:lol:Citiraj:
čokolada prvotno napisa
ovako nekako. a uvijek ih ima :mrgreen:
plus, što kaže tefil, kad maltretiraju turiste, praviš se da nisu tvoji. dok ti ih netko ne vrati nazad. :mrgreen:
Printable View
:lol:Citiraj:
čokolada prvotno napisa
ovako nekako. a uvijek ih ima :mrgreen:
plus, što kaže tefil, kad maltretiraju turiste, praviš se da nisu tvoji. dok ti ih netko ne vrati nazad. :mrgreen:
ja moram priznat prvo sam napisala post pa tek onda vidjela da je autorica napisala da se radi o samoironiji. Sorryyyy...
Ginger,mislim da će vam biti super u kampu, ja sam cijelo djetinjstvo provela u kampovima sa sister i starcima, mislim da ćeš se više odmorit nego umorit u kampu nego u apartmanu. Jedino što idete sa šatorom hmm...kamp-kućica bi vam bila komotnija, al dobro bit će itako super, vidjet ćeš.
pravi ste tako i treba, ja sam uvijek za avanturu i mi svugdje vučemo svoj podmladak :-) oni samo čekaju akciju...
E a sad ozbiljno šta vama djeca stvarno maltretiraju druge ljude po plaži?! ja nema šanse da ti to svojima dozvolila. A bome da mene dođe maltretirat tuđe dijete (pored mojih živih koje su se zaigrali) po kratkom postupku bih brzo pronašla roditelje. :-)
Hoću se odmorit na odmoru!!!
A kako reagirate kad vas maltra tuđe dijete i ne da vam mira?
Ni ja to nikad nisam dozvoljavala. Zapravo, dok su bili tak mali da nisu kužili - nismo ni bili na moru, a kad su bili veći, gledala sam da ih zabavim sama. Uostalom, dvojica su pa su sebi uvijek bili društvo.Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Druga djeca - paa, nekako nismo s tim imali problema dok su klinci bili predškolske dobi, a bome ni kasnije. Razlog - banalan: mi smo debeli ranoranioci, dođemo na plažu u 8 i kad dođu druga djeca (da ne velim deriščad) obično se već izgubimo u smjeru hladovine. Na isti način smo izbjegli i to da druga djeca gnjave nas. Znali su se lijepo skompati s drugim klincima, ali to kad su već bili veći - školarci. Baš me zanima kako će biti ove godine - oni bi ujutro spaaavali, a meni se sve čini da ću ih pustiti + otići sama na jutarnje kupanje (raaaaaj).
BIlo je nekih situacija koje su me nervirale (obično na popodnevnom kupanju, ali na to smo isto dolazili kad su oni "cjelodnevni" već išli na ručak, u pet popodne) ali plaža je javni prostor, pa se nisam obazirala. Meni su znali ići na živce RODITELJI koji nisu trzali na cvilež svoje djece (mali klinci - te gladni, te umorni, te pospani, te im je vruće...) nego su ih bezdušno znali ostaviti da se dernjaju u kolicima, a cijela plaža bi bila prisiljena slušati.
moja djeca nikoga ne maltretiraju na plaži
čak ni mene
osim ako im je dosadno na plaži
ali, ja ne volim GO
mrzim GO
više volim raditi :-)
ok mi je pobjeći negdje na najviše 3 - 4 dana, ali posao mi je draži od ljenčarenja
ma daj apri ne vjerujem ti, pa ne moraš lješkariti po cijele dane na GO, možeš si organizirati aktivan GO.
Ne bi godišnji postojao da nije nužan za psihu i odmor.
a šta se tu ima vjerovati
ja naprosto volim raditi
i gotovo
a dobro, kako si puniš baterije za cijelu godinu? shvaćam da ti je posao ujedno i hobi i voliš ga (imam jednog takvog doma), al ipak se čovjek treba i mora malo odmorit i maknut od rutine, istraživat nova mjesta, upijat mirise prirode, ajme majko ja zrela za GO al radim još 2,5 tjedna.
i tu smo raspravu nedavno imali, i nismo se, lili, složile :mrgreen:
kao prvo, samo mi moja djeca mogu ić na živce, tuđa nikako. čak ne čujem ni te koji se dernjaju u kolicima.
kao drugo, tuđa djeca na plaži su spas kad imaš malu djecu. i kad si sam s njima. pogotovo recimo oni 5-6 godišnjaci koji se ničim izazvani stvore pokraj tvog ručnika i super su im male bebe od godinu, il mala djeca od 2-3 godine. rijetki su, al ih ima. valjda im dosadno pa se odluče zabavljati s mojom m. njima i sladoled kupim.
a isto tako se m znala prikrpati susjednim ručnicima. nije sad da ih pustim da marendaju tuđu marendu, ja iz obzira pitam - jel vam smeta, ma neee, vidite kako se lijepo igraju.
no, kad već pričamo o tome što nas na plaži živcira, evo i moje liste. to sam već pisala, al došlo vrijeme za ponovit. za razliku od djece, roditelji mi, istina, znaju ići na živce.
pogotovo oni koji stalno tjeraju djecu iz mora. prehladiti ćeš se, koliko si to u moru, ajde vaan. i tako od kad uđu.
ili oni koji viču - neemoj tako daleko, ajde bliže obali, a ovi se makli 3 metra od obale, ni do pol mreže nisu stigli.
neemoj roniti, ne znam, ući će ti more u nos...ima i takvih.
nee skaači s rive. a sva djeca skaču s rive. i riva je baš odlična za skakanje.
e da, idu mi na živce i ovi koji non stop presvlače djecu u suho. a ovi opet u more. a ovi opet u suho. i ovi koji na sat gledaju djecu kad su izašli, valjda negdje piše koliko moraju biti van mora da mogu opet ući u more. nemooj još u more, sad si tek izašao. a vani plus 35, a more plus 25.
ili, oni koji u sedam kreću s plaže jer se djeca moraju kupati. cijeli dan u moru, i onda ih još u kadu strpaju. a najljepše, sunce palo, nije više vruće, djeca se igraju - a ne, oni moraju doma na tuširanje.
i tako.
disklejmer - ako krivo shvatite ton, ovo je isto ironija kao i uvodni post. nije da sjedim na plaži i mrgudno samo čekam da me netko nanervira. :mrgreen:
Ja misllim da kužim ovo više volim raditi nego se odmarati. Ja tako čeznem da se konačno malo legnem, da imam mir i tišinu da buljim u jednu točku, da samo lješkarim i onda kad mi se i pruži prilika (što nije bilo već davno, ali ono doba prije djece), izdržim na miru čitavih pola sata i evo me opet u pogonu, nemirni duh jednostavno, bar kod mene.
e
mi kad dođemo na plažu, zaboravimo da imamo djecu
niti me je briga koliko su u moru
rezervne kupaće ni ne nosimo
ako su gladni ili žedni, neka uzmu sami, ne pada mi na pamet podsjećati ih
mi smo tamo samo za slučaj neke nevolje
iako... i da mi vikne da ne može više, mislim da bih samo dobacila: lezi na leđa i odmori
A to, to je nešto drugo, to volim i ja, jaaaako, i jedva čekam da cjeca porastu. Nisam tip od puno ležanja, ali ovo, o da!Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Recimo sad si punim baterije radom sa konjima, idemo jednom tjedno na ranč u divljinu, jašem
praktički gola, i bez sedla i bez ičega na nogama, bez uzda, samo konj i ja, i radim sa njima, ne razlikuj se puno od rada sa psima pa mi nije trebalo dugo, i to me veseli za poludit i puni baterije za sljedeći tjedan. Iako smo provtno krenuli radi male, sad se i ja uključila i guštam svim srcem i plučima.
pa to se radi cijele godine
ne moraš otići na 10 dana
dovoljan je jedan
ajde, može i dva
e cvijeto moja ne pričam ja o djeci koja zabavljaju tvoju djecu takvi su i meni dobrodošli nego pričamop o "maltretiranju" turista...to mi nije isto....
bome nisam ni ja tip za izležavat se na plaži,al smislimo uvijek neki plan, aktivni smo koliko se to može uz dvoje male djece :-)
E to da, i još da nema tog popodnevnog spavanja, još bi bilo mrvu lakše, i pelena, i tog bježanja, ajme..Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Ja volim raditi i dobar mi je posao. Nimalo dosadan.
