Rad s bolovanja, godišnjeg...

napisala sam bar 6 postova na ovu temu, pa izbrisala

ne bih htjela nikome popovati, znam da je situacija na tržištu ponekad vrlo teška
ali ideja da radnik na bolovanju radi satima mi je jednostavno prestrašna
i općenito poslodavci koji te vide samo kao radnika, a ne kao osobu

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

napisala sam bar 6 postova na ovu temu, pa izbrisala

ne bih htjela nikome popovati, znam da je situacija na tržištu ponekad vrlo teška
ali ideja da radnik na bolovanju radi satima mi je jednostavno prestrašna
i općenito poslodavci koji te vide samo kao radnika, a ne kao osobu

---

hvala

Citiraj:

---

Mojca prvotno napisa

E sad bi iz kože iskočila.
Šefica mi je delegirala task koji ne zna sama riješiti, vezan je za eksterne konzultante i kolegica koja radi s njima pita mogu li ikako doći u firmu.

Mislim... je li to normalno?!

---

a sto da si u bolnici? i ne mozes primati posjete u obliku kolegica, niti imati komp na krevetu
tko bi onda rijesio stvar?

Slažem se s ovim što je napisala tang.
Mojca draga ne, to nije normalno. To bi trebala po kratkom postupku sasjeći i reći da ne možeš zbog zdravstvenog stanja i gotovo. Nekad je reći NE puno jednostavnije nego mislimo samo treab skupiti hrabrsoti. To je apsolutno nenormalna situacija da ti toliko radiš doma i to na BO, da moraš sjedat za komp a na fizikalnoj si ..:-( Ako samo jednom tak odeš do posla, bez pardona će te i ubuduće očekivati, to su takvi ljudi koji nemaju osjećaja za druge ljude.

BB jesmo u istoj smo branši samo ti si provider a mi smo korisnici projekata koji sami rade project documentation, implementation, monitoring, reporting itd. Ali imam iskustvo i s druge strane jer radim ko short-term expert na projektima po regiji pa sam tu u ulozi Contractora.

ja da sam na mjestu tvoga šefa ne bih prihvaćala tako nerealan rok za delivery jer odskače abnormalno od realnog a za korisnike nemam riječi.

Citiraj:

---

emily prvotno napisa

a sto da si u bolnici? i ne mozes primati posjete u obliku kolegica, niti imati komp na krevetu
tko bi onda rijesio stvar?

---

To se stalno pitam.

Citiraj:

---

emily prvotno napisa

a sto da si u bolnici? i ne mozes primati posjete u obliku kolegica, niti imati komp na krevetu
tko bi onda rijesio stvar?

---

Baš tako.

Meni se to dogodilo prije dvije, možda bliže tri godine. Dva mjeseca bolovanja s hospitalizacijom, ozbiljnog do te mjere da nisam mogla ni misliti o poslu, a kamo li nešto raditi. Snašli su se bez mene.

Charles de Gaulle je davno rekao: Groblja su puna nezamjenjivih ljudi

Lili, što da ti kažem, politika je firme da se javljamo na sve, i "sve možemo odraditi".

Ako ništa drugo, mi sami smo se promijenili da si jednostavno uzmemo slobodno vrijeme kad ga skupimo. S jedne strane, kad je dijete bolesno, ili nešto obavljamo, ne uzimamo godišnji, bolovanja, nego to ionako odradimo, i nitko nas ne pita gdje smo dok se posao hendla.
Ili npr. ovo ljeto je nas 6 (uključujući šefa) sjedilo 3 dana po više od 12 sati da nešto završimo na vrijeme. Kad smo u ponoć to predali, ja sam rekla da u četvrtak i petak ne dolazim jer sam već odradila 40 sati taj tjedan.
I tako, takve nekakve "male pobjede" me drže. U neka prošla vremena bi došla na posao i u četvrtak i u petak i bacila u vjetar prekovremene.

Citiraj:

---

Bubilo Bubich prvotno napisa

Kod mene klijenti stranci nikad ne spavaju. Mailovi dolaze 24/7. S omiljenom rječju ASAP. No, moram priznati, u zadnje vrijeme i njih znamo nekako ignorirati. Asap znači samo "čim bude moguće" :mrgreen:, ne što su si neki umislili "sad odmah".

---

I kod nas su isto tako umislili.

