O da,sve sestre su užasne,bezobrazne i bahate.Među njima ja sam br.1
Printable View
Privatni sektor radi za trziste koje nije lokalno i monopolisticko vec globalno i konkutentsko. Znaci, sasvim je lako moguce da deadi radi u firmi koja izvozi i da za njenu placu ne radi nitko iz naseg drzavnog sektora.
s druge strane drzavni je aparat monopolisticki i sredstvima prisile osigurava svoje prihode bez ikakve konkurencije a kod bogme I bez nekih vidljivih sustava kontrole kvalitete rada.
Nisu isti i ukazivati na fundamentalne razlike u nacinu funkcioniranja ta dva "poslovna modela" nije zavadi pa vladaj vec ukazivanje na stvarne neravnopravnosti u drustvu i drzavi.
Ako i sama radis u zdravstvu posve ti je jasno da u njemu ima raznih ljudi.
nazalost, zdravstveno osoblje prolazi skoro pa nikakvu edukaciju iz komunikacije , prava pacijenata i kako se nositi sa stresom. Plus , vecina je preopterecena i bez mogucnosti kontinuirane pomoci profesionalne i psiholoske za njih same.
i onda nam je tako, kako nam je.
Moze se nama ne svidati rijecnik i pristup od Junior, ali nije ona bas toliko u krivu, zar ne?
cvijeto lajkam ti post o privatnom i javnom. ali smatram da je izjava -ja bi to porodio- degutantna i zaslužuje sankcije. općenito se slažem da su mnogi liječnici grubi i nekulturni i bahati u komunikaciji s pacijentima. i da se tome treba stati na kraj.
ovo sam se već pitala 100 puta, jel netko zna jel imaju na medicini neke kolegije/predmete iz područja komunikacijskih vještina jer one su iznimno biten za ovu struku iako to na prvu tako ne izgleda?
počevši s mojom liječnicom opće prakse, koja uopće ne zna saslušat pacijenta, nego odmah s vrata krene s monologom i davanjem dijagnoze a ja ni zinula. Naravnmo tražim drugog liječnika da odem od nje. A ja sam sve samo ne šutljiva, mogu mislit kako to onda izgleda kod malo mirnijih pacijenata od mene.
Hzzo se primarno financira iz doprinosa za zdravstveno osiguranje.
Slažem se da su ta dva sektora međuovisna, zato se upravo državni ne bi trebao ponašati kao bogomdani i superiorni. Ja ne težim superiornosti privatnog sektora nad državnim, nego baš ravnopravnosti. A kod nas je situacija očajna, i to primarno u zdravstvu - nigdje drugdje nisam srela toliko nehumanih ljudi, kao u tom sektoru.
A u drugim državnim službama, tipa općine, gradske službe i sl. sam sretala samo divne ljude koji zaslužuju i puno puno veću plaću od one koju dobivaju za svoj rad, trud i stručnost.
Ima se nesto na faksu u zadnje vrijeme. Vjerojatno i u skoli za medicinske sestre. Ali kratko, i vrlo nedostatno. Kad se izade iz skole vise nema nista.
sve je prepusteno osobom osjecaju , osobnoj kolicini empatije i kucnom odgoju. A ne bi trebalo biti tako.
zavrsila sam za zdravstveno laboratorijskog tehnicara prije 20 godina, i koliko se sjecam o komunikaciji smo ucili jedan skolski sat u 4 godine , i to u sklopu strucnog predmeta.
Naravno da nije.Ali ne sviđa mi se generaliziranje općenito,ne sviđa mi se riječnik i ne sviđaju mi se te neke prijetnje,dopisi i ne znam šta nakon svega.
Treba biti hrabar i izboriti se dok si na prvoj crti.Nakon bitke malo toga se može napraviti.Govorim to jer vidim kako i što se radi.
Srce me boli kad vidim koliko loše prolaze ljudi koje šute.Ponekad se izborim umjesto njih,ponekad niti ne pokušavam.Jer ja moram raditi još xy godina s dotičnim.A mobing si ne želim natovariti na leđa.
Ima nas svakakvih kao i svugdje.Većina nas se trdi biti što bolji ali ponekad ne ide.Ja sam doslovno puknula jedan jedini put.Ali totalno.Kad me pokretan 45-ogodišnjak tražio da mu dođem u wc obrisat dupe.Jer on me plaća.
