, nekoliko kosih i vodoravnih crta međusobno spojenih.
kao i kuća, uostalom.

ja ne znam kako dijete od 2 godine može biti štreber...Štreber si samo svojom voljom ;)
ja ne znam na koji način možeš malo dijete forsirati kad ima ograničenu koncentraciju...

djeca nešto nauče jer ih to zabavlja i jer se vrlo vjerojatno to stalno ponavlja..ja sa svojim curicama imam dnevne rituale pričanja, čitanja, pregledavanja knjiga, crtića, "kuhanja", izlaska van, gledanja auta, kopanja blata..sve sjajne prilike za štrebanje ;)
ono što ti je ugodno i zabavno nastojiš ponoviti..pa naučiš..netko prije netko kasnije...big deal

u potpunosti se slazem s virgo30.

vilma, kuzim o cemu pricas, ali...

Citiraj:

---

al, sad dok je jos cuvamo baka i mi, ne zelim ni brojeve ni slova. i pitam se nakog mi je dijete tvrdoglavo.

---

a sto ako ti curica sutra krene slovkati i ispitivati te za svako slovo i broj koje vidi na ambalazi ili u slikovnici "a sta je to?"
ti ces joj reci "nista, ja sam odlucila da nema brojki i slova..."
karikiram naravno...
samo ti hocu reci da pazis da ne odes u drugu krajnost

ako ispravno ucis dijete onda mu slon nije apstraktni pojam i nije mu samo slika koju si mu pokazala. ono uci pojam slona-pojam je misao o bitnim stvarima.
ako mu samo pokazes sliku slona u djecjem rjecniku, e onda mu slon je graficki znak kao i slovo ili broj, ali to je krivi nacin.
nitko nije spomenuo djecu strebere, nego sam ja samo primjetila da ima puno roditelja koji forsiraju svoju djecu. nikad nisam rekla da je forsiranje aktivno se baviti svojom djecom. po tome bi i ja bila roditelj koji forsira, a upravo se toga grozim. nisam prozvala nikog sa foruma.

vilma, slon je uzet samo kao primjer: naravno da troipolgodišnje dijete zna da je slon sisavac i da je težak i da je među najvećim sisavcima i da ima grubu koru i da je biljojed...
ali slovo joj je za sada grafika, prepoznaje ga kao crtež jer njoj je još uvijek "a" kao... cvijet :roll:
pitala sam psihologicu i ona kaže da je to za njezin uzrast normalno, ali badava kad je sin moje prijateljice kao dvogodišnjak govorio "m" kao melioracija, "e" kao električna struja.
a sasvim pouzdano znam da roditelji nisu ništa forsirali niti podučavali. dijete je takvo.
nije da uspoređujem, ali primijetiti razliku moram...

dovedem ja danas bojana kod stare i pita ona bojana; ajde, mišek, reci baki, šta ćemo raditi nas dvoje danas; oćemo šetati do placa ?!

a ja; nikakav plac, nikakva šetnja, dođem po njega u 4 i da si ga do onda naučila brojati do deset i bar pol abecede napamet :ceeeer:

a moja stara :shock:

umrla sam od smijeha

Andrea :lol:

totalno luda, jelda?
to joj je od one sarme!

Citiraj:

---

apricot prvotno napisa

totalno luda, jelda?
to joj je od one sarme!

---

i od ormara, draga :lol:

ne, od tvojih ormara sam JA luda!