ja potpisujem tangerinu
Printable View
ja potpisujem tangerinu
i na braku se radi.
ako ne zalijevaš biljke krepaju.
prvotna zanesenost i strast prođu, ostane ti drugo ljudsko biće sa svim svojim manama i vrlinama .
pričajte otvoreno .
ako treba razdvojite se na neko vrijeme .
odselite se od svekrve ....
Ne znam... meni su sve to izgovori. Svekrva, nema nikog za cuvanje djece... Jasno, nisu to olaksavajuci faktori, ali ako su ljudi relativno normalni nisu niti uzrok da bliskost nestane.
Brak je posao. Nije da kao u bajkama nakon vjencanja bez problema i truda svi zive sretno do kraja zivota.
Jasno, neka je bolje napustiti brak. Ali uvijek se treba zapitati sto se dogodilo i zasto.
I uvijek krivimo drugog..on nije htio..on se ne trudi.. a može li on to isto tako reći za tebe?
ponos može biti gadna stvar u braku.
Ja svakako nisam za ostajanje u braku radi djece. Već sam pisala na nekoj sličnoj temi, moja mama je ostala u braku sa mojim ocem, jako dugo, zbog mene i brata. Nikakvu uslugu mi nije napravila sa tim, dapače, a znam da je htjela najbolje. Al isto tako nisam ni za to da se ne pokuša napraviti baš sve, da se brak spasi. Jer realno, vi imate probleme koje ima svaki drugi par, mislim moraš napumpati gume ili provjeriti ulje u autu..hmm, nisi jedina, ljubav se ne gasi zbog takvih sitnica. A nedostatak seksa, je vjerujem "krivica" vas oboje. Niti je samo on, niti si samo ti kriva jer je tako.
I da se još vratim na ono što je tangerina jako dobro postavila; što je za djecu bolje da su roditelji skupa radi njih u lošem braku, ili sami ali zadovoljniji životom i koje je najbolje vrijeme da se roditelji rastanu kad su mali, u pubertetu ili kad su već odrasli. Djeci će biti teško neko vrijeme, ma kad da se to dogodi, što manje žive u nezdravoj situaciji to bolje. Naravno odluka je samo na tebi, ali na temelju ovoga što si pisala, problemi koji vi imate mi se ne čine nerješivi.
Meni se ovo isto čini ključno. Šta se desilo i zašto? Dugo ste zajedno, dvoje dece imate, muž nije nasilan i spreman je da se menja (bar tako kaže).Citiraj:
sirius prvotno napisa
Možeš otići od njega i početi novi život, ali treba razmisliti hoćeš li i ubuduće graditi iste odnose sa drugim ljudima.
Recimo, zašto do sad niste raščistili odnose sa svekrvom?
Zašto niste dogovorili neki kompromis oko stvari koje tebi toliko smetaju?
Kako je došlo do toga da se tebi godinama skuplja toliko nezadovoljstvo da ne možeš više ni da podneseš muževu blizinu? (meni uopšte ne deluješ kao osoba ravnodušna prema mužu, naprotiv, deluješ kao jedna fina i strpljiva osoba koja je trenutno prezasićena negativnim osećanjima prema njemu, od besa do razočarenja u njega, i možda u sebe.).
Naravno da možeš otići od muža, ali ne i od sebe. Ako si ti ta kojoj smeta niz "sitnica", onda je bilo na tebi da ih menjaš, ne sakupljaš u sebi. Jer je to obrazac ponašanja koji ćeš ti primeniti i u nekakvoj hipotetičkoj sledećoj vezi. I drugi muškarci imaju i majke i sitnice koje će ti možda smetati kod njih.
