Jasličari 2013/2014

I moj malac kreče sljedeči tjedan. U utorak točnije, dobili smo termine kako krečemo s adaptacijom. Nije me strah uopče, on je zaista društveno dijete, jest vezan za mene ali isto tako mu nije problem ostat s nekim pogotovo ako ima nekih zanimljivih igračaka. Zgradu poznaje jer samnom vodi starijeg u vrtič i več sad priča kako će ići i kako tamo ima autića, kockica i djece :-)
Veseli me što dolazi u novu grupu, svi dvogodišnjaci i svi prvi put, nema več uhodanih ekipa. I imat će čak 3 tete, što me jako iznenadilo. Doduše, još ni jednu nisam upoznala...
Jedina briga mi je spavanje, jer on ne spava po danu od 1,5 god. Defektologica kaže da će tamo morati barem ležati...e baš me zanima na šta će to ličit.

Sa starijim je bilo teško jer je imao svega godinu dana i oduvijek je sramežljiv i povučen. Sami proces vrtičke adaptacije je trajao 10 dana, tad je več spavao tamo bez problema i ostajao do 16 sati. Ali prava, njegova adaptacija, je traja puuuuno duže, rekla bi čak do 4 godine, sve do tad su bile jake oscilacije, od oduševljenja vrtičem do vrištanja pred polazak.

Cure,

najbolje je slušat tete što se tiče dinamike, kod nas je prvi dan bilo pola sata s nama, drugi dan pola sata bez nas i onda se počelo postupno povećavanje.
Mislim da vam ni u jednom vrtiću neće predložit tako brzo cjelodnevno ostavljanje djeteta tipa do petka-cijeli dan. Jedino ako baš nema druge opcije, da se roditelji ne mogu nikako organizirati. Isto tako nitko vam neće predložit odugovlačenje s adaptacijom tipa na 4 tjedna jer to djetetu otežava prilagodbu. Znači neka idealna sredina je 8-10 radnih dana (cca 2 tjedna), opet ovisno o djetetu.

Moje oboje djece je super prošlo adaptaciju, moj skromni savjet vam je biti pozitivno raspoložen prema vrtiću/jaslicama/tetama, s veseljem o tome pričati, ako imate strahove (a tko nema bar male ako mu je to 1. iskustvo s jaslicama) jako dobro ih zamaskirati da ih dijete ne osjeti, u potpunosti prilagodit djetetov dnevni ritam (spavanje u 12h, hranjenje) ritmu u vrtiću, naučiti dijete da jede "zgnječenu" hranu a ne miksanu (oh da ima ih koji dovedu u jaslice djecu koja su još na kašastom), ponijeti djetetu ako ima omiljenu tješilicu, dudu, ako nema, ne brinite opet se djeca prilagode. Ujutro ne razvlačit s odlaskom iz stana, dignut se, obavit jutarnju higijenu i put pod noge, ne razvlačit razdvajanje s djetetom u vrtiću. Ako vaše dijete nije "od ruku" recite to tetama pa radije dijete spustite na pod nego da ga predate teti u ruke i obratno, tko je "tip za ruke" onda predajte dijete u ruke.

Obavezno dolazit na vrijeme po dijete u prvim danima adaptacije (ne testirati ako djetetu ide dobro jel može još malo duže ostati), a ne da dođu druge mame po svoje dijete npr. u 11:30h a vi po svoje kasnite i dođete u 11:35h (to je djeci puno jer kasnite), djeca se inače rasplaču kad vide tuđe roditelje jer se sjete svojih. Ne viriti sa strane kroz stakla kako je djetetu u grupi jer ometate i dijete i tete (teško je, i ja sam par puta probala zavirit pa odustala, pitala sam radije mame koje su u međuvremenu ulazile i izlazile).

U prvim danima adaptacije nema obroka, bar kod nas, jer djeca ostaju nakratko pa dijete nahranit i napit fino prije polaska u vrtić da uklonite taj faktor moguće nervoze.
Last but not least, surađivati s tetama.

Sad sam svašta nešto nabrojala, nadam se da će vam bit korisno.

Imajte na umu da vaša dječica kreću u vrtić/jaslice, mjesto u kojem će uživati, igrati se, steći prijatelje :-P, puno toga naučiti i trebaju vašu pomoć da se što brže prilagode. To je prekrasno iskustvo:zaljubljen: , vidim po svojoj djeci i bilo bi mi jako žao da ne idu u vrtić. Ja se svog vrtića sjećam još danas.

Svima vam držim fige da dobijete odlične tete (one su najbitnije u cijeloj priči) i da vam prilagodba bude što jednostavnija (kao naša ;-)).Ako imate još kakvih pitanja, javite.