Ubuduće ću na asap mailove odgovoriti baš tako kako su rekli... ne odmah. :) :)

Mogu li te ponovno upitati: tebi službeno teče bolovanje i zapravo dobivaš manje novaca, ali svejedno radiš?
Možeš li se nagoditi da ti to plate dodatno? (pod uvjetom da je naknada za bolovanje niža od plaće)

Ne, dobivam punu plaću jer je povreda nastala u okviru radnog vremena.
Bolovanje službeno teče.

Citiraj:

---

emily prvotno napisa

a sto da si u bolnici? i ne mozes primati posjete u obliku kolegica, niti imati komp na krevetu
tko bi onda rijesio stvar?

---

Pa to ti je pitanje svih pitanje, što kad takav nezamjenjivi čovjek završi u bolnici, ili nešto još gore (a nije da ne znam takve priče). A odgovor je - ništa, firma se snađe.

Ja radim u IT-u i mi si ne možemo dozvoliti da imamo servis bez disaster recovery plana, a za čovjeka si to možeš dozvoliti?!

Citiraj:

---

Velena prvotno napisa

Mogu li te ponovno upitati: tebi službeno teče bolovanje i zapravo dobivaš manje novaca, ali svejedno radiš?
Možeš li se nagoditi da ti to plate dodatno? (pod uvjetom da je naknada za bolovanje niža od plaće)

---

Ja sam cijele komplikacije radila, a primala sam onu mizernu naknadu :škartoc:

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Ja sam cijele komplikacije radila, a primala sam onu mizernu naknadu :škartoc:

---

Užas.

Moje radno vrijeme je 8 h dnevno. Neizmjerno sam sretna što ne moram odrađivati ništa od kuće, niti s b.o., niti s g.o.
U velikoj sam firmi i uvijek netko nekog može pokriti. Kad idemo na g.o. iako nešto isključivo mi radimo, svatko ima zamjenu koja ne smije ići u isto vrijeme i koja će odraditi taj dio posla.
Kad me nema na poslu, čujemo se i sufliramo odradu posla telefonski. Kako mene zamijene, tako i ja druge.
No, nije sa svima tako. Šef uvijek osjeti kakav je tko. Dok mene nikad nije zvao doma da se vratim s b.o., kolegicu s kojom sam se pokrivala čak je povukao s b.o. na par sati jedan dan da nekaj odradi. Zato kaj baka može uskočiti. Meni ne može nitko uskočiti i par dana sam za djecu kad je nagore. Uz četvero djece bude možda 10-ak dana/god.
Kolegu je jednom zvala šefica pa je rekao da ne može pričati jer je na ispovijedi. Car!:lol:
Kod nas ima puno otkaza i svi ga se boje, ali nezadovoljstvo djelatnika je veliko i s vrha je krenulo da se više ne odgovara na mailove i ne zove nakon radnog vremena, da je naše privatno vrijeme samo naše. Direktor ako i pošalje mail nakon radnog vremena kaže da ne očekuje da na njega odgovorimo. Prekovemene ako i odradimo ne dobivamo plaćeno.

Citiraj:

---

Nera prvotno napisa

Moje radno vrijeme je 8 h dnevno. Neizmjerno sam sretna što ne moram odrađivati ništa od kuće, niti s b.o., niti s g.o.
U velikoj sam firmi i uvijek netko nekog može pokriti. Kad idemo na g.o. iako nešto isključivo mi radimo, svatko ima zamjenu koja ne smije ići u isto vrijeme i koja će odraditi taj dio posla.

---

Ovako je i kod mene. I jako mi drago da je tako. Ne bih mijenjala posao za više plaćen,a da moram raditi od doma.
Kad odem na bolovanje, samo javim što mi je u toku, kad se mora odraditi i gdje je što, i preuzmu drugi kolege

ja sam cijeli dvanaesti mjesec radila od osam ujutro do 22-23 navečer, s pauzom za ručak. i vikende. jedino božić nisam radila. predala projekt 31.12. u 12 h, kada je i bio rok.
ali to je bilo vanredno. kasno smo se sjetili da ćemo prijaviti, bili sigurni da će se produžiti rok i onda je ministarstvo odlučilo biti grinč. i nije produžilo rok.

uglavnom, uvijek je oko roka panika, ali ne baš takva. ovakva mi nije bila u svih 16 godina radnog staža. užas.

