Kako ih motivirati da uče

Citiraj:

---

Rebbeca prvotno napisa

Ja ću samo pohvaliti Peterlininu djecu, i sliniti nad njenim izjavama da uče/ponavljaju samo subotom prijepodne... Moji uče i subotu i nedjelju po 5-6 sati, ok, kći možda malo manje, ali sin ponekad i više. Ma mislim uči..., sjedi on uz knjigu i razmišlja kako je jadan, kako bi sad bilo super poigrati igricu, kako ima najstrožu mamu na svijetu i okolici... Nikakva motivacija kod njega ne pali. Njemu se to nega i gotovo. Srednja škola- kad bi bila neka koja traje godinu dana, odabrao bi je!

---

Ma nije to baš tak... Uče oni svakodnevno (ne puno, ali taman dovoljno da prate) ali radnim danima u vremenu od 14-16h, dok mene nema doma. Ne znam zapravo koliko im vremena treba niti je bitno. Nadrljaju zadaće, pročitaju lekcije i to je to. Ne pamtim kad se dogodilo da to nisu napravili... Zna se dogoditi da ima rupa u radnim bilježnicama - to se odrađuje subotom, kao i kojekakvi projekti i prezentacije za koje se sami jave. Daklem, subote su samo ponavljanje, više da JA vidim što rade i kako im ide (mlađi, starijega ne nadzirem jer stvarno nema potrebe) i to je to. Ne radi se o tome da uče samo subotom, nego ja subotom još uvijek zabadam nos (mlađemu, a i njemu sve rjeđe, samo kad mi se učini da s nečim zapinje).

Motivacija se povremeno nađe i s neočekivanih strana na neočekivani način - moj mlađi se zapalio za prirodoslovnu gimnaziju kad je od bratove učiteljice čuo priče o tome (njezina kćer je tamo bila upisana i bilo joj je sjajno, a on voli biologiju i kemiju pa mu se dopalo). Sviđa mi se taj izbor, ako ostane na tome. A stariji je godinama govorio da će u strukovnu elektro školu kad završi osnovnu. Za njega je "klik" odradila ekipa iz glazbene škole - stariji dečki koji su u MIOC-u su mu ispričali kako je tamo. Pa je ovaj samo odjednom krajem prošle škg izjavio da bi išao u MIOC. Ima sve uvjete - on je odlikaš bez mrlje od prvog razreda. Da nije bilo tako, vjerojatno bi ga mm i ja probali nagovarati, ali eto - ispalo je bolje nego smo se nadali. Sam je bez roditeljske intervencije odabrao ono što smo mi smatrali najboljim izborom za njega.

Citiraj:

---

Rebbeca prvotno napisa

Ja ću samo pohvaliti Peterlininu djecu, i sliniti nad njenim izjavama da uče/ponavljaju samo subotom prijepodne... Moji uče i subotu i nedjelju po 5-6 sati, ok, kći možda malo manje, ali sin ponekad i više. Ma mislim uči..., sjedi on uz knjigu i razmišlja kako je jadan, kako bi sad bilo super poigrati igricu, kako ima najstrožu mamu na svijetu i okolici... Nikakva motivacija kod njega ne pali. Njemu se to nega i gotovo. Srednja škola- kad bi bila neka koja traje godinu dana, odabrao bi je!

---

Eh, igrice...

Moj mlađi je dobio dvije trojke iz povijesti i dvojku iz velikog testa iz matematike, pa je njegovo računalo dva tjedna bilo konfiscirano (kod tate) sve dok nije ispravio ocjene. Mi se oko toga ne natežemo. Pravila se znaju. Ako ocjene štimaju, nema baš nekih ograničenja (jer uz glazbenu školu i gomilu drugih aktivnosti djeca jednostavno nemaju vremena puno visiti na igricama, pa sve manje brinem o tome. Imaju mogućnost nakon večere raditi što žele, pa povremenu idu na skype s prijateljima (kad im se potrefi zajedničko slobodno vrijeme) ali baš to ne potičemo.