Moj savjet pokusat komunikaciju uspostavit preko trece osybe, bracnog savjetnika, ima ih pri obiteljskim centrima, mozda kad gorcina krene van, mozda vidis sugovornika i partnera za dalje, mozda i ne, al to je strucna pomoc kako je neko spomenuo i dobar put za jasnu odluku
@micha, ovo sve sto pises je kao da citam sebe otprilike.. Ja sam neplanirano zatrudnila i preko noci sam morala prihvatiti da je covjek u kojeg nisam zaljubljena otac moga djeteta, da selim k njemu, da mi se zivot okrenuo naglavacke..
Imala sam takodjer momenata da mi je bilo grozno spavati s njim.. tek toliko da se odradi, njemu za volju, a nisam tip kojem je sex cisto fizicka potreba, tako da su mi to bili stresni momenti..
Prije dvije godine doslo je do toga da sam ga napustila, medjutim nakon godinu dana opet smo poceli zivjeti skupa.. Taj prekid mi je ukazao na dosta toga..
Konacno smo pokrenuli skroz otvoreni razgovor potpuno novoga tipa i sve se izokrenulo - naravno da je tome ocito bio potreban cijeli prijasnji proces ranjavanja i zarastanja - odnos nam se promijenio nabolje..
On se toliko trudi, sto god da mu samo spomenem kao manu ili ukazem da mi negdje npr. ne pomaze, on to automatski mijenja i podilazi - koliko on to moze i zna.. Ja sam se takodjer trudila poraditi na svojim greskama na koje mi je on ukazao.. i nekako se sve poslozilo..
Sada: volim ga kao osobu, oca, partnera.. cijenim ga sve vise i kao da se zaljubljujem.. ali to je i dalje proces na kojem radimo.. koji nikako ne podrazumijeva da nema uspona i padova..
Ukratko, mozda bi bilo dobro da se razdvojite na neko vrijeme, pa vidite kako ce ici. Osobno mi je to mnogo pomoglo, sagledati samu sebe, sebe kao majku te okolinu koja me prihvaca u novoj ulozi..
Nikako se nije lagano rastati i otici, mi smo isto tipovi koji se ne svadjaju, suradjuju i mogli smo cimerati do kad nas volja, ali to nikako ne ide (jer probali smo i tako).. a sto se tice djece, slazem se s @tangerinom..
Doga, jedna stvar mi je nejasna u tvojoj prici, zatrudnila si sa covjekom kojeg nisi volila, a kasnije ti je bio problem spavati s njim jer ti je sex vise od cisto fizicke potrebe?
Poslano sa mog LG-D802 koristeći Tapatalk
doga, imala si srece. muz ti se zaljubio u tebe i to je bas super.
Da, imam velike srece sto me muz voli i zaljubljen je u mene :) to je istina..Citiraj:
andiko prvotno napisa
Meni se M svidjao i UVIJEK sam ga voljela kao covjeka - ali zaljubljena do usiju nisam bila, 2 godine smo bili u vezi prije trudnoce, ali 'biti roditelji' mi je bio novi pogled na cijelu pricu.. Spavali smo normalno dok nije dosao period kad sam rodila... kazem, opcenito, bilo je mnogo promijena raspolozenja s moje strane.. i kao sto je @andiko dobro primijetila, on je taj koji je spasio cijelu pricu jer me od pocetka beskompromisno voli..Citiraj:
anabeg prvotno napisa
Tesko je sve to natipkati i objasniti.. To je 7 godina odnosa..
Napisat ću ti samo da svekrva nema šta radit u vašem braku,čeprkat po vašem odnosu i odgoju djece.
Potpis na mariu i red meda i red govana.
Nagutala sam ih se od kad smo mm i ja roditelji.
Bilo je gadnih dana, mjeseci. Puno smo pricali. Sad smo jos slozniji i bliskiji.
Ali sam ga pritom od prvog dana do ovog momenta beskrajno voljela. Da nije bilo toliko ljubavi medju nama bilo bi sve otislo u milu mater odavno.