malo je krivo moje kampanjstvo sigurno i to što mi se čini da imam ne znam koliko vremena (kao npr sad, pa tipkam na forumu, a objektivno - nemam, i već sad znam da će me za par dana stisnut). a malo su krive objektivne okolnosti.
i tako. da sam se razboljela pred božić, ne bi nitko umro, ali ne bi sigurno predali projekt jer je svatko u firmi imao svoj :D

nisam sve porčitala, budem kad stignem

ali sjećam se kolega mi reko da mu je doktorica rekla da mu više neće dati fizikalnu ako će te dane i raditi, kad je jednom jedva došepesao do nje.

Radila sam davno u maloj firmi na ugovor o djelu i uvijek kad bi sefica zvala bih uletila iako mi to ne bi bilo plaćeno i tako godinama. Plaća mi je bila odlična i nekako mi bilo normalno uletit kad treba. I onda mi dijete završilo u bolnici a šefica mi rekla da moram doći odradit svoje to popodne jer... I otad više joj nikad nisam uletila. Ono, shvatila sam da je odnos jednosmjeran. Shvatila i ona, a ja sam joj to lijepo i verbalizirala. Sad sezonski radim puno slabije placen posao al sam proslo ljeto iakonisam radila, uletila. Ovdje je šef čovjek i opet bih mu uletila cak i kad ne radim...

Citiraj:

---

Nera prvotno napisa

Kolegu je jednom zvala šefica pa je rekao da ne može pričati jer je na ispovijedi. Car!:lol:

---

Legenda :lool:
vjerujem da tog kolegu manje zvrcaju nego druge.

Citiraj:

---

casa prvotno napisa

Radila sam davno u maloj firmi na ugovor o djelu i uvijek kad bi sefica zvala bih uletila iako mi to ne bi bilo plaćeno i tako godinama. Plaća mi je bila odlična i nekako mi bilo normalno uletit kad treba. I onda mi dijete završilo u bolnici a šefica mi rekla da moram doći odradit svoje to popodne jer... I otad više joj nikad nisam uletila. Ono, shvatila sam da je odnos jednosmjeran. Shvatila i ona, a ja sam joj to lijepo i verbalizirala. Sad sezonski radim puno slabije placen posao al sam proslo ljeto iakonisam radila, uletila. Ovdje je šef čovjek i opet bih mu uletila cak i kad ne radim...

---

Ona je znala da ti je dijete u bolnici i inzistirala je da dođeš raditi? Opaka baba.

Ja radim u privatnoj firmi i uglavnom je radno vrijeme 8 sati i poslije toga ništa
Postoje neki iznimni događaji koji traže prekovremeno, vikende, telefonske pozive u razna doba itd, ali to se zna unaprijed da je tako, ima svoj razlog, i isto tako postoji razumijevanje da nekad odem ranije jer moram djetetu na informacije ili ustvari, iz bilo kojeg razloga, nitko me ni ne pita.

Meni je Mojca najviše zapelo ovo što kažeš da ti svi efekti fizikalne padaju u vodu s time što opet sjedneš i radiš. Dakle ti ne žrtvuješ samo svoje slobodno vrijeme, nego i svoje zdravlje, i tu se stvarno treba zapitat - dokle tako?

Citiraj:

---

Mojca prvotno napisa

To se stalno pitam.

---

Nisam shvatila ima li prostora da se zauzmeš za sebe: u smislu da jasno kažeš što možeš/što ne možeš; što hoćeš/ što nećeš; što želiš...itd.
Mislim, prvi korak je ponekad to sam sebi posvijestiti. Nerijetko radimo na autopilotu, automatski pristajemo na svašta i poslije imamo osjećaj da nas je netko prisilio.

Ja sam prije par godina bila na dužem bolovanju (također mi je bilo plaćeno kao i tebi). Šefica mi je predložila da povremeno dolazim odraditi jedan specifični posao koji tada nitko drugi nije znao/mogao napraviti. Čak se potrudila i organizirala da me uvijek netko dovozi/odvozi jer nisam bila baš mobilna. Ona je dijelom mislila da radi meni uslugu (da budem među kolegama, osjećam se korisno, jer je bolovanje bilo duže....) a ja njoj ;). Naime, bio mi je ok taj povremeni angažman i dolazak na posao, međutim fizički mi je tada bilo prezahtjevno, dva dana mi je trebalo da dođem k sebi i odmorim se nakon svakog takvog izlaska iz kuće... I naravno to nisam rekla, očekivala sam valjda da mi netko čita misli.

