Pa da svakom njegovo;-) i peremo ruke u igri kad joj se neda tj. Sve radimo u igri. Eto. Al dosta o meni,nije tema.
Printable View
Pa da svakom njegovo;-) i peremo ruke u igri kad joj se neda tj. Sve radimo u igri. Eto. Al dosta o meni,nije tema.
Pa dobro, baš se jedenje pred televizorom povezuje sa pretilošću, jer da se jede nesvjesno pa se pojede previše - normalno da to ne radi dijete, ali se možda stvori loša navika.
pa je tema
kako nije
jer si one koji sjede za stolom i jedu okarakterizirala kao one kojima se ne da baviti djecom
ti se baviš, ali na potpuno pogrešan način
Cvijeto, jest, loše je
to što mnogi tako rade, ne umanjuje "lošost"
dijete (odrasli) žvače i guta, gotovo potpuno nesvjestan hrane koju unosi u sebe
pogotovo klinci koji u crtiće vrlo često bulje kao hipnotizirani
roditelj ima jedan cilj: sito dijete
uz crtiće to i dobije
ali dijete nema pojma ni što ni koliko jede
usostalom, što ću ja objašnjavati, nisam se nikada osobno bavila time
pa stotine su istraživanja provedena na tu temu
i nijedno nije pokazalo benevolentan stav
Još uvijek nerazumije zašto je takvo jelo loše, jel problem u crtiću,slikovnici ili bilo kojoj atmosferi ugodnoj za dijete a da nije šutnja za stolom. Moje dijete itekak zna šta jede,nije pretila,baš je taman. Možda i jesam izabrala lakši put
Isto izabiremtzv lakši put u gotovo svemu.
Pa da,tak mislim da oni koje sam vidla uživo da im se ne bavis djecom .
Hoću reći,bedasto mi da se neko prepozna na temelju par rečenica, ja govorim o ljudima koje znam. I totalno mi ružno vidjet kak roditelji fino papaju, a djeca oš_oš, neš-neš. I tak oduvijek. Pa onda kupupuje po preporuci pedijatra razne pripravke za apetit. Ma datj, kaj je to bolje neg dijete bar malo animirat?!
miffy, zatvorila si oči i uši za sve osim za vlastiti izbor
tako da nema smisla
sretno vam bilo!
evo, dvoje vrsnih (domaćih) stručnjaka:
http://www.djecjivrtic-ivanic.hr/med...NE_JEDENJA.pdf
Problem je i to velik.Citiraj:
miffy34 prvotno napisa
Djecu treba od početka dohrane navikavati da se ne radi ništa drugo kad se jede. Jelo je ne samo snabdijevanje organizma hranom, nego i društvena navika - oblik ceremonije. Puno je lakše od prvog dana učiti dijete "kako treba" nego kasnije ispravljati krive Drine. Ako jedu pred televizorom ili uz igračke, djeca ne nauče prepoznavati signale tijela (sitost, ali ni glad) i kasnije imaju problema ili sa pothranjenošću ili još češće s pretilošću. Dakle - treba korigirati SVOJE navike (kaže osoba koja je pola života živjela sama i jela pred televizorom, pa s tim prestala najprije u trudnoći zbog nekontroliranog debljanja, a onda posljedično i uz djecu).
Ima i sasvim praktičnih razloga - dijete treba naučiti da jede uvijek na istom mjestu (za stolom) i tamo je lakše počistiti za njim, pogotovo kad krene samostalno jesti.
Apsolutno je neprihvatljivo trčati okolo za djetetom s tanjurom ili tražiti gdje su mu usta dok ono bulji u televizor. Osim toga, televizija u ranoj dobi je jako loša navika, čak i bez obzira na hranu, a u kombinaciji s hranom još i gore.
Mi nikad nismo uspjeli u potpunosti iskorijeniti vlastitu naviku jedenja u dnevnom boravku, ali smo to ograničili isključivo na voćni popodenvni međuobrok. Ostalo se sve servira i jede u kuhinji.
U svemu potpisujem Apri (ipak sam njena škola dohrane, hahaha) i ostale cure koje su pisale o papanju pred ekranom, o vrsti hrane, načinu hranjenja itd..
Opet, želim naglasiti, ne zbog miffy, već zbog neiskusnih roditelja koji će ovo čitati, da hranjenje, odnosno animiranje kompjuterom ili TV-om smatram izuzetno lošom i opasnom navikom. Točnije, općenito ih smatram lošom navikom, pogotovo kod djece ispod 3 godine.
