Apsolutno se slazem s pulinkom i rossom.
Ovo o cemu karantena pise mi je onak ????!!!!
rossa ne daji tablet drzi ga jos skrivenim.
that s my advice. :-)
Printable View
Apsolutno se slazem s pulinkom i rossom.
Ovo o cemu karantena pise mi je onak ????!!!!
rossa ne daji tablet drzi ga jos skrivenim.
that s my advice. :-)
Pa da, i meni je grozno kad deci dođu drugari u posetu pa prvo pitanje bude: koje imaš igrice...? A ono, nisu se još ni okrenuli po sobi. Da su tinejdžeri, pa još da čovek i razume donekle, ali šestogodišnjaci kod mene nažalost moraju sami da smisle čime će se igrati.
ma glupo je da poklon od treće osobe stoji skriven mjesecima. Obećala sam joj ga dati ako bude hrabro vadila krv i cijepila se sad pred školu (hrabro= smije plakati i zapomagati, ali se ne smije otimati i bježati :lol: mamino dijete, mrzim vadit krv, a pobjegla sam iz škole kad smo se cijepili u trećem razredu)Citiraj:
Lili75 prvotno napisa
Jos jedna stvar u prilog old school igri je da ona potice mastu, pomocu nje djeca razradjuju razne emotivne i razvojne sadrzaje (poslusajte malo dijete koje se uzivljeno samo igra, svasta se tu cuje)
Niceg toga u igricama nema, tamo prolazis kroz scenarij koji je netko drugi napravio
Al pulinka me sjetila, pod vrijeme za ekranom ne brojite vrijeme za ekranom kod prijatelja? Jer vidim i ja da se to odmah skenira tko sta ima, kad mom sinu dodje frend to su teski uzdasi kad ja kazem "nema ekrana, igrajte se s igrackama", provjeravaju svako malo jesam se predomislila
Sto se mene tice - kakva igra takav i efekt na dijete.
Ako ce igrati lose napisane i nezanimljive igre onda ce sjediti mirno i ne razvijati mastu itd.
Ako cete se potruditi i naci zanimljive igre onda ce: moci uzivati u vlastitim scenarijima (npr igre u kojima se po zelji predmet igre oblaci, svlaci, kuha mu se, sprema stavlja na spavanje itd - slicno kao s lutkama), moze poput mojih igrati ove razvojne strategije pa uce o trosenju novaca, o vremenu koliko treba da se nesto napravi, o tome sto treba odabrati od x mogucnosti da dobijes maksimalni efekt (nesto sto mnogima fali - svi bi i ovce i novce i to odmah) itd.
Onda imamo neku igricu u kojoj trebas oboriti avion - ta je sve prije nego " staticna" jer s moras vrtiti oko sebe, saginjati, dizati ruke iznad glave, pri tome koncentrirano gadjati avion i jos perifernim vidom zamijetiti da mozes ispaliti raketu - jako zanimljiva vjezba koja sigurno ne steti mozgu i tijelu.
imati "ekran" i igrati se meni nije lose, to je samo jos jedna igracka (i to igracka s bezbroj igra u sebi) i kao sto djetetu treba dat da se igra kuhacama i loncima treba mu dat i da se igra na racunalu - jer ce realno u zivotu vjerojatno puno vise vremena provesti za racunalom nego za stednjakom. Tehnologiju treba uciti i vjezbati isto kao i vezat cipele. Jer je otprilike toliko i sveprisutna u nasim zivotima.
tang moja, ovo apsolutno ne stoji.Citiraj:
tangerina prvotno napisa
ne da toga nema u igricima, nego toga ima, i mašte i emocija, na puno veću potenciju. i zato i jesu tako privlačne.
da nema mašte. nude ti takvu maštu i takvu emociju i adrenalin koju niti jedan autić ne može, za kišnog dana, ponuditi. :mrgreen:
plus tu je i interakcija s drugim igračima.
ne moraš biti sam, nikada. jer te pritisak gumba seli u drugu dimenziju, u druge svjetove, gdje ti gradiš svoj svijet i svoj lik, a povezan si s cijelom ekipom. pol razreda i pol ekipe se nađe na istom imaginarnom mjestu. on je izrazito društven, treba mu društvo, i dok nije bilo skajpa i brzog interneta, nikad nije volio te igre na kompu i plejki sam igrati.
