Sreća_83 prvotno napisa
Potpisujem. Uopće je blagoslov imati voljenog muškarca i obrnuto. :) Ne mogu zamisliti u kakvom psihičkom stanju bih bila (jako sam krhka) da ga nemam, a kamoli onda ni jedno dijete. Sreća ipak vodi u odnosu na tugu. Bila bih jako bezobrazna i naprasna kad ne bih bila zahvalna. Jedna riječ, a čini čuda. Daje mir...
Evo, sjećam se sad moje braće, imaju preko 35 godina, a voljenu nemaju. Srce me boli, ali dotući će me, ako još i o tome idem razmišljati. Blagoslovljena sam sa milijun blagoslova i hvala Bogu na tome, naročito pri tome mislim što moja obitelj i ja možemo: vidjeti, čuti, mirisati, disati, hodati, trčati, njušiti, osluškivati... bezbroj toga.