U Zagrebu i okolici Zagreba psi definitivno nisu dozvoljeni u svakom restoranu i kafiću, čitala sam čak i o situacijama da psima nisu dozvolili biti na terasi kafića.Citiraj:
newmom prvotno napisa
U Zagrebu i okolici Zagreba psi definitivno nisu dozvoljeni u svakom restoranu i kafiću, čitala sam čak i o situacijama da psima nisu dozvolili biti na terasi kafića.Citiraj:
newmom prvotno napisa
Nisam.
Ali pamtim jedno posve suprotno iskustvo. Došli smo direktno kod izdavača Artresor kupiti par knjiga. Smjehuljici je postalo dosadno pa se počela vješati po meni i navlačiti me... u roku keks dobila je Cedevitu (prethodno su tražili moje dopuštenje) i Geo Mag igračke. Dok sam ja razgovarala s gospođom, njen suprug je zabavio Smjehuljicu igračkama. :heart:
Zauvijek sam njihova. :)
cula bi i mene da je meni tako nesto rekla...ako zeli mir nek ide u svoja 4 zida gdje je ocito sve na MUTE! sram je biloCitiraj:
newmom prvotno napisa
evo ja se mogu pohvaliti da radim u Knjiznici u Šibeniku gdje imamo i graonicu za malene...svako malo netko place, skrici, vristi.... pa to su djeca!! zar bi trebali racunati algoritme? ili atomsku fiziku proucavati?? oni uce zivot, djeljenje igracki s drugima, razgovor..... kome smeta nek ne izlazi iz kuce ;)
Citiraj:
newmom prvotno napisa
ja sam očito stara baba
ali meni ovo nije ok
ni od starije gospođe (samo nazivanje starih gospođa babama mi je neukusno) koja je mogla pokazati malo više tolerancije
ali ni od vas
"baba je svoje čula" je meni bezobrazno
Nikada me nitko nije zamolio da napustim prostoriju, jer moje dijete plače. Čim sam vidjela da situacija izmiče kontroli, sama sam izašla, umirila ga i vratila se obaviti ono po što sam došla.
E sad, za mene situacija izmiče kontroli nakon minute dreke, nekome je to za pet minuta, nekome za deset.... Gdje je granica? Očito je da prodavačica i autorica posta tu granicu vide različito. Koja je u pravu sam Bog će znati.
Ja od drugih ne očekujem da trpe mene, moje dijete, mog psa, moj razgovor na mobitel nasred busa, zare i tako to. Uvijek se nekako povučem u prikrajak, ali što sam starija sve više razmišljam da bi se mogla počet laktat i svoje dijete i sebe stavljati na prvo mjesto. Meni paše tako i bok. Predugo i iza svakoga stanem u red. Postalo je dosadno.
Hvala na promisljanjima...
I ne dijete nije urlikalo pola sata. Dijete je plakalo u mom narucju mozda pet minuta i razumijem ja da je prodavacici islo na zivce.Samo sto bih rekla da kad radis u djecjoj knjizari, za ocekivati je da ce biti djece koja ce plakati. Svojom molbom, koja nije bas bila molba, vise naredenje, prodavacica je od tri musterije u knjizari u tom trenu dvije otjerala( naime jedna je zena nakon sto je cula prodavacicu jasno rekla vlastiti stav prema njenom izadite van i protestno izasla van). Tako da bih rekla da mi dijete ocito nije tako glasno, iritantno i dugo plakalo, da smo uistinu onemogucavali ostale musterije u kupnji.
I Beti, sto da kazem, ali eto ne znam se organizirat uz cetvero djece i posao tako da nikad ne moram nista obavljati s najmladim djetetom. Ne uzivam u placu svoje djece, ali ni ne smatram potrebnim istog trena kad krene plac sprijeciti ga. Umirujem ali obavim sto trebam.