i tu je i kvaka.
i opasnost od pa i neke vrste ovisnosti.
na primjeru mog j, jedina stvar koja je privlačnija od toga je - fizička aktivnost. on bi bio, da može, 24 sata na kompu.
jedino što ga priječi smo:
- mi, i naše gunđanje i zabrane
- njegove obaveze
- i to što jednostavno voli biti fizički aktivan. pa bicikla, nogomet i njihove pi*darije po kvartu, imaju prednost nad kompjuterom. dojadi mu sjediti. ako ništa, digne se i šuta loptu po stanu i radi pijadete.
Kod mene doma jos nitko nije trazio ni igrao igrice 4adi se o 6godisnjakinjama a vidim da je kod nekih to vec uobicajeno u ovoj dobi.
kod nas i prespavaju al sve su to njihove mastovite igre bez kraja...divota ih promatrat.
inace u mom okruzenju je malo tih igrica zasad.ja mrzim ovisnosti bilo kakve vrste evo i moju o Rodi :-) sljedeci put jupujem manji ekran moba da smanjim fu....surfanje kojemi krade dragocjeno vrijeme. Uh....
Na moru npr ne surfam jer mi je bogohulno pored takve prirode buljit u forum he he
mužu, jesi ti cvijeta? :mrgreen:Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
istu stvar i on kaže, identičnu
priznajem da nisam baš bila igrice osoba pa ne mogu to skroz pojmiti osim teoretski
ali pozivam se na iskustvo knjiga-film, u velikoj većini slučajeva filmovi su razočaranje u odnosu na knjigu - zašto?
a i mislila sam na ovo. npr, moje dijete i ja smo se kačili oko nečega, i sad to njega muči, on odlazi kasnije igrati se sa svojim igračkama, autići, legice, psići i medvjedići su u kojekakvim interakcijama koje, gle čuda, imaju itekako veze s našom pričom od ranije. može li mu takvo iskustvo pružiti igrica?
slobodna igra je ko neka projektivna tehnika, a u igrici jest svijet mašte i ti donosiš neke odluke što ćeš i kako raditi, ali ipak si ograničen onim što je netko postavio
to ako pričamo o ovim složenim igrama za velike, a ne o igricama tipa tko će brže dovest autić do cilja
ustvari je besmisleno pričati o igricama pod jednim kišobranom
uglavnom, kužim što hoćeš reći i kod nas se doma lome koplja oko toga koliko djetetu treba dopustiti/braniti igranje, a koliko igra strah me napisati, ali više nego većina njegovih vršnjaka mama s foruma, ako su iskrene :mrgreen:
tangerina, ima cvijeta pravo (i tm isto) ali nisi ti baš daleko od mog viđenja istine.
Jest da se djeca kroz igrice mogu translatirati u drugu dimenziju, ali u pravu si - igrice loše utječu na socijalne vještine. Igricu uvijek možeš deinstalirati - računalo ili mobitel ti neće reći ni riječ. A ako prijatelju odbrusiš nešto gadno, to će ti se vratiti kao bumerang.
Osim toga, vidim da današnja djeca (svaka generacija sve više) sve više galame, sve manje imaju strpljenja, sve manje su u stanju SAMI stvoriti nešto kreativno i time se igrati i sve manje roditelja ih je u stanju smiriti bez pomoći elektronike. Čak i u školi imaju otključan wifi da ih ne moraju krotiti za vrijeme odmora.
Posljedice - nakon sat vremena igre (pa i puno manje), usprkos drugoj dimenziji, moja djeca su se uvijek teško koncentrirala na učenje. Obrnuto ne vrijedi. U igru se lako ulazi. Ali isto tako ona zna biti izvor frustracije (pa je moj mlađi sin nebrojeno puta bio potjeran s računala i mobitela ako je cvilio i drečao jer ne može proći nekakav nivo u igrici).
Da toliko truda ulože u učenje koliko ulažu u igrice i softvere - gdje bi im bio kraj???