Motivacija kod moje djece su dobre ocjene - kad je sin dobio 2 iz matematike (ne zbog lošeg razumijevanja, nego zbog šlampavosti - ni jedan zadatak nije doveo do kraja točno, u svakom je nešto zabrljao) imao je zadatak da iz zbirke riješi SVE zadatke za vježbu. Uzdisao je i kukao, ali je napravio. Pa kad je iz ispravka dobio 5, izrastao mu je bunt šarenog perja iz riti, šepirio se ko paun... A zločesta mama kaže "eto vidiš da možeš".

Sjedenje od 5-6 sati za knjigom nije produktivno. Tvoje dijete mora poraditi na organizaciji vremena. Moj stariji to radi spontano, a mlađega sam morala sustavno uvježbavati i to još nije gotovo iako ide na bolje. On bi isto "zujao" za knjigom da ga pustim (bježi mu pažnja) pa zato mora čitati naglas, jer tada zapamti od prve. Probaj vidjeti koje su metode učenja za tvoje dijete učinkovitije od pukog buljenja u knjigu. Kod mene su regule ovakve - kad se uči povijest, mora se lekcija pročitati cijela naglas. Tek nakon toga se odgovara na pitanja na kraju, pa se rješava radna bilježnica. Ponavljanje prije sata - samo obična i radna bilježnica, tj. samo bitno, da se ne gubi vrijeme na gomilu teksta. Ponekad crta umne mape, recimo iz biologije, ponekad napravi prezentaciju koja služi za ponavljanje, ali kod njega uglavnom najbolje pali da sam sebe čuje. To je najbrži način za njega.

Ako je tvojem djetetu igrica motivacija, probaj to upotrijebiti u svoju i njegovu korist (to sam ja godinama činila): možeš, ali kad NAUČIŠ. Ne kad provedeš 2 sata za knjigom, nego kad budeš znao gradivo. (Pa da vidiš kako se može požuriti...)

Ja sam otkrila genijalnu motivaciju. SS Maruševec.

kod mog niš ne pali, ocjene katastrofa, a što je najgore (ili najbolje) emocionalno se skroz ustabilio, nije naporan, sve se lijepo dogovorimo - i onda - niš!

Da, ni kod mog ništa ne pali, na komp naravno smije kad je zadaća gotova i naučeno. Ali to ne znači da će se on koncentrirati i odraditi to u razumnom vremenu... Ja ga većinu gradiva ispitujem, tako da nemože reći da je naučio, a nije. Čitanje naglas odbija kategorički, iako vidi da sestra koja tako uči bude puno prije gotova i postiže bolje rezultate, nju nemam potrebe provjeravati. On jasno i glasno kaže da mu se neda... Preko tjedna gotovo ne stignu učiti nove lekcije, osim možda nešto kratkoga, napišu zadaću, ponove već naučeno gradivo, ako je kroz dan-dva ispit fokusiraju se na to.

Citiraj:

---

Bubica prvotno napisa

kod mog niš ne pali, ocjene katastrofa, a što je najgore (ili najbolje) emocionalno se skroz ustabilio, nije naporan, sve se lijepo dogovorimo - i onda - niš!

---

hoćeš reći da se ne dogovorite ništa, odnosno da se on ne drži dogovora. ako je tako - poznato mi je. :balon:

pa sam izvukla as iz rukava, tj. srednju adventističku školu s pravom javnosti i internatom, i vegetarijanskom prehranom na meniju đačkog doma/internata na vrh brda kraj Varaždina. znači ukoliko se sportska prognoza nastavi, gospodin će konvertitat s katoličanstva na adventizam ili kako se to već zove i to odma poslije blagdana. s tim da ja to uistinu i mislim, dakle nije prazna prijetnja; predradnje, tj. prikupljanje informacija sam već odradila. a njemu sam rekla da je kočija iz Maruševca već krenula :voodoo::ulje:

:lol: na vrhu kod varaždina, ajme meni :lol:
a pitala sam se šta ti je to SS Maruševac.