Evo, radno vrijeme je završilo, upravo sam obavila zadnje razgovore sa šeficom. Sad u miru krećem čitati sve.

Moje bolovanje se lagano bližu kraju, bolje sam, nisam još skroz ok, ali puno bolje. Danas je bio baš intenzivan dan, ali radim svaki dan. Pokušavam sad podijeliti sve što sam radila u par grupa, i evo čime sam se sve bavila:
-poslovi koje samo ja mogu napraviti (takav je sustav, task kroz mail i link na aplikaciju stiže meni, ne znam kako bi se mogao prebaciti na nekog drugog),
-redovni reporting koje može napraviti bilo tko (sve sam pojednostavila do maksimuma, treba samo copy paste iz jednog filea u drugi),
-ad hoc taskovi od šefice, mali, rješivi u par minuta,
-taskovi od pola dana ili više (jednu nedjelju popodne sam provela u uredu i razvijala nešto, što mi je bilo nespretno s laptopa), bila su dva takva za vrijeme ovog bolovanja,
-delegirani taskovi, jer ona ne razumije tematiku,
-telefonski razgovori s raznim uputama,
-hrpa kratkih ili dužih odgovora na mailove.

Pokušavam sama sebi odgovoriti na pitanje zašto to radim. Pomiješano je to… dio spomenutih poslova zbilja ne može nitko drugi… druge bi mogao bilo tko, štoviše postoje detaljne upute… ali ne želim nikoga moliti, jer znam da su svi pretrpani poslom… ni njih nitko ne mijenja. Kolegica je cijeli tjedan godišnjeg sjedila u apartmanu i radila na kompu, drugi tjedan je provela na plaži i s moba pisala mailove.
Zašto pristajem raditi ovo ostalo… zbilja ne znam. Ne bojim se otkaza. Jednim dijelom sebe ga i priželjkujem, drugim (racionalnim) ne.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Čisto sumnjam da je to strah od otkaza, vjerojano se radi o sjećaju odgovornosti prema poslu, pomiješanom sa emocionalnim ucjenjivanjem od strane šefova, plus to što ti stvore osjećaj da si nezamjenjiv i da će sve bez tebe propasti a to rezultira pomiješanim ponosom i grižnjom savjesti, posebno kod mladih radnika - i to je nešto čega bi se svatko od nas trebao riješiti, jer je ama baš svatko zamjenjiv na poslu.

---

Ovo me je odavno prošlo. Odgovornost ne, ali osjećaj da sam nezamjenjiva je. Kad sam otišla na čuvanje trudnoće, to se najbolje pokazalo. Znam da se baš ništa katastrofično neće desiti ako bilo što od svojih taskova ne napravim. Znam da se svaka greška može popraviti. Ali ipak, radim. Zašto?

Citiraj:

---

Peterlin prvotno napisa

Moji razlozi za takvo ponašanje su slijedeći: nikada mi nitko nije zamjerio što sam djecu godinama vodila usred radnog vremena na logopedske vježbe, centar za strabizam, respifit (fizikalna terapija za astmatičare) i gomilu dijagnostičkih pregleda. Imali su razumijevanja i rukovoditelji i kolege

---

I ja znam nestati s posla kad zovu iz vrtića… ali ne toliko da imam osjećaj da nekome dugujem. I uvijek odradim više nego što izostanem. I uvijek nosim laptop doma.

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

htjedoh reći da potpisujem cure, stvar je stava.
Mojca imala sam i još imam šeficu (bez dečka, djece, ljubavnika, posao joj je sve na svijetu) kojoj je svašta padalo na pamet (radim u državnoj službi) koja me zvala u vrijeme nedjeljnog ručka, u svako odoba kad bi joj palo na pamet, na godišnjem dok ja veslam posred mora masnih ruku od maslinovog ili nekog drugog ulja (e tu se posebno posramial kad je shvatial u kakvom trenu me zove) a onda sam okrenula ploču i rekla E dosta je! posebno otkako sam postala mama.

