Citiraj:
ivarica prvotno napisa
E da, leksikon. Šteta što nisam koji sačuvala :heart:
Printable View
Citiraj:
ivarica prvotno napisa
E da, leksikon. Šteta što nisam koji sačuvala :heart:
ja se sjecam samo zute marame :mrgreen: i uciteljice koja je bila najbolja na svijetu :heart:
Pozdrav generaciji 1980/81. :pivo:
Baš je lijepo sjetiti se svega.
Moja prva torba je bila plava sa mapetima, Kermit i Miss Piggy.:zaljubljen:
ofkorsCitiraj:
mamitzi prvotno napisa
tada najbolja škola u gradu.
po puno parametara
........krasna tema.....i ja se dosta toga sjećam.
-------generacija 80/81.--------
Prvi dan nastave nam je naša drugarica stavila kartončiće s imenima na klupu, a ja nikako da pronađem svoga jer mi je jedan dečko sjeo na mjesto, a ja glupača sam tražila po razredu slobodna mjesta a mog imena nigdje! Užas!
Sjećam se najviše pjesmica iz knjiga Naš put 1, 2 i 3 ; Pucka iz prirode, a najmanje toga iz matematike iako sam je voljela!
Školska marenda mi je bila živi užas, skoro ništa nisam jela!
Sjećam se prijatelja,,,,,,,,,
Nama je škola trajala od 1330 do nekih 16:30 ili 17:00 sati i redovito smo dobivali zadaće. Ne sjećam se baš da smo nešto često izlazili van na igru, osim na velikom odmoru kad smo imali marendu.Citiraj:
tanja_b prvotno napisa
Ali super si me sjetila, da, i naša nas je učila pjevati tako da je sama pjevala. A sat glazbenog odgoja se ponekad sastojao od toga da bi donijela gramofon i s njega puštala ploču s 2-3 dječije pjesme, dok smo mi mirno sjedili u klupi i slušali :roll: "Ja dobila sam, dobila sam lutkicu na dar..."
Netko je spomenuo harmonij. To smo imali na zboru (na koji si se mogao upisati od 4. srednje na dalje) i na glazbenom u višim razredima.
Lol, da, stavljanje torbi između na testovima!Citiraj:
Bodulica prvotno napisa
I ustajanje kad bi netko vanjski došao u razred.
I trikoi.
I kute kroz cijelu osnovnu. U višim razredima su se šivale da budu drugačije od ostalih :)
I tablica množenja koja se morala znati napamet "ako nas netko probudi usred noći" (neko vrijeme sam mislila da će me stvarno netko probuditi zbog toga).
Ćirilica se počinjala učiti u 3. osnovne. Sjećam se pravila u višim razredima OŠ - kod zadaćnica iz hrvatskog gdje nema pogrešaka pa se ne moraju pisati ispravci, taj se sastav prepisivao na ćirilici.
I da, nalivpero i krasopis...
Ajme, sve isto :))))))))
Sjećam se svoje žute torbe. Ne sjećam se odjeće jer nam to tada nije bilo važno.
Isto se sjećam rođendana ekipe iz razreda, znam tko je bio u kojoj slobodnoj aktivnosti, koji predmet je/nije išao kome...
Raspored sjedenja se mijenjao, ponekad smo mogli birati s kim ćemo sjediti, ponekad nas je razmještala dobre s lošim učenicima, ponekad mirne s nemirnim, ili nemirne ispred, a mirne u stražnje klupe.
Sjećam se slobodnih aktivnosti, isto sam ko Rayna bila po svuda, s tim da sam bila i funkcionerka :mrgreen: ali često nisam imala primjerno vladanje pa nisam bila pravi primjer i uzor, lol (iz OŠ sam izašla s dva ukora).
I sjećam se tete čistačice koje smo se svi bojali. A kuharica nam je bila druga mama, kod nje smo se sve išle povjeravati, i dobivale razne savjete o ženskim stvarima. Obožavale smo je i danas kad je vidim, sad je stara žena, raznježim se.
Čini mi se da je jedini dulji crtić tada bio Pčelica Maja nedjeljom ujutro.
