"Želimo djeci približiti tragediju...", Dobro Jutro Hrvatska

Nitko nije mi mislio na poruke mržnje (bar ja nisam) nego na tu silnu količinu emocija koje te preplave dok si na svim tim mjestima... čitam program:
9:00 – 13:30
– Obilazak memorijalnih lokaliteta:
Spomen-dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti,
Spomen-dom Ovčara,
Masovna grobnica Ovčara,
Kukuruzni put – „Put spasa“,
Mjesto sjećanja – Vukovarska bolnica ’91,
MCDR Vukovar – bivša vojarna 204. VU brigade,
Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata

Meni je to bilo previše... nisam sebi došla par dana...

ovako, na kraju je mojoj to bio lijepi izlet. Ja nisam bila, pa ne znam što bih mislila . Baš nikada nisam bila u Vukovaru. Kako organizirani program počinje u 9:00 kako je Mojca napisala, djeca su iz Zagreba autobusom krenula u 4:30 ujutro !!!!!!!!!!!!

Ja isto ne mislim da se šire poruke mržnje, niti mislim da djeci ne treba pričati o ratu i o Vukovaru, ali naravno na način koji oni u toj dobi to mogu probaviti.

Kako djeci od 15 godina na prihvatljiv način ispričati što se dogodilo na Ovčari? Ja to stvarno ne znam.

Bolnica, Kukuruzni put, Trpinjska cesta - to jesu stvari o kojima se može pričati pa isticati snalažljivost, hrabrost ljudi .. ali Ovčara .. ne znam zaista.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Ja isto ne mislim da se šire poruke mržnje, niti mislim da djeci ne treba pričati o ratu i o Vukovaru, ali naravno na način koji oni u toj dobi to mogu probaviti.

Kako djeci od 15 godina na prihvatljiv način ispričati što se dogodilo na Ovčari? Ja to stvarno ne znam.

Bolnica, Kukuruzni put, Trpinjska cesta - to jesu stvari o kojima se može pričati pa isticati snalažljivost, hrabrost ljudi .. ali Ovčara .. ne znam zaista.

---

Pa jednostavno im kazes sto se dogodilo. Nisu 15godisnjaci bas toliko bedasti i nerazumni da ne mogu shvatiti. Dapace. To im moze biti korisna pouka i argument zasto je mrznja opasna i zasto nikada vise ne bi smjelo doci do rata.

...
Za sve oni koji su život izgubili u Dunavu.
To ne zamišljam kako, ali se svejedno pitam…
S obale, ili su ih dovezli do sredine rijeke?

Misliš ovako detaljno da im objašnjavaju kako su ubijali ljude na Ovčari? Ne mislim da su bedasti, mislim da su mladi i da mlad čovjek teško procesuira tolike užase. Znam kakve sam ja imala more od stalnih priča o ratu u svojoj obitelji.

Mislim da ću se na ovu temu dosta oslanjati na "home schooling" tj. rad s djetetom doma. Nikako nisam za to da se teške teme (u dobi primjerenoj djetetu, po mojoj procjeni) izbjegavaju, tj. na emocije koje će joj posjeti sigurno izazvati (mislim... ja sam se na groblju rasplakala u godinama 40+, a kao tough sam si) mislim napraviti nadogradnju gdje ću osigurati stav prema event. porukama mržnje. Isto tako ću joj predstaviti da branding samo kao žrtve nije dobar za preživljeli grad. Jednako tako bih joj predstavljala 2. svjetski rat i holokaust koji ne znam koliko prostora u OŠ ima. Mislim... kako itko, bez obzira na dob, može pojmiti holokaust ili klanja kojih je bilo u puno ratova... koja je dob da se s tim suočiš, kako da se suočiš sa scenama bageriranja ljudskih tjelesa i nabacivanja u jame (npr. Jasenovac koji nam je blizu i sva ostala mjesta ljudskih stradanja)? Daj Bože da živimo u idealnom zaštićenom kozmosu i da je dob za to - nikad - ali to postoji i mora se dijete u odrastanju s tim suočiti. Ako ništa, drago mi je da Mali ratni dnevnik s Jurom i Bobanom nije više u obaveznoj literaturi (ako sam dobro shvatila zadnja previranja).

Citiraj:

---

ina33 prvotno napisa

Ako ništa, drago mi je da Mali ratni dnevnik s Jurom i Bobanom nije više u obaveznoj literaturi (ako sam dobro shvatila zadnja previranja).