Lili75, hvala na korisnim savjetima.
Kod nas u jaslicama nije ništa određeno oko tempa adaptacije, roditelji mogu sami odabrati svoj tempo, ali ne znam koliko si zaposlenih roditelja može priuštiti dva tjedna..
Neki će krenuti odmah s punim vremenom, to su uglavnom ona djeca koja su već provela godinu u jaslicama, ali znam da ima i roditelja koji će doći i ostaviti dijete ako ne prvi, onda drugi dan, full time. Kako su jaslice u sklopu većeg vrtića, obroci se normalno kuhaju i ja planiram malu dovesti u ponedjeljak odmah na doručak jer je to jedan od načina da zavoli jaslice (hrana :njam:).
Bit ćemo tamo sat, sat i pol.

Moj nastavlja iz jaslica u stariju grupu od ponedjeljka. Jel moguce da mi nismo imali sastanak? Zadnji je sastanak bio malo prije nego je poceo ici u jaslice, dakle prije dvije godine i od tada nista.

Sarica puni godinu dana u 2 mjesecu tako da ćemo predati papire u prvom mjesecu i nadati se da nećemo dugo čekati na upis.
Voljela bih da mi kreće malo starija u jaslice, ali što je tu je.
I starija je bila vrtićarac ali ona nije nikad bila ljubitelj istog.
Voljela bih da možemo preskočiti jaslice i krenuti u vrtić ali teta čuvalica nam je zadnja opcija zbog financija.

Zanima me dali ste razmišljali o cjepljenju dijeteta prije polaska u jaslice Prevenarom (cjepivo protiv Pneumokoka).
Preporuka je da se klinci koji kreću u jaslice cijepe tim cjepivom, ispočetka sam bila u panici i bila sam sigurna da ču je cijepiti, sada se već premišljam.

Zuska, ovo sa doruckom ti je odlicna ideja. Moja je na konto obroka, adaptaciju odradila bez ikakvih problema, tetama je to bilo presmijesno. Ja sam ju ujutro dovela, ona bi pocela njurgat i onda vidi da je dorucak i idmah ide unutra i vice papati! Sada krece u novi vrtic a splasnula joj je veeelika zelja za hranom tako da nam vise nece upaliti ta metoda, nadam se da ce ju privuci igranje i parkic.

Sutra moj maleni kreće u jaslice..totalno sam izvan sebe..ne radim, u firmi me nisu željeli natrag, iako su mi raskinuli ugovor još na bolovanju -komplikacijama. Znači tražim posao a to je jednako dobitku na lotu8-)

Vili ne hoda, tek je propuzao, ima godinu dana..ponekad se "davi" sa krutom hranom, još uvijek dojim i tako se uspavljujemo, uopće ne zaspi sam.

Uopće ne znam kako će to izgledati, samo znam da sam strašno tužna jer ne mogu naći nikakvo dobro u svemu tome, trenutno..

Ja sjedim doma a on tamo...kad sam dobila mjesto u gradskom vrtiću bila sam vesela i optimistična kako ću ipak naći posao i kako će sve biti OK , ali ljeto je brzo prošlo i došao je taj dan

iskusnije mame, utješite me:(

Xena, nisam čula za tu preporuku i ne mislimo dodatno cijepiti dijete, neka imunitet stvara na prirodan način. Već smo se dosta družili s djecom i već je prošla različite viroze pa se nadam da nam prva godina u jaslicama ipak neće proći potpuno u boleštinama. Ima par tema ovdje na forumu oko Prevenara pa vidi...

Shania, mala ti ide u jaslice i ti imaš vremena tražiti novi posao. I jeftinije ti je nego imati tetu, a ako si bez posla, to nije zanemarivo. Dakle, u lošoj situaciji imaš dobre predispozicije za obrat situacije :) Sretno s jaslicama i sretno u traženju posla!

Cjepivo
protiv pneumokoka - meni se cini pametna ideja.

ej Zuska cuj ovo za odvajanje vremena za adaptaciju ljydi unaprijed planiraju i rasporede npr. mama-tata-baka-deda ne mora se uzet 2 tjedna u komadu.ja sam ranije pocela radit 7 dana da bi mi ostalo za adaptaciju.
moram priznat da mi je cudno i sorry neprofesionalno da tete ne daju jasne smjernice roditeljima kad da dovide djecu i na koliko to nisam nikad cula(osim ogranicenja zbog dana koje roditelj moze odvojut za adapt.).
ako vam bude tako da svatko dovodi koliko mu volja to nece bit bas dobro jer se moze dogodit da uh odjednom bude po 10 i vis sto nijaki nije po ps-u.

preduvjet dobre adapt. je da tete tako organiziraju i koncupiraju vriheme da nema vise od 4-5 djece odjednom.kod nas je tako bilo u svim grupama.
jeste vi drz.vrtic ili privatni? u drz.bi svi trebali slicno postupat po pravilima struke.
ja bih definitivno pitala tete za savjet koji je najbolji nacin pa onda promisljala.

prevenar ne bih.frendica cijepila a mali stalno imao i pneumokok i streptok i ..
....

sretno sutra svim malisanima i roditeljima
sorry pisem s moba

Lili75 je napisala bas dobrih savjeta...