Pišem iz pozicije mame djeteta koje je izuzetno dobro prihvatilo dohranu i kasnije prehranu, bez animacije, većinom samohranjenjem, a danas jede sve. Ovo naglašavam ne da se hvalim, nego da napomenem kako nemam to frustrirajuće iskustvo nejedućeg djeteta pa sam time ograničena u savjetima.
No, s obzirom da sam dugo pratila teme dohrane i probleme nejedača, dodala bih sljedeće:
- 14 mjeseci je još uvijek vrlo rana dob za stjecanje navika oko hranjenja. Ja bih na tvom mjestu bila konzistentna i uporna, davala bih komadiće pa i cijele komadiće mekanog voća i povrća, neka odbija, neka gnječi, neka baca...naravno, sve u granicama igre za stolom, odnosno hranilicom.
Možda u ranim danima kao beba to nije radila u dovoljnoj mjeri ili joj treba dulje, ali mislim da svako dijete hranu treba upoznati i kroz dodir, gnječenje, lizanje, razmazivanje, bacanje, okus, miris... To je upoznavanje sa svijetom hrane, oni još ne razumiju koja je jedina svrha hrane, stavljanje u usta njima je to jedno od načina ponašanja s hranom. Neka hrana bude zanimljiva, vremenom će shvatiti da je njena funkcija samo stavljanje u usta :), samo budi strpljiva i uporna s nuđenjem.
- njihove navike, okusi i ono što vole/ne vole, od najranije se dobi pa godinama kasnije...stalno mijenjaju.
Moja curka je najprije jela sve, onda godinu dana (u drugoj godini života) nije uopće htjela jesti meso i ribu. Nismo dramili, davali smo više ostaloga, npr. jaja i mahuna koje obožava... Onda je odjednom ponovo projela meso s neskrivenim obožavanjem, sad ponekad zna zanemariti ostalu hranu na tanjuru jer se ubija u mesu. Ribu isto jede, ali ne kao meso.
U ranim danima se davila u brokuli, komadima brokule, sad je neće.... Jogurte je isto masu jela, sad već neko vrijeme nema potrebu za njima. To je normalno, sjećam se i sebe u djetinjstvu, obožavala sam sirov pardajz jesti ko jabuku pa ga kasnije nisam više podnosila.
Ima tu mama koje su imale velike probleme s dohranom i prehranom, i s količinama i sa vrstom namirnica. Nekima se to popravilo vremenom, jednostavno se dijete promjenilo.
Ali ono što smatram važnim, a to su mnoge cure spomenule, je primjer. Ako se jede ispred TV-a, onda će i dijete to usvojiti kao naviku. Ako doma ima čokolina, smokija i sličnih vrećica, djetetu će to postati normalno. Ako roditelji ne jedu povrće i voće, zašto bi dijete?
I za kraj, djeca vole jesti s roditeljima, u društvu. Onda im stvarno ne treba animacija, onda gledaju, pamte, kopiraju...od onoga što se jede do kako se jede. Zato što češće jedite i vi s njima, pa makar stavili narezanu jabuku na stol i krenuli grickati. Vremenom će i oni uzeti komadić jer žele biti kao vi.
Sretno, Enolee, ići će to na bolje vremenom.
ja nikome... ni gostima, ni bogu-ocu, ne dopuštam da jede u boravku
tko bi onda trebao čistiti mrvice po tepihu i trosjedu
ili, ne daj bože, da se nešto prospe i ulijepi
pa kupili smo garnituru da traje do kraja života
ma kakva šutnja za stolom.Citiraj:
miffy34 prvotno napisa
zajednički obroci za stolom su baš bitni između ostaloga i zato jer se ne šuti. nego priča. a što su djeca starija, vjeruj mi, takvih prilika je sve manje i manje.
mislim, meni osobno je jako bitno da svi jedemo zajedno. i da jedemo - isto. i nerviraju me ti posebni obroci za djecu, kao sad će djeca jest pa ćemo mi. i nerviraju me i ti zbrljani obroci, kad se ne zna što je ručak, što je večera nego cijeli dan se nešto brljavi. to najčešće vidim kod ovih koji kakti jedu zdravo. pa dijete pojede malo voća, pa kuhanu brokulu, pa amarant, pa nikako pravi ručak i pravu večeru. i nikako da svi zajedno sjednu za stol.
