Marta, moja omiljena Dalijeva monografija iz 70-ih teška je oko 1,5 kg i cca 40x25 cm velika.
Printable View
Ma nema tu mjesta drami. Odeš s klincem tamo gdje je ukrao i natjeraš ga ledenim glasom da to vrati i da se ispriča. Nema veće sramote... Tak bi ja. Nisam imala prilike, osim jednom u vrtiću, ali radilo se o nesporazumu: mom sinu je prijatelj darovao neku skupu igračku koju je donio od doma (nekog superheroja ili transformera, pojma nemam više) kojeg je ovaj spremio u svoj ruksak. Oba su se složila da je to bilo tako. E, ispala je frka kad su došli tata i mama prvog vlasnika i nisu pristali da se igračka pokloni. Pa smo je vratili i odmah objasnili sinu da kad mu idući put netko tako nešto svoje pokloni, to mora biti pred mamom i tatom. U to vrijeme klinci su bili u dobi oko 3-4 godine i vrijednost igračke nije im puno značila.
Nisam nikad krala po dućanima jer sam papak. Ali sam, ni kriva ni dužna, bila optužena za odvračanje pažnje prodavačici dok su moje frendice krale na veliko po dućanu. A ja sam stvarno samo htjela platit svoje, nisam pojma imala šta one rade. Kasnije se ustanovilo da su one krale i po dućanima i po kućama (stvarčice od drugih fendica) a čak sam i ja ostala bez walkmana i 100 kuna ušteđevine...Eto, neke baš nemaju granicu.
Voće sam krala, trešnje pogotovo, nije gušt kad ti netko dozvoli, gušt je popet se na drvo i onda ostat savršeno tiha kad vlasnik prošeće ispod :mrgreen:
Aaaa, krepavam! :lol:
Ja sam krala one Kviki grickalice, one male što su imale oblik zrna i Gringo od borovnice. Ili mikiće, jednom nenamjerno, izašla sam iz dućana da pitam prijateljicu koja je vani čuvale bicikle, koji želi. Pa skužila da sam IZAŠLA IZ DUĆANA, pa čemu da se onda vraćam, jelte :mrgreen:
Baš je to bila prava pošast, nekako u trećem, četvrtom razredu OŠ.
Ne znam kako se postiže ovo znanje da će te se roditelji odreći, mislim kao i sve ostalo, primjerom.
I općenito, strogim reakcijama na prethodne prekršaje, pa čisto metodom usporedbe važnosti "ako se je ljutila kad sam xy, onda ću za krađu sigurno visjeti na lusteru".
Ja sam jednom ukrala zvučnike, nenamjerno doduše. Kupovala zvučnike i tv, a tv koji želim je bio u izlogu tako da sam ja sa zvučnicima i prodavačem izašla van, pokazala mu tv i kad mi je negativno odgovorio na moja pitanja ja sam jednostavno odšetala sa zvučnicima u ruci. Skužila sam tek na kolodvoru. JBG
Cvijeta, ja bih isto ko Peterlin. Jednom vec jesam tako kad je velika imala skoro 6 - odbila sam kupiti neke gumene bombone, a ona ih je stavila u džep i doma mrtva-hladna krenula otvarati. Vratili smo se nakon jezikove juhe (malo sam izdramatizirala :lol: ) i morala je sve ispričati blagajnici kako je bilo.
da ulovim dijete u nekoj krađi posjela bi je i rekla da sad moramo to vratiti
uzela za ruku, odvela na mjesto zločina i pustila da se ispriča
i prošli bi tu temu natanane
poslala joj poruku da se ne isplati
da je pogrešno
da to vuče za sobom posljedice
ne bi htjela da ne krade zbog toga jer misli da ću je se odreći
već zbog toga da to jednostavno nije ispravan put
N
Sent from my GT-I8190N using Tapatalk 4 Beta
ma daj i kakav je sok,
a onaj grejp je bio fuj
Malina, borovnica, kivi, naranca...
Ili je to Poni bio?
Ja sam to možda jednom probala jer je moja mama smatrala da je to otrov smeće i ZLO ;)
Slažem se s Peterlin i ostalima ako je dijete već počinilo zločin :), ali kao preventiva mislim da je najbolje dati djetetu do znanja kako vjerujete da ono to ne bi nikad učinilo - što ne mora značiti da živite u lažnoj sigurnosti, ali dijete će biti manje sklono prekršajima ako gradi takvu sliku o sebi i ako zna da može izgubiti povjerenje koje sad ima.
Nisam skužila o čemu je riječ... Onaj prah za sok uvrećicama veličine praška za pecivo? Fla-vor-aid ili Clio? Time smo se napajali ko klinci. Sjećam se samo da su boje bile ono - ubitačne: karmin crvena i gatalinka zelena.
Ali nismo samo mi dolazili na ideje da se to liže i da se time farba kosa - ima genijalan opis upotrebe tog praha u knjizi "Limeni bubanj", ali ne bih citirala iz glave... sjećam se samo da su ga nasipavali u pupak, he he he... Hvala na podsjećanju! Moram ponovno pročitati Limeni bubanj (ili Dečji doboš - što prije nađem).
Hm, nikad čula za Gringo i Poni. Je li to slično kao Fla-vor-aid?
Ali ni njega nam nisu nikad kupovali, to sam pila kod frenda ili u ljetnom školskom kampu :)
Krađa u dućanu, imala sam fazu, dok se nisam sjetila da bi me starci zbombali i bili jako razočarani (to razočaranje mi je uvijek bilo issue i kod staraca i kod nastavnika :)). Sjećam se adrenalina iz dućana (netko već spomenuo), ali i toga da mi je to razdolje zapravo bilo teško pa je možda faza krađe i nije bila slučajna.
Btw, sad me sjetilo da smo frendica i ja "posudile" pare od staraca i ošle u dućan i kupile si svaka 6 Njofri. Osim što smo povraćale (i prvu Njofru nakon toga sam pojela prije 3 dana), starci su bili jako ...hm...ljuti.
Uf, imali smo zapravo nekoliko takvih "posudbi", jednom smo si (niži razredi) kupili šteku Milde Sorte i na omiljenom stablu se natjecali kome će dulje ostat pepeo na cigari. Jao kad su starci skontali da smrdimo po dimu.
Nije tema :tijekmisli: ...ali sad sam se zabrinula... jer sam se sjetila da se i pilo prave kave u gostima kad nema staraca, pa i likera. I cuclalo tablete na smetlištu (u vrtićkoj dobi). Kako sam, uopće, preživjela djetinjstvo? I hoću li ikad svoje dijete ostaviti samo...?
kavu mi je baba davala jos od vrtica
i prosek u baceno jaje
u srednjoj skoli smo sestra i ja imale tajno skroviste za likere iz duty free shopa
ali sad mojeg 14-godisnjaka sprasilo iz butige jer ga je none poslala po pivu pa mislim da je ipak sad manje dostupno sve to (a i njemu je to ispala sramota samo takva)
nonu smo jednom sve lijekove za srce pocuclale, znale smo da je opasno pa pazile da ne idemo do kraja
pio je dnevno dvadeset kutija razlicitih
sve je stradalo
ali ono sto je zajednicko svima nama ovdje (osim sto smo dobro ispale) je da se svaka bojala sto bi mama rekla da zna
mamina i babina slika pred ocima su mene izvukle iz mnogih situacija
kad mi se vec ne ukazuje bogorodica
Je, to smo i mi nekako kužili da ih treba ispljunuti nakon što ih pocuclamo. Odao nas je crveni jezik 3 godine mlađe sestrične koja nije znala lagati. Jer je tad imala, hm...možda 2 i pol godine.
Btw, mi od bake i prabake dobivali Divku, kavu nam ipak nisu htjeli davati barem do 7. osnovne :))
Pa i ja sam cuclala bakine tablete za srce, ali samo onu slatku glazuru, kad se to pocucla postane gorko pa bih to pljunula.
Eto kad mi nisu htjeli kupiti bombona.
Ajme, prošek u baćenom jaju ... mljac!
A inače, moj bratić i ja smo zaista od najmanjih nogu imali sklonost prema piću i pušenju. Bili smo valjda 4. osnovne kad smo potajno pili amaro i krali i potajno pušili cigarete. Ponekad bi si skuhali i kavu.
Moji su meni poslije objeda oduvijek točili bevandu.
Meni je baka isto pod normalno stavljala rum ili rakiju u čaj.
Za zabrinute: danas alkohol od svih oblika mogu jedino u - bevandi :lol:
Fla-vor-aid, je takodjer bio prah za sok, ali nije za lizanje bio ni do koljena Gringu. gringo je bio sladak i imao super okus, pogotovo borovnica, a Fla-vor-aid je bio kisel i nije bio ni u pola zabavan.
i da bio je pakiran u vrecice, ali ne papirnate, vec od neke folije.
topic ide od lopova do alkoholicara :lol:
Ali niti jedan od njih nije bio onaj puckavi, jel tako? Taj puckavi, ližeš a ono pucka pod jezikom, to je bilo nešto drugo, neki štos..?
ne niti jedan od ovog nije bilo pucketavo
voljela sam i cijelu vrecicu b vitamina polizati odjednom
ah ta vremena kad sam mogla lizati b vitamin i biti mrsava