I x na trinu oko intime. Da nema sexa raspali bi se odavno. A pritom se cesce sevimo nego vodimo ljubav. Oboje smo u fizickoj potrebi
a da provaš sa onim magičnim tableticama od lavko,Zenofem? :-)
@skulirana, probala sam te 'zenske tabletice', meni nisu pomogle :D , ali znam djevojku koja ih proizvodi i kaze da vecini zaista pomaze.. :)
meni se cini da ste se vi jako udaljili, a ne radite nista da se zblizite niti ista radite sami oko sebe da shvatite sta se dogada s vama. to zakljucujem po nacinu na koji pises, nista osobno s tobom...to je simptomaticno za nasu kulturu. nacin na koji se gleda na brak je pun zabluda i iluzija.
ako se rastanete ovako, a da ni ne pokusate poraditi na odnosu vrlo je vjerojatno da cete i dalje imati neuspjesne odnose s drugima. a da ne govorim koja ce vam komplikacija biti s djecom, ako ni sada niste u stanju osigurati si vrijeme za sebe. kako mislis da ce ti netko cuvati djecu kad ces zivjeti sama i dejtati okolo jer trazis ljubav? e, pa isto tako rijesi cuvanje djece sada i posveti neko vrijeme sebi i vasem odnosu. i onda donesi odluku.
brak i odnos je puno vise od zaljubljenosti. to jednostavno ne funkcionira po tom principu na duge staze. ti moras voljeti tu osobu, sa svim manama i vrlinama. obicno ljudi kad kazu da ne vole nekoga misle na zaljubljenost. naravno da neces biti zaljubljena u nekoga nakon 10 godina. to je nemoguce fizioloski i psiholoski :D
osim toga, to razdoblje kad su djeca mala je najgore. i zbog stresa i brige oko djece, i hormona vjerojatno.
ali bez obzira na razlog, razgovarajte o svemu, rjesavajte vase nesuglasice, posvetite si malo vremena, izadite negdje na dva sata sami, odite na vikend itd...treba puno vremena i truda da se odnos uspostavi. vi ste oboje ocito dosta pasivni i morate to promijeniti.
naravno, ako i nakon pola godine, godinu, nema pomaka lako se rastanete. ali nemoj sebi i djeci prisutiti rastavu da bi eto naucila da brak i odnos nije ono sto si vidjela na reklami i disney filmovima.
Opet zahvaljujem na svakom postu,svaki od njih otvara neka pitanja.Upravo dogovaramo susret sa bracnim savjetnikom pa cemo vidjet gdje ce nas to odvesti.Moj najveci problem je sad blokada i zid koju osjecam prema njemu.Zbog tisucu razloga i sitnica koje sad ne mogu tu nabrajati + ja sam imala dosta problema kroz odrastanje sa tim nedostatkom ljubavi i vjerojatno to podsvjesno trazim a on mi to nije dao..(sad glumim Frojda ali pokusavam shvatit i sebe)...vidjet cemo sto ce nam savjetnica reci i koje ce nam puteve otvoriti....
micha....baš super. Dobro je popričati s nekim sa strane. Drži se :love2:
Ono sto sam ja citala o savjetovanju je da pokusaju uspostavit komunikaciju, razumijevanju ljudi koji ne razumiju sto onog drugog smeta, ne ocekuj tu cudo, morate sami biti voljnji i otvoreni prihvatit savjete, mozda ce bolje objasnit neko ko je prosao
Savjetovanje je u svakom slučaju veliki korak naprijed u rješavanju sadašnje situacije u kojem god pravcu. Već to što oboje pristaju na medijaciju uz prisustvo stručne osobe je velika stvar!
Moj bivši muž nije želio niti pokušati sa savjetovanjem i žao mi je zbog toga.
Sretno, micha!
Tako je bilo i kod mene :(Citiraj:
Superman prvotno napisa
Sjajno da ste se dogovorili za taj potez.. Sretno!
Odite na predstavu Muškarci su s Marsa, a žene s Venere.