XCitiraj:
aleksandra70vanja prvotno napisa
Da, baš sam htjela napisati kako smo neki dan mi prošli u restoranu. Sinu je zaletio komad hrane, počeo se je gušiti, kašljao je, tjeralo ga je na povraćanje. I što sada? Pljunuo je hranu u salvetu. Jao, baš mi je bilo neugodno. Oko nas su bili ljudi koji su također večerali. Vjerujem i DOPUŠTAM da je to ljudima oko nas bilo gadljivo. MM i ja smo se gestama svima ispričali. Šta da radim?
A mogla sam fino večerati, jer meni se moje dijete ne gadi. Ali, dozvoljavam da se drugima gadi i ispričala sam se. Ispričala sam se zbog nečeg na što nisam mogla utjecati.
A ovo na Krku uopće ne bi komentirala. Samo gledam, čitam i učim se. Plašim se jedino što radim od svog djeteta i čemu ga učim. Krajnje je vrijeme da okrenem ploču. Moram sebe, svoje dijete i naše potrebe staviti na prvo mjesto, ne obazirući se na druge, jer potonut ćemo. Gledam ga, penje se na tobogan i pusti deset djece, jer eto, oni se guraju. Mi smo njega učili da se nije lijepo gurati. To što je vrijeme penjanja ograničeno i plaća se, ehhhh...
Koja hrabrost? Još su "gospođe" "babu" napale.
Nevjerojatno!
Ipak, velika je razlika u tome jesu li se pobunili ostali klijenti ili djelatnik... Ono, da mi je netko od ljudi u knjizari prigovorio vjerojatno bih se ispricala i izasla, ali da mi djelatnica tako kaze da izadem, pa za mnom izade i neka sasvim nepoznata zena ...
ma tu je očito u pitanju živčana i nepristojna prodavačica
Uopce ne smatram da smo ispale bezobrazne..naprotiv!
Toleriram mnogo toga - svi smo mi ljudi! Ali napadanje nekoga jer djete se eto razgucalo..TO je bezobrazluk i sramota teska!! To bih bilo kao da ja njoj kazem: "dali se mozete sjesti negdje drugo jer vas parfem toliko zaudara da mi kvari apetit"...mislim halooo..kazem baba da..jer ta osoba ne zasluzuke uopce da kazem "starija gospodja"..kakva crna gospodja...
Između ostalog jer mi je glava bebe u kolicima u nivou glave psa u šoping-centru.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Sory, ali meni ne pada na pamet moju njemačku ovčarku voditi u razgledavanje Zare, H&M ili drugih inih dućana po šoping centrima.
A o njuškanju i slinjenju po cipelama neću, jer si očigledno već moj prošli komentar shvatila neprimjerenim.
neću komentirat babu.
al nama se to dogodilo u avionu. Ispred nas je sjedila mama s curicom koja jako voli pričati. Rekli bi veselo (ja bih rekla prilično naporno) dijete. I ja nisam ništa nit rekla nit komentirala. Al je reklo moje dijete od 11 godina. Odnosno nije niš rekla tam ali je meni poslije. iskoristila sam to kako bih ju malo zezala jer je i ona bila tak mala. I kaj sam- nemaš se kamo maknuti. Šutiš trpiš i čekaš kraj leta.
Nisam shvatila neprimjerenim, nego ne vidim što te smeta ako pas ponjuši cipelu (ok sad i slini). Jasno ti je da se sa cipelom izloženom u dućanu tipa MASS-a svašta može događati, na primjer netko je može probati na bosu nogu, dirati prljavim rukama itd. Normalno da pristojan vlasnik neće dozvoljavati psu da njuška cipele, kao što pristojna osoba neće probavati cipele na bosu nogu, ili recimo jesti burek u dućanu - a opet, ima ljudi koji sve to rade. Bebina glava u kolicima je na nivou glave psa i na ulici. Ja svog psa isto ne vodim po dućanima u pravilu, ali ne zato što mislim da drugima smeta nego zato što se toga boji - ali dogodile su mi se u životu situacije kad sam ulazila s psom u dućane jer mi je odgovaralo nešto usput i na brzinu obaviti. Ako je to dozvoljeno, ne znam što ima koga smetati.Citiraj:
Cathy prvotno napisa
Pa gle, smetaju me životinje u dućanu, jer vlasnici su obično zaokupljeni razgledavanjem dućana i sa smanjenom pažnjom prate svog ljubimca. Isto kao što mala djeca rade zulum po dućanima dok roditelji ne gledaju.Citiraj:
Mima prvotno napisa
A to što nešto nije zabranjeno ne znači automatski da je i dozvoljeno.