Mrtva hladna joj se ne bih javila ni nakon što bi mi mob neprestano dugo zvonio, tako par puta pa sam par puta odgovorila da sam ne znam u nekim situacijama da ne mogu ni pričat (npr. pregled kod dr. i sl) a kamoli nešto odrađivat, malo po malo sam je odbijala da smo došli do toga da me ne bi više zvala da nije prijeka sila. Na BO sam jasno dala do znanja da ako sam na BO, nisam majke ti na GO.

Ona će osjetit tvoj stav čim ga promijeniš. Ne daj na se. Ja sam se preporodila otkako sam promijenila svoj stav, a ako ima posla koji treba završit a meni bi lakše bilo da ga završim doma i da sam mirna, ja ću to napravit doma naveče al samo ako ja to SAMA želim.

---

Ima trenutaka kad se ne javim. I kad se javim ledenim tonom… nema promjene. Možda to nisam radila dovoljno dugo.
Ima obitelj, djecu… čak je i prethodna šefica koja je bila bez djece imala više takta..

Citiraj:

---

Sybila prvotno napisa

Jedno je sam si nametnuti tempo, drugo je kad ne osjecas da imas mogucnosti reci ne, a to zapravo zelis.

---

Upravo to, nemam osjećaj da mogu reći ne.

Citiraj:

---

Sybila prvotno napisa

Da se razumijemo, ja sam isto imala taj sklop u glavi koji mi docira da moram odraditi, da ne idem na bo ili da od doma zivkam pripravnike i kolege da vidim sto je odradjeno. I onda mi je umrla mama. Radila je do cca 2 tjedna prije smrti, bez odmora, bez stajanja, uz kemoterapije...i toliko stvari nismo stigle jer je ona radila, jer sam ja imala obveze koje su bile vaznije od slobodnog vremena, jer "Pa moras biti odgovorna, moras odraditi, drugi ce zbrljati, moras se javiti sefu!".

---

Jako mi je žao.

Moje dijete je bilo bolesno, treba me, a ja za kompom. Osjećam se užasno. Ili se dižem u pet ujutro da obavim sve dok ona spava.

Citiraj:

---

nevena prvotno napisa

Nekad sam ovako isto kao i Mojca. Znala sam da nema smisla i da mi nitko nece platiti ali nisam mogla drugacije. Tako su radili svi u mom odjelu. I bilo je strasno, stresno, neizdrzivo. Buduci da sam se toga htjela rijesiti pod svaku cijenu, promijenila sam posao i sad vise ne radim od kuce, nikada, niti na BO niti na GO. I preporodila sam se. Jest da su i novci manji ali ne smeta mi. Nije bilo vrijedno toga

---

Nakon sto godina u ovoj firmi imam osjećaj da više ništa ne znam raditi.

Citiraj:

---

mitovski prvotno napisa

Hm, slažem se s tobom a opet razumijem i drugu stranu tj. male privatnike koji su toliko opterećeni fiskalnim i parafiskalnim nametima da jedva dišu. Tu mislim na one poštene privatnike.

---

MD ima svoju firmu, nikad nije od nikoga tražio da radi prekovremeno, on radi dan i noć.
Ja sam radila u maloj firmi… bilo je trenutaka kad sam radila i noću i vikendom zbog rokova… ali sam bila adekvatno nagrađena.

Citiraj:

---

Lili75 prvotno napisa

Mojca,

a što bi se najgore dogodilo da kažeš da ne možeš da stvarno nisi dobro?

---

Ne znam. Vjerojatno ništa. Ili bi mi se osvetila kad se vratim.

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

mojca, mislim da to stvarno nije normalno
oni očito misle da je to tvoje bolovanje "bolovanje", a time što doma odradiš puno radno vrijeme, ti im to malo i potvrđuješ

---

Da, bojim se da je tako.

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

napisala sam bar 6 postova na ovu temu, pa izbrisala
ne bih htjela nikome popovati, znam da je situacija na tržištu ponekad vrlo teška
ali ideja da radnik na bolovanju radi satima mi je jednostavno prestrašna
i općenito poslodavci koji te vide samo kao radnika, a ne kao osobu

---

To je potpuno točno. FTE, EWF… Koliko ih imaš? Tako se razgovara o ljudima u mojoj firmi.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Ja radim u IT-u i mi si ne možemo dozvoliti da imamo servis bez disaster recovery plana, a za čovjeka si to možeš dozvoliti?!