Nakon 18,5 godina veze... oooooogromni potpis!!!Citiraj:
maria71 prvotno napisa
Svaka čast čovjeku, ali bez tvoje dobre volje i suradnje ništ od toga ne bi bilo.Citiraj:
Doga prvotno napisa
Brak je jaram.
Značenje riječi suprug / supruga je doslovce taj - upregnuti su u isti jaram. Eh, sad - ako podjednako nose teret, sve je dobro. Ako jedan vuče, a drugi vrda - ide nekako, ali ne dugo. A ako svatko vuče na svoju stranu - ne ide nikako.
Lijepo je maria rekla - treba RADITI na odnosu da bi on funkcionirao jer prvobitna zaljubljenost prođe, a sve ostalo (poštovanje, razumijevanje, podrška.... pa tek onda ljubav kao zajednički nazivnik) ostane.
S druge strane - nije svaki brak za spašavanje, to isto treba otvoreno priznati. Zato treba zajednički donijeti odluku koja je najbolja za sve umočene.
Vidi stvarno :idea:Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Paaa, može i drugačije - čitala sam svojevremeno kako se žena na informacijama u školi uvrijedila kad joj je profesor rekao da dovede i svog supruga. Mislila je da je to nepristojna riječ - da je supruga ona koja se pruža uz muža, a suprug onaj koji se pruža uz ženu.Citiraj:
Angie75 prvotno napisa
Vjerojatno to i nije jako daleko od istine, što se tiče pružanja.... Već je ekipa utvrdila da je seks jako važan dio braka. Bome je i meni.
Krenuli kod bracnog savjetnika.Prvi susret prosao ok,poceli lagano nekakvim upoznavanjem nase proslosti.Ja pasivno agresivna (zid koji sam napravila oko sebe) a on ima problematican odnos sa 3 najvaznije zene u zivotu ( mama,zena,sestra)...slijedi nastavak...
Bome sam se trudila iskorijenit pasivnu agresiju, to zna dotuc, valjda ces to prevazic, sretno i javljaj kako ide
Kod koga idete?
Ako smijem znati ?
Imam za preporuciti cak jednu ambulantu.
Mi smo ih prosli nekoliko ali đabe.
Isli smo jednaput i kod psihologa i zena je bila katastrofa.
kako si je iskorijenila?savjet?
nije u Zg ako mislite,mi smo u Dalmaciji...psihologica je u Obiteljskom savjetovalistu...dobili preporuku doduse radilo se o radu na samom sebi ali ona radi i privatno kao bracni savjetnik
Nisam mare, ali znam i ja - iz vlastitog iskustva:Citiraj:
micha16 prvotno napisa
- ja sam to pasivno-agresivno ponašanje dovukla iz svoje obitelji i trebao mi je savjet kako se nositi s tim (odnos s roditeljima) + kako se osloboditi toga u svom braku.
- pomogla mi je odlična liječnica koja je bila specijalist za obiteljske probleme (baš gledam na internetu - nažalost, ne radi više, bit će da je u mirovini: http://www.poslovna.hr/lite/privatna.../subjekti.aspx )
Nisam dugo išla, deset tjedana, ali žena nam je pokazala kako dalje možemo sami. MM je išao možda 3 puta, ja ostalo sama jer sam baš bila gnjavatorica i trebao mi je netko sa strane da mi to pokaže i prstom. Trebale su mi i upute kako se nositi s obiteljskim nasljeđem (da ne kažem smećem) s obje strane. Sretna okolnost je bila da smo i mm i ja imali otprilike istu količinu obiteljskog tereta (svaki svoje) pa smo nekako našli razumijevanja i uspjeli skupiti snage da se uzajamno podržimo
Kasnije je došlo puno, ali stvarno puno rada na sebi. Nekako sam naučila da to postane sastavni dio života (morala sam se prvo sama sa sobom dogovoriti što želim, što su objektivne mogućnosti, kako to pomiriti, što mi je prihvatljivo.... ali uglavnom na sebi jer drugu osobu ne možemo mijenjati).