Neke stvari ovise i o količini dobrog odgoja pojedinca. :)
Pa to je istina. Ima nepristojnih vlasnika pasa, nepristojnih roditelja, nepristojne djece, a i nepristojnih ljudi općenito. A ima i onih drugih.
Što se tiče životinja, moram priznati da zaista rijetko srećem životinje baš u dućanima, i obično su to mali psi. Jako volim pse, pa se onda obično igram s tim psima, tako da ne primjećujem da su nepristojni.
Ali, stvarno moguće da nisam objektivna, da vidim psa kako njuška cipele priznajem da bi mi to bilo slatko.
Ja isto ovako mislim.Citiraj:
tangerina prvotno napisa
Bila sam svjedokom jedne situacije u pošti gdje su bile dvije odrasle osobe i dvoje djece, žene su ispunjavale neke obrasce, tj. jedna je to radila a druga je samo čekala i pri tome nije pridavala pažnju što djeca ručicama kojima su nešto jela diraju tamo izložene knjige i igračke, djelatnica sa šaltera ih je pristojno upozorila da pripaze na djecu jer će zamazati izložene stvari. To mi je ok, upozoriti čovjeka ako dijete krene raditi štetu ali zbog plača smatram da nikako nije u redu tako se ponijeti...
XCitiraj:
tangerina prvotno napisa
Ja isto ne obožavam baš da stojim blizu urlajućeg deteta, ali da sam se slučajno našla kao kupac-posmatrač u skoro praznoj knjižari ne bi mi bilo prijatno da prodavačica izbaci ženu i bebu radi "mog mira". Ako već ni zbog čega drugog, a ono zato što sam odrasla osoba i ne volim kada neko drugi nepoznat govori i radi u moje ime i pretpostavlja šta ja mislim.
Sa druge strane, jednom sam u N. Sadu doživela obrnuto -troje predškolaca je haralo po knjižari dok je njihova mama strpljivo ponavljala tihim i umiljatim glasićem po dvadeset puta svakom od njih: "ne, mili, ne diraj to, ne dušo, to ipak nećemo kupiti danas, polako, ne trči tako brzo, pašćeš, ne guraj sestru, dušo, ne vuci brata, mila ........pazi ljubavi, udarićeš tetu..." E pošto sam ja bila ta "teta", ja sam svoje "Pazi!" rekla svojim normalnim odsečnim tonom kad mi je knjiga proletela pored nosa, na šta me je prodavačica ljubazno i žurno otpratila do kase objašnjavajući kako su eto ta deca i majka njihove redovne mušterije i kako su "dečica nedonoščad jer su trojke, pa su malo eto osetljiviji, ali se majka puno trudi oko njih i oni su nama u knjižari skoro kao porodica i niko ih ne opominje, pa ne damo ni drugim mušterijama da ih diraju..."
Naravno, nakon početnog besa brzo sam se skulirala - ta majka je potrošila čitavo malo bogatstvo tamo tog dana, ja sam bila slučajni prolaznik i trebalo mi je neke 3 olovke. Naravno da će knjižara štititi redovnu mušteriju, naravno da i ta majka radi onako kako misli da je najbolje, bez obzira što se meni činilo kao najgore, ja sam u tom trenutku samo bila na pogrešnom mestu u pogrešno vreme, i stvarno nije vredelo dalje uopšte razmišljati o tome.