Vidis, meni se svidaju dopisi. Jer mislim da se niti jedna zena u najranjivijoj situaciji , u strahu i sa trbuhom do zuba ne mora se u bolnicu spremati kao na prvu crtu bojista.
da, i znam kako zavrsavaju dopisi, nitko najcesce niti ne trepne na njih , i za puno gore stvari od krsenja " zakona o pravima pacijenata".
naravno, to sam i napisala u prvom postu. slažem se i sa silly i slažem se sa tim da je potrebna reforma javnog sektora, ma šta ćemo o tome i pričati.
ali učestala retorika "ja te plaćam" ili ja radim da bi ovi imali plaću, retorika JL - mi ide na živce. i potpuno je i pogrešna. teret javnog sektora u hrvatskoj nije na poslodavcima nego na - građanima. svim. od kojih je dobar dio zaposlen u javnom sektoru.
A sto se tice bezobraznog pacijenta..., i osoblje bi trebalo imati sustav potpore koji ih stiti od neugodnih/ teskih i napornih pacijenata. Pa onda taj " sustav" odradi svoj dio.
Pa s obzirom da i kad imaš dogovoreni termin u bolnici i kad dođeš na vrijeme, skužiš da vas je još 10 naručeno u isto vrijeme, i onda umjesto da dođeš na red u 8h kad si naručen, dođeš na red u 11h, jer naravno doktora nije niti bilo prije 10h, jer su na viziti, 5 min je najmanji problem. E sad, pitati se zašto, ako je vizita nešto što se zna da je svako jutro i da nema šanse da liječnik dođe u ordinaciju u 8h, jer nikad se to nije desilo, i dalje naručuješ ljude u 8h? Ali to je retoričko pitanje na koje nakon jedno 10tak identičnih iskustava ne očekujem odgovor.
No, ima razlika među ustanovama, npr. Rebro i SD su nebo i zemlja. Rebro je stvarno vrhunska bolnica, posebno pedijatrija. Zarazna i SD su po meni puno lošiji. Vinogradska je negdje u sredini.
Teško mi je zamisliti da u 18 godina staža nisi svjedočila bezobraznom ponašanju svojih kolega prema pacijentima, pa onda ne razumijem zašto se kad netko javno kaže da ima bezobraznog medicinskog osoblja (i to poprilično) vrijeđaš i postavljaš u obrambeni položaj, ako si sama besprijekornog ponašanja.
Nije u krivu jedino ako joj je ovakvo nepristojno ponašanje pomoglo da suzbije strah zbog krvarenja. Tada se može opravdati.
Inače, ne.
Kada netko dođe sa krvarenjem u posljednjem mjesecu trudnoće, vjerojatno shvaća da je to stanje opasno po život majke i bebe. opasno toliko, da nekad samo 3-5 minuta dijeli život i smrt.
Tu treba odmah venski i put i sve ono što ide po protokolu za upravo takav slučaj. I nitko neće računati koliko što košta, jer se spašavaju životi.
Ono što ja znam ću ti i napisati.
Liječnici svaki dan vide puno pacijenata, mnogi su od njih teško bolesni. Zamislite sebe u toj situaciji. Svaki dan ljudsko zdravlje i život ovise o vama. Pa, izgorio bi svaki liječnik da se veže uz pacijente. Znam kakav je to osjećaj. Učili su nas ponašanju, pristojnosti, predstavljanju, svemu što treba, ali i tome kako ostati psihički zdrav na tako odgovornom poslu.
Ima ih osornih i zlih i sitničavih, kao i u svim drugim profesijama, jer i liječnici su ljudi. Možda da su i pacijenti više ljudi u odnosu prema medicinskom osoblju, pa bi im se tako i vratilo.
Kod nas je većina ljudi u tim službama toliko grozna, da su me ne jednom rasplakali. I ne zaslužuju veću plaću od liječnika, nitko ne zaslužuje veću plaću od njih.
Meni nije glupo uspoređivati medicinsko osoblje. I odnos prema meni i mom tek rođenom djetetu na SD i odnos prema meni i mom djetetu na Rebru.
Na Rebru sam doživjela samo pozitivne stvari, a npr. dr. Marinović, kardiolog-pedijatar koji je mom djetetu pjevao, zvao ga sunčeko, smješkiću i radio grimase da je nasmije i onaj dr. Stanojević koji je jedva procijedio "ovo" (za moju bebu) neka samo doji!
ajme grozno...dr. Stanojević je meni bio vrlo pristojan, stručan i topao. Inače mi je osoblje SD bilo odlično od sestara do liječnika (uz pokoju iznimku) al vjerujem da nekima nije.
