Printable View
Moja granica je između druge i treće godine. Mlađa kćer je dojila nešto više od 2 godine i tih zadnjih par mjeseci mi je bilo pravo mučenje. Sad na stranu i to što me znala ugristi tako da sve zvijezde pobrojim, mene je tih zadnjih par mjeseci dojenje strašno živciralo, smetalo me. Ne znam kako bih to opisala, čim bi ulovila sisu mene je lovila nervoza, smetalo me to, neki baš čudan osjećaj kojeg se nisam mogla rješiti.
upravo ovako mislim. s time da sam nakon dvije godine krenula s izlaznom strategijom. koja mi je uspjela s dvije i pol.Citiraj:
summer prvotno napisa
a onaj plafon plafona od tangerine mi je škola, kakav pubertet.
ma ne, u stvari i ranije, gledam svoju prvašicu i skroz mi je neprirodno i a, hebaj ga, ipak malo uvrnuto :mrgreen: zamisliti ju kako cica. s time da nemam ja ništa protiv malo uvrnutih ljudi. :D
I meni se, nakon cetiri godine dojenja, (isto sa stavom dojit cemo dok nekome ne dosadi), ta granica vrlo jasno pokazala. Vrlo vjerojatno zbog druge trudnoce, dojenje me odjednom pocelo straaasno zivcirati. I bila sam totalno iznenadjena tim obratom. O kojem cak ni ovdje nisam puno cula, a mene je mlatnuo punom snagom.
Trudila sam se koliko sam mogla da prestanemo na lijep nacin (a i ona je bila zrela za kraj), ali bi je u stvari najradije bila ritnula kopitom kao kobila.
Nakon par mjeseci sam pocela dojiti mladju, ponovno idila. A prema pomisli da starija doji i dalje osjecam strasnu odbojnost, pomjesanu s zrncem krivnje jer stalno imam osjecaj da ona moju iritaciju osjeti.
A i rekla sam joj da mi smeta npr. diranje, ili pokusaji imitiranja bebe...brrrrrr.
Pitam se dokad bi idila trajala da nije bilo trudnoce. Tko zna, mozda saznam s mladjom.
moja je granica bila oko četvrte godine. F je mogla još, a i ja, nije to meni bilo niš naporno. no, moja je procjena bila da je to to, dogovorile smo se da na godišnjem postaje s cicanjem (4 g i 3 mj) u zamjenu za majicu na doru, možete li vjerovati!!?? riješile sve bez ijednog njurganja!
diranje cica time nije prestalo (osim što ja stavljam granicu), ali menije to razumljivo, ko da dijete cicu doživljava kao bilo što drugo osim hranilicu
XCitiraj:
maca papucarica prvotno napisa
I meni se čini da je to neki kriterij po kojem bih se vodila. Npr. moja mala prije 3 mjeseca nije tražila dojiti osim ako je htjela spavati, a sad kad je bila bolesna i imala visoku temperaturu, nije ništa jela i sva je bila umorna ( i još uvijek je ) traži više i češće nego sa 2 mjeseca, i ja joj dam koliko želi,kad god želi i gdje god želi i već me sad svi ispituju da kao to još uvijek doji:roll:
Ne
Ovo s gubljenjem zubi i vještine je mislim pisala yummy mummy, nije podastrla linkove na studije ali meni se učinilo nekako logično i zgodno pa sam prigrlila teoriju :) BTW, na Rodinom ovogodišnjem kalendaru piše da bi ljudska mladunčad neometano sisala do 4-6 godina.
ja bih se složila da se mišljenja mijenjaju ovisno o situaciji
prije nego sam rodila rekla bih nema šanse
kad mi je dijete imalo godinu rekla bih nema šanse
kada je imala 3 rekla bih nema šanse
kada je sa 4,5 godine još dojila tada ne bih tako decidirano odbijala mogućnost da doji još sa 6 (dojila je 4 godine i 9 mjeseci)
sad, kada mi je kćer velika, isto bih rekla da mi se to čini malo pretjerano
meni je zapravo više čudno što se ona s tim slikava po novinama
što to mene briga što ona doji curicu od 6 godina?
to je njihova stvar
xCitiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
mada, ja ne bih. do sad sam dvaput odustala prije druge godine jer mi je išlo na živce na kraju. mislila sam da ću izdržati više ali postalo mi je naporno. 3 godine su limit u mojoj glavi
Ne bih se slikavala za novine s djetetom na sisi.
Svaka čast ženi što se usudila progovoriti o full term dojenju ovako se osobno izloživši, ali ja ne bih izabrala to raditi na takav način kao ona.
Slažem se da se stav i perspektiva mijenjaju kad se nađeš u nekoj situaciji.