al rekoh, ne znam, svašta nešto mene nervira, pa možda i pretjerujem :mrgreen:
mi smo od prvoga dana zajedno sjedili za stolom
prvo utroje, pa učetvoro
OBAVEZAN je barem jedan zajednički obrok u danu
jer jelo nije samo nutritivno zadovoljenje, već i ritual, druženje
za vrijeme obroka pretresemo događaje, radimo planove, i svađamo se i svašta nešto
ne znam zašto ljudi različito doživljavaju obroke u restoranu i doma?
pa se doma često jede nabrzaka i šuteći, a u restoranu se razgovara, pijucka... provodi ugodno vrijeme
dakle, meni je jako bitno da imamo zajednički obrok
e, sad... vrsta obroka... kod nas nije bilo teško postići da svi jedemo isto jer naša kuhinja i jest "bolnička" i dječja
ali vjerujem da oni koji inače doma jedu težu, začinjeniju, masniju, vaku naku hranu... ipak razdvajaju dječje od svojih obroka
i bolje je da je tako nego da djeca od 9 mjeseci jedu pohance i ... nemam pojma sad
apri, jel bar kokice uz utakmicu dozvoliš? :mrgreen:Citiraj:
apricot prvotno napisa
uuu, ja nisam tako stroga. jer mi je gušt na kauču poslije ručka jest sladoled i gledati finale wimbledona.
al ne mogu zamisliti na kauču jesti maneštru ili inćune i blitvu.
dozvolim
na tacni
velikoj
ali, samo voće, i nešto skroz suho
ja fakat nemam živaca ni snage za čišćenje
ni para za kupovanje novoga
a u prljavom živjeti ne mogu
Potpis i na Apri (oko najmanje jednog zajedničkog obroka dnevno i to za stolom) i na Cvijetu (jesti na kauču sladoled).
Meni je normalno da se obitelj prilagodi prehrani najmlađeg člana. Mi smo jeli pretežno lešade dok nije naš mlađi napunio tri godine, ali figa - taj se pokazao gurmanom, otkrio kod bake i dede grah i zelje, kobasice, pršut, kulen, zaseku .... malo pomalo. Danas imamo ograničenje na neku hranu - spomenute pohance, koliko se često smiju jesti (jednom u 2 tjedna, ne samo pohanci nego bilo što iz dubokog ulja odnosno tave - tu mi se ubrajaju pljeskavice, ćevapi, faširanci i slično - ljeti i rjeđe, jer je u funkciji balkonski roštilj pa jednostavno nema potrebe) ali to se normalno jede. Bez pretjerivanja. Znaju da to nije oličenje zdrave hrane, ali time se ni mi ne prejedamo. Znaju mi djeca reći "pa dobro, kad ćeš već jednom skuhati grah, dugo nisi..." a meni se to ne jede ni ne kuha dok je vrućina. Pa smo danas napravili kompromis - grah i kukuruz šećerac na salatu, jer su se djeca zaželjela graha.Citiraj:
apricot prvotno napisa
Probleme s odbijanjem nekog povrća (i ne samo hrane) imali smo u vrtićkim danima, i to je imalo više veze s eksperimentalnim provođenjem svoje volje nego s hranom. Danas se zna tko što više voli (štajaznam, primjer - stariji obožava svježi sir i vrhnje - mlađi salatu od kuhanih jaja, ali ne i obrnuto) ali svi jedu sve što se stavi na stol.
I još nešto - osim zajedništva za stolom kod nas doma je uvijek bilo i zajedništvo OKO obroka (prije i poslije) od najmanjih nogu: zajednička priprema (barem jedan obrok dnevno, a ako ne svaki dan - onda vikendom), zajedničko postavljanje stola, krčenje suđa...
moj je jučer rekao da neće jesti dinju
da mu je odvratna
ja ga pitam: pa otkad to (jer je cijelu zimu pitao kad će početi sezona, obožava ih)
veli: pa od sad!