Ja moje nisam dodatno cijepila, i starija je bila malo bolesna ali stvarno nije bilo strasno, cca 3x godisnje bi zavrsila na antibiotiku, naravno i poneka virozica s temperaturom, najgore je u stvari bilo kad je ona i skoro cijeli vrtic dobla rotu, no i to je prosla jako dobro, samo uz proljev.
Mladji je popio antibiotik s 4 mjeseca i od onda pauzira :-)

Ja se sa svojima trudim uvijek jednako na ostavljanju - skinem jaknu i cipele, obucem papuce, dignem u narucje, pokucam na vrata, dam pusu i predam teti u ruke. Nikakvo odugovlacenje niti odstupanje od rutine. Neki dan teta bila na hodniku i pruza ruke malom a on nece. Onda sam joj rekla da udje u sobu, i cim je usla u sobu odmah joj je pruzio ruke da ga uzme.

Za dezursvo - znam da nam je svima koji radimo do kasno tesko, ali ako mozete probajte da ne budu u dezurstvu makar prvih par tjedana, pogotovo ako su u dezurstvu u drugoj sobi i kod drugih teta, moj mladji je plakao cim bi usli u dezurnu sobu makar bila njegova teta, tek se nedavno naviknuo da moze biti i u drugoj sobi. Srecom ja imam baka servis za podizanje nakon vrtica.

potpisujem syllime za dezurstva.ako ikako mozete izbjeci prvihv tjedana bilo bi dobro.

Evo, mi odradile prvi dan u novom vrtiću. Kako sam i očekivala, zaljepila se za mene i "zgražala" nad drugom djecom. Nije nam baš najbolji period za adaptaciju, postala je strašno sramežljiva nepoznatih i prilično zaljepljena za mene. Vidjeti ćemo sutra kada će ostati nakratko sama, nekako mi se čini da će se lakše prilagoditi kada mene neće biti u blizini.

naši su isplanirali prva dva dana po pola sata s roditeljima, treći dan pola sata ostaju sami. dalje me strah i pitati, valjda ovim tempom do božića krenu ozbiljno ostajati. uglavnom, mojoj je to bilo prekratko, nakon što je smazala dorućak i zaigrala se morala sam je nagovarati dobrih 15 min da sad idemo kući, vidjet ćemo kako će dalje biti.

Evo preživili i mi. Snašao se ok. Nije me tražio pogledom, pretražio je cijelu sobu, jeo je, grlio se s dva dečka :mrgreen: (cure su bile sramežljive). Niko nije plakao i svi su bili radoznali i veseli. Najmlađi je u grupi. Sutra ga ostavljam pola sata samog.

I mi "odradili" prvi dan..najmladji je u grupi...i jedini ne hoda .
Sjeo se na pod i promatrao, malo igračke malo kocke..odgojateljica nas ponudila doručkom no ja mu još ne dajem salame, ni mlijeko ne pije..pa smo samo jeli kruheka malo..kad mu je bilo odsadno dopuzao je k meni, ali je bio dobro raspoložen, zainteresiran i veseo
Sutra sam takodjer s njim ali ne ostaje sam jer sam nezaposlena pa imam vremena za dužu adaptaciju..
Vidjet ćemo:-)

Mi isto bili. Dojmovi...grozni.

Išla sam s namjerom da ostanemo sat, sat i pol. Pred zgradom srećem poznanicu kako odlazi iz jaslica i pitam je zašto ne ostaje, kaže da su joj tete rekle da ode jer da nitko od roditelja nije ostao (?). Upali mi se alarm, ali ajde, znam da je ona u drugoj grupi. Dolazimo u našu grupu, a u sobi samo još dvoje roditelja. I hrpa klinaca. Starci došli i ostavili djecu. Kažu mi tete, većina će prespavati.
A u sobi kaos. Troje klinaca ne prestaje urlati ni minute..., ostali se pridružuju s pauzama. Neki bauljaju po sobi i plaču, neki se bacaju tetama (i nama) oko vrata, neki šćućureni ne plaču, ali suze klize. Nisam se sjetila izbrojati klince, ali čini mi se da ih je bilo koji 13-ak (od 16). I dvije tete koje uspijevaju gasiti najveći požar, tj. baviti se onima koji urlaju. Oni koji nisu urlali pažnju nisu dobili. Ja sam se stalno bavila svojom klinkom i s još najmanje dvoje klinaca, neke sam tješila, s nekima smo se igrale...
Jako mi je bilo žao tih klinaca, ja sam zapravo cijeli dan u šoku.