Bar se moj stav i pogled na produljeno i full term dojenje jako razlikuju nekad i danas.
Nije točno da dojenje nema nikakvu vrijednost u nekoj kasnijoj dobi. Nutritivno nije bezvrijedno, ako majka ima mlijeka, iako u toj dobi definitivno dijete treba dobivati sve iz druge hrane, uobičajene za tu dob. Kod produljenog dojenja i tijekom polaganog smanjenja dojenja i odbijanja od sise, u maloj količini mlijeka (kad se smanji učestalost i trajanje sisanja i mlijeko se bitno smanji u količini) koncentrira se jako puno imunofaktora da dijete dobije što više zaštitnih tvari u maloj ukupnoj količini posisanog mlijeka (meni osobno je ovo fantastičan podatak). Što se tiče emotivne komponente dojenja, ne bih se složila da s djetetom ili majkom nešto nije u redu, ako je šestogodišnjakinji/ku još uvijek emotivno važno dojenje (to ne mora automatski značiti da je jedino dojenje važno ili da dijete nema sposobnost utješiti se ikako drugačije). Govorim općenito, ne znam za ovaj konkretan slučaj.
Što se tiče gubljenja tehnike sisanja kad ispadnu određeni zubi, naše iskustvo je drugačije (iako, on je sa šest godina imao 3 i pol trajna prednja zuba) ;)
I ja si nisam stavljala limit, od početka do kraja dojenja, išli smo dan po dan, bez velikih planova.
Završili smo s dojenjem dogovorno. Bez suza i drame, ali na moju blagu inicijativu. Da se njega pitalo, ne bi vidio razloga da prestaje, sisao je ionako jedino za uspavljivanje i bio i ostao sasvim normalno dijete, adekvatno samostalno za svoju dob (nisu svi dugosisavci nesamostalni i patološki vezani uz majku ili majka za njih ili sisanjem zamjenjuju neku drugu potrebu koja nije prepoznata), koje se od jako rane dobi jednako tješio i sisanjem i zagrljajem i razgovorom ili poljupcem u bolno mjesto (još jedna predrasuda da se tješe isključivo na sisi), pio i jeo sve što je volio i htio (i još jedna predrasuda). Zavlačio mi ruku majicu nikad nije jer je to moja osobna granica koju je naučio poštivati.
Ja cu kratko... Moram paziti na rucak :D
Ja bas ne mislim da je nesto pohvalno sto se ta zena slikala s djetetom za novine. Dijete ce za koji mjesec u skolu i ne znam bas je li ga netko pitao zeli li se slikati. Da mama pokaze neki stav.
Anci, dijete vec ide u skolu :DCitiraj:
Anci prvotno napisa
Nije to prica iz nasih krajeva.
I da dodam, ja ne bih jer to meni ne pase. Tri mi je bilo cisto dosta, prestala je mojom odlukom, ne njenom.
meni je to neprihvatljivo i sebe ne mogu zamisliti u toj situaciji
koja je moja granica?
sa drugim djetetom 2 godine
možda bi se s novim djetetom pomaknula na 3, nemam pojma
moj najduzi staz je 26 mjeseci
koliko ce potrajati ovaj put - ne znam, nadam se dugo
al znam da nece 6 godina, jer mislim da bi me poprilicno zivciralo
koliko drugi doje - briga me
Ovo me podsjetilo da sam negdje pročitala, ima već dosta , pa se ne sjećam gdje, da žene u arapskim zemljama kao znak gostoljubivosti nude gosta, naravno muškog, da ga podoje. Lice mu ne smiju pokazati, ali cicu da.:mrgreen:Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
itekako ima nutritivni značaj. moji su u vrijeme bolesti, pogotovo npr. crijevnih viroza, s 2 ili 3 godine starosti, znali danima živjeti isključivo od dojenja.Citiraj:
Zanima jeli dojenje iza recimo 1,5 ima stvarno neki nutritivni značaj za dijete ili je to čisto radi neke emocionalne potrebe
da nema nikakvog nutritivnog značaja, ne znam kako bi to bilo moguće?
inače, dojila sam prvo 4.5, drugo 3.5, treće 3.5
dojiti 4 ili 5-godišnjaka mi je ok, ja treće nisam dojila toliko ne zato što mi je 3.5 granica, nego sam tada već dojila kontinuirano 11.5 godina i bilo mi je općenito dosta :-)
Peterlin :lol:
Osobno ne bih. Ja sam postavila granicu sa cca 4,5 g. mlađu još dojim, ali ona ima "tek 2" :mrgreen:
Mene vise sablaznjava kad vidim da klinci od 2-3 godine piju coca-colu nego da klinka od 6 godina se jos doji. Isto tako, jedna bivsa frendica je stavila na facebook svog 4godisnjeg sina kako pije pivo iz boce. Meni to nije normalno.