:lol:
Baš sam pokušavala pohvatat što je s tom SŠ Maruševac.
Nadala sam se da je to njegova sadašnja škola koja ga tako dobro motivira da nema potrebe doma o motivaciji uopće razmišljat :lool:

Je vertex, moš mislit.

Cvijeto, preuređeni dvorac na brdu. A znaš kak su ti dvorci na sjeveru domovine, onak, na vrh brda daleko od sela, da običan puk ne smeta vlastelinu.

:lol:Marta

marta, bome ti si stvarno stroga.:scared: stvarno se ne zezas?

cvijeta, pa tako si nekako i ja mislim, ali ipak ponekda pomislim da li je to ok ili nije.
petrlin, razumijem tvoju situaciju, ali ti se svejedno i dalje divim. :naklon:

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

gospodin će konvertitat s katoličanstva na adventizam ili kako se to već zove i to odma poslije blagdana.

---

ovo mi je vrh :lool:

moj je super u školi, al mu se isto znam zaprijetiti sa gimnazijom u pazinu. s pripadajućim internatom.
al ja sam cvijeta, pa mu je reakcija otprilke ovakva - :lol:
a marta je marta. :scared:

evo i seni se prepala :lool:

ina niz.

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

cvijeta, pa tako si nekako i ja mislim, ali ipak ponekda pomislim da li je to ok ili nije.

---

ja ga recimo volim ispitati. ne sve, al ono što me zanima, povijest, zemljopis, hrvatski i tako. da malo i ja ponovim. recimo, tehnički ga nikad ne ispitam. a i on to uglavnom voli. koji put tako i uči, ja čitam iz knjige, postavljam pitanja, a on odgovara.

sve je to ništa, naravno, 20 minuta prije testa. al on ima stvarno sreće da strašno brzo pamti i uči. i, lako se koncentrira. plus, nije mu svejedno kakvu će ocjenu dobiti, a to samo iz jednog razloga - jer mu je takav razred. on, kakav je, povodljiv, da nije upao u tako štreberski razred, sigurno bi bila drugačija priča.

cvijeta :-P
dobro da ja ne moram prijetiti, jer mislim da bi moja kce reagirala kao tvoj sin :lol:
ona bi mi samo rekla: pa ti bi odmah uvenula da ja odleprsam u kakav internat.

Ja to sve kroz šalu. :)
Al ne zezam se uopće. Dosta mi je više tih laži i muljanja, idi bratemili, laži negdje drugdje.

eh marta, kuzim, to je vjerojatno zaguljeno...
da li si razmisljala o jednom polugodistu razmijene?
ne znam koliko ti je star sin, te da li bi ga to zanimalo.

a zasto mislis da bi ta skola kod varazdina rijesila probleme?

Citiraj:

---

seni prvotno napisa

eh marta, kuzim, to je vjerojatno zaguljeno...
da li si razmisljala o jednom polugodistu razmijene?
ne znam koliko ti je star sin, te da li bi ga to zanimalo.

a zasto mislis da bi ta skola kod varazdina rijesila probleme?

---

rijesila bi njezine probleme.
ne bi ih gledala svaki dan. :)

cvijeta, gmnazija u Pazinu je katolicka , zar ne?
puntica je tamo isla , pa ti moze dati info iz prve ruke.

e, marta moja, lijepo sam ti rekla da ga odmah u Bakar posaljes. :D
( iako, poznavajuci tebe i njega , sigurno nije tako alarmantno. :P)

Citiraj:

---

marta prvotno napisa

Ja to sve kroz šalu. :)
Al ne zezam se uopće. Dosta mi je više tih laži i muljanja, idi bratemili, laži negdje drugdje.