Prvo zato što je to jako pogrešan način privikavanja djece na jaslice. Bez plana adaptacije, bez sastanka uoči jaslica, bez nekog upoznavanja djece, bez upozoravanja roditelja koji je njihov minimum sudjelovanja u adaptaciji.
Drugo zato što mi nisu jasni roditelji koji su ostavili svoje klince prvi dan u jaslicama samo tako. Kužim da ima roditelja koji možda ne mogu dobiti godišnji tih par dana, ali tamo su bili klinci koje su ostavili i roditelji koji ne rade.

Uglavnom, meni je klinka oko 10 rekla da bi doma i to je rekla prilično odlučno. Biti u dva sata buke i kaosa nije jednostavno i samo sam se složila da je vrijeme za doma. Mi smo prvi i jedini koji smo do tada otišli, navodno je većina ostala na spavanju. Tetama sam rekla da ćemo mi polako. Sutra idemo ponovo u 8 i vidjet ću hoće li se odvajati od mene...danas sam joj najavila da ću sutra morati nešto ići kupiti pa se vratiti po nju, rekla je ok. Ako skontam da se udomaćila, otići ću na sat vremena nek ostane malo bez mene.

A opet, ono što me kopka je ta drama tamo...Ako i bude pribrana, vrlo brzo će i ona u dramu jer je jednostavno takva atmosfera. I mislim si, nezdrava je to atmosfera, moglo je i drukčije...ovo je pogrešno. Kaže mi poznanica da je lani drama trajala dva mjeseca. Čini mi se dugo. I puno. I mislim si...možda bi bilo najbolje doći na adaptaciju za 15-ak dana kad će se većina prilagoditi pa će tete lakše disati...?

Jako sam zbunjena i u šoku da je to tako loše isplanirano.

A ako dodam da nas nisu dočekala ni imena na ormarićima...i da je u sobi na zidu popis grupe lanjske djece...

A kakvu nam PR predstavu stručna služba odigrala u srpnju na sastanku...

Ah, Lili75, sad sam opet išla čitati tvoje postove :cry:

Zuska, pa ovo je prestrasno. Ovo je protivno svim pravilima.
Mi kad smi isli na adaptaciju bili smo rasporedeni po satima prvih par dana i nikada nije bilo vise od 5-6 djece istodobno.
Ne razumijem kako su uopce dozvolili ovako nesto.

Zuska ja sam u šoku! Ne mogu vjerovati da igdje adaptacija tako izgleda! Pa šta oni time dobivaju? Adaptacija se na taj način samo prologira i otežava se i djeci i tetama. Prestrašno!

Mi idemo sutra u 9,15 prvi put, pretpostavljam da ostajem s njim pola sata-sat pa doma, prekosutra će vjerovatno ostat sam na kratko. Ne vjerujem da će spavat tamo ovaj tjedan.

Zanima me je li još negdje to tako izgleda kao kod nas?
Evo me na kavi u gradu, bila s njom pola sata, zaigrale se s jednom krinkom i tetom u kuhinjici, kuhala je teti kavu, pa sam joj rekla da idem u grad kupiti brusnice i da se vraćam po nju, rekla ok.
Inače, ono troje klinaca i dalje urlaju, ostali i dalje povremeno, danas bio samo tata od jučer, ali je i on otišao, sad tamo nema roditelja.
Izbrojala klince, 12, ali danas ih je za 1 ili 2 manje nego jučer. Teta mi se zalila da bi im dobro došla još jedna teta, sto je bilo i obećano na sastanku. Užas, kad je budem trebala pustiti na dulje, neće mi biti svejedno.
Ufffffffff

Jel ima negdje neki plan, sluzbana preporuke i sl. kako bi adaptacija trebala izgledati? Voljela bih prouciti, a ako se budem bunila, i naoruzati argumentima.

Jeza me hvata od pročitanog.
Mi bi trebali krenuti u 2 mjesecu tako da me tješi činjenica da će do tada klinci proći adaptaciju pa će biti veselija atmosfera i tete će se moći posvetiti više mojoj klincezi ako joj bude trebala dodatna pažnja

Citiraj:

---

Zuska prvotno napisa

Jel ima negdje neki plan, sluzbana preporuke i sl. kako bi adaptacija trebala izgledati? Voljela bih prouciti, a ako se budem bunila, i naoruzati argumentima.

---

Teško ćeš naći tako nešto jer to je jako jaaaako individualno. Moj mlađi sin imao je adaptaciju 5 min u dobi od 13 mjeseci, a stariji u dobi od 2 godine i nešto imao je adaptaciju cijelu godinu.

Ako želiš prave provjerene informacije iz prakse, pitaj ovdje: http://www.udruga-odgajatelja.hr/

Imaju oni i svoj forum, a tamo imaš i kutak za roditelje gdje možeš postaviti pitanje, a pogledaj regionalne podforume, možeš dobiti korisne informacije baš za sredinu koja te zanima: http://www.udruga-odgajatelja.hr/forum/

Sretno!

I da - ne boj se, sve to ide dobro. Ne treba podcijeniti ni vlastito dijete - moji su mene više puta iznenadili ugodno nego neugodno.