Moj neki osobni stav je slijedeci: kao sto ne mozes natjerati na dojenje dijete koje se ne zeli dojiti, tako mislim da ne bi trebalo od dojke odbijati dijete koje se jos uvijek zeli dojiti.
Isto mi je malo neobican stav da majcino mlijeko nema neku prehrambenu vrijednost za djecu stariju od godine dana. Onda nam ti isti doktori koji ovo prvo tvrde tvrde i to da trebano svojoj djeci davati kravlje mlijeko. To mi djeluje jednako smijesno kao reci telcu nakon odredjenog vremena da mlijeko njegove majke nema prehrambenu vrijednost, tako da sad mora prijeci na mlijeko orangutana, i maloj zebri da prijedje na mlijeko stakora...
Znam da mozda ovo nema direktnu vezu sa ovom temom, ali, kad vidim neku budalu na ulici kako vice: ej mala, baci sisu da se igramo...ne mislim da je bio predugo dojen, nego bas suprotno-da nije bio dojen uopce, tako da njegova potreba za majcinim grudima nije nikad zadovoljena, pa se pretvorila u perverziju...
moram priznat da još nikad nisam seksističke doskočice naše kulture, ili možda bolje da napišem "kulture" povezivala sa time koliko je koga majka dojila
osoba koja to viče ipak je to prije čula od nekog muškarca
Grozne su mi te doskocice, ali, isto tako, mislim da mozes cuti stotinu gluposti i ne preuzeti ih... Isto tako mi je nezamislivo vidjeti tipa iz nekog "primitivnog" africkog plemena, kako dovikuje takve uzrecice, a svi su oni produzeno dojeni i nitko im nije citao bonton. Mozda nisam u pravu, mozda su i dugodojeni muskarci perverznjaci, samo mi je nekako to teze zamisljiti. Bilo bi zanimljivo ako postoji kakva studija na temu toga ;)
Meni taj primjer nikako ne spada u perverziju :D
U primitivizam i nepristojnost da.
[QUOTE=Lutonjica;2721739]itekako ima nutritivni značaj. moji su u vrijeme bolesti, pogotovo npr. crijevnih viroza, s 2 ili 3 godine starosti, znali danima živjeti isključivo od dojenja.
da nema nikakvog nutritivnog značaja, ne znam kako bi to bilo moguće?
Ma pitam zato što to mnoge moje prijateljice misle, kako nakon godinu dana više nema nekog kvalitetnog mlijeka i kako je to dojenje općenito bezveze nastavljati, moj je isto bio bolestan sad i 10 tak dana je jeo najviše mlijeko, ovo drugo u zanemarivim količinama. Općenito se ljudi u okolini čude kad kažem da još dojim (mali ima 16 mj)
[QUOTE=Mali Mimi;2723066]Ovo mi je najsmijesnija stvar. To mi zvuci skorom kao da netko kaze da je brokola zdrava do 12. godine zivota, ali nakon toga nema neku nutritivnu vrijednost :)Citiraj:
Lutonjica prvotno napisa
ajme, dijete je ko moje...
dakle ja nisam i ne bih, ali bih navela jednu svoju opservaciju i poveznicu sa svijetom drugih sisavaca
zbog koje mislim da je to valjda korisno za djecu:
moj djed, naime, ima kuniće
i običaj mu je kad ženka okoti mlade neko vrijeme, naravno, sve njih držati kod mame (cca mjesec dana)
a onda ih odvoji jer su već preveliki da bi svi bili zajedno.
međutim, običaj mu je jednog kunića ostaviti s mamom. pitala sam ga zašto. rekao je da je to radi psihičke
stabilnosti ženke (da ne padne u depresiju).
e sad, ono što je zanimljivo je činjenica da je taj mladunac, koji je jedini ostao s mamom, nakon cca mjesec dana
duplo veći od svoje braće i sestara koji su odvojeni od mame.
dakle, on je nastavio sisati i pošto ne možemo izmjeriti njegove druge sposobnosti, možemo na temelju te enormne
fizičke naprednosti u odnosu na druge zaključiti da je dojenje definitivno vrlo pozitivno utjecalo na njegov razvoj.
e sad kad bi to išli preračunati u ljudske godine: kunići su spolno zreli sa oko 4 mjeseca, dakle 2 mjeseca bi bilo
oko 7 ljudskih godina, ali on ovog drži još i dulje kod mame. sve dok ovaj ne počne pokazivati znakove spolnih nagona.
a pošto smo mi svi sisavci...