A motoričke vještine - na stranu to što ja nikada ne bih mogla doseći njihove brzine reakcije (veza ruka-oko), pogledajte im samo rukopis ??!!! Nisu u stanju navesti iglu, puno gradske djece nikada nije nešto posadilo, ne gledaju ljude oko sebe (pa često ne prepoznaju susjede ako nisu s roditeljima) i tako dalje...
* * *
Offt. Mora da su naše bake i djedovi po istom principu gledali svoju djecu koja su morala ići u školu, umjesto da pasu krave.
Sve je to meni jasno, ali treba imati mjere. Moj mlađi sin je ovisnik o televiziji - njemu računalo prečesto treba samo zato da gleda serijetine i glupe filmiće na youtube-u. Uffff....
Ne možemo se vratiti u doba dok tehnologija nije postojala. Ali moramo biti svjesni toga da ona ima i tamnu stranu.
netko je gore već napisao kako nije isto crtić i igrica, i moje je iskustvo isto tako
otkad je moj otkrio igrice (a to su neke strateške lego batman igrice koje i njegov tata može igrat), sve ostalo je palo u drugi plan
dotad bi recimo gledao neko vrijeme crtiće, i onda mu oni dosade, ili mu posluže kao inspiracija za igru, i krene se igrat
sada.. kad potroši dnevnu kvotu za igranje, prvo jedno vrijeme tuli, moli, pregovara (nema veze što to ne pali nikad, on i dalje pokušava, al takav je on karakter inače)
onda nekoliko sati jadikuje nad svojom sudbinom jer mu je "sveeee dosadnooooo"
i baš imam osjećaj ko da mu je svaka druga aktivnost kao sjena, spora i dosadna
čak i kad npr. cijeli dan provedemo na selu, i on je cijeli dan vani, s prijateljem, vozi bicikl, igra nogomet itd i vidim da mu je super, dođe kući umoran i jaoooo pa on danas nije stigao igrati Batmana :suze i očaj:
Ajme tang grozno mislim ovo zadnje :-(
Peterlin slazem se za tamnu stranu
meni to tvoje, cvijeto, ne drži vodu :mrgreen:
ne vuče tebe nikakva mašta da igraš igrice, nego ovisnost u razvijanju, lool - kao i sve što se interneta tiče dok si ili mlad ili frižak.
ili "star" ali te nije briga.
i skroz mi je ovo što govori tang prirodno i logično.
ok, sad možemo opet o tome što znači prirodno :mrgreen:
tangerininom primjeru u prilog mi ide i činjenica da nitko nije "navučen" na povrće i meso, ali na slatkiše bome jest.
http://www.forbes.com/sites/jordansh...l-association/
a paz ovo, prava studija
http://www.apa.org/pubs/journals/rel...p-a0034857.pdf
mislim, da me se krivo ne shvati, mogu sto put dokazati da je to dobro za ovo-ono, nisam ja pobornik da djeca od jutra do mraka igraju igrice, nedaj bože :D
ali, treba poznavati neprijatelja :mrgreen:
šalim se malo, to jest nevjerojatno privlačno, i zato trebaju imati hrpu obveza i dodatnih interesa. viš, tu piše da je prosječna dob gejmera 33 godine :-o
baš kao sa slatkim, treba osigurati da kad se riješe roditeljskog terora, ne postanu jedni od onih koji svaki slobodni trenutak love za igrice. da vole prirodu i to :lool:
a šta ja znam u stvari, da budem najiskrenija. znam samo da je stalno ta borba kod nas. koji put mislim da dopuštam premalo, i da se bezveze svađamo. koji put mislim da puštam reviše i da bi se trebali još više svađat.
Ovaj zadnji ulomak opisuje i mene i ocito me ceka jos puno takvih godina, jeij!
Ja sam na tvojoj strani. ( i u tvojoj kozi )Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
ali imali smo vec jednu temu slicnu, samo je bila opcenita , a ne vezana uz ovako njeznu dob od 6.
ja sam sretna sto je interes otkriven kasnije pa mi je pristedio godine natezanja.
obzirom da dijete ima tu neku ovisnicku crtu za igrice koje mu dizu adrenalin i dopamin.
i vec na toj staroj temi sam pisala da se ne slazem da je igranje igrica samo jedna stetna aktivnost , pogotovo ako govorimo o odraslijoj dobi. Ne mogu vjerovati ( ona logicno) da taj napor i trud ulozen u on line igrice ne potice razvoj barem nekih centara u mozgu, nego da ga samo zaglupljuje i przi mu male sive stanice.
