Onda smo mi spori. Meni samo za jednu košulju treba 10 minuta, i mužu tako nekako. A ima ih tjedno 7-10. A i gospođi koja nam zadnjih par godina pegla treba koliko i nama. Bit će žena rekla sebi: kod ovih se može pomalo, šta me briga :lool:
Printable View
Ne znam kakvog ima smisla po tko zna koji put postrajavati se u skupine peglačica i nepeglačica i nabrajati argumente za i protiv peglanja. No, kad je već tema otvorena... :grin: Evo, ja peglam, skoro sve osim čarapa... okej, i nekih stvari koje izgledaju kao da su popeglane kad ih izvadim iz perilice (a te su rijetke) :grin:
Eh, da, tu je i boca s raspršivačem, pa ako se roba nije složila mokra, a nije se ni skinula u pravom času, i ako se nedajbože nije stavila niti lijepo ravno sušit, onda je pomno složim i maaalo našpricam pa se opet samoispegla.
Meni nema sumnje, najljepše je ispeglano, ali za većinu odjeće recimo da je 10 postotnih poena ljepše, a meni je ok da smo na 90% efekta ljepote :D
ma niste spori, trebalo bi i meni. 7-10 košulja tjedno? padam u nesvijest.
moji nose uglavnom majice i traperice, imam za ispeglati 7-10 košulja skoro pa godišnje.
mene su izdresirali za peglanje kosulja u djetinstvu. otac ih je redovito nosio i morale seu biti bez crte. jednu opeglam za 5 min. MM nosi kosulje i njih peglam. tjedno ih imam 5. ostalo prema potrebi. fine stvari koje niti nosim niti perem svaki tjedan.
peglam u nedjelju navečer cca pol sata ili manje uz tv.
mm košulje, hlače i neke stvari koje zahtijevaju peglanje.
ostalo iz sušilice ide drito u ormar.
Meni se peglanje nemre izjednaciti s kuhanjem jer jesti jelte ipak trebamo
I vracam se na pitanje
Volim peglati.
To mi je najdrazi kucanski posao , ako imam vremena.
Gledam najcecce neki dokumentarac i pustim mozak na pašu.
Peglam sve osim carapa, rucnika i posteljine.
ma koje je tvoje pitanje?
ljudi koji peglaju peglaju jer su odlučili da im je draže peglat nego ne peglat
ljudi koji ne peglaju ne peglaju jer im je draže ne peglat nego peglat
smiješno mi je kad se to svede na neku veliku životnu razliku, pa onda oni koji ne peglaju "hodaju takvi uokolo" a oni koji peglaju gube vrijeme koje bi mogli iskoristit pametnije.
znam puno ljudi koji ne peglaju, i ni na jednom nikad nisam to primijetila, i znam ih puno koji peglaju, i ni na jednom od njih nisam primijetila da su život potratili peglajući i propustili kvalitetno vrijeme s obitelji ili čitanje knjiga
Viš viš... baš bi mogli rangirati kućne poslove po omiljenosti.....
Ja volim kuhati, ali nemam strpljenja za komplicirana jela. Isto vrijedi i za kolače. Volim se baviti cvijećem. Volim....ček malo.... nije mi mrsko ni prati prozore, ali već dugo nisam jer je mlađi sin to u dobroj mjeri preuzeo.
Ne volim čistiti kuh.elemente i to sam neki dan delegirala mužu, a to radimo na smjenu (djeca su dorasla da njihova pomoć više nije pomoć nego prilično ravnopravan udio). Ne volim pospremati špajzu ni ormare, ne volim čistiti i odleđivati frižider pa se potrudim da mi to uzme što manje vremena.
I da - neki dan (prošli vikend) ja iznosim brrdo smeća, a gledaju me susjedi i nekako smo se dotakli teme zašto ja nosim smeće... E, pa, nosim zato jer jedan sin pere prozore, a drugi kupaonicu. Zato.
Prednosti peglanja otkrila sam davno - tu mi se muški ukućani baš ne guraju, a meni dobro dođe, jer dok peglam ne moram usisavati, prati kupaonicu, podove i slično. Budući da nekako to sve ravnopravno dijelimo, čisto mi fino paše peglati i zavirivati kroz prozor, dok me istovremeno nije briga čime se ostali ukućani bave. To je posao koji mi daje duhovni mir, skoro kao odmor.
Nisam sve pročitala al stvarno se ne može otići na posao u košulji koja nije ispeglana, peglanje je jedini posao u kojem sam kampanjac, dakle peglam onaj komad robe koji nam zatreba, muž pegla svoje.
