Moja je dvije godine žitala s ispruženim palčevima i sebe upozoravala "beva (lijeva) b, desna d"
Printable View
Moja je dvije godine žitala s ispruženim palčevima i sebe upozoravala "beva (lijeva) b, desna d"
Jedino je nezgodno ako uz b i d ne razlikuje lijevu i desnu. :DCitiraj:
čokolada prvotno napisa
Joooj, poznato... ali tu smo koristili trik "ruka s kojom jedeš" još od pete godine. U školi je dobio analogni sat i znalo se na kojoj je ruci. (To je imalo dvostruku svrhu - učiti na sat, jer to je isto bila muka, ali i razlikovati lijevu i desnu ruku).Citiraj:
sirius prvotno napisa
Tako je, u Stanamarinom slučaju slobodna ruka (kojom ne piše) je DESNA, slovo d.
LOL za mene nema nade, čitam uputstvo, stisnem šaku u pesnicu dlanom nadole, ispružim palac: i dobijem malo b!Citiraj:
čokolada prvotno napisa
i posle dobrih 5 minuta shvatim da gledam svoju šaku sa pogrešne strane... :lol:
Sad razmišljam, mog sina zapravo uopšte ne zanima preterano engleski. Naučio ga je samo onoliko koliko mu treba da razume uputstva i poentu igrica na engleskom- koje ga zanimaju. Pa zato zna da se nov piše new, a brzina speed. Zato pretpostavljam da bi se engleski najbrže učio kroz ono što dete inače zanima, kao neki sporedan alat u detetovim interesima.
Opet, jako mi je zanimljivo sve ovo o disleksiji, imam utisak da se o tome kod nas ništa ne zna. U predmetnu nastavu dolaze deca koja su posle 4 godine kod učiteljice funkcionalno nepismena, i niko ne reaguje.
Da.Citiraj:
čokolada prvotno napisa
I još si pogleda ruku, kako je zakrivljena - to je veliko tiskano D.
Imali smo i mi muka dok je naš E. to savladavao. Da ga nismo mi doma drilali, mislim da bi ostao nepismen. Škola - nula bodova.
Što se tiče motivacije za učenje jezika u pravu si - interes čini čuda - pa napisao je netko gore - Yu-gi-oh karte... To su i moji imali.Citiraj:
pulinka prvotno napisa
Što se disleksije tiče, kod vas je dodatna teškoća što djeca odmah uče dva pisma, latinicu i ćirilicu. Tko bi svemu tome došao na kraj...
Prema mom iskustvu - disleksija ili ne, treba PUUUUNO raditi na razvoju ravnoteže korištenja moždanih polovica, pa je to sve lakše. Knjiga Barbare Meister Vitale JEDNOROZI SU STVARNI daje gomilu korisnih informacija. Isto tako, ima još literature: Brain Gym, Pametni pokreti, Ples pisanja.... sve te metode potiču učenje CIJELIM TIJELOM, a naš (i vaš) školski sustav inzistira na mirnom sjedenju, što je za takvu djecu (i ljude) katastrofa.
Razdvojeni su donekle vremenski po razredima, ćirilica kreće kao prvo pismo, latinica tek u drugom polugodištu drugog razreda, zato naši recimo još ne pišu na engleskom ništa do proleća.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Međutim, sad kad čitam o disleksiji, vidim da za njih to verovatno nije dovoljno razdvojeno, ni blizu.
Tim pre što se oba pisma sreću u nazivima ulica, prodavnica, u štampi, na ekranima.
Nikad nisam dva pisma percipirala kao dodatnu prepreku, ali sad se mislim kako sam imala puno sreće pa su mi deca lako naučila oba pisma u igri sa mnom, moglo je i da ne bude tako, jer vidim na primeru jednog njima bliskog rođaka tinejdžera kako bistro dete sa slabom pažnjom i nekakvim (nepriznatim) teškoćama jako loše prođe kroz sistem. Čitajući o disleksiji, sve više prepoznajem teškoće koje je on imao (i još ima), a sistem ih je samo pogoršao.
MM kao nastavnik ove godine ima čak šestoro (!) dece u 5. razredu koji ne pišu i slabo čitaju.
Škola ne radi ništa osim što traži od njega da im "izađe u susret". Trenutno je u zategnutim odnosima sa stručnom službom jer niko ne daje precizne pismene preporuke za rad sa njima, niti psihološki profil dece.
Škola teško može istrenirati takvu djecu, ali je dužna upozoriti roditelje ODMAH u 1.r. da obrate pažnju i doma pomalo i stalno s njima rade. Ja bih uvijek radije puhala i na hladno nego kasnije čupala kosu. Istine radi treba reći i da se nastavnici ponekad susretnu s odbijanjem roditelja koji radije čekaju da dijete "preraste" teškoću. Neki će stvarno prerasti, ali neki nažalost neće.
Tako je, obično u razgovoru vidim da roditelji nisu baš presrećni kada im se skrene pažnja na to da dete ima teškoće.
Mislim da je većina roditelja zapravo zbunjena, i da kod nas nema dovoljno informacija za roditelje o raznim dis- teškoćama.
Opšti je stav da je rešavanje tih teškoća posao stručnjaka, mnogo manje roditelja, tek na ovom forumu vidim da je zapravo obrnuto, da je stvar kontinuiranog rada roditelja.
Roditeljima se doduše naglašava da treba vežbati kod kuće, ali onako uopšteno, bez naročitih smernica.
Recimo, ovu tehniku pamćenja razlikovanja b i d prvi put vidim ovde, a trebalo bi da je opštepoznata.
hm ne znam je li to neka općepoznata tehnika ili nešto što je čokolada izmislila ;-)
ona je vrlo inovativna u smišljanju tehnika za pomoć djeci u učenju
Ovaj forum je meni ceo inspirativan i inovativan, ali i ja sama volim inovacije i smišljanje tehnika učenja, na kraju krajeva zato sam i birala svoju profesiju.Citiraj:
Mima prvotno napisa
Ali hoću reći da se ne može baš sve prepustiti domišljatosti roditelja, nisu svi talentovani za sve :).
Eto, kako stanamar reaguje za svoje dete, tako bi i ja rekla za svoje da sam u toj situaciji: vežbamo, ali nisam sigurna da se vidi svugde efekat- jer nisam sigurna da li dobro radim.
Ima tu još jedna stvar. Stručnjak koji radi 1 ili 2x tjedno s djetetom primijenit ce samo ono što je "dozvoljeno" i znanstveno provjereno. Zadovoljit ce se malim pomakom i reci - eto, napredovali smo.
Ja npr.imam dijete za koje sam osjecala (a mozda i nisam osjecala, nego se samo nadala :lol: ) da ipak moze, ali nisam znala kako pa sam svašta iskušavala. Vjerojatno i stvari od kojih bi se stručnjaku digla kosa na glavi.
Pa smo tako par mjeseci sa štopericom "dizali" brzinu tablice množenja, od 5 min/20 zadataka na 2 min/20 zadataka. Mislim, da nas je netko u tim trenucima gledao, zvao bi dječju pravobraniteljicu (otprilike...ko kad su Kostelići polugoli spavali na glečeru sa špekom i lukom u zubima :lol: ) . Ali ja sam vidjela rezultat, jer da nisam, ne bih je dalje mučila.
Nažalost, djeca bez roditeljske podrške nemaju šanse.
Ovo mi je dobro poznato...Učenje tablice množenja kao pjesmice, napisane na A3 ili čak A2 formatu, u bojama....Učenje na sat pomoću rezanja pizze ili torte, smišljanje raznih trikova za čitanje, učenje pjesmice napamet dok hodamo po kvartu, a sin na jednoj nozi skače po rubnom kamenu uz parkiralište....
A pulinka je u pravu, puno roditelja nema smisla, volje, vremena ni znanja za takve stvari. Nažalost, isto je i s dosta učitelja, škole nemaju stručne službe i slično, a djeca ovakvih roditelja kao što je čokolada (koji daju sve od sebe da djecu osposobe za život i iz njih izvuku najbolje) često teško dokazuju da dijete ima teškoće jer ih sami ne vide, a i ne znaju koliko je truda takvo dijete uložilo za recimo prosječan rezultat.
Ja bas cesto u radu s djecom koristim stopericu. Nikad me nitko na faksu nije tome poducio, kao sto nije zapravo ni jednoj prakticnoj vjestini za nastavu, vec zato sto sam shvatila da stopericom svaka aktivnost postaje igra. Ono ako stignes to i to u toliko sekundi, onda si pobjedio i za nagradu...
Iskreno, kao prof jezika, u ovom konkretnom slucaju mislim da bez svakodnevnog rada napredak ce biti prespor da se dijete osnazi. I zato bih ja definitivno kupila veliki papir u boji i svaki dan dodavala novih pet rijeci uz pet slicica te svako jutro ponavljala. Dovoljno je deset minuta i za dva tjedna ce napredak vec biti takav da ga dijete vidi. Eto, krenes s bojama i onim sto tremutno rade, valjda ono s igrackama robot, lorry, doll... I lijepo ujutro uz dorucak ispitivala prvo samo da kaze, pa onda da kazr zmireci, pa onda zmireci i kako se pise. Instrukcije su ti po meni bezveze jer on je premalen da u 45 minuta moze upiti puno. A i dijete te dobi, kad dode na instrukcije, to osjeca kao svoj neuspjeh..pa obicno treba par sati da se oslobodi osjecaja da ima problem..
I radila bih mu memory i igrala memory nakon pisanja zadace iz engleskog. Par je rijec i slika, ne prijevod.
Apsolutno se ne slažem za instrukcije. Prvo, onaj tko nije profesor jezika može djetetu učiniti štetu ako ga ide poučavati, osim ako je izvrstan govornik, a to nije baš čest slučaj. Drugo, instrukcije jezika i ne moraju zapravo biti instrukcije, nego privatni satovi - kolika djeca idu u škole stranih jezika, pa zašto onda dijete ne bi imalo istu stvar, samo kod kuće, ne mora tu uopće biti govora o njegovom uspjehu ili neuspjehu. A što se tiče 45 minuta, naravno, treba naći pametnu učiteljicu koja će znati raditi s malom djecom, pa će osmisliti te satove, a neće raditi suhoparno i isključivo po školskom programu. Učiteljice jezika obično već imaju svakakvih zgodnih materijala za rad sa malom djecom.
Ali velika je razlika kad dijete krece na sate kako bi naucilo jezik od onog kad krece na sate kako bi u skoli imalo bolje rezultate. Profesor sam jezika i otkako drzim instrukcije, ti maleni nepogresivo znaju zasto su dosli. I ne radi se tu o stilu rada, vec o jednostavnoj cinjenici da osmogodisnjak u par nastavnih sati ne moze svladati gradivo prvog razreda. Da bi dijete te dobi, naucilo pisati boje potrebno je par sati... A u prvom se razredu uci puuuno toga. Ako se u novom razredu ocekuje da dijete sve uceno zna napisati, procitati i primijeniti onda bih rekla da instrukcije jednostavno mogu pomoci samo ako su gotovo svakodnevne. Problem nije da na instrukcijama dijete nece usvojiti znanje, vec ga nece usvojiti dovoljno brzo da se na satu engleskog u skoli osjeca ugodno. Naravno, ako se instrukcije dogadaju dinamikom od dva, tri puta tjedno.
Ne kuzim? Da bi se savladalo gradivo stranog jezika prvog razreda koji imaju 2x tjedno treba imati instrukcije 3x tjedno ?
Ma baš smo zabrazdili.
Treba otići na razgovor profesorici stranog jezika, a ne učiteljici razredne nastave, doznati što ona kaže o eventualnom zaostatku i tek onda smisliti što dalje. Ovdje mi se čini da učiteljica samo traži potvrdu svog stava da je dijete u zaostatku, a to možda uopće nije tako dramatično.
Ma sirius, ne treba da se savlada ono sto sad uce. To je dovoljno jednom tjedno, i previse.
Ali problem je prosla godina, a ova ide, ide... Mislim da je kljuc u tome da se dijete sto prije oslobodi na satu engleslog u skoli pa da mu ne trebaju ni instrukcije ni mama trening...
Cuj, dijete je po navodima jedne uciteljice sporo, a po navodima druge " nema predznanje".
Ja ne vjerujem u " sporo" i " nema predznanja" u klasicnim obiteljima koje zive u prosjecnim okolnostima.
niti ne vjerujem da to dijete u prvoj skoli nije apsolutno nista radio jer su ucitelji bili povrsni.
Isto tako malo mi je nevjerojatno da je ova nova skola toliko elitna da je razina trazenog puno veca.
ono sto je meni najvjerojatnije jest mogucnost da dijete ima neku neprepoznatu poteskocu koju je do sad solidno kompenzirao.
ali , mozda sam u krivu. Prilicno sam oprezna ( kako bi rekla strucna sluzba u mojoj skoli). Mozda je to "oprezna" sifra za napornog roditelja?!8-)
Slazem se, samo ti sati engleskog i dalje idu. Napisala sam sto bih ja poduzela oko engleskog. Pokretacica teme nije pitala za ostalo. Svakako, sama ce odluciti sto i kako. S tim da ima uistinu kolega koji s djecom rade recimoto nadobudnije od drugih. Netko ce radit slikovni diktat u prvom, a netko izdiktirat My name is...
Ne znam koliko nadobudan moras biti da ocekujes od dijeteta koje tek pocinje pisati hrvatski da pise rijeci na engleskom ( u testu ili diktatu). To nema veze sa logikom. Niti planom i programom koliko je meni poznato. Djeca trebaju u testu prepoznati ponudenu napisanu rijec i smjestiti je u recenicu. Nitko ne trazi da ih pisu po sjecanju nego da ih prepoznaju slikovno. Takve sam informacije dobila na premetnim informacijama u prvom i drugom razredu.
Pola sata do 45 minuta rada 1:1 tjedno da dijete nauči - što točno, boje, brojeve, nazive hrane, životinje .. radi li se još nešto u prvom osnovne iz engleskog? S osobom koja ispravno izgovara i zna kako poučavati - meni se to čini sasvim dosta.
Koliko se ja sjećam, u drugom osnovne djeca ne pišu ništa, eventualno povezuju sličicu i riječ.
Imas pravo. Pisem iskustvo s najstarijim sinom iz krasne zagrebacke osnovne. I doslo je bilo do male pobune roditelja. Kolegica koja je to radila je bila mlada, tek s faksa na kojem se uistinu ne uci o metodici za tu dob,bar se nije ucilo prije deset godina, i stvarno sam imala dojam da profesorica tako radi jer ne zna kako drugacije. Mi smo se u trecem preselili, tako da ne znam kako je ta prica zavrsila. Znam da mi je sin u drugom osnovne znao napisati scissors.
Naravno, Mima. Ali to dijete treba u srijedu kad je engleski znati sve to od prosle godine. Ako dolazi jednom tjedno na instrukcije, za koliko ce tjedana naucit prvi razred? A to se sve nadovezuje. Nije da zivotinje u drugom ne spominju ili boje ili... Hocu reci, dijete u drugom kad se radi gradivo drugog zaostaje ako ostatak razreda iz prvog zna sve... Oni uce kao nepoznatu rijec lorry, a njemu je i blue koji stoji uz taj lorry nepoznata...
Moja je u drugom r.
prošle godine su učili max 50riječi. Sad opet po istom i nešto dodatno.
Mislim da stvarno nema potrebe za instrukcijama u toj dobi.
nema se tu puno mudrosti kad se radi jedan na jedan u malom djecom. Bolje je svaki dan 10-15 minuta s roditeljem ponoviti rijeci nego plaćati instrukcije i 45 minuta odraditi jednom ili dva puta tjedno.
memory je dobra ideja
dok se voze s autom ili busom, mogu se pogađati boje drugih vozila
igrati bingo s brojevima pa tko pobijedi dobije bombone i sl.
čitati su sad pomalo počeli i to je prepoznavanje - nije doslovno čitanje.
ucili su neki dan brojeve do 20 i sad ona mene ispituje pa ja namjerno pogriješim i ona ispravlja i sl.
U razredu moje drugašice ne čitaju baš "pomalo". Ovih dana ih učiteljica ispituje čitanje svih lekcija koje su radili, mislim da je pet tekstova i jedna ili dvije pjesmice. Tu su i rečenice tipa "once i caught a fish alive" Ili "his pet owl is always sleepy". Meni se čini zahtjevno za drugaše, ne kažem da je pretjerano, nego da baš ima posla.
Pitala je za sve ostalo na drugom topicu. Nije to samo engleski. Sirius je u pravu.Citiraj:
casa prvotno napisa
Kod moje se u prvom razredu ucilo puno vise rijeci od 50-ak. I prepisivali su ih u biljeznicu (teacher je provjeravala spelling), trebali su moci prepoznati koja rijec ide u recenicu (iz ponudjenih) i prepisati itd. Uglavnom puno vise od "prepoznati sliku" - ako je netko ucio engleski na tom nivou i dosao u razred u kojem se radilo vise moguce je da ima losije predznanje od njih.
Ne čini mi se da je to ne znam koliko više od prepoznati sliku. Spojiti sliku i riječ znači između ponuđenih riječi odabrati točnu. Baš sam gledala po webu testove za prvi razred, i to je ono što se radi u prvom razredu - prepoznavanje riječi. U svakom slučaju ne rade samostalno pisanje.
Osim onih koji rade. Ako dijete iz razreda u kojem je bilo dovoljno izmedu pet rijeci odabrati jednu koja odgovara uz crveno, dode u razred u kojem treba od ponudenih slova dre napisati rijec, onda mu je tesko. A nastavnika koji tako rade ima... Iz iskustva vlaszite djece i prica kolega...
A da, možda netko u drugom razredu radi i koordinatni sustav.
Kod nas je kao u casinom postu. Itekako su trebali znati pisati neke riječi u 2. razredu.
E na toj se i moja namucila, ide kasnije jos jedna pjesmica koja ju je isto namucila zbog izgovora (ne sjecam se vise rijeci). A citati su trebali znati sve dijaloge iz udzbenika a nije ih bas malo.Citiraj:
vertex prvotno napisa
Pa zapravo je isto s matematikom. Nekima je dostatna tablica mnozenja vulgaris a neki pisu diktate a neki obrnute diktate. A sve isto gradivo....
Evo nisam odoljela pogledala sam u njenu biljeznicu iz prvog razreda - izbrojala sam na brzinu jedno 120 napisanih i nacrtanih rijeci/pojmova a to definitivno nisu svi koje su ucili jer nedostaje po sjecanju dosta vrsta hrane i sl koje nije ekstra crtala i pisala a bile su u lekcijama. Plus slaganje recenic s tim rijecima.
Tako da teorija o max 50-ak rijeci ne drzi kod nje vodu...
Pa ja sam negdje stavila link na download materijala za strane jezike. Evo ga opet: https://www.skolskiportal.hr/digital...ki-materijali/
Čini mi se da je u većini udžbenika ovako kako sillyme piše - ima tu dooosta više od 50.tak riječi.
Uostalom, moj E. je još u vrtiću u engleskoj grupi slagao prave rečenice, ali pisali baš i nisu...Domet je bio povezivanje slika i kratkih riječi (duck, dog, cat...) U školi je imao njemački kao prvi jezik i učili su na uho pjesmice, pisali i povezivali nazive sa slikama, bilo je to baš zahtjevno, čak teže nego engleski. Znam da smo mu puštali lekciju doma s cd-a i doslovce ga uvježbavali za rješavanje zadataka jer je isto imao teškoća s čitanjem i pisanjem i na hrvatskom, a kako onda ne bi bio problem i sa njemačkim... Ali on je "na uho" sve živo znao, nije imao problem slušne percepcije glasova, tako da se "švercao" i imala sam teškoće da profesorici objasnim zašto usmeno sve zna, a pismeno jedva izvuče 2, ako i toliko.
Eto moj je njemac i do sad su učili 25pojma+bojeCitiraj:
sillyme prvotno napisa