---

Nekad smo imali zamjene. S ovom šeficom nemamo.

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

Ja radim u privatnoj firmi i uglavnom je radno vrijeme 8 sati i poslije toga ništa
Postoje neki iznimni događaji koji traže prekovremeno, vikende, telefonske pozive u razna doba itd, ali to se zna unaprijed da je tako, ima svoj razlog, i isto tako postoji razumijevanje da nekad odem ranije jer moram djetetu na informacije ili ustvari, iz bilo kojeg razloga, nitko me ni ne pita.

Meni je Mojca najviše zapelo ovo što kažeš da ti svi efekti fizikalne padaju u vodu s time što opet sjedneš i radiš. Dakle ti ne žrtvuješ samo svoje slobodno vrijeme, nego i svoje zdravlje, i tu se stvarno treba zapitat - dokle tako?

---

Ovaj prvi dio mi je skroz ok… odnos balansa.
Da… pred 2 tjedna sam pljunula 300 kn za osteopatski tretman, bila bolje, sutradan ujutro sam provela na kompu 6 sati… bila sam mrtva nakon toga. Da bi dva dana kasnije saznala da joj to što sam radila nije bilo potrebno. Došlo mi je da se upucam.
Jutros sam radila, otišla na tretman i vježbe, vratila se i radila do 4. Otišla po dijete i bila na telefonu do 17.30
Sad me opet sve boli.

Mojca, stvarno si stetis i to naveliko. Znaci jedno je odgovoran odnos prema poslu i kolegama, a sasvim nesto drugo to sto ti radis. Ti unistavas svoje zdravlje pa krinkom poslovnosti. Ja bih se savjetovala s nekim o tome, to uopce nije zdravo.
Nije to projekt za odradit, projekte i ja odradjujem svakako, nego sustavno nudjenje vlastitog zdravlja i vremena na upravljanje drugome.

Znam. :(
Zato se i pitam kako je drugdje.
Jer ponekad imam osjećaj da je ovo postalo normalno.
A nije.

Nemam vremena za iščitavanje svega, pa samo da te utješim: ja radim i kad sam na godišnjem, a radila sam i kad sam bila na bolovanju (to je bilo uglavnom dok je M. bila manja, sad više ne pobolijeva, pa ni ne idem na bolovanje), ako je bila neka frka.
To mi je nekako posve normalno. :mrgreen:

Radila na svakom bolovanju, godisnjem sve do jednom kad sam zavrsila na zaraznom i u pet minuta se na poslu sve preslozilo da posao ne pati. Moja zamjena je odradjivala sve, svi rokovi su bili ispostovani, pravilnici i regule. Po povratku su i dalje stiskali, jer je to nepisano pravilo u firmi. Nekoliko godina iza toga sam dala otkaz i preporodila se. Danas sam privatnik i radim vise nego prije, ali je i zadovoljstvo daleko vece. Najveci je problem bio reci "ne, nisam dostupna". Danas mi to vise nije problem. I zacudo posao mi ne pati zbog toga vec me nekako vise postuju. Jer uglavnom radim s muskarcima i oni bez ustrucavanja kazu "vikend je, nema me" ili da je na go....

Uh ne znam sto bih napisala. Prije sam radila petkom i svetkom, sa svakog bolovanja i godisnjeg. Opametila sam se. Promijenila posao. Povukla granicu.

Da li je moja granica da nikad ne radim bolesna ili na go ili prekovremeno? Nije. Ako je situacija da je kriza, kriticna faza i sl onda odradim. Ali svakodnevni overload odbijam, koliko stignem - stignem, ako je previse posla kazem sefu koji je normalan tip (jesam vec rekla da sam promijenila firmu?) i odradim najnuznije.
Nedavno sam bila ozbiljno bolesna i nisam radila osim 10-ak mailova. Bila sam na godisnjem tri tjedna u BING sezoni - napisala sam jedan jedincati mail da ne mogu odraditi spomenuti "ovo je mail task na tebe" jer nemam laptop i ne mogu se spojiti. Firma nije propala. Zemlja se i dalje vrti. Ako ista - mislim da me kolege postuju jer vide da nedam da me se gazi i ja ne gazim njih, trudim se postovati njihovo radno vrijeme a tako i oni moje.