Ali volim, brate, lezati i biti bas po cijele dane s muzem i djecom. Ne volim kad size, ali i to je svedeno na minimum zadnjih godina.
ajme divota, zavidim ti šafran !Citiraj:
šafran prvotno napisa
ja mogu cijeli dan provesti na plaži, uz more. daj mi hlada jer ne podnosim pržionu, cvrčke, sudoku, jedan birc al to ni ne mora, ako nas je više onda karte, ne baš previše ljudi... i ja sretna :mrgreen:
xCitiraj:
Anci prvotno napisa
anci, sestro :mrgreen:
Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
He he skućila sam te tico odma da i ti imaš crve u guzi:mrgreen:
A ja se sad više ne usudim malo oplest o tome što ja mislim zbilja o radu, kako smo mi to postavili ko civilizacija, ono od 9-18, prekovremeni, radnim kolektivima i onoj živim da bi radio i to:mrgreen: Evo stvarno, zip, šutim i držat ću se prirode, pelena i toga:mrgreen:
Imam osjecaj da bih se slozila s tobom :mrgreen:Citiraj:
šafran prvotno napisa
Ej draga i ja bih se složila s onom tvojom o radu.Citiraj:
šafran prvotno napisa
A što se tiče ovoga gore, mi smo to rješavali lako: ok moji su 2,5 godine oboje izgubili potrebu za dnevnim snom, prije toga su uredno spavali u kolicima, a dok su bili baš mali (L. je imala 3 mj a F. 3 tjedna kad su išli 1. put na more) fino su spavali u onoj košari što je na kolicima samo bi je mi skinuli i stavljali po stijenama ovisno gdje smo bili (ne idemo baš na uobičajene gradske plaže, uvijek smo na nekim posebnim, teže dokučivim :-)).
ja inače more OBOŽAVAM i ljeto bez mora mi nije ljeto, ma kakav ZG ljeti, pustoš, vrućina s asfalta (ovo ljeto je iznimka), kupanje u znoju, meni nije neka fora, more je more, sunce, masline, lavanda, kamene kale, stare kamene kuće ....uh uh...
A je šafran dobro si skužila crve u guz... :-)
I nemam za bezveze ovakav avatar kroz cijelu godinu :-)
kakve to veze ima s dužinom ostajanja
mi godišnje odemo 5 - 6 puta na more :-)
ali po manje dana
i stalno se nekamo ide
ali opet po manje dana
i ja imam svoja putovanja sprijateljicama
po manje dana, naravno
koma mi je biti 15 dana "zarobljena" na GO
Ja isto ovako... Treba mi odmak od posla. Pa nisu ljudi bez razloga izmislili i ljetne praznike i godišni odmor.Citiraj:
Anci prvotno napisa
Ajme nemoj, ide mi voda na usta, ja isto jako volim more, ali ove godine mislim da nećemo, i stvarno kažem uvijek ovim našima ovdje, ma kakva Tzurska, Italija, Ibiza, dok niste vidjeli našu stranu Jadrana, niste ništa!Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
A ovaj moj mali pišonja, a jebate što je naporan nekad sa tim snom, i hranom, ne bi taj u kolicima zaspo ma nikad, to mora biti mir, tišina, mrak, a ako a pustim da ne odspava, a to mora biti barem dva sata iako super spava po noći trenutno, ali njemu to svejedno, e onda je ostatak dana za ne izdržat, padne na dupe, tj. sjedne se i već počinje urlat ko da ga svi vrazi gone i sve tako, pa onda radije ostajemo doma i čekamo da on svoje odnjonja pa onda brže bolje bjež van. A isto ta hrana, zato sam i rekla da poptuno kužim pokretačicu topica, jednostavno nisu svi klinci isti, ovaj moj bi vraga crnoga izjeo, ako ne nosim bar hrpu hrane sa sobom, jadna mi majka kad padne u afan jer nema šta jesti, a negdje smo vani, ili evo ne daj bože na plaži, bazenu svejedno. A mala je bila potpuno suprotna, ona se i danas sjeti da mora jesti kad joj već stvarno prigusti. Šta da kažem, čak i meso nosam sa sobom, jer on, jel mora i nešto konkretno da bi bio potpuno zadovoljan, tek kad mu iskoči pivski trbušac je sretan i onda tek može dalje:lool:
E, a ovo za teže dokučivim, tako sam se slatko nasmijala nemaš pojma, takav nam je bio i pas, a čini mi se evo da će tako biti i sa djecom, pustara, neki divljak nam čini mi se ne gine do daljenjega :lool:
da, to ovisi o tipu. meni 3 tjedna minimalna, 4 tjedna taman, a i s 5 bih se snašla recimo da u školi radim :mrgreen: baš ono da se otkačiš i zaboraviš na sve, uđeš u neku dugu kolotečinu. sad mi je tek jasno zašto misliš da djeca imaju preduge praznike :mrgreen:Citiraj:
apricot prvotno napisa
.
ja se ucrvam nakon 5 dana
poludim
grizem
ali se ucrvam i kod kuće ako tjedan dana ne odem negdje
dakle:
ja sam skitnica
ne drži me mjestoooooo :sing:
I još sam zaboravila, a šta tek mali kaka, zadnji put na bazenu je u jedno popodne, nekih 5 sati sve skupa, kako 4 puta i to mega, već su na svi uokolo počeli pogledavati:mrgreen: Nekad si i mi pitamo, pa hebote pa gdje mu samo sve to stane, mislim da će jednog dana biti ovo :njam: i ovo :kuhar: :mrgreen:Citiraj:
šafran prvotno napisa
Ostanite za GO doma ako je takva patnja, ja bih tako - i ne bi me ponukalo ono "da mi djeca vide more/snijeg itd.", ako to znači da sam ja "Isus na križu", živi se i bez toga (mora/snijega), nije to mus, to je fakultativno.
e ovako je sad kod mene , curka je velika i ode sama sa nekim organiziranim društvom, a ovaj mali kenjac još pili pa čekam da i on nadođe pa se onda spremam na godišnji...
Ni ja ne volim nositi puno svari na more, samo potrebne rekvizite za ležanje i kupaći rezervni, malo voća i to po mogućnosti onog koje se ne cijedi dok ga jedeš i naravno bocu sa vodom, dok je mm čista suprotnost. Valjda se boji da će umrijeti od gladi na plaži pa mu je prijenosni hladnjak glavni i nezaboravni rekvizit.Citiraj:
In love prvotno napisa
Ja imam jedno dijete tako da nemam bas sto pisati o poteskocama osim onim razvojnim koje su nas snasle neovisno o godisnjem ili ne.
Ali mogu pisati kakav godisnji volim :). Imam ga dosta, pa nas ima svuda i u svim godisnjim dobima. No u vrh glave mi je 10 dana na jednom mjestu. Zapravo 8, dva dana otpadnu na dolazak i odlazak. S time da je tu ukljuceno bar svaki drugi dan neki izlet. A kako na godisnji idem najmanje tri tjedna u komadu, a dok je curka bila mala zbog vrtickih dezurstava 4 znamo promijeniti par destinacija od sjevera pa juga.