---

Pa baš tako treba. Ako ne shvate na vrijeme, život će ih naučiti na teži način.

Imala sam i ja svoj trenutak drame... prije koju godinu, negdje u 4.razredu. Moj mlađi nije baš lagao, ne meni, ali je često zavaravao sam sebe da zna bolje nego su pokazivale ocjene.

Pa sam u jednom trenutku pukla i rekla mu (kako bih učinila nekom odraslom) točno što mislim i kako će mu izgledati život ne bude li učio (imamo par lokalaca koji se vucaraju kvartom). Nije to bila nikakva prijetnja, nego iznošenje činjeničnog stanja. Pitanje nakon toga je glasilo: gdje ti sebe vidiš kao odraslog? A onda: kako to misliš postići? I kraj priče. Zamislio se... Nije se promijenilo puno u step funkciji, ali je bolje. Tu i tamo se zaboravi pa donese svakakve ocjene, ali sad točno zna što treba učiniti u tom slučaju.

:lol:

ali moj zna da bi to bile prazne prijetnje...

ja ne znam kakav j emoj specijalac, ali moš mislit da bi se moj zamislio i promijenio nakon jednog spominjanja kvartovskih lokalaca...

prijetim ja i bauštelom i konobarenjem, pa prestanem prijetiti jer "je to tvoj život, ja sam svoju školu završila" pa opet sve u krug...

A, moj se kao odrasli vidi kao odvjetnik, samo kad izmisli kako se to postaje bez završenog fakulteta :)

Marta, ako ti zagorski adventisti imaju i neki ženski odjel na kakvom brdu preko puta, javi da znam :mrgreen: . Nama nije daleko...samo ne znam kako bi s tim silnim povrćem.

To ti je muska i zenska skola. :mrgreen:

Iz cipela mame jedne dame od 17 i pol mogu vam samo svima reći onu staru narodnu: "Strpljen-spašen". Saberu se nakon nekog vremena, postane im stalo i jednostavno od jednom u kući imate lucidno biće koje razmišlja o svojoj budućnosti, sjedne nad knjigu i uči čak i onda kad nije jaaaako neophodno. A sa strane gledano to je predivan prizor nakon godina i godina borbe :-).

Nego, što ćemo nakon 18? I nakon toga su djeca, a mi njihovi roditelji. Hoće li se otvoriti neki dio za nas roditelje punoljetne "dječice" pa da tamo dočekujemo i unučad :mrgreen:??

Nisam našla neku zasebu temu pa se nadovezujem na ovu da ne otvaram novu.
Zanima me ima li tko iskustva s radionicama tipa trening učenja ili kako kvalitetnije učiti..konkretnije https://www.hotkod.hr/Home/CouponDet...g_3F1446014547


Htjela bih time pomoći svojoj friškoj srednjoškolki, a vidim da je i ona zainteresirana jer su imali od strane školske psihologinje kratko predavanje pa si je bilježila te upute i primjenjuje ih. Vjerujem da bi joj dobro došlo još znanja na tu temu no nitko iz moje bliže okoline nema iskustva sa takvim radionicama pa da vidim da nije bacanje vremena i novaca.

Sigurno je koriano, ali nema tu puno filozofije - treba vidjeti kakav joj je tip ucenja najefikasniji (audit., vizual., kinest.) i kakve joj bilješke pomažu (ment.mapa tipa razgranate hobotnice ili čiste natuknice po crticama).

Nekima paše ispisivati i pitanja dok uče.

Citiraj:

---

mim prvotno napisa

Iz cipela mame jedne dame od 17 i pol mogu vam samo svima reći onu staru narodnu: "Strpljen-spašen". Saberu se nakon nekog vremena, postane im stalo i jednostavno od jednom u kući imate lucidno biće koje razmišlja o svojoj budućnosti, sjedne nad knjigu i uči čak i onda kad nije jaaaako neophodno. A sa strane gledano to je predivan prizor nakon godina i godina borbe :-).