A, sad sam se sjetila i najomiljenije stvari koja se kupovala na početku školske godine. "Moj kalendar i dnevnik"! :heart:
netko spomenuo cao cao, i ne bi vjerovale moj malac ovaj pon krenuo u prvi razred i počastili ih prvi dan škole sa njime, ja sam ostala u čudu, nisam ni znala da toga još ima
I ja sam 80/81. :)
Ja se isto sjecam da je bio red, nosili smo kute, morala je biti mir i tisina, ustajanje kad netko ulazi, odlazak na wc iskljucivo pod odmorom, jednom me uciteljica poslala na hodnik jer nisam mogla dockati uzinu pa sam poskrivecki jela sendvic, koja sramota, dan danas to pamtim :mrgreen: Torbu sam dobila neku na temu svemira, s planetima i svime, bila mi je predivna i jako sam je cuvala, kao i prvu pernicu "na kat" sa svim onim flomicima, bojicama, siljilom, gumicom....
Meni je baka radila sendvic pa nisam cesto jela uzinu u skoli, ali sjecam se da mi je najgora stvar bila srdele iz konzerve, godinama sam imala averziju dok ih napokon nisam kao odrasla probala i zakljucila da su u stvari sasvim ok. Pohani kruh posut kristal secerom nam je bio najdrazi, kao i ona masna piroska sa sirom (neki dan sam je kupila iz nostalgije i duboko se razocarla , nema ni pola sira u njoj sto je nekad bilo).
Nasa drugarica je bila jako jako dobra, strpljiva, viljela svoj posao i nas, nikakvo fizicko kaznjavanje nisam dozivjela od skolskog osoblja cijelo djetinjstvo iako se u visim razredima prepricavalo da je jedan orofesor dao pljusku jednom uceniku. To je bio pravi skandal. Nije bilo ni dezinfekcijskih mjera, ali je cinjenica da je puno djece imalo zuticu (ja nisam) i znalo je bit epidemija usljivosti (to i sad imam s mojima u vrticu)
Uglavnom, meni je bilo lijepo, ali brzo s na zalost isto vidjelo ciji roditelji su gastarbajteri pa se ima haribo bonbonei prave barbike, a ciji su se morali snalaziti s izborom u lokalnim ducanima (npr moja majka).
E da, za prvi dan skole sam od mame dobila na poklon veliku crvenu na kat bombonijeru s bajaderama :)
mislim da se ni miji nece buniti ako dobiju od mene nesto slicno
Ne znam zašto i kako ali pamtim telefonske brojeve najbližih prijateljica iz tog doba. :)
Zuska, spomenula si HSJ? Ja sam učila Hrvatski, jako dobro pamtim, jer sam na bilježnici napisala "hrvatcki" i izazvala opći smijeh doma.
Pamtim i literarnu grupu, ali to je bilo kasnije, ne u prvom razredu... pjesmice u kojima su se početna slova reda čitala vertikalno, pa je ispalo Tito, Split, pionir... :) lol!
I pamtim sate i sate biranja knjiga i čitanja u knjižnici... a tek onaj osjećaj časti i ponosa kad sam i sama postala knjižničar...
Kasnije sam bila i u povijesnoj grupi, tu sam imala super nastavnicu, sve što smo radili na toj grupi i dan danas znam...
Mojca, tadašnji službeni naziv predmeta u Hrvatskoj bio je Hrvatski ili srpski jezik, skraćeno HSJ, a normalno da smo učili hrvatski. Sve ostale jezične varijante, jezici i dijalekti bili su tek povremeno zastupljeni kroz pjesmice i ćirilično pismo (srpski i makedonski).
Mene je učiteljica u 2. osnovne stavila u literarnu grupu i zbog toga sam je mjesec dana mrzila jer sam htjela dramsku. A onda sam u literarnoj ostala do kraja osmog.
Pisali smo pjesmice o školi, jeseni, Danu Republike, armiji, Novoj godini i Djeda Mrazu, zimi, proljeću, majkama, Danu mladosti i republici, školi (molim primijetiti da su teme kronološki poredane :)), tek povremeno o slobodnim temama tipa kućni ljubimci, vlakovi...(ovisno o natjecanjima na koja je trebalo prijaviti radove).