Nama prvi dan prošao savršeno! Srečom, ni blizu ovako kao kod Zuske. Bili smo sat vremena zajedno, izmjenjivalo se po četvero djece i roditelja svakih sat vremena. 3 su tete i trudile su se sprijateljiti sve tri sa svakim djetetom. Sutra sam opet sat vremena s njim a prekosutra će malo ostat sam. U sobi je vladala odlična atmosfera, muzika svirala, negodovanja je bilo samo kad je trebalo ić doma. :-)

U prvoj jasličkoj, dakle najmlađa grupa, soba do nas, se nije čulo ni jedno dijete da plače, također roditelji s klincima unutra, malci bauljaju, neki pužu, neki hodaju i proučavaju. Ma super! Mislim da je to najbolji moguči način adaptacije.

Evo i naseg izvijesca:
Prvi dan igraonice prosao je vjerujem u redu,ostali smo cak sat i pol a ne planiranih 40 minuta jer trebalo je obici sve kuteve i pregledati stotine igracaka.Nije nas potpuno zadovoljila prostorija nase grupice vec smo otpuzali na terasu,a tamo carstvo jedno-tobogani,ljuljalice,ajmee sto cuda!Uz placne proteste smo ga vracali sa terase.Rasplakao se na ljutite krikove djeteta koje je sjedilo prokraj njega u jednom trenutku,a na to je jedna od teta komentirala da smo mimoza jedna.Minus!Popeli smo se sa lezaja na prozor,pa su tete odmaknule lezaj da sljedeci puta ne bude iznanadjenja.
Drugi dan-pocelo je ,pocelo!Veselo smo usli u garderobu,ali kad smo usli u igraonicu....ugledali smo i culi najblaze receno kaos.Nije bilo puno beba ali sve,ama bas sve su plakale u grcu jerbo su ih roditelji odmah sa vrata ostavili kao pakete.Ostala sam sa djetetom nekih 20 minuta ,odvracala mu uspjesno pozornost od vristave atmosfere.Kad se zaigrao,otisla sam po bocicu i dudu i kad sam sam ih donijela prakticki me teta vise nije pustila unutra-uz rijeci,bolje je tako.I ok,prihvatila sam to.U redu mi je takav nacin.Izvjestaj nakon 40 minuta-proplakao je dobar komad tajminga,onda se zaigrao placuci i nakon toga 10ak minuta igrao bez problema uz drustvo dok ga doticno nije klepnulo po glavi plasticnom lopaticom dva puta.
Mozda je moj ton vedar,ali...
Sinoc sam bdjela od 2 do jutra razmisljajuci,strepeci..kako ce sve to izgledati.Dobro da sam ga naucila da silazi uvijek na noge ma gdje se popeo jer vjerujem da bi ovdje bilo svasta,padova,udaraca,modrica...Bit ce ovako i onako.Cesto kaka,tako da strepim i od crvene guze ukoliko ga tete nece uredno presvlaciti.
Zamjerke na meni-uzine su cokolino,medolino,linolade,kakao.Nista
od toga jos nismo jos probali.Ostalo je u redu,pogotovo rucak.
Sutra je novi dan.

Ma što se tiče nas, ja sam zadovoljna kako nam ide.
Prvi dan smo provele zajedno dva sata, držala se mene cijelo vrijeme, ali bilo mi je važno da upozna prostor i neke klince. Onog trenutka kad je poželjela ići doma, išle smo. Nakon toga mi je rekla da joj je bilo lijepo i potvrdila da želi ići i sutra. (Da sam je jučer samo ostavila, vjerujem da današnji odlazak u jaslice ne bi izgledao miroljubivo).

Jutros smo ponovo bile zajedno i onog trenutka kad sam skužila da se povezala s jednom tetom, ostavila sam je na sat vremena, rekla sam da idem u dućan.
Kad se vratila po nju, vidjelo se da je plakala, ali našla sam je zaigranu. Nije htjela ići doma, ostala sam s njom još sat vremena, zapravo smo danas bile do 11. I više se nije držala samo mene, sama je istraživala prostor i ulazila u interakciju. Potvrdila mi je da joj je bilo lijepo i da će rado ići i sutra.
Sutra ću je ostaviti od 8 do 11. Prespavat će kad ocijenim da je spremna. Imam povjerena u nju, sviđa mi se kako se privikava. Mislim da ja i MD kao roditelji to dobro odrađujemo.

Ali ono što mi se nije svidjelo je način na koji je vrtić, pa sukladno tome i roditelji, pristupio adaptaciji - potpuna suprotnost od onoga što čitam ovdje kako je vama. Pa sam pomislila da postoje neke preporuke vrtićima kako bi to trebalo izgledati kad već većina vas ovdje ima slično iskustvo u svojim vrtićima.