Sad zvuči jednostavno - ako hoćemo da je kuća čista, trebamo usisavati, brisati prašinu, prati prozore, kupaonicu itd. Sa životom u obitelji je u biti isto - odnos treba čistiti i to je proces koji ne prestaje. Naravno, trebaju oba partnera otprilike jednako doprinositi (ne financijski, iako ni to nije zanemarivo) i biti voljni čistiti i održavati vlastiti brak. Bez toga - ne bih rekla da je nemoguće, ali je jako jako teško.
Išla sam guglat pasivnu agresiju, ja sam definitivno ona druga strana koja eksplodira 8-)
"To je posebno frustrirajuće kada je riječ o bliskoj osobi, primjerice partneru. Nakon što se pasivno agresivno ponašanje ponovi određeni broj puta, "normalan" partner obično eksplodira, a ovaj pasivno agresivan ostane miran. Pritom upravo "normalan" partner izgleda vrlo nenormalno. Vrišti, urla, plače jer ne zna kako riješiti situaciju. Zbog takvog ispada, zbog gubitka kontrole nad osjećajima izgleda kao da s njim/njom "nešto ne štima". "
U mojem (izvan)braku ja sam pasivno agresivna, a MM agresivno pasivan.
Za popiz.it.
Evo i ja sam tek sad proguglala o toj pasivnoj agresiji i nisam sebe pronasla u definiciji te osobe.Prihvacam da je to mozda neki oblik u smislu tog zida oko sebe ali kod mene je to vise na emotivnom planu.Nije da cu bas kimati glavom i nikad nista ne reci,uglavnom mi cak i kazu da sam temperamenta i ponekad netakticna tako da mi se te dvije stvari cine kontradiktorne...
Zapravo uopce nisu kontradiktorne kako ti se na prvu cini.
Evo, Sirius je već rekla - nije to baš tako kontradiktorno...Citiraj:
micha16 prvotno napisa
Kod mene je bilo ovako: predugo sam durala i šutjela (valjda se i meni samoj gadilo prekapati po onome što me smetalo) a onda bih pukla u maniri "spašavaj se tko može". Morala sam naučiti razmisliti na vrijeme i iskazivati svoje osjećaje na vrijeme i na prihvatljiv način. Morala sam to riješiti SAMA SA SOBOM najprije, pa tek onda s onima oko mene. Ne ide to preko noći.
Ponavljam.
Ja pasivno agresivan, upravo ovako kako Peterlin piše.
MM agresivno pasivan, totalna kontra.
pa vi sad vidite kako duramo 18 godina...
a slušaj, može se durati još toliko ukoliko čovjeku takva situacija ne smeta ili u protivnom ako smeta nema snage i živaca išta poduzeti po tom pitanju.Citiraj:
mamasch prvotno napisa
moji su živjeli u takvom braku 28 godina i valjda bi još toliko da mama nije iznenada umrla, a ne bi se kladila da godine turbulentnog braka nisu pridonjele tome. ona je bila osoba koja guta i trpi radi obitelji, a stari je bio taj koji je sve emocije istresao ko od šale. nju je s 54 godine pokosio moždani udar, a on je i danas s 85 godina vitalan i zdrav koliko može biti čovjek u tim godinama. i jedan i drugi su zapravo bile kvalitetne osobe i dobri roditelji, ali njihov brak je uvijek bio zona napetosti. jednostavno su bili toliko temperamentno različiti da su jedno iz drugog izvlačili one najgore osobine. u njihovo vrijeme nije baš bilo popularno ići na ikakva bračna savjetovališta pa je duralo koliko je duralo :/
hoću samo reći da ja jednostavno ne bi mogla tako živjeti i hvala nebesima ne moram. zato mi se ovo sa stručnom pomoći čini kao dobar put.
E, osla pasivna agresija, nakon molbi, trazenja, ljutnje, suza, dosli prigovori, aaa
al sve je dobro dok se govori, razgovara..sutnja ubija