i šta mu možeš
ništa
briga me
nek jede šljive i petrovače
i lubenicu
a dinju će jednom opet projesti
ili neće
i upravo sam još jednom osvijestila koliko su navike bitne
i kako ih je teško iskorijeniti
ja sam kukuruz iz konzerve djeci uvijek nosila na put
uz kuhanu brokulu
to mi je bilo praktično, zasitno i nisam morala strahovati od opstipacije zbog dugačkoga puta
i, naravno, dobivali su plastične žličice da njima jedu
i dan danas oni kukuruz jedu isključivo plastičnom žličicom
nikad ništa drugo, samo kukuruz
Imali identičan slučaj, čak i danas se ponekad dogodi, sve dok nisam skužila (i po sebi) da moj stariji pojede svaku dinju, bez obzira da li je fina slatka ili bljutava ko krastavac, a mlađi - taj je davno naučio reći "OVA dinja mi nije fina". Uostalom, ni meni nije fina svaka. Ako je bljutava, frkenmo na nju šniticu šunke, kao Talijani. To je potpuno drugačije jelo i prolazi: http://www.amazeintaste.com/melon%20...arma%20ham.JPGCitiraj:
apricot prvotno napisa
ma ovaj je rekao prije načinjanja
to je trebala biti prva ovosezonska
ali, on je odlučio da mu je od jučer dinja odvratna
(a sigurna sam da će je danas pojesti više od pola)
ima i foru da mrzi tikvice
pa ja kažem da mi ni ne jedemo tikvice nego cukine
cukine obožava
ajme apri, meni si ti stvarno genijalna! :respect:
za na put kuhana brokula i kukuruz.
predobro! to mi ne bi ni u najluđim snovima palo na pamet, kupiti za put limenku kukuruza.
jedino što fakat moraš shvatiti koliko to prosječnom čitatelju djeluje egzotično :mrgreen:
peterlin, e to su ti moja djeca. naročito j, izbirljivi ko i mater im :mrgreen: nama ne valja ni svaki pomidor, ni svaka dinja ni svaka jabuka ni svaka blitva...
E, tu smo negdje! Samo ja ustanovim da nije baš fino pa ipak pojedem, a moj mlađi bez ikakve grižnje savjesti viče "fuj!"Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
apri, možda je čuo od nekog drugog djeteta da mu je dinja odvratna. Ona je dosta specifična i mnogi ljudi je ne vole, a klinci se povuku za utjecajem što se toga tiče za čas (još jedan razlog za obiteljsko jedenje za stolom)
moj već dosta dugo tvrdoglavo neće da proba većinu vrsta voća, ali od lani jede bijelo grožđe. Kad ga je našao u vrtu, pitao je djeda šta je to, a dida je da izbjegne riječ voće rekao "puž". I biser ga probao i zaključio da je fin (no kidding, Sherlock :roll:)
Jučer me pita: kad će opet bit oni puževi koji se jedu?
ma znam ja to
jer, kad dođe sezona neke namirnice, on pita: a jesam ja to prije volio?
a jede sve, bez iznimke
nešto s obožavanjem, nešto s malo manjim
ali, znam... pokazalo se stotinama puta... ako je gladan, obožava sve
ako nije... neće pojesti pa da mu je zadnje u životu
a puževi... mmmmljaccccc
pravi, ne grožđani
cvijeto, nisam ja to izmišljalaCitiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
već... valjda svatko od sebe gleda
ja ne mogu jesti suhu hranu
baš mi čini loše
volim je, itekako volim... ali se poslije osjećam... ma baš loše
pa onda nekako mislim kako bi svima moglo biti tako
zato ne pravimo sendviče, nego jedemo tako neku priručnu hranu
a kukuruz iz konzerve je super hrana, ma što netko mislio o tome
u njemu nema ništa osim posoljene vode :-)
Nikad se nisam sjetila da bi kukuruz iz konzerve bio ok hrana na putu (eto, nisam... a moji klinci to vole, nosim na more, koristimo u razne svrhe) ali nama je putna hrana znala biti baš dinja.... U zdjelu, na kockice i nekoliko plastičnih viljuški. Ispod zdjele stavim pingvina i super!Citiraj:
apricot prvotno napisa
e vidiš - a ja baš mislim da ta kukuruza nije zdrava - a ja sam pak velika ljubiteljica istog. Možda je to moja fiks ideja, ali ja mislim da je taj šećerac sam GMo ili tko zna što. Hodam po placu i tražim isklučivo staru sortu - onaj dvored, osmerored, ma nema ga još pa sam zaboravila. Uglavnom dva reda zrna pa razmak i tako dalje.
Iako me šećerac privlači jer je sladak, ne kupujem ga . Ponekad, ak me djeca nažicaju.