---

iz cipela mame jednog mladca od 17 i pol, mogu samo potpisati mim
dodje iz guzice u glavu svima, pa makar u 3. srednje :coffee: :klap:

Ja moram pohvaliti svog osmaša (mlađe dijete - uvijek je bio ležeran što se tiče učenja). Ove školske godine ide mu sasvim dobro i bez pretjeranih roditeljskih intervencija.

Stariji se privikava na srednju školu, pa ima svega (on nije bio naviknut na trojke) ali dok ga vidim da doma savjesno uči i piše zadaće svaki dan, ne pada mi na pamet brinuti oko uspjeha. Ocjene će se popraviti kad otkrije što točno svaki pojedini profesor traži. Sve u svemu - nismo mi nezadovoljni, ali on nije pretjerano sretan ako dobije 3 iz štajaznam povijesti.

ako upišu srednju, iz cipela mame jedne neviđene lijenčine koji bi već sad bio odličan odvjetnik. beduinu bi pijesak prodao. a mentalno se još sprema za jače učenje u petom razredu. sada je šesti.

Ma, meni je bubicu u uho stavila njihova školska pedagoginja kad im je držala radionicu kako učiti i vidim da kćer primjenjuje većinu od tih savjeta i da joj se svidio taj pristup.S druge strane još od osnovne vuče blokade kod pismenih ispita a pročitala sam da im između ostalog na tim radionicama pomažu riješiti i takve stvari. Ovako napamet, čini mi se kao jako dobra stvar i ako to zaista je ono što pišu, mogla bi imati velike koristi od toga. Nek vidi kako si makimalno može povećati učinkovitost a smanjiti vrijeme učenja-ako od toga bude vidjela rezultate odlično. No kako sam ja štreber :D volim se raspitati malo da vidim iskustva drugih.

I mi smo u fazi kampanjskog učenja, i poprilično neefektivnog... i naravno, sad kad bi trebale ocjene biti odlične kao do sada, imamo problem... a upis u srednju nam slijedi...

S obzirom da sam ja cijeli život kampanjac (no uspješno sam završila svoje visoke škole...), svjesna sam da koliko god to u nekim trenucima i nije tako loše, nosi sa sobom više problema i odnosi živaca ... Kako da joj pomognem? Ili - kako da sebi pomognem?
(Ima li nade da neće postati kao ja?! :fige: )

Citiraj:

---

Vrijeska prvotno napisa

I mi smo u fazi kampanjskog učenja, i poprilično neefektivnog... i naravno, sad kad bi trebale ocjene biti odlične kao do sada, imamo problem... a upis u srednju nam slijedi...

S obzirom da sam ja cijeli život kampanjac (no uspješno sam završila svoje visoke škole...), svjesna sam da koliko god to u nekim trenucima i nije tako loše, nosi sa sobom više problema i odnosi živaca ... Kako da joj pomognem? Ili - kako da sebi pomognem?
(Ima li nade da neće postati kao ja?! :fige: )

---

Nema ti druge nego iskoristiti savjet koji si stavila na onaj drugi topic (o odgodi škole za dijete s poteškoćama) - jedini ti je spas apelirati na djetetova očekivanja. Ništa drugo. Dobro si nanjušila što najbolje pali i to zaista jest tako.

Tvoj je posao djetetu osvijestiti posljedice koje će dugoročno imati ako nastavi s (ne)radom. Nije dijete krivo što se našlo u takvoj situaciji, jer sustav je takav da bistrima omogućava upravo ovaj kampanjski način učenja.

Ja sam godinama kontrolirala kod svoje djece ne toliko ocjene koliko razinu znanja, ali nažalost, za upis u srednju školu gledaju se upravo ocjene i ništa drugo.