Joj da, ja sam imala sreću da su moji sinovi rođeni "na blizu", pa smo u relativno kratkom vremenu protutnjali ovaj period gnjavaže u kojem mi nije padalo na pamet ići na more ili bilo kamo daleko od kuće.Citiraj:
zloćko prvotno napisa
S druge strane, vjerujem da je lakše kad bar jedno dijete može samostalno hodati i kad mu se ne mora objašnjavati da ne smije sam ovamo i onamo.... sve ima prednosti i mane.
ALI iz sadašnjih cipela čini mi se da je sve to jaaako brzo prošlo. Stariji me prerastao, mlađi me sustiže (iako razbor ne ide linearno s brojem cipela, he he he) pa si mislim - ajooooj, kad prije???
Citiraj:
apricot prvotno napisa
ah, moram ovo potpisati
i dodati da se sad s nostalgijom sjećam onih godišnjih s malom djecom i kako sam priželjkivala dan kad ću moći leći na plažu i čitati na miru.
sad kad su došli ti dani i kad dvoje starijih više i ne žele s nama na more, e sad mi je dosadno i fali mi onaj muving i sva ona strka.
Evo jos jedne crtice iz života majke trojice živahnih dječaka. Ako mi sad kažete da sve odreda imate pločice na trbuhu, onda me je stvarno vrijeme pregazilo.
Devastirana
Nakon što sam jučer izvadila cicu na platou u centru našeg sela kako bih podojila dijete i pritom izmamila zgražanje kvartovske elite i pohotne uzdahe jednog starog čiče koji je vjerojatno kasnije dobio inzult, danas nisam mogla naručiti crno velebitsko ili campari s tonikom, a toliko mi je silno trebao, pa mi je konobar, također otac trojice dječaka, uz kavu i mineralnu sasvim suosjećajno donio i pištolj...kaže, nek se nađe, potpuno te razumijem...i tad mi je riječ devastirana bila najprikladnija na svijetu. Devastirana - kao razbijena izvana i iznutra od nekakvih vandala, a vandali moja rođena djeca. Kako ostati normalan kad jedan rola, a drugi ga lovi i gura, a kraj mene njihov otac, šepavi Jeremija, nabraja svoje rane i kao litaniju Gospi od Čudesnog Ozdravljenja ponavlja što sve mora operirati, ispraviti, namazati i što ga sve boli, steže, žiga, pritišće... pokušavam se prebaciti na ignore ili off mode, ali ne ide. Pred očima mi slika devastirane mene pa još jednom stanem pred ogledalo i gledam u tu tjelesinu - apsolutno devastirano! Gdje su one tvrde samostojeće cice, struk i bokovi bez sala i strija, sad sve visi i mlitavi, cice kao dva obješena vimena, koža se trbuha naborala, crna poprečna crta na njoj još podsjeća da je ovaj trbuh, kao kakvo nakvasalo tijesto, tek nedavno bio kućica Najljepšem, pa bedra i popucale kapilare kao ljubičaste paukove mreže, i sve se raskvasalo i nabreklo i sve to ogromno i mlohavo kao da nije moje... Ostao je prepoznatljiv u zrcalu jedino osmijeh i pogled i ono nešto "moje" iz pred-mama dana pa se sjetim svoje matere i njenih oronulih nogu u tridesetišestoj i srce mi se stisne jer sam tada kao tinejdžerica samoj sebi obećala da moje noge neće biti takve i da i uz troje djece ne želim izgledati kao oronula tetka, ali danas sam shvatila kako je tip-top uređena mama samo produkt čik-lit fikcije stvorene da bi meni, recimo normalnoj materi, vadila krv. Kao i svi oni čudotvorni tretmani što skidaju salo i vraćaju osmijeh i pritom iz ravnoteže bacaju moje živce jer kvragu u tridesetišestoj ne mogu biti zategnuta kao u dvadesetipetoj i nosite se dovraga s tim ultratankim bikinijima i A košaricama koje ne bih mogla navući ni na prst lijeve ruke, a ona mi je za južine čak tanja od desne!