Mislim da se ničije dijete ne bi smjelo nazivati "ovo".Strašno!!!
mislim, meni cijelo tumačenje njene patologije, a o cimeričinim da ne govorim ne drži vodu, nisam ginekolog, ali i u mojoj struci pacijenti sami dodju do svakavih internet i ostalih zaključaka. tako da, u stručnom dijelu bih svakako ostala suzdržana na njenom mjestu. ali nepristojnost nije nešto preko čega se treba prelaziti. i to nema veze zapravo s time kakvi su pacijenti koji mogu biti zaista tvrdoglavi, naporni, dosadni... ipak bi se uvijek trebalo biti fin. nekad nije lako, a nekad i ne uspije, u 3.00 ujutro recimo. jbga.
Eh, Junior...
Pre nepunih 6 godina mi se desilo isto što i tebi-naglo krvarenje, šesti mesec trudnoće, prvo dete. Dan pred doček Nove Godine, mi bez auta, napolju smrznuti putevi, do porodilišta ima pola sata u normalnim uslovima. Plačući zovem Hitnu, a osoba sa druge strane linije mi opušteno kaže da oni nisu taksi služba i da se snađem za prevoz kako znam.
Zovemo sve rođake, prijatelje, konačno smo u porodilištu sat vremena nakon početka krvarenja. Uzrok je bio smešan-krvarenje sa spoljnih vaginalnih zidova, u bolnici svi preljubazni i otpuštaju me bez problema.
Ali-da je uzrok bio ozbiljan, mojoj bebi ne bi bilo spasa. Jer Hitna pomoć Srbije nije taksi i ne izlazi za trudnice.
Što se tiče priča o ososblju-ljubazni/neljubazni, to je vrlo odokativno. Ali -trebaju li vaginalni pregledi ženi koja krvari? Nisu li oni kontraindikovani, pogotovo kada se ne zna uzrok krvarenja?
I ono što je zajedničko za sve bolnice: ni u jednoj bolnici ne postoji predviđeno mesto i vreme koje bi bilo izdvojeno za informisanje pacijenta-osim na viziti, pred svima, ako se doktor smiluje-čime se krše i pacijentovo pravo na privatnost informacija i na samu informisanost.
U cijeloj priči opet ispada da će u rodilištu biti onako kako kome padne grah.
Dr.B me predzadnji radni dan prije godišnjeg poslala vaditi kks i naručila je uzv.
Nakon što sam to jutro u šest vadila krv, pitala sam kada da dođem po nalaze. Gospođa na šalteru mi je rekla da odem nešto pojesti, pročitati a da će mi ona donijeti nalaze čim budu gotovi. Bila sam u pozitivnom šoku s takvim ophođenjem sa pacijentima. Nisam jedini primjer, da se razumijemo.
Kad pročitam pojedina iskustva imam osjećaj kao da se radi o dvije različite bolnice.
Pa Sani... tako i je. Uglavnom kako ti padne grah. Nema pravila. Nazalost.
Ležala sam i ja na patologiji (Sv. Duh) tjedan dana i iskustvo je bilo tak-tak.
Sestre, osim glavne, su bile baš ok. S glavnom sam imala mini sukob, ne verbalni, već je više mimikom shvatila da ju ne tangiram
pa je poslije bila ok. Deksametazon je puno pomogao mojim blizancima jer su rođeni dosta rano, ali nisu trebali u inkubator.
Doktori-hmmmmm, ono što me smetalo je da ne razgovaraju s pacijentima već međusobno i na toj komunikaciji treba poradit. Jer tamo ležim JA i JA
moram znati ono što se tiče mene i moje djece. Isto je vrijedilo i za dr. Jakovčića na babinjačama. CTG me nije smetao, dapače, a s obzirom na iskustvo moje prijateljice,
da, smatram da je potreban.
Više su mi na živac išle sestre na babinjača, jednu sam, u suzama, istjerala iz sobe i tražila da pozove doktora. Nije ga pozvala, ali bogami se i smirila.
Ostale su bile dosta hladne i nekako robotski odrađivale posao. Znam da nije lako sa tolikim mamama, hormonima, bebama, ali sam očekivala mrvicu više empatije.