Možda tako treba gledati i ovu tvoju situaciju, casa. Ono, ljudi su čudni, uključujući i prodavačice.
Ja tek cekam bebu i nemam iskustva,a ne mogu niti predvidjet kako bi se ponjela u situaciji da dijete neutjesno place i da ga nemogu umirit.
Mene zanima zapravo,kada pricas sa generacijom nasih mama i baka nekako se dobije dojam da se takvo ponasanje prije nije toleriralo i da je jako malo bilo takvih situacija.
Ili sam ja to sve krivo shvatila ili su prije djeca i okolina bili manje tolerantni,a danas npr za svako ponasanje kod dijeteta se ima strucan naziv,definicija,razlog i rijesenje.
Nikog ne prozivam,samo sam znatizeljna :-)
Ne znam, pitaj mamu i baku kako one to nisu tolerirale dječji plač.
Evo, citat prijateljice moje bake: "Djeca su tu da se vide, a ne da se čuju." :mrgreen:Citiraj:
Mima prvotno napisa
Krivo smo se razumjele,ja govorim o cinjenici da te generacije tvrde da kod njih nije dolazilo u obzir nikakvo vristanje,bacanje i histericno plakanje na javnim mjestima.
Sad da li je do toga da prije nisu postajali shopping centri (gdje se realno najcesce moze vidjeti tantrumi),a i u ducanima se vrlo kratko boravilo pa mozda takvo ponasanje nije imalo vremena izac na vidjelo ili eskalirati.
Recimo moja mama tvrdi da mi nikad njoj scene nismo priredivali u ducanu,ako je ona rekla da se nesto ne moze ili ne dira da je tako bilo bez plakanja ili ne daj boze vristanja.
Ne bi rekla da laze.....
ma jasno je meni da ima čudnih ljudi. Samo, eto, ja kad sam negdje zaposlena, trudim se biti čudna po doma, ne na poslu.
Da otvorim svoju malu privatnu knjižaru, pa odlučim da me u njoj neće smarati dječji plač, malo sam neuviđavna i ne osobito mudra poslovno.
Da me prime da radim u knjižari koja se velikim dijelom bavi dječjim knjižarstvom, pokušala bih vlastite stavove o plačućim jednogodišnjacima zadržati za sebe.
Da drugi kupci negoduju zbog djeteta, pokušala bih uz malo humora primiriti strasti.
Da drugi kupci ne pokazuju da im smeta, zatomila bih vlastito negodovanje.
Sve ovo gore pod uvjetom da dijete ne dodiruje inventar, druge kupce, nije doraslo do dobi u kojoj se takvo ponašanje može smatrati provokacijom, razmaženim...
Kako to, nije dolazilo u obzir?Citiraj:
snelly85 prvotno napisa
Djeca su bila racionalna i shvaćala su sama od sebe da to ne dolazi i obzir?
Inače, imam isto iskustvo kao tvoja mama, moja kći se nikad nije bacala po podu i plakala u dućanu.
Poslano sa mog SM-A520F koristeći Tapatalk
Snelly85, o kojoj dobi govorimo? Jer načelno, dijete od 17 mjeseci kojem ne daš da dira što želi, u većini slučajeva plače. I prije tisuću godina, i prije sto, i danas i za sto...
Ako tvoja majka zna kako da ne plače dijete te dobi, nek napiše knjigu... Otići ću sa svo četvero kupiti ju u istu knjižaru.
Miam, tvoja kći s 17 mjeseci nije plakala kad joj ne bi dala da dira nešto? Ozbiljno?
Eto znala sam da cu ostat neshvacena,svako dijete ce zaplakat pa to je normalno.
I mi smo zaplakali mojoj mami sigurno barem jednom :lol:
A mozda je imala samo srece pa smo bili mirna djeca....nemam pojma :-)
Vidjet cu kakva ce moja curka bit pa se javim kroz cca godinu dana na ovu temu :bye:
Moja kći sa 17 mjeseci vjerojatno nikad nije bila u dućanu :mrgreen: - ali, ne , nije plakala, barem ne glasno, nije imala tantrume u toj dobi kad joj nešto ne bi dali da dira. I sad je takvog karaktera, nezadovoljstvo više izražava pasivnom agresijom :mrgreen:Citiraj:
casa prvotno napisa
A još je k tome bila nedonošče .. što bi joj prodavačice sve tolerirale ihaa da je znala ..
A gle, prije su žene ostavljale djecu doma u kreveticu s bočicom pa isle na posao/nešto u grad obavljati i sl. ... Npr. moja svekrva. Kad bi se vratila, dijete nije plakalo, nego se lijepo zabavljalo ili spavalo . Tako bar legenda kaže :mrgreen: .
.. neću zaboraviti priču o mojoj šogorici koja se u takvoj prilici namazala od glave do pete sadržajem pelene
Dakle, mala je plakala ali ne glasno. To mogu zamisliti jer nisu ni moja četvorka jednakog intenziteta. I da stvar bude po mene neshvatljivija, ovaj mi je momčić za moje poimanje, tiši, finiji... Ne baca se, ne lupa glavom...
ma ne sjećam se da je plakala kad joj nešto ne bismo dozvolili .. moguće i zato što smo joj sve dozvoljavali
Ne mogu reći ništa za tvoju mamu, ali reći ću za svoju.Citiraj:
snelly85 prvotno napisa
Elem, moja sestra je tvoje godište :D, moja mama je 65+ godina i njoj smo mi bile idealna deca.
Ničega se ona lošeg ne seća.
Sve smo slušale. Sve radile po ps-u.
Osim što -nije bilo tako...
Ali ne mislim da moja mama laže namerno. Mislim da je kod nje stvar u sklopu karaktera (lako zaboravlja loše stvari i sklona je samoobmani ili "ružičastom pogledu na svet") + godinama.
Ona će se recimo zakleti da je moja sestra sama spavala u svom krevetiću od svoje treće godine.
Ali avaj, moja, sestrina, tatina sećanja +fotke tvrde da pomenuti krevet nije kupljen bio tada, već dobrih par godina kasnije :D.
Tako da, SVOJU mamu ja ne uzimam odavno zaozbiljno :).
Snelly
Ja se sjećam da,je kod nas u našem okruženju bilo baš kako se tvoja mama sjeća.
Ah sta ja,znam ima situacija i situacija.
Meni bi zasigurno išli na živce Peterlinini Česi na plaži a casu i njenu bebu vjerujem ne bi ni primjetila.
Evo sjedim kod,nas sad na trgiću u slastičarni i kraj mene se 6god dere ko da joj netko kožu dere, ono napreže se što jače a mama je grli a ona sve jače i jače. Ono slijepac vidi da mala folira.
I ja se sjećam vremena "djeca su tu da se vide, ali ne i da se čuju", ali nije to bilo nešto viktorijanski...
Nisu nam dali trčati po stepenicama (a znam i zašto, slomila sam ruku na istima dok sam mislila da me nitko ne gleda, a i nije), nisu nam dali igrati se loptom u stanu (a znam i zašto, nisam to dozvoljavala ni svojoj djeci), jelo se samo za stolom, nije bilo trčanja s tanjurom e da bi dijete nešto pojelo, nismo smjeli dovoditi bučno društvo doma osim iznimno (rođendan i slično) a tada bi se na vrata objesila obavijest da će se slaviti taj i taj dan...
Ma, nije to bilo loše. Ništa ne kažem za malu djecu kako je casa opisala, imala sam jedno dijete s grčevima i znam kako je to, mislila sam ponekad da će mi susjedi pozvati czss, ali to je trajalo do početka dohrane, ne i dulje.
Moj stariji je lupao glavom o pod. Mlađi se ljuljao na drvenom konju. Obojica su odrasli uz čekiće i čavle, ali nisam dala da voze tricikl ili romobil po stanu, to su aktivnosti koje se rade vani. Nisam dala, a ni danas ne dam da nas prekidaju dok govorimo, a trudim se i da ja njih ne prekidam dok govore. Ne dam da svoje stvari ostavljaju svuda po stanu jer to je zajednički prostor. Ne dam da bicikle ostavljaju uz stepenište (kao što neki vrli susjedi čine, i još sa sjedalicama za dijete, tako da se ne može prolaziti - a zajednička prostorija je manje od 2 metra daleko, s velikim prostorom za bicikle). Ne dam da slušaju glasnu muziku u vrijeme dok treba učiti ni kasno navečer (jer u zgradi ima male djece i starijih osoba, a i kućni red izvješen).
Ali sve to skupa nema veze s onim što je casa napisala. Kako Lili kaže, ni ja vjerojatno ne bih uopće zamijetila plač njenog djeteta.
Ma to je optimizam sjećanja. I moja mama tvrdi da njezina djeca nikad nisu imala tantrume.Citiraj:
pulinka prvotno napisa
Možda i nisu. Pa nije ni moj sin imao ispade u dućanu, nikad. Niti je plakao niti dirao stvari. Ali da je imao tantrume na javnim mjestima - jest. A sjećam se toga samo zato jer mi je to jedno ljeto bilo izuzetno naporno i teško, zbog njegovih bijesnih ispada za koje se nikad nije znalo kad će izbiti i kojeg će intenziteta biti. Čak nas je i gazdarica (bili smo tad na ljetovanju) pitala zabrinuto da je li mali bolestan kad tako puno plače :roll: Napominjem da u tom periodu nismo ušli ni u jedan dućan.
Sad imamo malog nećaka od 2 godine koji svoje tantrume uredno odrađuje gdje treba, npr. na aerodromu :mrgreen: i opet se moja mama čudi, pa mi komentira, "ne znam, A. nije bio takav". Ma kako da ne! Naravno da je bio, samo je ona i taj dio već zaboravila jer joj je stariji unuk već u višim razredima i od njegovih tantruma prošlo je 10 godina.
Pih. Vi tu pisete o svojim mamama. Danas sam bila kod sestre koja ima sina od 3 mjeseca. Udjem u stan a iz aviona se vidi da je plakala.
Pokusavam se sjetiti sebe i ne mogu se sjetiti niti jedne scene kad sam plakala. A znam da sam na porodiljnom dusu isplakala.
OT nije uredu sto su te "zamolili" da izadjes. Iako se ne sjecam svojih tantruma za vrijeme porodiljnog sjecam se tantruma svoje princeze. Od krasnog nasmijanog djeteta pretvorila bi se u nesto nestvarno zastrasujuce. Na srecu moju to se dogadjalo van ducana. Ali na javnim povrsinama kao i kod prijatelja ili doma bila je uobicajna pojava. Na srecu ti prijatelji su mi i danas prijatelji.
Hocu reci tantrumi, nezadovoljstva djece cesto su uvjetovana njihovim raspolozenjem koje jos nisu naucili odraditi s laznim osmijehom na licu. A cesto nismo u mogucnosti svoj zivot bas u potpunosti prilagoditi njihovom zadovoljstvu, kako je npr napisala mitrovski.
Susosjecajna sam jos uvijek prema roditeljima s djecom u exorcizam fazi. Valjda mi moja sjecanja i nakon 8 godina su jos uvijek dovoljno svjeza.
Casa, napiši im mail. Meni je to neprihvatljivo.
Živo me zanima od koliko godina žene postaju babe!! Osobno me to zanima.Citiraj:
newmom prvotno napisa
Ili ti je to oznaka za karakter, a ne godine, pa može baba biti i ona mlada, koja se usuđuje nekoj nepoznatoj ženi obratiti tako da to opiše "baba je svoje čula".
Što ja sve neću pročitati na ovom forumu!!