I uvijek sam se čudila svojoj materi kako su joj spužvica, žičica i arf najbolje oružje, oruđe i prijateljstvo i kako je na svim našim rođendanskim fotografijama ona uvijek svezane kose i pregače oko struka, kako jednom rukom reže tortu, drugom slaže ovale s pršutom i francuskom salatom, natečenih kapaka od probdjevene noći u kojoj je morala za naše rođendane ispeći kolače i odojka, sama umijesiti njoke i napacati meso za pašticadu jer joj dolaze gosti pa na tim istim fotografijama gledam ozareno i odmorno lice svoga oca kako nas steže u zagrljaj i ponosi se nama i stvarno izgleda kao kapo kuće pa opet pogledam svog Jeremiju i od životne istine moje matere, da su svi isti, a od koje sam cijeli život bježala, najradije bih se sručila u provaliju. Moja je mama kraljica arfa, i kao da ju čujem kako pognuta nad sudoperom isprekidanim glasom govori ***** kuhinju u kojoj nema arfa i kao da odaje najveću tajnu svijeta šapće kako arf čisti sve i masnoću i kamenac i kako nema ničeg ljepšeg nego kad sve dobro oribaš arfom, a ona arfom zaista čisti sve od posuđa do bijelog lima našeg starog fiata tipa. Pravim se kako u tim sjećanjima ne vidim da bi kradom za sudoperom obrisala suzu nego čekam trenutak da preuzmem kraljevsko žezlo pa ga kroz koje vrijeme predam sestri koja se sad iz prikrajka smije mom celulitu i paukovoj mreži po nogama i nadobudno misli kako će nju generacijski preskočiti ovo materino naslijeđe .
Pa kako netko uopće može pred ljudima u kafiću izvaditi cicu, vidim kako se zgražavaju mlade studentice, zgražavala sam se i ja, ali, drage moje, nakon neprospavanih noći, tona ispeglanih veš-mašina, skuhanih ručkova, tuče, vike, polomljenih ruku, nogu i prednjih zubića, temperatura, vodenih kozica, ospica i šarlaha...sav stid nestane kao rukom odnesen!
XCitiraj:
apricot prvotno napisa
Ista sam. I-sta!
eowin, ako recimo testiraš prije objave knjige :mrgreen:, štajaznam, meni iskreno nekako ipak malo preveliki crnjak. nisi pogodila moj state of mind pa mi i nije urnebesno smiješno. ajd malo :mrgreen:
oću reć, nisam na topiku za vježbanje pa nemam ni pločice, cice su mi se objesile nakon ukupno cca 4 godine dojenja i 2 trudnoće, al to se ne vidi falabogu na dobrim grudnjacima. osim u trenucima kad imamo nekako važnijeg posla od gledanja kuta pod kojem padaju jelte :D strije i celulit me zaobišli, imam koju kilu viška...
al bome ni arf ni te tvoje žičice ne igraju. i ne peglam. ništa. a kuhat za fešte mi je gušt. i goste ne čekam s pregačom. i imam normalnog muža. :mrgreen:
ne, nisi me pogodila ni s ovim tekstom, ajmo dalje :mrgreen:
Meni majke mi nije jasno. Kazete da se ucrvate na jednom mjestu pa tko vam brani da israzujete npr. Ostala mmjesta,sela,plaze po.otoku...pa to mi je puno zanimljivije od istrazivanja mog mjesta prebivalista u kojem boravim cijelu godinu.
i meni su ove crtice kao neko testiranje budućeg čik-lita
starenje me još zaobilazi u 34-oj, ne mogu se žaliti na "stanje" (ali bome nisam ni rodila 3-put :-))
ali činjenica je da sam na pravom godišnjem upravo sad poslije godišnjeg jer smo frknuli malu kod bake
sad je nama party, spontanost- očemo u kino? ajde, za pol sada je xy / idemo nešto pojest? i zaružimo u restoranu do zatvaranja
evo danas idemo u kazalište, ma mrak mi je ovaj godišnji, prvi pravi nakon 4 godine
pomlađujem se upravo :mama: