:lol:
Printable View
Prsten bez pitanja ...hm... Ti bi radije pitanje bez prstena?
MM mene svaki dan pita sto je za rucak, a nikakve prstene vec godinama ne vidim.:mrgreen:
:lol:
Koje slatke brige imas, peg :heart: čestitam! Ja bi ga otvoreno pitala.
Inače, moj zaručnički prsten ima jako lijepi kamenčić, dobivala sam pitanja od ljudi koji me poznaju jer je bio novi na prstu, nisam prije nosila prstenje, inače mi se baš svidio, i nije bio skup :fina_djevojka: . Kako znam? :rašpa:
Pa sama sam si ga izabrala, jel :roll:
Priča uopće nije romantična al još uvik ima happy end :mrgreen:
Ti reci: joj kako je krasan prsten, kakav ce tek biti zarucnicki!
Ja generalno ne kuzim poantu zarucivanja, tj sto se time mijenja?
Ne ceri se mene moj rezervirao doslovno s narukvicom.
Dao mi je narukvicu a kasnije je usput spomenuo da me rezervirao. Na moje pitanje kad odgovor je bio pa kad sam ti dao narukvicu.
Eto vidiš, jesam rekla? :lool:
Mi smo imali kak ti službene zaruke ali moj se prosvercao s vjencanim prstenom. Svekrva mi je poklonila zlatnu ogrlicu. Nemam ju više :mrgreen:
Ahahahahaaaaaahaaaaa
Umirem od smijeha :lol: :lol:
Lude ste sve po redu :lol:
Ma nije te ništa htio pitati jer se bojao da mu ne kažeš NE! :lol: (Mislim da se svi muški strepe od toga bez obzira koliko dugo u vezi bili )Ovako je frajer uzeo stvari u svoje ruke(doslovno) pa kud puklo da puklo :mrgreen: šta sad mora tu postavljat neka pitanja.. čovjek se oće ženit i bok! :lol:
U svakom slučaju meni je to baš simpa. I čestitiam od srca :)
zivite zajedno, cekate bebu koju ste zeljeli...ne znam, meni su to puno vece stvari nego neko pitanje. brak je tu samo formalnost. jel bi se sta promijenilo s tim pitanjem? ne kuzim.
jel te smeta sto nisi sigurna sto on stvarno misli ili sto tome nije dao malo vise glamura i romantike?
Tu kod mene bi odmah svi znali je li prsten zarucnicki ili ne, pod uvjetom da to cudo izgleda kao zarucnicki prsten, jel. Znaci zlato s dijamantom (ili dijamanticem :lool: ) u obliku neke prizme ili cega vec. Jos ako onda zavrsi na pravom prstu... :drama:
Pa kad je već pitanje: dobila prsten, a nije pitana, da li da čeka još jedan dijamantan pa još vericu, bilo bi fer da ona kupi njemu jedan i da naravno postavi bitno pitanje. :mrgreen:
:lol: tema je fakat zanimljiva i nasmijale ste me s komentarima.
I ja imam tak nekak smješnu priču.
Prvi prsten koji sam dobila od MM je bilo za 6 mj. "hodanja" , meni se oči zacaklile i uškorani pogled sam složila, a on mi na to rekao: "NIJE TO ZARUČNIČI PRSTEN":-o:roll:( hladni znoj me oblio jer sam stvarno pomislila da je zaručnički a udaja mi nije bila na pameti)
Koliko me sjećanje služi nije me nikada pitao da se udam za njega, nego sam negdje nakon 4 god veze nakon nekog razgovora o zajedničoj budućnosti rekla da sam vidjela neki zgodni srebreni prsten koji mi izgleda kao zgodni zaručnički, a on me pitao koliko košta, dao mi novce i rekao idi kupi ga. I tako sreberni Esprit prsten s cirkonom za 420 KN sam si sama kupila.
Vječano prstenje smo otišli zajedno izabrat za 5 god. veze kad smo počeli zajedno živjeti i imali plan se oženiti za nekih par mjeseci i uzeli opet srebro i titan 900kn oba :mrgreen:.
Obožavam ova dva prstena i ni tren nisam požalila što su srebreni i što nije sve bilo po pravilima i propisima tradicije u Rvata i Amerikanaca.
A od kada je to tradicija u rvata davati zaručnički prsten? U mom kraju se tradicionalno kupuju burme koje se nose na lijevom prstenjaku do ženidbe, isto to prstenje se skida, posvećuje ili što već na obredu i stavlja na desnu.
Ako će po tradiciji zaruke se kod mlade organiziraju i svekrva dolazi sa nekom ogrlicom.
Mene nikad moj nije ništa pitao, spontano smo počeli pričati o svatovima, pa ja ne bi velike a on ima veliku rodbinu, pa kako to ide sa hotelima, pa ajmo vidjet i eto ti termina...
Niti me pitao, niti sam dobila zarucnicki prsten, niti smo imali zaruke. Odredili jedan zgodan datum u slijedecoj godini koji bi bio zgodan da "to" obavimo. A i vjencanje je bilo bez klasicne svadbe i bez vjencanice.
Čitam temu i opet imam osjećaj da ne živim na istom planetu. :zbunj:
Ja, naime, ne poznajem nikoga tko se zaručio. Ljudi se žene ili ne žene, žive zajedno i bez toga, ali da se netko od mojih prijatelja i bližih poznanika zaručio, to mi zbilja nije poznato. Sjećam se da sam prvi put čula za zaruke od jedne djevojke iz Slavonije i da mi je to bilo jako čudno, pogotovo kad nam je rekla da su se "jedan drugom obećali" na večeri s budućim kumovima (jesu li to zaruke?).
U prstenje nikad ne gledam, nikad to ne zapazim.
A sad na temu :idea: pa ako se želiš udati, pitaj ti njega.
To su ove mlade generacije ;).
Ja na poslu imam dvije cure koje su se zarucile, a svadbu planiraju za dvije godine. U moje vrijeme smo se udavali s trbuhom ili kad je dijete vec prohodalo ;). :mrgreen:
Poznaš, poznaš :)
Ja imam lijepi prsten. Ne znam sad je l spada u kategoriju zarucnickih po dizajnu, al po funkciji da. Dobila sam ga s crvenom ruzom nasred ceste. Kisa je padala, a ON je kleknuo :heart:
Kod nas je to vise bilo u skladu s neozbiljnim nego ozbiljnim ponasanjem. :)
Dobro da me zaprosio, otkud bi znala kakve su mu namjere :lol:
Ponekad su najbolja rješenja, najjednostavnija rješenja.
Naprosto ga pitaj, sto je mislio s prstenom.
I ja bi ga pitala,ak ti več bed otvoreno onda umotaj u celofan...pa ubaci temu kad bude prikladan trenutak.
Bome mislim da ni ja ne poznam nikog sa zaručničkim prstenom...kod nas to ni običaj. Al bome nije nit ovo sa svekrvom i ogrlicom. Kad sam se udavala,svekrva mi htela kupit kao prstena za uspomenu i odvela me u zlatarnu...ajme,ja zlato ne volim baš nit imam ikaj od zlata a ona od zlatne generacije. Pa sam zbrala jedan srebrni...uf jedva se dogovorile. Pa se malo uvrijedila dok ga nisam stavila na vjenčanju,htela sam samo vjenčani imati. Ah..
A moj,nit je kleknul a bome me nit zaprosil filmski...jedno jutro u krevetu mi reko kaj mislim da napravimo feštu.:lool: termina dogovorili u hotelu,bilo je slobodno dan iza naše 3. god. veze. I voila.
a ništa pitaj ga jel on to tebe prosi, ili možda trebaš čitati između redaka :mrgreen: ili mu se jednostavno svidio prsten i odlučio ti ga pokloniti bez da je razmišljao o posljedicama koje će to ostaviti :-) . Muškima ne padaju pitanja ona koja nama znaju pasti ;)
ovako je bilo i kod mene, a zapravo smo htjeli izbjeći 7 godišnjicu i krenuti računati ispočetka 8-)
Niti ja nisam dobila prsten i filmsku prošnju i to me boli tek sada, nakon 8 godina braka :lool: (tada mi je bilo svejedno)
Vidim da ima svakakvih priča :-P
Evo, potaknuta od puno vas koje ste me savjetovale da ga pitam, to sam i napravila. Pitala sam ga da li je prsten samo ukras ili ima neko više značenje. Iako je rekao da prsten ima više značenje, ispalo je da izostanak pitanja nije slučajnost. Jednostavno nije bio spreman, no sam je odredio datum (naša godišnjica koja je krajem mjeseca) do kada se nada da će biti spreman i na taj korak (odnosno da postavi pitanje koje čekam).
Moram priznati da nikad nisam previše razmišljala o tome hoće li me, i na koji način, moj princ na bijelom konju zaprositi. No, od njega sam, znajući kakav je, nekako očekivala da će to napraviti na pravi način te me je zbog toga takva situacija malo razočarala. Naravno, ne smijemo zaboraviti i na trudničke hormone koji su vjerojatno isto odigrali svoje :-P
Uglavnom, za sada čekam :)
Ima nas raznih.... Ja sam dobila sve, po ps-u (obiteljski zaručnički prsten, pa onda i vjenčani), a meni to nikada nije puno značilo.... Da mi nije godišnjica braka 3 dana prije mm-ovog rođendana, to bih također uredno zaboravila ali moja mama i svekrva se uredno brinu da se to pamti. Meni je puno važnija svakodnevna dobra komunikacija (koju imamo) od forme, pa se u tome slažem s tobom: :mrgreen:
S druge strane, da sam bila prikraćena, možda bi mi falilo, ali to nikad neću doznati.
Čekamo i mi :alexis: .
... uz pitanje ide i novi prsten? :kokice:
Btw. ja nisam mogla to prstenje nositi od sredine trudnoće (ruke su mi otekle "ko safalade")
Zaručnički prsten koji je mali i tanak nikad nisam puno ni nosila. Vjenčani jesam, kratko. Prstenje mi smeta u svakodnevnim poslovima, tako da - doma stoji u kutiji za nakit zajedno s još gomilom istog koji ne nosim. Nosim jedan lančić i sat, na desnoj ruci na poslu imam 15 mm široku kožnu narukvicu koja ima svrhu naslona za ručni zglob, da bude u povoljnijem položaju kod držanja miša.
Prstenje = nula bodova, pogotovo otkad su se djeca rodila. Tko bi to stalno skidao i stavljao?
ni ja svoj zaručnički ne nosim. Naime mi smo se zaručili nakon 3 mjeseca veze jer sam ja trebala otići živjeti i raditi u Francusku na godinu dana pa je to bilo kao malo slatko obećanje. Boravak u Fr se skratio na 5,5 mjeseci i voila, onda smo 3,5 godine živjeli zajedno prije svadbe.
Nama su rekli da zaručnički prsten postaje vjenčani prsten i tako i bi, nijedno od nas ih više ne nosi, stoje u ladici s nakitom. Baš bih ga mogla probati jedan dan, znam da su nam postali uski oko prstiju (a ja sam još tad sužavala blesa), ipak kupljeni prije 16 godina.
Bome i ja, kao i Peterlin dajem prednost svakodnevnoj komunikaciji. I mi zaboravimo na godisnjice. Ja sam cak kad sam se negdje zaposljavala upisala krivi datum. Srecom, nama je to oboje bilo smijesno :)
Nisam formalist. Ono, drago mi je sto me muz zaprosio i sto smo vjencani, jer su mi to emotivno bili super trenuci, al nije mi zbog toga bolja veza s muzem.
upravo tako
nas dvoje smo šetali Korzom i zaključili da bismo se mogli ženiti, pa smo usput otišli do prvog zlatara po prsten i odmah ga zajedno kupili. na povratku smo skočili do mjesta gdje smo se skupljali s ekipom, svima rekli eto, mi ćemo se ženiti, pokazali prsten i platili turu pića. nikakva romantika, sad tek vidim, užas jedan, iako mi onda to nije tako djelovalo. ali, eto nas i nakon 15 godina braka, 18 veze, a i dalje nismo neki romantičari.
Ja isto nemam zaručnički prsten, dogovorili smo se da ćemo se vjenčati nakon nekih 5g veze i zajedničkog života, onako, usput, trebalo nam zbog nečeg što se na kraju nikad nije ni desilo, ali kad je već odluka pala... :lol:
Čak nam je i vjenačno prstenje različito, nismo se mogli dogovoriti oko nekog dizajna koji se oboma sviđa pa je svako odabrao sebi po ukusu. Kompromis zlata vrijedi, ponekad i bukvalno :mrgreen:
Mi smo se nakon 2,5 godine veze na daljinu odlučili vjenčati. Mjesec i pol prije vjenčanja kod mene se organizirao obiteljski ručak, da se, eto, naše dvije velike familije upoznaju - ujedno su to bile i zaruke (ali bez prstena :mrgreen:). Prsten smo kupili sutradan - ne patimo od forme :mrgreen:. Ove godine ćemo obilježiti 20. godišnjicu braka. Valjda sam po stažu ovdje najstarija. :-P