Orange80, jako je zanimljivo ovo sa kunicima. Nisam to znala. Hvala sto si podijelila ovu pricu!
Ja za sebe i svoje dijete imam trenutno u glavi neku okvirnu granicu 3 godine. Općenito doživljavam kao normalno i kao stvar osobnog izbora do max 7 godina.
Mišljenje da djetetu ne treba majčino ali treba kravlje mlijeko nakon godinu/dvije/kolko god mi je toliko apsurdno da me fascinira koliko je ukorijenjeno. Mišljenje da nakon godinu dana nije potrebno nikakvo mlijeko (npr makrobiotičari su tog mišljenja) već respektiram, iako mislim da ne treba biti rigidan s gornjom granicom već osluškivat sebe i dijete. (Sebe ništa manje nego dijete.)
Izvan kuće smo prestali prakticirat dojenje negdje oko prvog rodjendana, prestao je on sam tražit vani. A kod kuće ako osjetim da me traži dojit zato što mu je dosadno/nije mu pravo što sam na telefonu i sl., ne dam. Ako traži zato što je gladan, prvo ponudim neku hranu i uglavnom se rado baci na hranu. Za tješenje isto više niti ne traži, zapravo se ne sjećam kad je prestao. Sve u svemu, kod nas je to ostalo vezano za dnevno i noćno uspavljivanje i meni je to zasad čisto ok. U nekom trenutku vjerujem da će i to sam napustit.
Dojenje do 6 godina i dalje??? ... hmm najbolje da majka izbaci sisu 30godisnjem sinu da se malo tjesi... ajde sve ima svoje granice pa i dojenje...kaj je previse je previse.
A bas.
Pitanje je krivo formulirano. Mnoge se stvari moraju uzeti u obzir i nema jednoznacnog odgovora koje vrijedi za sve. Svako je dijete drugacije i svaka je obiteljska situacija drugacija. Ako dijete to zeli a majci nije naporno, normalno mi je doniti dijete koje ima 6 jednako kao i ono koje ima 2.
Ja ne bih. Ne bih ni od 4god. Al to sam ja. Ko voli,nek izvoli..meni ni malo ne smeta.
Ne bih ni ja.
Gornja granica bi mi bila 3 god.
Nažalost svoju malecku sam morala prestat dojiti s 15 i pol mjeseci zbog jake alergije i terapije.
Ona je to super prihvatila i nikada više nije tražila.
A ja sam bila totalno nespremna i mjesecima tugovala! jer stvarno sam očekivala da će se družiti s cikom do 3. god.
Našla je zamjenu u dudi :roll:, a to je tek druga priča!!
Sad sam bas znatizeljna i skroz me zanima razlog za granicu od 3 godine. To prvenstveno zato sto jako puno zena bas tu dob navodi kao krajnji rok.
pa zato jer 3 godine i jesu nekakav...prelazak. ono, prve tri su najvažnije, pa onda s tri se kreće u vrtić, todleri su od jedne do tri godine i tako.
Aaa.
Predugo sam tu, hebi ga. Tu nema price s jaslicama i vrticem. Ides kad hoces. Ili ne ides. Niti se s tri godine ista mijenja, osim da kreces u predskolu.
(A to samo zvuci opako, nije neka stroga skola. Moze se dojiti. :lool: )
To je više neka umišljena granica, po mom mišlejnju. Ja bih rekla da negdje s punih pet postaju djeca, a nisu više mala djeca. Naravno, labavo uzeti i tu granicu.Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
A odgovor na pitanje iz naslova - možda i bih...Zadnju sam dojila do tri i po, s tim da je sve do 4 i po svako toliko varala: daj da ti SAMO poljubim sike (kad me vidi golu), a onda povuče i umire od smijeha kako je lukava. Ne bih zapravo ni bila prestala da mi se nije nadovezala jednog madeža na dekolteu koji je ovisnički prčkala, i nikako prestat, što mi je strašno smetalo...pa ju je to koštalo dojenja, jadnu :D
Ali što htjedoh reći - granice se tope kad postoji kontinuitet u dojenju. Imaš dijete koje je u život dobro ukorijenjeno, napreduje svugdje gdje treba, zna sve što treba, i uz to gušta sisat...jednostavno se ispostavi da baš i nema razloga za prestankom (osim madeža :D). Otkriješ da prirodnije leži nastaviti, nego prestati.
I mene su gledali ko da sam luda u jednom stranom vrtiću kad sam spomenula da se s tri mora krenuti u vrtić jer to djeci treba. ravnateljica vrtića se slatko smijala. rekla je da je to individualno i postepeno. Kod njih kreću na par sati dva tri puta tjedno s tri, četiri ako. S pet je mala škola obavezna.