I tako iz godine u godinu, lol.
U višim razredima otišla sam u sve moguće slobodne aktivnosti osim malih vezilja, uopće ne kužim kako sam imala vremena za to, voljela bih i danas tako :))
Nego...malo ste me natjerale na razmišljanje. Zar smo samo mi kažnjavani?
Ja sam mislila da su kazne u OŠ tada bile normalne :mrgreen: Zar stvarno nikome učiteljica nije govorila "pred ploču, ispruži ruke!" :unsure:
Poanta je bila stoički podnositi, ne reagirati dok ova udara, a ostali iz klupa radoznalo gledaju hoćeš li pokazati reakciju na bol. Sjećam se nekog plastičnog, elastičnog štapa koji se vremenom lomio malo po malo..onda ga je zamijenila običnim šibama, onim tankima, uf, to je bolilo. Dok ovo pišem, osjećam se kao da dolazim iz 19. stoljeća.
Što se tiče imanja i nemanja, nama je Italija jako blizu pa je većina imala robu od preko, ali vidjela se razlika u (ne)imaštini kod pribora, odnosno u višim razredima kod curica u garderobi. Neki su imali rodbinu vani koja je dolazila ljeti pa se početkom školske godine u školu nosilo one male video igrice, ručne satove i sl. U razredu nismo imali djecu roditelja na položajima, uglavnom su roditelji bili privatnici, poljoprivrenici i radnici u organizacijama udruženog rada. Najsiromašnija su bila djeca poljoprivrednika :(
Obožavam Cao-cao.Citiraj:
vida prvotno napisa
I moje dijete isto.
sad sam se rasplakala. ne znam točno zbog čega najviše, možda zbog naše drage drugarice od 1-4 (bila je zaista najbolja, baš srce od žene), kada je umrla prije nekoliko godina mene su iz škole zamolili da održim na sahrani govor i dali mi već pripremljen - pristojan i korektan, kao iz nekog priručnika za posmrtne govore. pristala sam ali odbila da to pročitam, stvarno nisam imala problema sa sastavljanjem novog, iz srca.
možda zbog toga što je na moju prvu torbu, neku običnu, tamnosmeđu, moj tata nacrtao Pčelicu Maju i učinio je posebnom, najljepšom (sada je teško bolestan i ...),
možda zbog toga što je sve to bilo tako davno (78/79).
možda zato što sam onda tako jako i iskreno vjerovala u ono "danas kada postajem pionir, dajem časnu...", recitirala punog srca Titu i domovini, samu sebe nekako žalim. danas kada vidim one priredbe velikim vođama žalim dječicu koja im se klanjaju i sudjeluju u njima i sjetim se nas na folkloru kako ponosno nosimo narodne nošnje republika i pokraina, na zboru, na...
bit će ipak da je zbog PMSa, pa sam sva cmoljava i nostalgična,
odlična tema, moram joj se vratiti kada budem u stanju pridonjeti uspomenama koje je pokretačica tražila
Službeni jezik je tada bio: "Hrvatskosrpski ili srpskohrvatski jezik". Točno tako je pisalo, samo ne znam koja od dvije riječi je stajala kao prva...Citiraj:
Zuska prvotno napisa
zuska, ni nas nisu tukli. sjećam se da je u višim razredima bio profesor zemljopisa koji je znao čvenger dečkima opaliti, onako, kao u šali, al dao si je oduška i pošteno ih opalio s tom čvrgom.
on jedini.
u nižim razredima niti jedna drugarica nikoga nije tukla, baš mi je to strano. i još sa šibom.
jooj, fora je ova tema, ja volem ove nostalgične :mrgreen:
smiješno mi je kako sam tek nedavno osvijestila da moja učiteljica iz prvog razreda nije bila stara. a pamtim je kao staru. i to kad sam saznala da još radi u školi :lool: il je do nedavno radila. a sama činjenica da je negdje u trćem otišla na porodiljni :lool: mi ništa nije značila.
iz prvog razreda najviše pamtim prvi dan škole, isto sama išla. škola je bila preko puta zgrade, al isto sam imala jednu ulicu za preći. u centru grada. sjećam se žutih marama. i primanje u pionire. majko mila, dan danas pamtim to uzbuđenje. a morala sam još i nešto recitirati. uvijek sam nešto recitirala. i bila sam u svim mogućim grupama :lool: to kasnije. literarna, novinarska, mali knjižničari, mali matematičari, sve.
e, a nedavno sam našla bilježnicu iz te literarne grupe. majko moja, malo me sram bilo :mrgreen:, ovo što riječanka piše.
zamislila sam da j sad piše hvalospjeve josipoviću npr. u rimi.
koje su to bile žute marame?
Pred sobom držim svoju Učeničku knjižicu i u njoj piše "Hrvatski ili srpski jezik". U onoj iz srednje piše "Hrvatski ili srpski jezik s književnošću".Citiraj:
alga prvotno napisa
Nekakve žute koje označavaju da si prvašić i da si "nov/a" u prometu, upozorenje vozačima da budu oprezniji nego inače. Neka suradnaj s automoto savezom, tad smo redovito imali ona natjecanja "Što znam i kako se ponašam u prometu", najprije kao pješaci, a onda i biciklisti.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
da zusku utjesimo, moja sestra je imala drugaricu zlostavljacicu
prvog dana skole je usla u razred, vidjela da joj nece biti drugarica nego drug i rekla da ona u skolu vise ne ide
tako je odma prebacena ovoj drugarici, sto se pokazalo uzasna odluka, jer je drug bio super, a ova je moju sestru imala na piku tih par godina sto smo bile u toj skoli
imala je cetvorke iz likovnog (zavrsila likovnu akademiju), glazbenog (zavrsila muzicku, violina i gitara) i tjelesnog (u to vrijeme isla na karate, balet i atletiku, a na natjecanjima iz atletike bila prva, na skijanju prvakinja tromeđe tri tadasnje drzave), ali je ova nije podnosila samo zato jer je bila netipicna curica (koja druga bi se osisala na cenat sa sedam-osam godina i kad sofer autobusa komentira da sad ne zna jel curica ili decko, ona mu odgovori - od sad sam za tebe pero)
dakle, drugarica je bila koma, ubijala je u pojam, moja mama je, kako sam vec rekla, dosla do tog da je tog dana kad je sestra dosla iz skole da ju je ova cupala po razredu, odma potrcala u zbornicu i pred svima nju zacupala i rekla da ce joj doci vratiti jednako ako ikad vise cuje da je njenu ili druge ova tjelesno kaznila. bila je i uzasno losa uciteljica, jako malo su naucili. mi smo doma trebali svi ispravljati ono sto bi ih ona naucila, naglasak pogotovo - bila je crnogorka, tako da je ms godinama naglasavala sve krivo (a znate, mi dubrovcani, imamo najpravilniji naglasak LOL), ali uglavnom, kod nje se nije ucio hrvatsko-srpski nego đeca i sl.
bila je s njom ta neka politicka prica, zena necijeg direktora ili sl. a moja mama, iako nekakva komesarka, nije imala nikakvoga utjecala na to da skola sredi situaciju s njom
auto moto savez hrvatske, ja se sjecam jer je moja mama radila u amsh pa smo im mi to pomagale pakirati svake godine
ovako nekako kao na ovoj slici samo je boja zagasitija i imala je sa strana dvije plave crte i logo tog djecaka i djevojcice i natpis amsh i jos nesto
http://www.srbijadanas.com/sites/def...2septembar.jpg
Te marame su kod nas imala djeca koja su bila dve-tri generacije iza mene, mi nismo.
Jezik je bio kao što Zuska kaže, hrvatski ili srpski. Ćirilicu smo učili u trećem razredu.
Meni je škola bila neshvatljivo glupa, sjećam se knjižice "Razumijem što čitam" i tekstova kao "Ivo ima sestru Maricu. Kako se zove Ivina sestra?" !?! Hejlou!!?? Ili slikopriče, to stvarno nisam shvaćala, mislila sam da druga djeca imaju neke druge knjige kad to znaju pročitati. Nedavno je inače netko bio skenirao na Scribdu naše čitanke iz onog vremena, pa se lijepo moglo vidjeti da današnja dječica baš i nemaju teži program u školi, kako se to često može čuti, nego baš suprotno.