Peterlin :heart:

Ovo što pišeš Zuska je strašno, i u starom(privatnom) i u novom(gradskom) vrtiću adaptacije idu postepeno sa prisutnim roditeljima. I nema istovremene adaptacije cijele grupe. Oni koji mogu krenu kasnije, a i u danu nismo svi istovremeno... Mogu si misliti kako je to izgledalo. Mi smo danas opet bile zajedno sat vremena, opet se zaljepila za mene ali je pred kraj išla sama gledati što se događa i odjednom se priključila klincima u spremanju pa se sjela s njima za stol i morala sam ju pet puta zvati da idemo doma(teta nam nije dala da ostanemo), kada smo izašle vraćala se sama unutra :) Sutra ostaje sama na dva sata, nadam se da će biti OK.

znam da necu bit od pomoci, moji su odavno krenuli u jaslice,sad su u vrticu, ali moram primjetiti: jutros sam ih odvela, a cijela zgrada se trese od placa jaslicara! i mojima je bilo tako. ostavi ih bez prilagodbe, ostanak roditelja se izbjegava, sve place... totalno krivi pristup adaptaciji. uzas! pobjegla sam brzinom munje jer se to nije moglo slusati, doslo mi je da placem.

borite se za laksu adaptaciju i ostanak sa djecom u grupi prvih dana!
drzte se :love2:

Citiraj:

---

Zuska prvotno napisa

Mi isto bili. Dojmovi...grozni.

Išla sam s namjerom da ostanemo sat, sat i pol. Pred zgradom srećem poznanicu kako odlazi iz jaslica i pitam je zašto ne ostaje, kaže da su joj tete rekle da ode jer da nitko od roditelja nije ostao (?). Upali mi se alarm, ali ajde, znam da je ona u drugoj grupi. Dolazimo u našu grupu, a u sobi samo još dvoje roditelja. I hrpa klinaca. Starci došli i ostavili djecu. Kažu mi tete, većina će prespavati.
A u sobi kaos. Troje klinaca ne prestaje urlati ni minute..., ostali se pridružuju s pauzama. Neki bauljaju po sobi i plaču, neki se bacaju tetama (i nama) oko vrata, neki šćućureni ne plaču, ali suze klize. Nisam se sjetila izbrojati klince, ali čini mi se da ih je bilo koji 13-ak (od 16). I dvije tete koje uspijevaju gasiti najveći požar, tj. baviti se onima koji urlaju. Oni koji nisu urlali pažnju nisu dobili. Ja sam se stalno bavila svojom klinkom i s još najmanje dvoje klinaca, neke sam tješila, s nekima smo se igrale...
Jako mi je bilo žao tih klinaca, ja sam zapravo cijeli dan u šoku.

Prvo zato što je to jako pogrešan način privikavanja djece na jaslice. Bez plana adaptacije, bez sastanka uoči jaslica, bez nekog upoznavanja djece, bez upozoravanja roditelja koji je njihov minimum sudjelovanja u adaptaciji.
Drugo zato što mi nisu jasni roditelji koji su ostavili svoje klince prvi dan u jaslicama samo tako. Kužim da ima roditelja koji možda ne mogu dobiti godišnji tih par dana, ali tamo su bili klinci koje su ostavili i roditelji koji ne rade.

Uglavnom, meni je klinka oko 10 rekla da bi doma i to je rekla prilično odlučno. Biti u dva sata buke i kaosa nije jednostavno i samo sam se složila da je vrijeme za doma. Mi smo prvi i jedini koji smo do tada otišli, navodno je većina ostala na spavanju. Tetama sam rekla da ćemo mi polako. Sutra idemo ponovo u 8 i vidjet ću hoće li se odvajati od mene...danas sam joj najavila da ću sutra morati nešto ići kupiti pa se vratiti po nju, rekla je ok. Ako skontam da se udomaćila, otići ću na sat vremena nek ostane malo bez mene.

A opet, ono što me kopka je ta drama tamo...Ako i bude pribrana, vrlo brzo će i ona u dramu jer je jednostavno takva atmosfera. I mislim si, nezdrava je to atmosfera, moglo je i drukčije...ovo je pogrešno. Kaže mi poznanica da je lani drama trajala dva mjeseca. Čini mi se dugo. I puno. I mislim si...možda bi bilo najbolje doći na adaptaciju za 15-ak dana kad će se većina prilagoditi pa će tete lakše disati...?

Jako sam zbunjena i u šoku da je to tako loše isplanirano.

A ako dodam da nas nisu dočekala ni imena na ormarićima...i da je u sobi na zidu popis grupe lanjske djece...

A kakvu nam PR predstavu stručna služba odigrala u srpnju na sastanku...