Zanimljiva se rasprava stvorila u ovoj temi. Mislim da smo svi donekle u pravu, ali da je istina negdje u sredini.
Ne slažem se s onima koji kažu da igrice na kompjuteru su loše i da ih treba u potpunosti izbjegavat, a s druge strane niti s onima koji kažu da samo to treba. Treba dozirat i jedno i drugo u određenim količinama.
Vani uz lovice sigurno neće razvijat maštu, kao recimo uz igricu na kompjuteru koju mu je ja nađem (logičku neku, gdje mora razmišljat logički da prođe nivo). Tako da nije pravilo da se bolje mašta razvija vani, uz društvene igre. Ali ako će igrat neku glupu igricu onda naravno da ni to neće pomoć. Također, vani uz lovice neće naučit engleski, dok će uz igrice na kompjuteru pitat šta znači "Play", šta znači "Skip" i slično. A imaju i igrice gdje se baš uči engleski. S ovim samo hoću reć da igrice na kompjuteru imaju i neke stvari koje igre s društvom vani nemaju. Opet, mora se dijete igrat i s društvom da se razvije u tom smislu, da mu nije stran društven život, da je socialno razvijen. To na kompjuteru sigurno neće steć.
Ako se mene pita uvijek sam prije za igru lovice vani kojom se razvija kordinacija , kondicija, socijalizacija i jos puno stvari ... Nego najedukativnija igra na racunalu( koja se nudi u svemiru).
Citiraj:
sirius prvotno napisa
veliki X
.. srećom djeca obično imaju vremena za obje vrste aktivnosti
U starijoj dobi se nade vremena, ali interes je nesto drugo. :)Citiraj:
Mima prvotno napisa
toga ponestane.
:)
pa sad, lovice stvarno i nije igra koja se prakticira u starijoj dobi, niti se ikad prakticirala
:mrgreen:Citiraj:
Mima prvotno napisa
Hehehe
nije nuzno da su lovice, moze i skrivaca.
kaj statraš starijom dobi one od 6,9 14 ili 30 godina.
moj s skoro 14 jaaako voli i lovice i skrivača. a i ja malo prek 40
što mislite o tome kad djeca zajedno igraju igrice?
nedavno sam bila bolesna tako da sam ležala u sobi na katu i prisluškivala velike desetogodišnjake i bilo mi je baš zabavno. takav način zabave ne čini mi se problematičan, posebno za kišnih dana kad se ne može napucavat lopta ni voziti na biciklu (bar kod nas doma nema loptanja ni skakanja po krevetima za kategoriju 30kg+, 7 god.+).
Ja nisam relevantna jer meni nista u vezi igrica ne zvuci zabavno nego mi vuce na ovisnost :-(al to je moj problem.
cini mi s3 da je malo umjerenih gamera nego ili jesi ili nisi i tako brzo preraste u ovisnost.
moji su dosta za ekranima. tata informatičar. sinko najstariji već zna da bu bio programer igrica.... uz dijagnozu logičko-matematičke darovitosti...vidjet cemo:-)
ja i MM smo jedno vrijeme pretjerivali sa PSP-om (prije djeteta naravno), navukli se na one Lego igre...ja bi se ful loše osjećala nakon igranja,pogotovo što je bila zima i rano pao mrak,ono igram po danu,završim u noć i još malo pa na spavanje,brrr.... prestalo je tako da sam ga poklonila...
onda smo prije 2god nabavili Wii sport,ajde tu smo boksali,kuglali isl pa kao mašeš malo i nisi statičan (ja imala upalu mišića od boksa,ha ha) ali opet...tako ti brzo proleti vrijeme...kad sam s podočnjacima počela dolaziti na posao jer bi do 2h ujutro zaglavili opet smo nagli rez napravili...eno ga u ladici,nismo ga takli godinu i po....
poznavajući sebe tako labilnu po tom pogledu, ne očekivam ništa bolju reakciju kod svoje djece tako da bolje izbjegavat što duže moguće...