Mene su mama i tata ispisali sa toplog obroka nakon nekog vremena po savjetu doktora, jer sam jako često povraćala.
Od tada vučem jednu od većih životnih frustracija - subotom (imali smo školu svaku drugu subotu!) su djeca uvijek dobivala Cao-Cao ili, još gore, neki kolačić po imenu Fru Fru ili Fri Fri, a ja ne bih dobila :gaah:
u visima osnovne su profesori pipkali, a ne tukli (ja srecom nisam bila "kandidatkinja")
tema je vec prva na guglu LOOOOL
E to mi je stvarno SF, nikad nisam tako nešto čula ili nedajbože doživjela.
Kod nas je u višim razredima bio "drug" inače svakom omiljen i obožavan, koji je baš za ozbiljno šamarao, a svi su ga voljeli!? čudo jedno, baš su na nekoj nostalgičarskoj facebook grupi ljudi imali trenutke istine o njemu - više manje svi smo dobili po šamarčić, ali svejedno smo ga tada kao klinci obožavali.
Dakle, ja se ne sjećam i ne znam što je Cao-cao. Nikad vidjela. Mi to nismo jeli.
A pipkali su nas "tek" profe u srednjoj.
http://www.blog.hr/foto/ostalo/frifri.jpg
a ovo je fri fri, tuga mojih dana
fri fri je cijeli bio napravljen od one užasne kreme od koje se radio i takozvani zimski sladoled
Ne, nismo to dobivali. Vidjela sam to u dućanu, ali nikad nisam stavila u usta (ni poželjela). Kao ni ovo s linka ispod. Ajme.Citiraj:
Mima prvotno napisa
zlo mi je od vaših godišta!
1. Sunce na prozorčiću
2. Zlatna lađa
3. Sunčeva ljuljačka
4. Dječak u sjeni vrbe
I sjećam se skoro avih pjesmica iz sve 4 knjige :heart:
Cao cao i moja kcer dobila prvi dan skole, ima novo pakiranje.
I ja se sjećam svega iz knjiga, a najdraža mi je bila priča o Jožeku i svinjskoj glavi :zaljubljen:
išla sam u školu ivo lola ribar i jako sam voljela ivu lolu, to je jedini revolucionar kojeg još pamtim. bio je lijep i napisao je romantično pismo svojoj curi koja se zvala sloboda i onda je pao s avionom i poginuo.
baš me se dojmio, za razliku od ostalih stvari koje smo učili o 2.svjetskom ratu.
pitam se, kako ga pamti maria ?
a kako su se zvale vaše škole?
moja skola, ne ova prva, druga u koju sam se uskoro prebacila, imala je ime lokalnoga narodnoga heroja
i himnu cije rijeci, naravno, znam
sad ga ne nalazim na wiki
a ni gugl ne pronalazi nista
na "tko je bio miše simoni", otvara mi neku vjernicu simonu koju isus spašava
ovo su joj imena kroz povijest
Prva pučka škola u Dubrovniku osnovana 1817.,
sedmogodišnja škola od 1947.-1950.,
I. Osmogodišnja škola od 1950.-1963.,
OŠ "Miše Simoni" od 1963.-1992.,
OŠ Marina Getaldića od 1992.
u fri-friju se lutonjica i ja ubijemo jednom tjedno LOL
:starac:
Miiišeee Simoni
To je naša škoooola
Miiišeee Simoni
Ime je heroja!
Išlo se svake godine u vizitu njegovoj mami, mislim da je poginuo jako mlad, još kao učenik.
Se sjeca netko pjesmice isla je otprilike ovako:
Ode bik u Lipik,
mis u Drnis,
vrabac u Sabac,
a pevac u Krusevac
U Valpovu sova osta bilo joj je puta dosta.
Bilo je jos stihova, ne znam kako se zove pjesmica ni u kojem smo ju razredu ucili, ali mi se jako svidala
je, i dan danas se pitam zašto ju je zasuo brašnom pri kuhanjuCitiraj:
Mima prvotno napisa