---

Na žalost, varaš se. Još uvijek je to obavezna lektira, samo je bilo nekih napisa da će se to promijeniti. A kad... tko zna.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

...
Za sve oni koji su život izgubili u Dunavu.
To ne zamišljam kako, ali se svejedno pitam…
S obale, ili su ih dovezli do sredine rijeke?

Misliš ovako detaljno da im objašnjavaju kako su ubijali ljude na Ovčari? Ne mislim da su bedasti, mislim da su mladi i da mlad čovjek teško procesuira tolike užase. Znam kakve sam ja imala more od stalnih priča o ratu u svojoj obitelji.

---

To valjda sve ovisi od osobe do osobe i nacina na koji se prezentira prica o ratu.
Mi smo uglavnom, silom prilika, vec te teme imali na repertoaru i objasnila sam jednostavno sto se dogodilo, koliko god je to moguce objasniti 7godisnjem djetetu. Ti najbolje poznajes svoje dijete i znat ces koliko je toga spremno cuti.

Učenici osmog razreda su dovoljno zreli da mogu shvatiti poruke puta u Vukovar.
No uvoditi te stvari u vrtiće i djeci starosti ispod 7 godina približavati tragedije, stvarno nije primjereno.

U školi se taj dan obilježava gradacijski koliko djeca mogu shvatiti i u osmom idu na dvodnevnu stručnu ekskurziju.

Citiraj:

---

rehab prvotno napisa

To valjda sve ovisi od osobe do osobe i nacina na koji se prezentira prica o ratu.
Mi smo uglavnom, silom prilika, vec te teme imali na repertoaru i objasnila sam jednostavno sto se dogodilo, koliko god je to moguce objasniti 7godisnjem djetetu. Ti najbolje poznajes svoje dijete i znat ces koliko je toga spremno cuti.

---

Naravno, i ja sam svojoj objasnila, kako sam već i napisala na temi.

Pričala sam joj na primjer i o iniši Glavaševiću, i rekla sam joj da je ubijen. Nisam joj rekla da je premlaćen željeznom šipkom, niti da je pronađen na dnu jame na Ovčari.

Citiraj:

---

NanoiBeba prvotno napisa

ovako, na kraju je mojoj to bio lijepi izlet. Ja nisam bila, pa ne znam što bih mislila . Baš nikada nisam bila u Vukovaru. Kako organizirani program počinje u 9:00 kako je Mojca napisala, djeca su iz Zagreba autobusom krenula u 4:30 ujutro !!!!!!!!!!!!

---

Ne, to je drugi dan
http://www.mcdrvu.hr/skolski-program...-i-aktivnosti/

Za ekskurziju...roditeljima manje djece bih napomenula da je njima ipak najvaznije iskradati se po sobama, ponesto popit, poljubit koga...tako da vecina malo manje paznje poklanja sluzbenom programu.
Nasi obiljezavaju i smatram da trebaju. Da ima nesposobnih teta u vrticu, ucitelja mi se cini jednako jasnim kao i da ima onih koji su bili za rat ... I ne vidim zasto se i u vrticu ne bi obiljezavalo... Valjda su me u devedesetim dobro indoktrinirali jer iskreno zelim da moja djeca zapale lampion za ljude koji su poginuli za zemlju u kojoj odrastaju...

Mi smo u srednjoj imali profesora iz ONO i DSZ koji nam je u detalje prepričavao užase počinjene u 2. sv. ratu.. i uvijek je govorio da zna da je to strašno, ali da nam mora reći da se to ne bi ponovilo... pa se opet ponovilo. Ja se dan danas sjećam nekih njegovih priča (a inače se ne mogu pohvaliti baš nekim pamćenjem) i zapravo u meni izazivaju sve veći i veći užas...

S druge strane, u našem haustoru je živio jedan krasni čovjek, musliman, koji je preživio Jasenovac... u osnovnoj sam, kao član novinarske grupe bila kod njega i intervjuirala ga... i ne pamtim to kao toliku traumu, jer je nije bio eksplicitan u opisima, samo je navodio neke činjenice koje smo već znali...

Sad kad usporedim njih dvojicu, jasno mi je... susjed koji je bio stvarna žrtva je šutio da nas zaštiti, a profesor koji je bio u službi partije je provodio svoj program...
Ne vjerujem da je sad puno drugačije.
I zato, ću se potruditi da kontroliram njeno iskustvo Vukovara...

A ne znam, eto meni se ta opasnost ne cini tolikom da bih kontrolirala njihova iskustva Vukovara. U slucaju da ce im razrednik biti neosjetljiv, nestrucan i u sluzbi partije, najmanja briga ce mi biti ekskurzija. Onda ce me brinut cetverogodisnji utjecaj a ne ta dva dana...