A kaj je najgore, moji uopće ne jedu zdravo - što su stariji, jelovnik im je gori
mi svi volimo kukuruz, al ne ovaj šećerac. taj nam je preslatki. mora biti onako kuhani, tvrdi, ne znam kako se zove ta druga vrsta koja nije šećerac.
nano, istovremeno. e mi baš taj volimo.
ja sam mislila da je sve iz konzerve nezdravo jer je iz konzerve :mrgreen:
i da bi bio bolji iz staklenke barem
niste u pravu :-)
(čekaj, sumnjate da JA ne bih provjerila)?!
neka hrana je zdravija ako dolazi iz konzerve, nego u svom prirodnom obliku
to vrijedi za kukuruz šećerac iz konzerve
znanstvenici sa Sveučilišta Cornell su utvrdili da se konzerviranjem kukuruza povećava količina antioksidansa u njima za čak 44 posto
oni čiste štetne slobodne radikale iz tijela, a povećanje antioksidansa nadoknađuju nedostatak vitamina C koji se gubi konzerviranjem
http://www.eurekalert.org/pub_releases/2002-08/acs-crt080802.php
Nano, ja si ne mogu dopustiti da se sekiram oko GMO
to da je ta kuruza GMO nisam nigdje znanstvano provjerila, to ti je neka moja fiks ideja - možda ima neki stručnjak da me razuvjeri - najgore od svega je kaj ja volim tu kuruzu iz konzerve - ali ju zbog te svoje fiks ideje jedem rijetko
I zato još ove sezone nisam kupila kuruzu (mislim svježu) - još nije došla ona prava, samo šećerac
ma sigurno i jest
u barem 90% slučajeva
ali, kad pričaš sa spajalicom, ona ti razbija strahove :-)
e, a kakva je situacija sa kozerviranim grahom, slobodnim radikalima i to? :mrgreen:
kukuruz ne volim nikako, to je valjda jedina hrana koja može nestati s lica zemlje da ne bih ni trepnula, ali zato grah :mljac:
i puno ga jedem konzerviranog jer mi je to najbrži i najzasitniji obrok u 3,5 minute.
o radikalima ti ne znam :-D
nisam koristila kao dječju hranu. pa me nije bilo briga
ja kupujem konzerve graha one iz spara, robnu marku
unutra nema ništa osim 12 g soli po konzervi
što je ništa, pogotovo ako izuzmeš onu tekućinu
grah iz konzerve nam je dodatak salatama (da baš ne umreš od gladi za pol sata) i od njega radim grah-salatu (onu klasičnu), kad nabrzaka nalete gosti
variva kuham od rinfuze
da, i ja grah za varivo kuham iz rinfuze, ali konzervirani grah mi je dušu dao za gablec ili moj brzinski ručak.
malo tune, svježeg povrća i meni je to super zasitan obrok, a lagan, nemam težinu u želucu.
jedino sam se pitala u zadnje vrijeme koliko je to zdravo.
uzimam k plus uglavnom i to crveni, dobar mi je i taj iz špara. iz lidla mi je presladak, ahhhhgr podsjeća na kukuruz :lool:
odličan je i namaz od graha
(mi ga jedemo žlicom, nismo krušnati tipovi)
bijeli grah iz konzerve, maslinovo ulje, češnjak, papar
u blender
gotovo
vjerojatno može i bučino ulje
Da.Citiraj:
apricot prvotno napisa
Može i piment.
Može i crvena paprika.
To si moja djeca sama rade i od graha i od slanutka. Čak i bez blendera, samo sa štapnim mikserom (sve isto).
otkako je blendera, izbacila sam štapni
nema prskanja :-)
da, da, crvena paprika
zaboravih
debeli x na ovo, s prvim nismo imali problema, taj je sve htio jesti (jedan je frend rekao da trpa hranu u sebe kao što bacaju ugljen u parnu lokomotivu),Citiraj:
Zuska prvotno napisa
a onda je došla faza kad ga je deda hranio na traktoru. Upaljenom (!). Sad je opet već dugo svejed, voće baš ne voli, ali ipak pojede.
A mala je druga priča, sve fino i kulturno u vrtiću, a doma bi samo slatko. Pa onda ne kupujem baš ta sr***, i bude me sram kad nemam što
ponuditi gostima, ali to je već druga priča.
Navike se doista mogu promijeniti, pogotovo ako su svi dosljedni. Kao što su drugi napisali, ako ne gubi na težini, tvoje dijete zapravo dosta
dobro jede, k tome i cica. To je mali trbuščić :-)