Uglavnom, ako si mozes priustiti 6 mjeseci na burzi dok ne nadjes drugi posao - odbij ih fino pristojno da ces odraditi sto stvarno nema zamjene a ostalo ces kad se vratis ili nek ti nadju zamjenu. Pa vidi sto ce se desiti. Ali dok se ne postavis tvrdo gazit ce te nemilice uz samoopravdanje "da i oni tako".

E cure pa ASAP se zna sto znaci - samo stavite naglasak na P :-)
Asap odgovaram kad sam na poslu pri laptopu, da ne nabadam po mobu, osim ako je stvarno ali najstvarnije kriza.... Znaci 1x mjesecno.. OK ubih se ljetos pred more, bas je bila drama, ali bar sam dobila prekovremene i pohvalu a valjda ce i neki bonus. Za dzabe ne radim vise nista...

Citiraj:

---

Mojca prvotno napisa

Znam. :(
Zato se i pitam kako je drugdje.
Jer ponekad imam osjećaj da je ovo postalo normalno.
A nije.

---

Ne mogu te utješiti, ja sam prošle godine otvorila temu o promjeni posla, nisam se makla s mjesta. Doduše, zadnjih godinu dana lakše dišem na poslu, pa nisam bila "na rubu da odem", al imam isti taj osjecaj "kao da ce drugdje biti bolje". Pogotovo jer poznajem struku, i znam da je u svakoj slicnoj firmi isto. Sutra bi dobila drugi ovakav posao, al sto ce mi to. A ja se ne znam okrenuti i raditi išta deseto. Pa sam se nekako pomirila s prednostima koje imam, a dok ne upadam u burn out, zapravo mi je skroz ok. A ne znam sto i kako ako opet dodem u tu situaciju pred burn out. Od zadnjeg je proslo cca 14 mj., i bilo mi je ok jer su mi dozvolili da se dugo odmorim (mjesec i pol nisam radila, a dobila sam placu, na racun prekovremenih). A nakon toga nije bilo vecih stresova. Tjesim se da cu iduci put uspjet prijeci "normalna" preko nekog gadnijeg posla. A nemam pojma zapravo. I zapravo se uzasavam svega...
I ovaj... Uvijek netko piše "promijenio sam posao i preporodio se". A to uopce ne mogu zamisliti. Ne mogu zamisliti koji bi to posao i gdje bio.

Eh bubilo.
Moramo se jednom naći na kavi. :-)

Meni sama činjenica da postoje tvrtke u kojima je moguće biti na bolovanju duže od pet dana, a da se ne otvori pitanje motivacije za rad i posljedično otkaza zvuči nevjerojatno. Moja iskustva su drukčija. Asertivnost nije od koristi. Kad bi se netko drznuo zauzimati za sebe, to bi se odrazilo na sljedećoj evaluaciji i osoba bi bila odstranjena u najkraćem roku. Ljudi su se mijenjali kao na traci. Najodvratnija kaljuža povampirenog kapitalizma.

Ja sam bila na bolovanju početkom 11.mj - MPO. Malo više od 2 tj.
Pa početkom 12.mj jer smo se malac i ja razboljeli.
Bila sam od kraja 1.mj na bolovanju za MPO, isto neka 2 i pol tjedna. Vratila se na posao, radila 3 tjedna, završila 4 dana na bolovanju zbog sebe.
Mislim da od 10.mj nemam niti jedan mjesec u kojem sam radila sve dane, uvijek je bolestan il malac il ja.

Stvarno mislim da bi me neka druga firma šutnula u trenu. Tu nas ima sad 15ak, dosta majki s malom djecom, nikad nismo svi na poslu, i nikad nema problema. Eto danas kolega bez frke otišao nakon pola sata na poslu jer ga zvali iz vrtića (žena nije mogla otići). Njegov posao smo podijelili međusobno i sve ok.