Sljedeći porod bio je nakon godinu i pol i moram priznat da, iako mi je boravak u bolnici bio koma, sestre su se uvelike promjenile. Kako i zašto ne znam, ali bile su puno toplije i uigranije.
Veći šok po pitanju neljubaznosti sam doživjela na Srebrnjaku kad je maleni tamo ležao zbog urtikarije. E, to je bila strahota. Nit riječi, nit smješka, hladno, nedostupno.
po meni je kod nas najveći problem što nema nekih stegovnih mjera u javnom i državnom sektoru. šef ti ustvari ne može bog zna što, a kad bi te šef nakon xy pritužbi tvojih pacijenata, učenika, stranki mogao otpustiti, i kad bi i sam šef svojim poslom odgovarao za ponašanje svojih zaposlenika nekom kome je stalo-e, tek tada bi mogli svjedočiti nekom napretku u javnom i državnom sektoru.
a i sami zaposlenici u javnim i državnim službama bi trebali korigirati svoje kolege koji ne rade kako treba, oni najranjiviji u društvu, pacijenti i djeca to zaista ne bi trebali raditi.
Meni nije jasno kako "oslovljavati" nerođene i rođene?
Već par dana razmišljam kako bih ja i ne ide mi.
To, ovo- zvuči loše, ali mi podjednako loše zvuči ona, on, ono.
Kad sam ja rodila moju kći su zvali"beba pa prezime"
Malo je čudno zvučalo, ali ok.
Nije me smetalo.
Dakle, kako oslovljavati bebe, a da mame budu zadovoljne?
Tanci o tome sam bas i ja razmisljala, mislim da mi oslovljavanje ovo, on, ona ne bi smetalo ako je u "pozitivnom", njeznom tonu - ne znam kako bi ga nazvala. Ali u glasu se cuje ako o bebici govore kao o stvari. Tada bi mi smetalo i povrijedilo bi me
izgleda da ginekolozi jako vole riječ TO
prije trudnoće s V imala sam ekstrauterinu
na početku trudnoće s V, radi tog iskustva 6 mj prije otišla sam prebrzo primarnom ginekologu
beta je bila pozitivna, on nije vidio ništa u uterusu i poslao me hitno na ginekologiju sa sumnjom na ekstrauterinu
dolazim, hvatam na hodniku dežurnog, tada šefa ginekologije, on mi preko ramena dobacuje da se javim sestri za prijem u bolnicu
ja ga molim da me pogleda
ajde, pogleda, i kaže:
nije te ekstrauterina, trudnoća je u uterusu
ali TO će otići u spontanom pobačaju
i okrene se i ode
(ok možda je bio malo ljut jer sam se ritnula pa ga pukla koljenom u bradu:mrgreen:)
a što se tiče početnog posta slažem se s autoricom kada se žali na grubo postupanje
ali mislm da nije kompetentna procjenjivati medicinske postupke i njihovu potrebitost
sam početak i pobuna protiv braunile
došla je na hitnu sa krvarenjem
uglavnom je pravilo da se na hitnoj odmah stavlja braunila, da se ima otvoren venski put
sumnja na abrupciju posteljice, to može biti naglo, tako obilno krvarenje, da je dobro imati venski put da se može reagirati
jer kada nastupi jako krvarenje vene kolabiraju i jako je teško onda staviti braunilu
buni se zašto je bila hospitalizirana
koliko puta čujemo, čitamo i na forumu, u novinama, kako se pacijenti žale da su ih samo pogledali i poslali doma, nisu ih primili u bolnicu pa se nešto zakompliciralo
ili se nije zakompliciralo, ali oni su procjenili da bi bilo bolje da su hospitalizirani
bojim se da medicinsko osoblje ipak ne može pacijentima prepustiti odluke o postupcima, hospitalizaciji....
slažem se da pacijent treba biti upoznat sa stanjem, postupcima, terapijom, ali ipak je liječnik koji odlučuje što će se napraviti
jer odgovornost je na njemu
Alex, i meni su rekli u blizanačkoj trudnoći da će to otići.
I nije me pogodilo.
A kako je uopće trebao dr reći, a da bude, ne znam, korektno?
Meni je tada bilo drago da mi je rekao šta je na stvari i objasnio sve i zaista se nisam zamarala sa terminima.