Peglam samo ono što je vidljivo golim okom da je neispeglano.
Ja mrzim sve kućanske poslove, osim kuhanja, a mrzim i svakodnevno kuhanje.
Nekad sam peglala 3-4h/mj. Obično kad se nakupilo, prosječno 2x/mj. Sada 30 min-max 1 h/mj. Peglam samo košulje, obično MM-ove. Svi smo u majicama.
Odjeću čim se opere vadim iz vešmašine, dobro protresem i objesim. Kad se posuše odmah složim. Sve haljine, košulje i jakne odmah vješam na vješalicu i tako se suše.
Ja ne peglam osim za rodendane, Božiće ili kad radim u bijeloj košulji... A jaako volik opeglano.. S jednim sam djetetom peglala sve, i čarape i gace, al eto više ne. Ne stižem. Nije mi toliko bitno da ne bih spavala radi toga. Al iskreno, veselim se kad djeca porastu pa ja opet navečer budem peglala dok gledam utakmicu s mm, ono toplog cistog mirisa prije vecernjeg čitanja mmm...
Ja ovaj nikad nisam skuzila tu vjestnu baratanja vrelim objektom oko prstiju i pri tome gledanje u tv :-o
Uglavnom, nekad davno u doba dok nisam imala susilicu icesce smo nosili kosulje peglali smo svatko svoje (ako je bas bilo apsolutno nuzno) to jutro prije odlaska na posao, pri. emu smo imali obicaj gledati to sto peglamo a ne u tv. Onda smo nabavili susilicu i jos pri tome promjenom adnog mjesta posve izbacili kosulje, mm jos povrh svega otkrio da i njemu dobro stoje traperice s elastinom i zbogom peglanje.
Priznajem prvih mjeseci me pooonekad znala malkice gristi savjest dok bi juniora poslalau vrtic u nekoj odjeci pri kojoj je susenje poslo po zlu pa je prilicno vidljivo zguzvana, ali u medjuvremenu sam malo bolje svladala susilicu a valjda sam se navikla da nije uvijek sve po znori. Uostalom, poslala sam oboje djece na more sa sveki spakirane s neopeglanom odjecom i prezivjeli su svi, od onda vise nemam nikakvih inhibicija prema zguzvanosti :mrgreen:
I da, ali stvarno, skinny traperice s elastinom ili viskoza dolcevita s elastinom - apsolutno nema nikakve razlike opeglane ili ne... zato otprilike 90% vremena nosim takvu kombnaciju.
Još samo komentar o nužnosti ili nepotrebnosti peglanja.....Meni je to ovisilo o životnom trenutku. Prije djece sam peglala bez opterećenja, prije sušilice i uz djecu sam isto peglala, ali manje i bilo mi je naporno uz dva puzavca. Sušilica je pomogla, pa je nakon par godina crkla i opet sam više peglala. U međuvremenu su djeca narasla, povremeno nose košulje i opet ima malo više. Prava sinusoida, ali nikad me baš nije opterećivalo. Ako sam mislila da je nužno i stigla, peglala sam. Ako nisam stizala, nisam peglala i gotovo. Nije to nešto vrijedno razbijanja glave. Zabogamiloga, nije bolji čovjek osoba koja pegla niti je lošiji čovjek osoba koja to ne čini, iako su moju generaciju žestoko uvjeravali da je baš tako.
meni je peglanje mrsko ali nužno za neke komade (mm košulje, hlače, dječje majice, jastučnice i stolnjake, mojih komada jaaaako malo)
smatram da sam značajno evoluirala u odnosu na prije npr. 5 godina po tom pitanju jer više ne peglam krpe, ručnike, traperice, rastezljive majice
to mi je značajno olakšalo i smanjilo obim posla
ovo drugo jednostavno ne mogu ne popeglati, tj. biram da popeglam
jer mi je to bitnije od ušteđenog truda/30 min. vremena tjedno koliko se posvetim peglanjua
a od peglanja uz seriju poživčanim jer ne mogu posvećeno i skoncentrirano pratiti
tako da kad peglam, peglam i samo peglam
i mantram :mrgreen:
Tako i kod nas. Plus dječju robu perem sa centrifugom samo na 400 okretaja, najniže, mokru robu povješam na vješalice, do jutra suho i speglano:mrgreen: Event malo poravnam s rukama kod slaganja, cak cak i gotovo. Robica ne izgleda neuredno. A muž nosi samo one košulje koje se ne peglaju, super su. Isto na 400 okretaja, na vješalicu za 2 sata su suhe i skroz ravne.
Ne peglam, prošle godine s peglala klincima odoru kad je bila krizma, ove godine najavljeni krizma nećaka još dvoumim bi li ponovila prošlogodišnji pothvat. Muž neku dan donio kutu na pranje, ali ju je ipak sam speglao
I da kaj centrifuga od 400nije puna vode?
A inače djeca, posebno mali sada, dolazi iz vrtića ko prasac, sve hlače je poderao, nema više niti jedne čitave, u pjesku od glave do pete, trave i blata. Jedan put ih obuče i dođe poderan, tako da sad nosi rapper stil.
Dok sam živjela s svekrvom morali se peglati sve i čarape i gace
NIje. Kod težih materijala, recimo mojih debelih dolčevita kapne koja kapljica, kod ostale robe ništa. Mašina je dobra, puno je koštala, ali vrijedi, spasila me.
Da sjećam se tih vremena, i moja mama je peglala gače i čarape. Fla bogu, ta vremena su iza nas. Čisti gubitak dragocjenog vremena i ionako kratkog života na tako nešto:roll:
Jasno je meni da netko pegla, a netko ne pegla, te moje pitanje uopće ne ide u tom smjeru.
No ono što me zanima su te košulje koje se ne peglaju, kao i majice. Mi doduse nemamo sušilicu, mozda je u tome stvar.
Uvijek biram one lagane programe, ne jaku centrifugu, fino prostrem veš, no svejedno košulje od čistog pamuka, svile i slično, majice od finog popelina uvijek budu malo zgužvane. :zbunj:
Kako vama to uspijeva?
jedino ova odjeća od kćeri se stvarno ne treba peglati, ali to su one razvučene majice, hoodice i slično...
seni, izašla sam malo iz đira jer moj muž nije od košulja baš, ali mislim da mi tata posjeduje neke no iron košulje
ja imam bluzu/tuniku koja je doduše čisti poliester, isto je ne treba uopće peglati
Da, to je tako. Oni koji ne peglaju, biraju takvu odjeću koja dobro podnosi centrifugu i sušilicu.
Brze centrifuge jako gužvaju, a sušilica to "neutralizira" jer suši i vrti (ono što se zove "tumble dry") pa se pamučne majice i flanelske košulje često ne trebaju peglati. Isto vrijedi i za samterice mog muža i starijeg sina, te strech traperice mlađeg sina. ALiiii klasične košulje (iako su easy iron) često treba popravno peglati, ali to je puno lakše nego bez sušilice.
Zaboravih - svilu ni ne centrifugiram na velikom broju okretaja, a pogotovo ne sušim u sušilici.
Prije sam peglala SVE osim gaća i čarapa. Sada peglam u prosjeku 1x mjesečno, nekad i rijeđe. Dok mi se ne napuni košarica. I tu ogromnu količinu veša speglam extra brzo (1-1.5h), obično subotom navečer uz TV. MM kaže da bi me se isplatilo plaćati po satu za peglanje. Vjerovatno puno toga leži i u kvaliteti same pegle. S obzirom da u prosjeku perem 1-2 perilice dnevno, ta količina veša za peglanje je zanemariva. U proljeće/ljeto sušim veš na otvorenom, ali jako pazim kako ga vješam. Ako predugo stoji u perilici, pustim još jedno ispiranje. Tijekom jeseni/zime sušim u sušilici. Trudim se motati veš dok je još topao.
Ne hodamo zgužvani. I apsolutno ne vidim razliku između npr. mojih klinaca i susjedinih koja sate provodi peglajući (čak i gaće).
Peglanje mi nije uopće mrsko, imam puno mržih kućanskih poslova. Ali smatram ga uistinu bespotrebnim, barem u našem kućanstvu.
Također ne koristim sušilice, jer koliko god dobre bile izblijedi mi veš i s vremenom ocufaju znatno brže nego prirodnim sušenjem. Sušilicu koristim samo za dječji donji veš, mužev bijeli pamućni i ručnike.
Ja u načelu ne peglam no uhvati me jednom u recimo tri, četiri mjeseca pa neke stvari ispeglam i divim se kako je sve to ljepše kad je ispeglano i odlučim čvrsto da ću odsad to raditi češće i onda.... opet prođe nekoliko mjeseci do slijedeće takve zgode. :mrgreen:
Košulje unatoč sušilici, vješanju ovakvom ili onakvom, ja ipak trebam opeglati da izgledaju kako treba. Srećom MM ne nosi košulje, ja povremeno.