Djetetu pokaži već sada kako izgledaju upisi. Treba znati da srednja škola nije samo produžetak osnovne (jer zaista nije) i da je rupe u znanju teško teeeeško pokrpati. Nažalost, nećeš imati puno pomoći od osoblja OŠ koje (uz časne iznimke) upravo podržava taj kampanjski način rada, barem je takvo moje iskustvo.

Nama je glavu spasila glazbena škola, ne zato jer su djeca tamo naučila svirati, nego zato jer su osvijestili da je za rezultate nužan kontinuirani rad. Eh, sad, kako da to primijeniš na svoje dijete - nemam ti pojma...

Moj mlađi nije bio za upis u elitne gimnazije (ima teškoće čitanja koje su prilično dobro sanirane, ali i dalje vidljive i to će ga pratiti i dalje). Odabrao si je tehničku školu i ja sad s veseljem gledam kako je procvjetao u atmosferi koja ga motivira. Sad više nije problem napisati elaborat od 1500 riječi (doduše, povremeno zove u pomoć, ali nije to pomoć u smislu "napravi mi ti" nego je pomoć savjetom - kako nešto učiniti). Dobro je. Kod odabira srednje škole savjetovali smo se sa stručnjacima (HZZ - profesionalna orijentacija + Suvag, gdje je i inače hodočastio). Ja u startu nisam baš bila oduševljena odabirom strukovne škole, više sam bila za opću gimnaziju nakon koje se može birati širi spekatar zanimanja, ali me savjetnica u HZZ prizemljila kad je rekla da u slučaju da dijete ne nastavi školu s ovim ima kruh u rukama, a s gimnazijom nema... ). Ne znam kako će ići dalje, ali više ne moram drečati "napiši zadaću" i slično. Motivacija je najbitnija stvar.

Slažem se s tobom da je sad pravi trenutak za upregnuti sve sile, ali to ćeš djetetu morati osvijestiti sama. Probaj početi priču o odabiru srednjih škola, pogledajte zajedno koliki je bodovni prag i koji su predmeti važni za upis... Imate vremena, sve je to još na vrijeme, ali dijete mora SAMOSTALNO to shvatiti, inače ne može razumjeti tvoju paniku i pritisak, pa ćeš imati kontraefekte...

I kod nas isti problem.
Kampanjac koji je totalno nemotiviran. Uci u zadnji tren i samo koliko mora. Trojka mu je "kraljevska ocjena". Ne pale ni kazne ni nagrade. Njemu je svejedno da li ce dobiti 2 ili 5. Glavno da nije 1.
Ako mu ne visim nad glavom totalno se raspusti,a ako ga pritiscem on kaze moja skola-moja briga.
Sedmi je razred i nema pojma sta ce dalje upisati. Nekako mislim da bi bilo lakse kad bi imao neki cilj,odnosno kad bi znao koju ce srednju.
Ja moram biti babaroga da bi se on pokrenuo jer ako ga pustim da sam uci koliko misli da je potrebno... to ne bude dobro. Isprobano.
Uglavnom,savjet nemam,samo se zalim :-)

Kampanjci ostaju kampanjci.

Ovaj moj spominjani, na kraju nije morao konvertirati, al ništa se nije promijenilo. Sad je 3. razred. Svake godine u prva dva mjeseca nakupi jedinice, koje onda ispravlja pa dobiva nove, pa ispravlja i tako do kraja godine. Čim uleti prva, više ne može raditi ono što ga najviše veseli, al ni u tri godine nije otkrio koliko mora naučiti za 2. Pa vjerujem da niti neće. Šta će taj nakon matematičke gimnazije (koju je upisao na vlastito inzistiranje) to samo nebesa znaju....

Ja razumijem kampanjce jer sam i sama bila takva :mrgreen:
Ali bojim se da nece moci upisati zeljenu srednju pa ce mu biti zao.
To se meni dogodilo,pa sam upisala nesto sasvim deseto,samo da upisem.
Posao mi je ok,dobro placen. Ali me ne ispunjava,niti malo.
Vec sama sebi idem na zivce s tom njegovom skolom!
Sta da ga pustim da pliva i nadam se da se nece utopiti?

Ako ga pustiš, možda će plivat, a možda se utopi. Ne ovisi o tebi.

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Moj mlađi nije bio za upis u elitne gimnazije (ima teškoće čitanja koje su prilično dobro sanirane, ali i dalje vidljive i to će ga pratiti i dalje). Odabrao si je tehničku školu i ja sad s veseljem gledam kako je procvjetao u atmosferi koja ga motivira. Sad više nije problem napisati elaborat od 1500 riječi (doduše, povremeno zove u pomoć, ali nije to pomoć u smislu "napravi mi ti" nego je pomoć savjetom - kako nešto učiniti). Dobro je. Kod odabira srednje škole savjetovali smo se sa stručnjacima (HZZ - profesionalna orijentacija + Suvag, gdje je i inače hodočastio). Ja u startu nisam baš bila oduševljena odabirom strukovne škole, više sam bila za opću gimnaziju nakon koje se može birati širi spekatar zanimanja, ali me savjetnica u HZZ prizemljila kad je rekla da u slučaju da dijete ne nastavi školu s ovim ima kruh u rukama, a s gimnazijom nema... ). Ne znam kako će ići dalje, ali više ne moram drečati "napiši zadaću" i slično. Motivacija je najbitnija stvar.

---

Nemaš pojma kako mi je drago da je ispalo upravo onako kako treba biti :-D.

Jel se sjećaš s koliko skepse i otpora si primila tu njegovu ideju da upiše tu školu, a mi smo te uvjeravale (sjećam se barem sebe :mrgreen:) da ga trebaš pustiti da je možda upravo to njegov put? Bravo za E. :klap:

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

Nemaš pojma kako mi je drago da je ispalo upravo onako kako treba biti :-D.

Jel se sjećaš s koliko skepse i otpora si primila tu njegovu ideju da upiše tu školu, a mi smo te uvjeravale (sjećam se barem sebe :mrgreen:) da ga trebaš pustiti da je možda upravo to njegov put? Bravo za E. :klap:

---

Eh, čuj, bilo je tu kojekakvih međufaza i natezanja... Moj sin je imao svoje uvjete (nije htio u gimnaziju), a mm i ja naše uvjete (iako ima papire o posebnom obliku školovanja, mi smo tražili da ima dovoljan broj bodova da se upiše u što kvalitetniji smjer samo na temelju bodova, bez tih papira o IP i preporuke HZZa, s kojima je moguć upis "poprečki" preko Gradskog ureda). Imali smo za to debele razloge, jer ništa ne znači upisati se s papirima, ako nisi u stanju kasnije pratiti nastavu jer ti fali predznanje iz štajaznam matematike, fizike, engleskog...ili ti je to preteško.

Na kraju je imao pristojno visok prosjek iz OŠ. U razredu ima učenika koji su se redovno upisali s više bodova, ali i onih s manje - negdje je u sredini. Kako sad stvari stoje, adaptacija na školu ide dobro. Ima svakakvih ocjena, ali sve u rok službe - prvo polugodište je vrijeme "testiranja" profesora i učenje njihovih regula. Dobro se moj sin snašao i vidim da mu je tamo ugodno. A da je poslušao mene i upisao opću gimnaziju, ne kažem da bi mu bilo loše, ali to neću doznati. Sad mi više nije ni bitno.

Ima na Courseri jedan besplatan on line tečaj o tome kako učiti, traje par tjedana, svaki tjedan mu se treba posvetiti sat i pol do dva (jedan dan). Jako korisno za sebe, ali posebno za roditelje djece školaraca.
Evo tu, https://www.coursera.org/learn/learn...-learn#ratings
Velike preporuke!

Pazite da se ne navučete na Courseru :)