---

zuska, jako m ije žao da ste dobili tako neorganizirane tete. Ja sam pretpostavila da će biti tako kad si rekla da će tete pustit roditeljima da dovode i odvode djecu kad je kome ćeif. Sačuvaj me Bože?! to nije normalno i adaptacija takva ne treba biti.Pisala sam to gore.

kod mojih oboje je posatojao plan, prva 2 dana po pola sata a onda po duže i nikad nije bilo više od 4-5 djece odjednom. Nije bilo ni blizu nikakvog takvog kaosa i buke, grupe su im bile daptirane jako brzo, pogotovo Frankova, za 2 tjedna. Nijedno dijete nije plakalo,al uzimam za rezervu da je takve tete jako teško imati jer su izuzetne.

Čak ti ne bi bilo loše možda kasnije krenut na adaptaciju ako si to možete prisuštiti. Jesi razgovarala s tetama, da probaš doći na kraju radnog dana kad odu djeca?
ja nisam nikad čula za takvu adaptaciju. Žao mi tvoje malene ako je ona tako ok krenula da je cijela ta kaotična atmosfera me smrda.
jel se može razgovarati s nekim, ravnateljicom, tetama, stručnom službom da se ta adaptacija odradi prema pravilima struke?
jel to državni vrtić? čudno mi je sve to.
Držite se!

Ej Zuska tek sad vidim i kasnije postove, super da joj tako dobro ide, ne da se ona ni uz takvo okruženje.
samo se ti drži svog i djetetovog tempa, vodi se svojom intuicijom, držim vam fige da tako i nastavite!
zasad vam ide odlično.

ajd mi molim te na pp javi koj i je to vrtić, riknut ću od radoznalosti.

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

jel se može razgovarati s nekim, ravnateljicom, tetama, stručnom službom da se ta adaptacija odradi prema pravilima struke?
jel to državni vrtić? čudno mi je sve to.

---

Mislim da ovdje nije riječ o tetama, već o politici vrtića koji ima hrpu vrtićkih grupa i dvije jasličke. U obje je slično (s tim da u drugoj su sve roditelje poslali doma prvi dan, kod nas to barem nisu), a čula sam da je takva adaptacija bila i prijašnjih godina. Dakle, ne postoji plan adaptacije, već se adaptacijom smatra ostavljanje djeteta i čekanje da ono otplače svoje.

Mislim da je sad kasno za razgovor o promjenama u ovoj godini, ali mislim, kad bude prilike, reći svoje mišljenje ravnateljici, zapravo zanima me zbog čega je to tako jer se ravnateljica na nekim drugim pitanjima pokazala stručnom i otvorenom (zdrava prehrana, koliko je to moguće; dobno miješane grupe i sl.).
Danas sam pitala jednu osobu iz stručne službe koju sam srela da gdje je treća osoba koju su obećali na adaptaciji kao ispomoć tetama, rečeno mi je da dolazi sutra jer je jučer i danas na ispomoći u drugim grupama.

To je gradski vrtić.

Citiraj:

---

Riječanka prvotno napisa

naši su isplanirali prva dva dana po pola sata s roditeljima, treći dan pola sata ostaju sami. dalje me strah i pitati, valjda ovim tempom do božića krenu ozbiljno ostajati. uglavnom, mojoj je to bilo prekratko, nakon što je smazala dorućak i zaigrala se morala sam je nagovarati dobrih 15 min da sad idemo kući, vidjet ćemo kako će dalje biti.

---

I ja sam tako razmišljala, šta je pola sata-premalo???!!! Ne daj se zavarati sve to ima svog smisla, iduću srijedu tvoja cura će spavati u vrtiću. 2-gi dan ćeš izaći već na 15 min, a 3. dan je potpuno sama pola sata.

super za takav početak.

Citiraj:

---

Zuska prvotno napisa

Mislim da ovdje nije riječ o tetama, već o politici vrtića koji ima hrpu vrtićkih grupa i dvije jasličke. U obje je slično (s tim da u drugoj su sve roditelje poslali doma prvi dan, kod nas to barem nisu), a čula sam da je takva adaptacija bila i prijašnjih godina. Dakle, ne postoji plan adaptacije, već se adaptacijom smatra ostavljanje djeteta i čekanje da ono otplače svoje.

Mislim da je sad kasno za razgovor o promjenama u ovoj godini, ali mislim, kad bude prilike, reći svoje mišljenje ravnateljici, zapravo zanima me zbog čega je to tako jer se ravnateljica na nekim drugim pitanjima pokazala stručnom i otvorenom (zdrava prehrana, koliko je to moguće; dobno miješane grupe i sl.).
Danas sam pitala jednu osobu iz stručne službe koju sam srela da gdje je treća osoba koju su obećali na adaptaciji kao ispomoć tetama, rečeno mi je da dolazi sutra jer je jučer i danas na ispomoći u drugim grupama.

To je gradski vrtić.

---

ovo boldano im nije nikakva isprika, svaka grupa ima svoje tete, naš vrtić ima 2 mlađe jaslićke i još 2 starije jaslićke grupe. Čak i kad je bilo 4-5 djece na prilagodbi tetama su po potrebi uskakale logopedica i psihologica, i ujedno pokušavale olakšat adaptaciju. Zaključak: imamo jako dobru ravnateljicu, riba smrdi od glave.

naravno uz ove jasličke imamo masu vrtićkih grupa.

moj jasličar (13 mjeseci) je dva dana bio sa mnom unutra.sve mame su bile s klincima. bili smo drugi dan tri sata, lijepo se igrao, gledao djecu, smješkao tetama, jedna ga je čak malo i nosila okolo bez plača. bio je i na ručku, hranila sam ga i super je jeo! i onda se treću noć razbolio :( sad trenutno kuri i šmrca sto na sat...godišnji sam potrošila, vidjet ćemo što ćemo s prilagodbom idući tjedan... kćer, kojoj je isto prvi put u vrtiću (ima 3 i pol godine), je oduševljena sa svim i danas je rado pristala da spava. od početka je sama unutra, ali prvo sat i pol, pa do ručka... kako dvije godine čine ogromnu razliku u doživljaju vrtića

e da, vrtić je gradski u N. Zagrebu i organiziran odlično, od plana prilagodbe do svega ostalog. svaka pohvala! tete u obje grupe savršene.

Moram se tu malo požaliti, iako, iskreno, nisam po prethodnim postovima našla rješenje najoptimalnije adaptacije na vrtić, a ni sama ne znam kako bi prava i ugodna adaptacija trebala izgledati. Moj sin ima 22 mjeseca i do sada ga je čuvala teta čuvalica i baka. Starija seka ide u vrtić (s njom isti problem kad je imala 2 g., ali sam ja ostala trudna i riješila joj problem. :)). On je navikao na društvo jer je stalno po parkićima i nema problema s "upadanjem" djeci, tako da smo mislili da neće biti problema kod adaptacije. Imamo iskustva sa sekom, pa smo si napravili okvirni plan kako bi njegova adaptacija trebala izgledati. Budući da je više vezan uz mene, MD je uzeo GO pa ga je on prva dva dana vodio u vrtić i planirali smo da on bude uz njega taj prvi tjedan po sad-dva i da ga onda vodi doma, a drugi tjedan da proba ostati sam. Međutim, izgleda da se naš plan nije poklopio s vizijama teta u vrtiću jer nakon što je mali (logično) prvi dan radoznalo uletio u vrtić ne obazirući se na tatu (jer djetetu nije ni palo napamet da će ga tata tu ostaviti) teta je tati lijepo savjetovala da on niti ne ulazi (naglašavam, ovo je bilo 1. dan!!!) jer je on "lijepo sam ušao i niti se ne okreće" i tata fino ode. Kad je došao po njega za nekih sat vremena teta mu je rekla da se mali lijepo igra i nek ga još pusti što je on i učinio. Međutim kad je došao za sat vremena kad je ovaj već sve istražio mali je tulio dobrih 20 minuta. Sutradan, ista stvar samo što je tulio svaki put kad bi neki roditelj ušao i naravno prilikom odvajanja od tate. Treći dan isto... A onda... Mama je odlučila uzeti stvari u svoje ruke! :/ I nemam blage veze jesam li napravila glupost ili ne. Ušla sam unutra s njim i kao htjela neko vrijeme provesti tamo da ga malo opustim i zaigram, da stekne neku sigurnost u prostor i tete, djecu... Tete su me suptilno upozorile da mu otežavam (?!?) ali nisam se dala jer nisam mogla ostaviti dijete koje je jedva dolazilo do zraka od plača kad bi ga teta pokušala uzeti... Tako sam provela nekih pola sata tamo i onda sam morala otići jer sam već debelo kasnila na posao. Ostavila sam ga uz pomoć metode odvlačenja pažnje (kad je to napokon uspjelo) iako znam da je ostavljanje djeteta na prevaru potpuno krivo, ali u tom trenutku je linija manjeg otpora bila jedina opcija. Sad se toliko mučim i razbijam glavu jer ne znam što dalje... Opcija odustajanja od vrtića nije mi daleko jer si mogu priuštiti još jednu godinu čuvalice i bake ( samo što bih ponovno trebala tražiti čuvalicu) a s druge strane ne znam je li to pametno jer bi mi najbolja opcija bila da se on na neki blaži i humaniji način privikne na vrtić s kojim sam btw i zadovoljna. Ali koji je to humaniji način i kako ga provesti nemam blage veze i zato, molim vas, ako postoji neki dobar topic sa savjetima o tome, uputite me!

Ja se slažem s tetama. Otežavaš adaptaciju i njemu, ali i drugoj djeci koja bi isto htjela sa su njihove mame s njima..
Mislim da bi ga trebala ostavit doma jos godinu dana, tj. ja bi tako napravila na tvom mjestu..ne zbog adaptacije (koja nikad nije lijepa), nego zato kaj mislim da bi mu bilo ljepse doma, nista ne propusta u vrticu tako mali..a s 3 godine je to vec druga priča