Ne bih rekla da je razrednik taj koji njih vodi na tim mjestima, sasvim sigurno postoje vodiči.
I opet, ako djeca posjećuju Ovčaru, znači hangare u kojima su ljudi bili premlaćivani i čekali u redu za smrt, uopće ne znam kako se o tom mjestu može pričati na način probavljiv 15-godišnjaku.

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

Ne bih rekla da je razrednik taj koji njih vodi na tim mjestima, sasvim sigurno postoje vodiči.
I opet, ako djeca posjećuju Ovčaru, znači hangare u kojima su ljudi bili premlaćivani i čekali u redu za smrt, uopće ne znam kako se o tom mjestu može pričati na način probavljiv 15-godišnjaku.

---

Postoje vodiči...

Citiraj:

---

Mojca prvotno napisa

Postoje vodiči...

---

Da, imaju vodiče. Kad su moji dečki bili, pričali su da su najprije u informacijskom centru gledali prezentaciju i film i da su im unaprijed objasnili što ih čeka...

Djeca to drugačije doživljavaju. Možda je ova tinejdžerska dob pravi trenutak za Vukovar, jer znaju već dosta, ali ne pogađa ih to kao odrasle koji imaju više životnog iskustva.

Pa ali razrednik valjda vodi, stvara atmosferu. I sudjeluje u izboru vodica. Moj najstariji je bio i vratio se bez trauma. Kao ruzno je to sve sto se tamo dogodilo, ali on je vise dozivio to da ih je razrednica u ponoc utjerala u krevet.

Al tesko je onom tko nema tinejdera kuci shvatiti kako tinejder dozivljava svijet.

Vrlo teško da svaki doživljava svijet jednako. Ja evo nemam tinejdžera, ali imam tinejdžericu, i prilično sam sigurna da ne bi reagirala kako si ti opisala, jer ju i puno benignije stvari jako uzrujaju.

Naravno, pa je li bila u vukovaru?
I moj je isto bio uzrujan...time da su morali u krevet.

I ozbiljno mislim da razrednik oboja cijelo iskustvo. Mi smo imali pravu razrednicu. S njom bih svu cetvoricu bilogdje poslala bez puno premisljanja

Moji su išli u 8. razredu u Vukovar i nije im bilo traumatično. Bilo je kako je bilo, čemu uljepšavanje? Ti ljudi su proživjeli najveće strahote rata i ne treba se to zaboraviti a osmaši nisu baš male bebe. Moju kćer se najviše dojmila bolnica. Osim toga, dvije osobe iz moje obitelji su ubijene na krvnički način u Škabrnji, znaju i to. E pa najbolje da im pričamo kako su Srbi i Hrvati malo ratovali, malo se pucalo i rat je završio. To je bio pokolj a još je dovoljno malo godina prošlo da se svi jako dobro sjećamo svega i ako nećemo mi objasniti djeci, tko će?

Pretpostavljam da im niste opisali krvnički način na koji su osobe iz obitelji ubijene.

btw. ako djecu u Vukovaru stvarno više pogodi što moraju na spavanje u ponoć nego Ovčara, onda je stvarno za zapitati se zašto uopće idu tamo ?!

Pa, ali upravo to mi je ono zasto idu. Jer u toj dobi uz iskreno uzivljavanje u tudu bol, ipak ostaju zarobljeni u vlastitom ja. Nisu oni neempaticni niti sebicni, vec se u toj dobi jednostavno toliko moraju baviti sobom kako bi odrasli. U svakom slucaju, meni je drago da je isao i nadam se da ce i ostala trojica. I u nasem se domu o ratu govori. Mm je bio u ratu i to je dio njegova zivotna iskustva.

Moje dijete je lani, u drugom osnovne, pod satom prirode gledao film o Vukovaru. Pričao mi je da je razred bio zamračen i da su se jako bojali. Netko od djece je plakao od straha.
Nisam protiv filma, ali mislim da nije primjeren za osmogodišnjake.
Do osmog razreda još imamo vremena, ali poznavajući sebe, skrenut ću mu pozornost na to je Vukovar izdan od strane domaćih ljudi, pri čemu su mnogi ljudi izgubili živote.

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

Pa škola je jedno, vrtić drugo. Meni je super što se pale lampioni u školi, što slušaju o Vukovaru i što im se razvija taj osjećaj. Djeca u vrtiću blage veze nemaju čemu to sve

---

Ne bih se složila. Vrtić je u Vukovaru. Ta djeca žive u obiteljima i/ili susjedstvima gdje se još uvijek pale svijeće i tuguje za nestalima kojima se još niti za grob ne zna. Odrastanje u tom gradu je sigurno drugačije nego bilo gdje drugdje u Hrvatskoj.

potpuno se slažem sa no@
živim u gradu koji je skoro završio kao Vukovar i da, objašnjavam svojem četverogodišnjaku što je rat i zašto palim svijeću....