Nemam ništa protiv, ako su sve ostale obveze obavljene. I ako se ne pretjera s trajanjem igre.Citiraj:
mamitzi prvotno napisa
Kod mene na vratima visi cedulja na kojoj piše "prvo učenje, a tek onda računalo".
Inače, što se iskustva tiče - pustili smo ih i da igraju bez ograničenja (proljetni praznici - prvi put su ostali sami doma njih dvojica, nismo ih napirili bakama) i onda su hodali "ko zombiji" kad smo mi došli s posla. Djelovalo je. Sad znaju iz iskustva da će ih boljeti glava i da će se ukočiti ako pretjeraju. To ne znači da povremeno ne podivljaju, obično početkom praznika, ali nakon dan-dva dođe to na mjeru.
moj sin piči igrice od svoje prve godine. oko sat dnevno, sad i do dva sata dnevno na padu. instalirali smo mu uvjek skoro samo kongitivne igrice. zato je sad kongitivno prešišao svoje vršnjake.
Da li zna zavezati cipele? :mrgreen:Citiraj:
Maro prvotno napisa
Koliko je star i kako mu je razvijen govor?
Bravo, Zuska! Pitanje je na mjestu (ali imaš odgovor na drugom topicu - četverogodišnjak). Moj stariji, isto tako računalni lumen (i danas je takav) imao je zastoj u razvoju govora i hodočastio u Suvag goooodinama. Morala sam jako paziti da mu računalo ne bude dominantna aktivnost, iako (da se njega pitalo) ne bi se bavio ni igrao ničim osim elektronike.Citiraj:
Zuska prvotno napisa
Ne kažem da je zastoj u razvoju govora kod mog sina bio zbog računala - nije, on je bio nagluh i to smo rješavali kako je trebalo. ALI elektronika nije pogodovala razvoju govora i imali smo čvrste regule kako je se smije koristiti. Do zaključka o ograničenju došli smo na temelju iskustva - metodom pokušaja i praćenja. Previše elektronike nije dobro. U ovoj dobi motorika je važnija.
http://www.jutarnji.hr/djeci-unistav...ogije/1174751/
Jest novinski članak, ali ipak...
Chris Rowan je poznata kao odličan stručnjak (ona je radni terapeut i sigurno se u svom radu često susretala s djecom koja su previše koristila elektroniku).
Evo knjige koju je napisala o tome: http://www.amazon.com/Virtual-Child-.../dp/1453719520
u maju će biti 5. govor je dobar, rečenice su kompleksnije nego prosjek. komunikacija inače prosječna, previše brblja.Citiraj:
Zuska prvotno napisa
Maro ne znam što bih ti rekla, reći će ti drugi :mrgreen:
Imam 15 godina, prije godinu da sam kupio gamerski komp za 12 tisuca (iz svog džepa) i provodim tjedno oko 40 sati igrajuci igrice. Kada su praznici taj broj se poveca na 60. U zivotu sam prosao oko 350 video igrica i to mislim na one koje se igraju 20-30 sati. Takoder idem u XV. gimnaziju, najbolja u hrvatskoj i prolazim sa 4,7. Ako mislite da su video igrice lose za djecu varate se, jer one zapravo pomazu svugdje, npr. u skoli se ne moze toliko dobro nauciti engleski jezik kao u video igricama. Zato dopustite svojoj djeci da se zabavljaju i nesto nauce. To im nece utjecat na skolu.Citiraj:
karantena35 prvotno napisa
Moja 4g10mj može samo vikendom na tablet, i to po sat vremena dnevno / vikendom. Nema gledanja crtića na mobitelu ili igrica nikad. Dokad ću je uspjet "obuzdavat" ne znam, dokle ide ide... Tijekom tjedna joj NE PADNE napamet pitat za tablet
Ajme, tu sam se s J jos svadjala i borila oko vremena koje provodi na kompu i igricama. Prije samo 2,5 godine. Danas, cijelo ljeto, je valjda na kompu, odnosno plejki, proveo, ne znam, par sati. Danas se uvatim da mu kazem, sta ne mozes jednu jedinu vecer doma biti, ne znam, igrati malo igrice :lool:
Hebate led, pa to je 10 sati dnevno!! Imas li ti zivot mali? :lool: