Potpisujem ovo za ŠKOLSKE priredbe, vrtićke su mi bile odlične i emotivne, škola je druga priča.... Sigurno to ne vrijedi za svaku školu i svaki vrtić, ali vrijedi za naše.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Printable View
Potpisujem ovo za ŠKOLSKE priredbe, vrtićke su mi bile odlične i emotivne, škola je druga priča.... Sigurno to ne vrijedi za svaku školu i svaki vrtić, ali vrijedi za naše.Citiraj:
Mima prvotno napisa
O da, suze su obavezno u očima, ponekad krenu, ponekad ih uspijem zadržati... Na priredbama u Maloj školi, pa na školskim ( sjećam se jedne za Majčin dan - ja sjedim u prvom redu, sva dječica na 2 m ispred mene, a ja se borim sa suzama ), nastupi s folklorom, Prva pričest, natjecanja u kick boxingu, a sad najfriškije čestitka koju su mm i meni napisali povodom naših rođendana... Sve u svemu, da, cmoljim u svim prigodama!
ja nit ne idem na školske, beat that :mrgreen:
kao niti j. od početka školovanja nismo bili niti na jednoj. kaže j da to samo ove cure koje plešu ritmiku sudjeluju.
nisam plakala kad sam ih rodila, ali sve sam nadoknadila u vrtiću - jecala na sve 'da imam čarobni štapić' odgovore, jedva sklepala tri rečenice kada je svaki roditelj bio pozvan nešto reći (inače meljem puno i organizirano), i tako
sjećam se svoje završne u vrtiću, sa velikom slikom druga tita naslonjenom na žičanu ogradu vrtića
sad slijedi prvi dan škole, moram se skulirati
Ja sam rodila pred deset dana drugo dijete. Dva sata nakon poroda u rađaoni sa mnom je bio muž, osim samog kraja kad je otišao na odjel da me tamo dočeka. To neko vrijeme sam bila sama i plakala sam kao nikad - od sreće što je sve dobro prošlo, što imamo zdravo dijete i familiju na okupu.
ma kod nas je 4 razred specifični,
odlazak od drage učiteljice,
prelazak u drugu školu,
cijepanje razreda na dva dijela,
muka mi je
Ana, čestitam! :-DCitiraj:
Ana i mamino zlato prvotno napisa
Placem...ne bas da ridam, ali oci pune suza, od ponosa, od ganuca, od ljubavi...uh. Jedva cekam ovogodisnju predstavu :heart:
joj mi imamo završnu priredbu iduću srijeduCitiraj:
studena prvotno napisa
ja već od početka ove školske godine plačem za našom učiteljicom
mislim da ću se rasplakati kako ljuta godina
joj, meni jeCitiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Meni i mužu je sin prije prve priredbe u 1. razredu rekao: "Sad tamo na priredbi, nemojte bit onako... smijat se jako i govorit 'jaaaao kako su slatki' i cerekat se i pljeskat ko blesavi. Budite... onako normalni."
Naravno da cmoljim ali pazim da se ne vidi., štaću :luda mater:
Ne sjecam se suza s tih vrtickih, ali javim se sutra. Sjecam se da sam plakala kad je imala zavrsnu na ritmici prije 2 godine. A inace cvilim na svasta. Na neke njene stare snimke, glupe filmove. Ali uspjela sam zaplakati i na Manu Chao koncertu. Cudakinja
ja nisam bas placljivi tip
prve suze su me iznenadile kad mi je starije dijete prvi put ostalo u vrticu, 3 godine je imao
na prilagodbi, na 2 sata, samo se okrenuo i veselo otrcao u grupu
a meni knedla u grlu, gutam suze
i mislim si wtf, sta je ovo??:-o
priredbe, posebno vrticke, su mi uvijek bile dirljive, tako su slatki
ali ne sjecam se da sam plakala, vise bila ganuta, ponosna kako su vec veliki
zavrsna priredba u vrticu, prije polaska u skolu, e tu sam suzu pustila
i tete su brisale oci, a i roditelji
to je stvarno emotivno
mi smo jučer imali jednu internu priredbu, samo naš razred i samo naša učiteljica u njihovoj učionici.
bilo je jako emotivno. nas par je i ridalo :mrgreen:
divna je naša učiteljica i užasna je nepravda što ju ne može imati baš svako dijete :heart:
podnosim izveštaj:
dala sam si zadatak da snimam, ali opet sam plakala, i đuskala kad su đuskali i smejala se i sve
kad god sam pogledala oko sebe neka mama je brisala oči :heart:
E, vidiš, vjerojatno bi i meni bilo lakše da pogledam oko sebe i vidim druge uplakane, ali ja se nikad ne usudim u ikoga pogledati da me ne vide onakvu izobličenu.
Uf, koliko mi je sad lakše kad vidim koliko nas je :)
bome plačem
a ko ne bi plakao
ona majušna stvorenja, s onim obraščićima i ručicama i ozbiljnih lica
ma moraš se rasplakati
i ti dječji glasovi, pa skupa pjevaju, ajme ljepote i ganuća i svega...
Ja bi dodala da plačem i na utakmicama.
E da, Wimbledon 2001 ridala, još uvijek zasuzim kad se tog meča sjetim.
ja sam ga gledala sama doma pa me nije stid, ali sjećam se priča da su ljudi ridali po birtijama pa ako to nije za sramotiti se nije ni na završnoj priredbi :)
večeras je završna na baletu
još to da preživim, onda sam mirna do 1. septembra
joooj, dva puta sam plakala kad je sport u pitanju. wimbledon, koji sam ipak najemotivnije doživjela (možda i zato jer sam pol meča gledala s j na cici, da me ne ometa, non stop je bio na cici lol ), i OI barcelona 1992 - košarka, finale. nogomet - francuska, to je bila teška euforija, al nisam plakala.Citiraj:
Kosjenka prvotno napisa
treći put danas, kad pobjedimo brazil. :mrgreen:
ja ne plačem u sportu,
ali kad su djeca u pitanju...
i neki filmovi su mi koma,
moji su doma u čudu
ali ja ridam na poruku u boci
i ti kao da neću dočekati sutrašnji dan
Nogomet me toliko ne dojmi, mislim ne plačem toliko zbog nogometa.
Ali sve rukometne medalje sam oplakala.
Na nogomet ne plačem,a ni na rukomet. Nekako mi se u tim sportovima čini da oni onako grupno dijele i sreću i tugu. Ali kad recimo gledam Filipovića u ringu..ajme. Jednom je izgubio,jecala sam..zvala sam mamu jer znam da i ona prati. I ona je jecala. Slično i kod pobjede reagiramo. :mrgreen:
meni u mozgu fali taj navijački deo, sport me ič ne tangira
dete mi nedavno u vrtiću saznalo za đokovića
a na filmove plačem, nekad ih baš ciljano pustim da se isplačem ako sam napeta ili u blokadi
Aaa filmovi...ako vidim da je film po istinitom događaju već pripremim papirnate ubruse :drama:
jooj, ja sam danas plakala od vrtića do posla. m danas zadnji dan ide u vrtić, danas potpisala ispisnicu. pozdravila se s tetama, kaže ona meni - nemojte da vam itko ikada kaže bilo što ružno o vašoj m, ona je jedna genijalna curica koja sve, ali baš sve može što god poželi. a ja nešto promrljala sad već povećom knedlom u grlu.
prolazim pored kuhinje, pozdravim kuharice, od kojih mi je jedna posebno draga jer em što najbolje kuha griz i polentu, još i strpljivo svaki ali baš svaki dan ujutro odgovori m na njeno pitanje koje svako, ali baš svako jutro postavi - teeetaa, što imamo danas za doručak, a što za ručak. a žena me zagrli. a ja u jecavi plač, i kažem sebi ma baš me briga, baš ću plakat, ne mogu, znate ono kad susprežete, a grlo me vać počelo baš boljeti.
eto tako. m je ove zadnje godine promijenila grupu, i, za razliku od prije, glupača ja što ju nsiam ranije preselila, imala je najnajdivnije tete ikad. ono kad pomisliš kakav bi sve odgajatelj u vrtiću trebao biti - e pa tako puta dva.
i moram im to i kako treba reći, samo radi toga ću doći u vrtić, jer ovo danas je bilo s tom namjerom, al blago nerazumljivo.
Cvijeta moja :love2:
Razumijem te u svakom napisanom retku. Pođi opet u vrtić. Takvi odgajatelji su pravo blago.
aaaaaaaaa cvijeta ja sad ridam dok čitam
juče na baletu nisam suzu pustila, ionako će ići verovatno i sledeće godine
ali taj vrtić, sledeći petak nam je zadnji dan, ne znam uopšte kako ću proći kroz ta vrata :cry:
do viđenja, vrijeme rastanka tu je
baš je bilo nam naj, naj, naj
sad zbogom vrtiću volim te, ali good bye
do viđenja, duga škola nas čeka
baš je bilo nam naj, naj, naj
sad zbogom vrtiću , volim te, ali good bye
ponesite sve ove dane, ples i radost, pjesme glas
al' sačuvajte u svom srcu, uspomenu na sve nas
ovu pjesmu, slušala sam 3 godine za redom i svaki put tulila čak i kad moji nisu bili predškolarci. tulila sam i doma dok su ju pjevali pjevuckanja radi.
inače, ovu drugu kiticu pjevaju tete, a ove godine pjevali su je klinci koji ostaju u vrtiću-pa sad ti ostani normalan.
ovo mi je tjedan plakanja..plakala sam na rastanku s tetama starije kćeri jer odlazi u školu. Taj isti dan saznam da mi mlađa kćer mijenja grupu i tete...možete si samo zamisliti kako mi je bilo, kao grom iz vedra neba, a suze teku same od sebe...:( Plakala sam u školi nakon završne priredbe učenika, plakala sam jučer nakon dobivenog poklona jedne mame...samoj sebi sam rekla da jedva čekam da završi ovaj tjedan i svi mogući rastanci...
imam sreću što mi moja djeca nisu imala završnu priredbu u vrtiću jer bih vjerojatno ridala!! i ovako mi je bilo dovoljno teško...
evo nastavak...Citiraj:
Boxica prvotno napisa
jutros sam se probudila u 7, a svi moji još spavaju...
počela sam čitati Elin godišnjak koji je jučer donijela iz škole i počela tuliti...
došlo mi iz guzice u glavu da je prvi razred gotov...neću se ni okrenuti, a već će biti osmi u igri...ajmeeeeeeeeeeeeeeee
Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Ja nisam od onih koji plaču, ja sam taf. Tek toliko da se zna.
Osim što su mi sad krenule suze na ovaj post i što me Davina rastuli, i tako još poneko ponekad ovdje.
Suze mi često krenu na situacije s djecom iako se ne pekmezim na djecu, niti sam jedna od onih što skače oko tuđih kolica, dapače, zapravo sam nezainteresirana. Ali me situacije nepravde ili emocija s klincima uvijek dirnu i rastule.
Zapravo često suzim. Nikad na sport. Ali suzila sam na pressicu od Linića od muke kakvi su to svi oni idioti. Znala sam tuliti i na rezultate izbora. Plakala sam prekjučer kad mi komp nije 4 sata mogao naći mrežu, a ja trebala poslati hitne mailove..
I tako...
Ali inače sam taf. 8-)
Ja ne plačem. Budem sretna, ganuta i sve to ali nisam od onih koji plaču.
Uff, plačem li? Eh, to je dobro pitanje :mrgreen:
Ja nekad osobno nesvjesno zaplačem, tek toliko, drago mi je vidjeti djecu kako se druže, kako su se potrudili za nešto i tako. :-) Pa dakle, kad sam na nastupu svoga djeteta, čim me neka žena blizu značajno pogleda, znam da je vrijeme da se smirim :mrgreen:
Pošto V. završava 4. razred sad, imali smo završni roditeljski sastanak, svi su glumili, učiteljica je dobila i sliku...Okej, pa mislim ko tu ne bi bar suzu pustio? 8-)
Iskreno, nemam pojma, nekad. Pa svako nekad plače :lol:
Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
Nismo ni krenuli u vrtić... već cmoljim na ovo...