Citiraj:

---

Mojca prvotno napisa

Eh bubilo.
Moramo se jednom naći na kavi. :-)

---

Ma kakva korist od toga, pa da se samo jadamo jedna drugoj ;).
Ajmo se mi naci s ovima koje su nesto promijenile/preporodile se... ;)

Hahahhh

Istina! :-)

Citiraj:

---

Pandora Aura Monroe prvotno napisa

Meni sama činjenica da postoje tvrtke u kojima je moguće biti na bolovanju duže od pet dana, a da se ne otvori pitanje motivacije za rad i posljedično otkaza zvuči nevjerojatno. Moja iskustva su drukčija. Asertivnost nije od koristi. Kad bi se netko drznuo zauzimati za sebe, to bi se odrazilo na sljedećoj evaluaciji i osoba bi bila odstranjena u najkraćem roku. Ljudi su se mijenjali kao na traci. Najodvratnija kaljuža povampirenog kapitalizma.

---

Strašno

Pratim... jer me izgleda ceka dostupnost i rad 24/7...iskreno strah me toga... ali nakon nedavnog promaknuca nemam snage da kazem da necu... valjda bi trebala trazit onda drugog poslodavca... a svi znamo kako je tesko naci normalno radno mjesto pod normalnim uvjetima i s normalnim ljudima... uf

ja te Mojca potpuno razumijem o cemu pricas kad pricas o tom radu uvijek i svugdje i na BO i na GO i prekovremenim. Jer sam imala potpuno istu situaciju koja je trajala desetak godina. I nisam mogla reci ne, jel bi bilo ovako nesto slicno kako PAM kaze. Kad kazem da sam promijenila posao, promijenila sam i bransu. Jer mi je mog posla bilo vec preko glave. Da sam otisla negdje drugdje u istu bransu bilo bi mi isto, a to kako kaze Bubilo nema smisla.
Promijenila sam posao iz temelja, naucila ga raditi (struka je naravno ostala ista ali ne i vrsta posla) i sad imam mir. Ne kazem da je se super i da je med i mlijeko jer nije. ALi u odnosu na ono sto sam imala prije meni je bolje. A i mojoj djeci.

Citiraj:

---

nevena prvotno napisa

ja te Mojca potpuno razumijem o cemu pricas kad pricas o tom radu uvijek i svugdje i na BO i na GO i prekovremenim. Jer sam imala potpuno istu situaciju koja je trajala desetak godina. I nisam mogla reci ne, jel bi bilo ovako nesto slicno kako PAM kaze. Kad kazem da sam promijenila posao, promijenila sam i bransu. Jer mi je mog posla bilo vec preko glave. Da sam otisla negdje drugdje u istu bransu bilo bi mi isto, a to kako kaze Bubilo nema smisla.
Promijenila sam posao iz temelja, naucila ga raditi (struka je naravno ostala ista ali ne i vrsta posla) i sad imam mir. Ne kazem da je se super i da je med i mlijeko jer nije. ALi u odnosu na ono sto sam imala prije meni je bolje. A i mojoj djeci.

---

Ovo su razlozi zbog kojih sam ja 2004 zbrisala s managerskog posla. Nisam mogla podnijeti tu vrstu pritiska, bilo je štetno i loše i za mene i za moju obitelj, a ni na poslu se nisam mogla uključivati 100% kako je trebalo (ne tada, s dva jasličara) pa sam napravila rez, vratila se na referentski posao i nikad požalila.

MM radi za minimalac u državnoj firmi na poslu koji niko ne može uraditi kada on ode na bolovanje. Nema godišnjeg odmora da ga nisu zvali da dođe nešto obaviti. Osim radnih dana radi i subotom i nedeljom bar po sat vremena. Radi pre podne, ali i popodne mora otići. Bilo je dana da je radio i pre podne i noćnu isti dan. Stalno mu uvaljuju neke nove poslove: odgovoran za protivpožarnu zaštitu, za HACCP (za sve to je trebalo ići na predavanja i polagati ispite van radnog vremena). Kada kolega ode na bolovanje radi i svoj i njegov posao bez uvećanja plate.

Juče je protiv njega pokrenut disciplinski postupak jer "kvari ugled ustanove" i u najboljem slučaju će mu 3 do 6 meseci smanjiti platu za 20%. Nije bio na radnom mestu, jer je otišao u grad obaviti plaćanja (kolegin posao, jer je ovaj na bolovanju već tri nedelje), ali se javio upravniku i tražio dozvolu.

Sinoć smo računali i shvatili da nam se više isplati da da otkaz. Imamo neki privatni posao u razvoju od kojeg može zaraditi mnogo više nego ovde. Moja plata je solidna. Samo treba on to da prelomi u glavi, pa da se i mi preporodimo.