Citiraj:

---

no@ prvotno napisa

Ne bih se složila. Vrtić je u Vukovaru. Ta djeca žive u obiteljima i/ili susjedstvima gdje se još uvijek pale svijeće i tuguje za nestalima kojima se još niti za grob ne zna. Odrastanje u tom gradu je sigurno drugačije nego bilo gdje drugdje u Hrvatskoj.

---

Mislim da pričamo o vrtiću u Šibeniku

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

Mislim da pričamo o vrtiću u Šibeniku

---

Ne bih rekla! Evo iz uvodnog posta:

Citiraj:

---

Ne znam točno zašto, meni ova rečenica zvuči duboko morbidno.

Obljetnica pada Vukovara, u vukovarskom vrtiću pripremili su lampione. Spikerica pita četvero djece zašto ih pale. Djeca se muče s odgovorima i ponavljaju ono što su im rekli da kažu: "Zato što su Vukovar i Škabrnja gorili.", "Za Vodotoranj.", "Zato što je u Vukovaru bio rat."

---

ja potpisujem casu, ja sam u sklopu jedne druge organizacije više godina sudjelovala u vođenju tinejdžera u Vukovar na sličan način kako to sad rade škole (uz dodanu još jednu aktivnost)
Većina klinaca doživi to što im se priča dok su tamo (svugdje su vodiči i ne štede ih pretjerano, ustvari što je najgore vjerojatno ih itekako štede tko zna koliko groznih detalja, ali hoću reći da nije priča za malu djecu), ali čim izađu već su oni u svojim tinejdžerskim filmovima
Sve je to meni bilo puno traumatičnije nego njima, ja se danima nisam oporavljala.

Ali šta nije da se u osmom razredu obrađuje i Jama, barem je se ja sjećam?

Citiraj:

---

no@ prvotno napisa

Ne bih rekla! Evo iz uvodnog posta:

---

Moja greška. Ja sam gledala reportažu iz šibenskog vrtića pa sam automatski zaključila da pričamo o istom

Citiraj:

---

tangerina prvotno napisa

Ali šta nije da se u osmom razredu obrađuje i Jama, barem je se ja sjećam?

---

Da, i ja se sjecam Jame iz osnovne skole.
Kao i Ilijade npr.gdje se takodjer nisu posipali cvijecem.

Nadam se da u današnjoj školi više nema Jame, a mi smo generalno odrasli na takvim sadržajima, što ne znači da je to bilo primjereno.

Normalno mi je da učenici primjerene dobi posjete Vukovar i Memorijalni centar, kao što je u redu da posjete Oświęcim ili slična mjesta.
Vrtićko ispiranje mozga događajima koje djeca ne razumiju nije mi u redu, kao ni gostovanje bivših branitelja i generala po školama što se u više navrata namjeravalo uvesti. To izaziva skroz suprotan efekt - današnja je srednja generacija to dobro iskusila na vlastitoj koži.
Meni nema gore stvari od ponižavanja žrtava putem prekomjernog "informacijsko-edukativnog granatiranja" koje onda nužno za posljedicu ima sprdanje s takvim stvarima.
Što mislite, koliko će još godina trebati da se netko zapita tko je bio neki "anonimni" branitelj po kome je imenovana neka ulica? Strgnut će mu ploču već naša djeca :-( .

To je istina, uvijek mi se činilo da je sjećanje na rat i Vukovar iskreno, a sad mi se čini da se sve to pretvara u ono što smo mi kao djeca u školi. imali sa NOB-om

Ja slučajno živim u ulici jednog takvog tada anonimnog branitelja, i znam o kom se radi, znaju i moji veći.zakaj misliš da bi neko strugalica.24sata.hr ploče, ko da smo mi to radili, a živjela sam u takvoj ulici s imenom junaka iz drugog svjetskog rata

Jelena, kad kažem "naša djeca", ne mislim doslovno na moje ili tvoje dijete nego na njihovu generaciju kad odrastu.

Kao da danas uglađeni Zla.Has.čekića po pločama...skine ih u legalnoj proceduri, a noćno čekićanje prepusti sljedbenicima-idiotima (takvih bar u svakom društvenom sistemu ima na izvoz).
Na stranu sad i J.B.T. i legalnost procedure.